Esselamu alejkum,
da li su izzuzeti od prodaje u dzamiji :vjerska literatura, ilmihali, takvimi i slicno, dakle sve sto koristi davi ako to ne prodaje pojedinac vec institucija ili dzemat pa se to opet koristi u davetske svrhe jer znamo za hadis Poslanika sallallahu alejhi we selem o zabrani trgovine u dzamiji. On djeluje opsteg karaktera a vidim da je to misljenje jako zaspuljeno pa koliko ima uporista.
i samo jos ovaj dodatak. Covjek koji daje fetve i IZ sandzaka poznat je po tome da zna da izvrce cinjenice pa cak i da hadise tumaci po svom htjenju, pa je tako jedan hadis od Timizije preveo ovako:Tako se i prenosi hadis od Poslanika a.s. koji kaže: “Kada čujete nekoga u džamiji da nudi robu na prodaju, recite: Allah ti ne dao koristi od tvoje trgovine, a kada čujete da neko u džamiji traži svoju izgubljenu životinju, recite: Allah ti je ne povratio!”(Hadis prenosi Tirmizi).
Znam za verziju hadisa koga vidite da trguje u dzamiji………..pa me interesuje da li je ovo ispravan prevod i da li je umjesto trgovine (koja znaci opstu) prevedeno nudi robu, ( a to znaci paprike, paradazj i sl).
Evo da vidis kako on oplete po braci skoro uvijek kad ga neko pita tako skakljiva pitanja po njih.
http://www.islamskazajednica.org/index.php?option=com_ezine&task=read&page=2&category=12&article=241

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Zaista je Allah, subhanehu ve te'ala, svoje robove obasuo mnogim blagodatima, a najveća od tih blagodati je ta da od svojih robova odabere onoga koga On hoće i uputi ga u Islam. To je najbolje što jednog čovjeka može zadesiti u ovom dunjalučkom životu.

Pa tako i ti, poštovana sestro, treba da znaš da je uputa, tj. držanje za Allahovo uže, pridržavanjem onoga što je On naredio i ostavljanjem onoga što je On zabranio, najveća blagodat i nešto najljepše što ti se može desiti u životu.

Sa druge strane šejtan, koji zna da je njegova završnica u Džehenemu, želi da sa sobom povuče što je više moguće Allahovih robova uljepšavajući im ono što im je Allah, subhanehu ve te'ala, zabranio i poružnjavajući im ono što im je naredio. Ono što mu je najteže je kada vidi da se Allahov rob hoće iskreno pokajati i vratiti svome Gospodaru ostavljajući grijehe koje je prije radio i okrećući se činjenju dobrih djela. Pa stoga radi sve da bi tog roba odvratio od toga. Tako mu ponekad prilazi sa strane da je on već previše zapao u grijehe i da mu nema povratka, ili umanjujući mu težinu tih grijeha time da mnogi ljudi rade i gore stvari, ulijeva mu lažnu nadu u Allahu milost i da će on sve oprostiti i tako dalje.

Ono što ti treba sada da uradiš je da se odmah i bez oklijevanja pokaješ za grijehe koje si radila i da ih prestaneš činiti. Da bi tvoje pokajanje (tevba) bilo ispravno mora da ispuni nekoliko šartova a to je: : 1- Da smjesta prestaneš raditi te grijehe,

2- Da se iskreno kaješ zbog toga što si radila,

3- Da čvrsto odlučiš da se nikad više ne vratiš na takva djela.

Ako jedan od ova tri šarta ne ispuniš tevba ti neće biti ispravna.

Nakon toga treba da praktikuješ ono što ti je islamom naređeno od namaza, posta, zekata, ostavljanje harama, alkohola, kamate, zinaluka, tj. treba da uskladiš svoj svakodnevni život sa onim što nam je naš Gospodar objavio u Svojoj knjizi Kur'anu, i što nam je objasnio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Tvoj osjećaj da je sada za tebe beskorisno da se vratiš vjeri i činjenju dobrih djela jer si radila stvari koje su zabranjeno nije ništa drugo nego šejtanska vesvesa (došaptavanje) kojim želi da te odvrati od Allahove jedine ispravne vjere sa kojom ćeš zaraditi, inšaallah, Džennet i sačuvati se Džehenema. Allah, subhanehu ve te'ala, je u Svojoj Knjizi svojim robovima obećao da će im oprostiti grijehe pa kaže: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zummer, 53), isto tako kaže: “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga” (En-Nisa, 116) i još su mnogi ajeti u kojima se spominje Allahova milost i oprost za one koji se pokaju za ono što su radili.

Isto tako veliki je broj hadisa u kojima se spominje da Allah prašta grijehe, da su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok Sunce ne izađe sa Zapada ili dok duše ne dođe do grkljana (tj. dok ne umre), da se Allah obraduje tevbi svoga roba kao što se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalicu na kojoj su sve njegove stvari u pustinji kada mu se ona vrati i slično.

Zato požuri sa tevbom, ne obraćaj pažnju na šejtanske vesvese kojim želi da te odvrati od Allahove vjere i iskoristi blagodati mjeseca Ramazana jer Allah u njemu prašta grijehe više nego u ostalim mjesecima, u njemu su šejtani vezani u lance, vrata Džehenema su zatvorena a vrata Dženneta otvorena, u njemu se nagrada za dobra djela udvostručava, a sve ovo je spomenuto u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moraš da se boriš, da ustraješ i da odlučno pristupiš praktikovanju vjere i da ne obraćaš pažnju na one koji te žele odvratiti od nje i da im se ne predaješ. Jer zaista je Islam jedina ispravna vjere i jedini ispravan put koji čovjeka vodi do uspjeha i na Dunjaluku i na Ahiretu.

Molim Allaha Uzvišenog da te u ovom blagoslovljenom mjesecu Ramazanu obaspe svojom milošću tako da te uputi na pravi put i da ti olakša pridržavanje vjere i ostavljanje onoga što je On, subhanehu, zabranio. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi, a najmrža mjesta Allahu su pijace”.

Kaže imam Nevevi komentarišući ovaj hadis u svom “Komentaru Sahiha Muslima” (2/475): “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi”, jer su oni kuće pokornosti i izgrađene su na takvaluku, “a najmrža mjesta Allahu su pijace”, jer su one mjesta prevare, obmane, kamate, lažnih zaletvi, neispunjavanja obećanja, mjesta na kojima se ne zikri i tome slično u istom značenju … , a mesdžidi su mjesta na koja se spušta (Allahov) rahmet, a pijace su mjesta suprotna tome”.

A što se tiče onoga što je došlo u pitanju, kako da su pijace najmrža mjesta kada ima drugih mjesta na kojima se čine veći harami i veće zlo, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, odgovor na to je da se u hadisu pod riječima “najmrža mjesta Allahu su pijace” misli na mjesta koja su u osnovi halal, tj. na kojima se rade dozvoljene stvari poput kupoprodaje i slično. A druga mjesta, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, su u osnovi haram mjesta jer se na njima rade haram stvari, nije dozvoljeno da uopće takva mjesta postoje niti je dozvoljeno na njih ići. Pa tako bi značenje hadisa bilo sljedeće: Allahu najdraža halal mjesta su mesdžidi, a Allahu najmrža halal mjesta su pijace. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ako tvoj svekar sebe smatra muslimanom onda to što ne posti (naravno i ne klanja) predstavlja jedan od najvećih grijeha u islamu.

Za to što radi nije mu opravdan izgovor operacija štitne žlijezde. Sa druge strane, tebi nije dozovljeno da mu spremaš hranu u toku dana Ramazana sa kojom se mrsi i ne posti, jer to predstavlja potpomaganje u griješenju.

A Uzvišeni Allah je to zabranio rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljastvu” (El-Maide, 2).

U ovome ti nije dozvoljeno da budeš pokorna mužu, jer nema pokornosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju.

Nema poslušnosti u griješenju, odnosno u neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja među učanjacima. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru”( Buharija (7257) i Muslim (4871)).

Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju”. Hadis bilježe Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan.

A ako tvoj svekar sebe ne smatra muslimanom, a što i odgovara njegovom stanju jer ne klanja niti posti, onda ti je dozvoljeno da mu spramaš hranu jer kjafir nije obavezan da posti prije nego što primi islam a i ako bi postio post mu se ne prima jer mu nedostaje šart valjanosti posta a to je islam.

Prema tome, prvo trebaš ustanoviti stanje svoga svekra, tj. pitati ga da li on sebe smatra muslimanom ili ne, pa onda postupiti kako je gore pojašnjeno.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Najkraći odgovor koji tebi u ovom momentu treba i od koga imaš koristi je da u tvom slučaju i u tvom halu možeš koristiti olakšicu musafira koju je Allah, dželle še'nuhu, spomenuo u svojoj plemenitoj Knjizi: “A onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana” (El-Bekare, 184), i kaže: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti” (El-Bekare, 185). A što se tiče mes'ele: kada musafir dođe u određeno mjesto i tu privremeno boravi koliko dugo može da koristi olakšice putovanja (musafirluka), oko toga postoji jako razilaženje među učenjacima gdje se navode više od desetak mišljenja. Jedno od tih mišljenja je da ako ne planira da tu boravi, nego je samo tu privremeno zbog određenog posla, dozvoljeno mu je da koristi olakšice musafira u kraćenju namaza, mršenju Ramazana i slično dokle god ne završi namjeravani posao ili to zbog čega je došao. Bilježi Ibn Ebi Šejbe u svom “Musannefu” u vjerodostojnoj predaji od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Ako boraviš u nekom mjestu pet mjeseci krati namaz”. Takođe, od njega se prenosi u vjerodostojnoj predaji da je rekao nekom čovjeku: “Klanjaj dva rekata pa makar boravio deset godina”. A od Enesa, radijallahu anhu, se u vjerodostojnoj predaji prenosi da je boravio u

Nejsaburu godinu ili dvije klanjajući dva rekata. Slično ovome se prenosi od tabi'ina Alkame da je kratio namaz dvije godine prilikom boravka u Havarizmu. Takođe, od tabi'ina Ebu Vaila se prenosi da je kratio namaz dvije godine boraveći u nekom mjestu kao musafir.

Prema tome, koristi ovu olakšicu koju nam je Uzvišeni dao jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista Allah voli da se uzimaju Njegove olakšice kao što mrzi da se čine prema Njemu grijesi”, a u rivajetu kod Ibn Hibbana: “… kao što voli da se izvršavaju stroge naredbe”. Hadis bilježe Ahmed, Ibn Huzejme i Ibn Hibban, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Albani i Šuajb Arnaut. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com