Alejkumusselam.

Oko pitanja davanja sadekatul-fitra u novcu učenjaci imaju dva stava:

Prvi stav – zabrana davanja sadekatul-fitra u novcu, tj. obaveza je dati u namirnicama poput ječma, datula, pšenice i gržđica (što je došlo u hadisima), kao i riži, brašnu, makaronama, grahu i slično.

Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, od malikija, šafija, hanabila, zahirija i mnogih drugih. Oni smatraju da ko da u novcu da mu sadekatul-fitr nije ispravan, tj. kao da ga nije ni dao.

Najjači dokaz ovog stava je hadis Ibn Omera, radijallahu anhuma: “Propisao je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, sadekatul-fitr sa'a (četiri pregršta) od datula, sa'a od ječma…”.

Hadis je jasan da je propisano u namirnicama pa je tako davanje u novcu suprotno njegovoj naredbi i praksi kao i praksi ashaba. Sa druge strane, sadekatul-fitr je ibadet te se ne može obavljati osim kako je propisano. U njihovo doba je bilo novca i moglo je da se daje u novcu da je bilo propisano.

Drugi stav – je dozvola pored namirnica da se da i u novcu. Ovo se prenosi od Omera ibn Abdulaziza, Hasana El-Basrija, Ebu Hanife i ‘Ata'a.

Najjači dokaz sa kojim dokazuju svoj stav, mimo poznate uzrećice da je davanje u novcu korisnije za siromaha od hrane, je hadis: “Učinite ih neovisnim od prosidbe taj dan (misli se na Bajram)”. Ovaj dodatak koji se prenosi u nekim hadisima bilježe Bejheki i Darekutni, a prenisi ga Ebu Miš'ar od Nafie od Ibn Omera, radijallahu anhu.

Ravija Ebu Miš'ar je slab a jedini se izdvojio u ovim rivajetima sa ovim dodatkom što nesumnjivo ukazuje na slabost tog dodatka.

Ovaj hadis su Ibn Hadžer, Albani i mnogi drugi ocjenili slabim.

Prema tome, oni nemaju dokaza za svoj stav osim razumskog ubjeđivanja da je to korisnije u ovo vrijeme, našto ostali odgovaraju da to znači da Zakonodavac (Uzvišeni Allah) i Njegov tumač vjere (Poslanik, sallallahu alehji ve sellem) nisu znali šta je korisnije pa Ummet obavezali davanjem hrane.

Postoji i treći stav učenjaka a što prenosi Nevevi u “El-Medžmu” od Ishaka i Ebu Sevra, da nije dozvoljeno davanje u novcu osim u nuždi.

Slično ovome je ono što smatra Ibn Tejmije da ako je preovlađujuća korist u davanju novca da je tada dozvoljeno.

A Ševkani u “Es-Sejlu el-džerrar” kaže da nije ispravno davanje u novcu osim ako nije moguće dati u hrani.

Od savremenih učenjaka koji obavezuju davanje samo u hrani su Bin Baz, Usejmin i Ebu Bekr El-Džezairi.

U svakom slučaju ispravnije i čistije od bilo kakve sumnje je dati sadekatul-fitr u hrani, a oni koji daju u novcu imaju u tome od selefa prethodnike, s tim da je ibret u dokazu i praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice sa šerijatske strane nije jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitr u Bosni i Hercegovini i dijaspori. I ne samo da nije jedino ispravno, nego davanja zekata i sadekatul-fitre na to mjesto je šerijatski sporno jer prikupljeni zekat i sadekatul-fitri ne dospijeva do korisnika koji su spomenuti u osam fondova u 60. kur'anskom ajetu sure Et-Tevba.

Prema tome, ova fetva je pogrešna i musliman nije obavezan da radi po njoj, niti je griješan ako uradi drugačije.

Razlozi neispravnosti ove fetve

Prvo: Nema razilaženja među učenjacima da je pravo i obaveza muslimanskog vladara da sakuplja zekat od onih koji su dužni da ga daju i da ga dostavi u osam šerijatom propisanih fondova. Ovaj propis se odnosi na pravednog vladara i na uzimanje zekata na vidljivi imetak, poput stoke (ovaca, krava i deva), poljoprivrednih plodova i usjeva i slično. Na ovome je idžma'u ashaba, tabi'ina i imama mudžtehida.

A ako je vladar nepravedan, ili imetak skriven, poput novca, trgovačke robe i slično, oko obaveze sakupljanja od strane vladara i davanja istom učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Detalji, argumenti i stavovi učenjaka oko ovih mes'ela su spomenuti u osnovnim fikhskim knjigama svečetiri mezheba.

Neispravnost spomenute fetve se ogleda u tome što Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nije na stepenu muslimanskog vladara, imama, halife ili velijul-emra, jer se pod muslimanskim vladarom koji je obavezan sakupljati zekat misli na onog ko ima stvarnu vlast u svojim rukama: vojsku, policiju, zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast, a Islamska zajednica ne samo da nema vlast nego je ona samo udruženje građana koje zastupa interese muslimana na ovim prostorima.

Prema tome, šerijatski propis sakupljanja zekata od strane muslimanskog vladara se ne može odnositi na Islamsku zajednicu, niti ona ima pravo da se diže na taj stepen obavezujući da se samo njoj daje zekat i zabranjujući i smatrajući neispravnim da ga neko drugi sakuplja jer ona nije na nivou imama niti halife. A što se tiče tzv. “Menšure” i onog što navodno proizilazi iz nje to sa šerijatske strane nije vrijedno komentara. Oko toga da Islamska zajednica ne predstavlja vlast se ne bi trebali dvojica razumnih razići. Niti je ona poput islamske vlasti, niti mijenja islamsku vlast u njenom odsustvu jer nema izvršnu vlast a kamoli zakonodavnu i sudsku, nego najviše što se može za nju reći je da ona organizira, uređuje i usmjerava vjerski život i običaje muslimana ovih prostora.

Sa druge strane, prikupljanje zekata u muslimanskim zemljama danas u svijetu je otprilike onako kako navodi dr. Mustafa Hasani u svom tekstu pod naslovom “Modeli organiziranog prikupljanja i distribucije zekata u svijetu”, u kojem je on analizirajući današnju situaciju u svijetu, ustanovio da postoje tri oblika organizacije prikupljanja zekata:

1. Davanje zekata je obaveza propisana zakonom države (zekat je obaveza propisana zakonom u šest država: Saudijskoj Arabiji, Maleziji, Libiji, Pakistanu, Sudanu i Jemenu.)

2. Davanje zekata je dobrovoljno, nije obavezno zakonom, ali se država javlja kao osnivač agencije i fonda za prikupljanje i distribuciju zekata. (Ovaj model prisutan je u: Kuvajtu, Jordanu, Omanu, Kataru, Bahreinu, Bangladešu i Indoneziji. Egipat se izdvaja u odnosu na navedene zemlje time što su oni našli rješenje osnivanjem 1971. Nasir Social Bank Egipta, koja u zasebnom dijelu svojih poslova radi na prikupljanju i distribuciji zekata. On naglašava da ovi fondovi nisu jedine institucije u ovim državama koje prikupljaju zekat. Brojne se dobrotvorne i druge organizacije koje također prikupljaju zekat te se usljed tog mnoštva razvija takmičarski duh u visini prikupljanja zekata.

3. Davanje zekata je dobrovoljno, a muslimanima je prepušteno na volju da izaberu na koji način će se organizirati. (Takav je slučaj sa Indijom, u kojoj djeluju tri različita tipa organizacija koje se bave prikupljanjem i distribucijom zekata.)

Na osnovu ovoga, prikupljanje zekata u BiH od strane Islamske zajednice se može svrstati u treću kategoriju zemalja gdje je davanje prepušteno volji muslimana i gdje se oni organizuju kako hoće i kako vide da je najbolje, tj. iza prikupljanja zekata ove treće kategorije ne stoji država niti to ona organizuje. Zato je neprimjereno da Islamska zajednica ograničava i zadržava monopol ubiranja zekata samo na sebe, jer za takvo ponašanje nema uporište u šerijaskim tekstovima pošto ona ne predstavlja državu, tj. nije na stepenu imama ili halife.

U Saudijskoj Arabiji u kojoj je ubiranje zekata regulisano od strane države, mnoge firme, kompanije i pojedinci daju zekat na trgovačku robu i novac onim korisnicima zekata za koje smatraju i procijene da je najbolje dati.

Takođe, skoro sve humanitarne i dobrotvorne organizacije javno sakupljaju zekat. Sve ovo rade jedni i drugi a da im država ili učenjaci ne zabranjuju te aktivnosti niti sugerišu da im je takvo izdvajanje zekata neispravno. Pa se postavlja pitanje kako u jednoj Bosni da se uzima monopol oko ubiranja zekata i zabranjuje i određuje ko ga skuplja i kome se daje s obzirom da sakupljanje zekata nije regulisano na državnom nivou?

Drugo: Spajanje sadekatul-fitra sa zekatom u kontekstu prava i obaveze ubiranja zekata je čisti promašaj jer je obaveza i šart valjanosti da sadekatul-fitr stigne u ruke korisnika (siromaha) prije Bajram namaza što nije slučaj u načinu kako to radi IZ-e. Učenjaci kada govore o obavezi muslimanskog vladara da sakuplja zekat misle samo na zekat a ne i na sadekatul-fitr. Nije Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, slao prikupljače zekata da sakupljaju sadekatul-fitr pred kraj Ramazana, nego su svaka porodica ili pojedinac sami za sebe izdvajali sadekatul-fitr davajući ga siromašnima na kraju Ramazana prije klanjanja Bajram-namaza. Ovo je bila praksa ashaba, tabi'ina i onih poslije njih.

Sadekatul-fitr se davao u namirnicama, poput pšenice, kukuruza, ječma i graha, a kasnije i riže, brašna i slično, a ne u novcu. Oko ispravnosti davanja sadekatul-fitra u novcu učenjaci imaju podijeljeno mišljenje pri čemu je većina učenjaka da nije ispravno davati u novcu.

Takođe, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u koji fond se daje sadekatul-fitr, da li daje kao zekat u osam spomenutih fondova u ajetu ili samo siramašnima što je bila praksa za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu laejhi ve sellem.

Uglavnom ono što je bitno na ovom mjestu spomenuti je da se sadekatul-fitr ne ubire od strane muslimanskog vladara kao što se ubire zekat. A oko korisnika sadekatul-fitra dokazi iz Sunneta ukazuju da se on udjeljuje siromašnim muslimanima, takođe, argumenti Sunneta ukazuju da sredstva u kojima se izdvaja su namirnice poput brašna, graha, riže, kukuruza i slično. Isto tako, šart valjanosti izdvajanja sadekatul-fitra je da se podijeli prije klanjanja Bajram namaza, a sa sakupljanjem sadekatul-fitra u Bejtul-mal Islamske zajednice se neizvršava ovaj šart jer oni ubrana sredstva koriste za potrebe IZ-a tokom cijele godine.

Treće: Ono što je zaprepaščujuće saznanje, da Islamska zajednica sakupljena sredstva od zekata i sadekatul-fitra koristi kao izvore finansiranja same Islamske zajednice, to jest ona od tih sredstava finansira samu sebe u svom raznolikom spektru aktivnosti koje radi: finasiranje medresa, FIN-a, sanacija i održavanje objekata, plate profesora, muallima i službenika IZ-a, i slično. Drugim riječima, Islamska zajednica ne raspodjeljuje zekat i sadekatul-fitr u osam fondova koji su određeni kur'anskim ajetom: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i zaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60)

Od dokaza sa kojima se potvrđuje da IZ sredstva sakupljena od zekata i sadekatul-fitra koristi za svoje vlastite potrebe je tekst od Mr. Mustafe Hasanija koji u svom radu: “Važnost islamske vlasti u organizaciji i vođenju akcije ubiranja i distribucije zekata sa posebnim osvrtom na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini”, objavljenom u Znakovi vremena, Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”, Vol. 9, Sarajevo, 2006,  br. 31, str. 63-78, kaže između ostalog sljedeće: “Kako je u uvodu ovoga rada rečeno, već decenijama Islamska zajednica u BiH vodi akciju ubiranja i distribucije zekata i sadekatu'l-fitra, oslanjajući se na tumačenje koje je ovdje kod nas iznio Husein Đozo. On nije bio prvi koji je kod nas pisao o tome. Prije njega, koliko je nama poznato, pisali su Džemaludin Čaušević i Abdulah Bušatlić, ali je Đozino tumačenje kategorije fi sebilillah prihvatila islamska zajednica i na kraju je realizirano. U svom poznatom radu “Značaj i šeriatska osnova akcije ubiranja i raspodjele zekata i sadekai-fitra”

Husein Đozo je zapisao: “Otvaranje Fakulteta iziskivalo je ogromna materijalna sredstva. Tu nam se najbolje ukazuje nužno povezivanje duhovne i materijalne komponente, odnosno duhovnih i materijalnih vrijednosti. Fakultet kao izraz potrebe duhovne komponente pretpostavljao je postojanje solidne materijalne baze. Trebalo je stvoriti tu bazu i pronaći stalne i sigurne nove izvore prihoda. Historija će najbolje pokazati koliko je bio značajan potez i koliko mudra i opravdana odluka organa Islamske zajednice da se u stvaranju nove baze i u pronalaženju novih izvora prihoda orijentira na zekat, zekatu'l-fitr i da reaktiviraju ove izvore i ponovo ih privedu njihovoj pravoj svrsi. Novina koju donosi Ustav IZ-a iz 1990. godine, u odnosu na prethodne Ustave IZ-a odnosi se i na zekat. Naime, ovim Ustavom zekat, sadekat'l-fitr i prihodi od prikupljenih kurbanskih kožica navedeni su kao izvori stjecanja imovine, čime je priznato faktičko stanje da se gotovo dvije decenije ovom akcijom finansiraju vjerske škole, Fakultet i drugi naučno-istraživački projekti. U tu svrhu ovim Ustavom predviđeno je ustanovljenje zasebnog fonda «Bejtu'l-mala« u kojem će se sakupljati sredstva zekata. Fond je pod nadležnošću Vrhovnog sabora”.

Jedina kategorija pod koju bi sebe Islamska zajednica mogla ubrajati i pravdati za uzimanje i korištenje sredstava zekata i sadekatul-fitra  je kategorija “fi sebilillahi”, tj. “u svrhe na Allahovom putu”. Analizirajući dokaze, mišljenja i stavove učenjaka o kategoriji “fi sebilillahi” može se reći da se pod ovom kategorijom prvenstveno misli na borbu na Allahovom putu, tj. džihad, oko ćega nema razilaženja među učenjacima. Učenjaci se razilaze oko nekih detalja, tj. da li u to ulazi mimo opremanja borca na Allahovom putu i priprema za džihad, kupovina oružja, obuka i slično. Po mnogim učenjacima u ovu kategoriju ulazi i davanje zekata za obavljanje Hadždža onima koji ga nisu obavili, na što ukazuju prihvatljivi hadisi koje bilježe Ebu Davud i Ahmed.

Takođe, u ovu kategoriju po mnogima spadaju i oni koji traže šerijatsko znanje, a u savremeno doba mnogi Kolegiji islamskog prava i mnoge Komisije za fetve su dozvolile da se pod ovom kategorijom daje zekat za davetske aktivnosti. Nema sumnje da je stav nekih učenjaka da se pod ovom kategorijom misli na sve oblike hajra (kullu vudžuhil-hajri) ništavan, jer iz njega proizilazi da nije bilo potrebe da se spominju sve druge kategorije u koje se daje zekat jer ih “svi oblici hajra” obuhvataju.

Prema tome, pod ovom kategorijom zekat se može dati mudžahidu (tj. za džihad), za obavljanje Hadždža, studentu šerijatskog znanja i za davetske aktivnosti.

Nema sumnje da se korištenje prikupljenih sredstava od zekata i sadekatul-fitra kao izvor finansiranja Islamske zajednice ne mogu pravdati kategorijom “fi sebilillahi” jer prelaze okvire mogućeg značenja ove kategorije zekata.

Iz ovog proizilazi da je davanje zekata i sadekatul-fitreta IZ-e veoma upitno i diskutabilno sa strane neadekvatne raspodjele tih sredstava onima koji zaslužuju da ih dobiju, poput siromašnih muslimanskih porodica širom Bosne i Hercegovine. Zaista je žalosno saznanje da se sredstva od zekata daju bogatim profesorima fakulteta, nastavnicima medresa, muallimima, hodžama i drugim, a da se istvremeno zapostavljaju siromašne i neimućne muslimanske porodice koje su najpreče da dobiju zekat.

Nakon svega kazanog može se kazati da je fetva po kojoj je zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitra ne samo pogrešna i neobavezujuća sa strane šerijatskog tumačenja ovog pitanja, nego da ona predstavlja zloupotrebu emaneta i povjerenja koji se daje Islamskoj zajednici.

Ispravno je da Islamska zajednica ima obavezu i pravo kao najveće i najjače udruženje muslimana u našim krajevima da što bolje i kvalitetnije organizuje prikupljanje zekata i sadekatul-fitra (s tim da ga dostave korisnicima prije klanjanja Bajram namaza) i da ga distribuira istinskim korisnicima, tj. onima koji ulaze u osam spomenutih fondova u kur'anskom ajetu. Pri tome nemaju pravo monopola u ovome te da uskraćuju pravo bilo kojim drugim udruženjima i organizacijama da se bave istim poslom.

Napomena: Ako bi neko prigovorio gore spomenutom da vodi u cijepanje i podjelu muslimana, da vodi u raskol i huška na Islamsku zajednicu, te da ko sam ja i meni slični da prigovaramo jednom gigantu IZ, i tome slično, odgovor bi bio sljedeći: Obaveza učenih je da popravljaju stanje i ukazuju na propuste i devijacije kako pojedinaca tako i organizacija. Pa kao što ukazuju na pogrešno tumačenje vjere u akidi, poput devijacija sufija, šija, maturidija, izmišljanja kojekakvih svetišta (Lastavice, djevojačke pećine i slično), i slično, negiraju i bore se protiv mnoštva novotarija, poput mevluda, četeresnica, hatmi, sedmina, ramazanskih i drugih muzičkih festivala, salla, i slično, tako isto obaveza učenih je da pojasne ovu pogrešnu fetvu oko prikupljanja zekata i sadekatul-fitra, jer nama razlike između prvog i zadnjeg osim što je zadnje osjetljiva tema jer “dira u džep i finansije”. Međutim, ovaj din je emanet na našim plećima, dužni smo da istinu pojašnjavamo i radimo po njoj. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Skoro da nema razilaženja među učenjacima da je dozvoljeno (preciznije pohvalno i preporučeno) davati zekat i sadekatul-fitr (po tri mezheba mimo malikija) onima koji su se posvetili traženju šerijatskog znanja.

S tim da se učenjaci razilaze oko šartova koje treba ispuniti talibul-ilm da bi mu bilo dozvoljeno uzimati zekat i sadekatul-fitr. Takođe, učenjaci imaju različito tumačenje fonda zekata pod koju potpada talibul-ilm (onaj koji traži znanje) kojem je dozvoljeno uzeti zekat.

Pa tako, skupina učenjaka uslovljava sljedeće šarte za dozvolu:

Prvi – da je znanje koje traži čisto šerijatsko znanje (tefsir, hadis, akida, fikh …) ili pomoćne šerijatske znanosti poput arapskog jezika, usulul-fikha, hadiske terminologije i slično.

Drugi – da ako bi se bavio zaradom i traženjem opskrbe za sebe i porodicu da bi ga to spriječilo i odvelo od traženja šerijatskog znanja.
Oko ova dva šarta skoro da nema razilaženja.

Treći – da je talibul-ilm fekir ili miskin, tj. siromašan jer se zekat ne daje bogatom.

Kažu da je smisao ovog šarta u tome što ako bio siromašan (fekir ili miskin) i sposoban za zaradu a ne bi se bavio traženjem šerijatskog znanja ne bi mu bilo dozvoljeno uzimati od zekata, jer je u vjerodostojnom hadisu (bilježe ga Ebu Davud i Ahmed) došlo: „Zekat nije dozvoljen bogatom niti jakom sposobnom za zaradu“. Na ovom stavu (šartu) su šafije i hanabile.

Dok hanefije i mnogi drugi učenjaci dozvoljavaju talibul-ilmu koji se posvetio traženju znanja da uzima zekat makar bio i bogat i u mogućnosti da zarađuje.

Hanefijski učenjak Ibn ‘Abidin, nakon što je prenijeo tekst iz hanefijske knjige El-Mebsut „Nije dozvoljeno davanje zekata onome ko posjeduje nisab osim talibul-ilmu, borcu (mudžahidu) i hadžiji koji je ostao bez imetka“, kaže: „Talibul-ilmu je dozvoljeno da traži od zekata i sličnog makar bio sposoban za zaradu jer da nije talibul-ilm ne bi mu bilo dozvoljeno tražiti“.

Zatim, učenjaci imaju dva tumačenja pod kojima se talibul-ilmu dozvoljava uzimanje iz zekata:

Prvo tumačenje – da talibul-ilm koji se posveti izučavanju šerijatskih znanosti te zbog toga nema od čega da izdržava sebe i svoju porodicu, on spada u kategoriju FUKRA’ ili MESAKIN, tj. siromašnih, koji su spomenuti u fondovima zekata. To jest, njemu se daje zekat zbog siromaštva. A ako je bogat njemu nije dozovljeno uzimati od zekata. Ovo je tumačenje šafija i hanabila.

Drugo tumačenje – da talibul-ilm koji se posveti izučavanju šerijatskih znanosti potpada pod kategoriju zekata FI SEBILLAH, tj. da je traženje znanja vrsta džihada i da onome ko traži šerijatsko znanje nije uslov da bude siromašan da bi mu bilo dozovljeno uzimati zekat kao ni mudžahidu dobrovoljcu. Hanefijski učenjak Ibn ‘Abidin prenosi da neki učenjaci hanefijskog mezheba fond „fi sebilillah“ tumače sa talibul-ilm. Na ovom drugom tumačenju su pored hanefija i učenjaka drugih mezeheba i mnogi savremeni uečnjaci. S tim da oni potpadanje talibul-ilma u kategoriju „fi sebilillah“ dokazuju vjerodostojnim hadisom kojeg bilježe Ahmed i Nesai a u kojem je došlo: „Vodite džihad protiv mušrika svojim imecima, životima i jezicima“.

Kažu da je u ovom hadisu borba jezikom, a to je šerijatsko znanje, nazvana džihadom, pa je time traženje znanja vrsta džihada.

Prema tome, onome ko traži šerijatsko znanje, ako bi ga traženje opskrbe spriječilo od te plemenite misije, dozvoljeno je da uzima zekat i izdržava sebe i svoju porodicu od toga, svejedno bio bogat ili ne, s tim da je bolje bogatom da sam sebe izdržava.

A što se tiče davanja sadekatul-fitra talibul-ilmu, to se vraća na mes'elu fonda sadekatul-fitra. Naime, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko fondova u koje se daje sadekatul-fira:

Tri mezheba, hanefijski, šafijski i hanbelijski, su na stavu da se sadekatul-fitr daje u osam fondova kao i zekat.

Dok malikije, a što je izabrao i šejhul-islam Ibn Tejmije, smatraju da se daje samo siromašnima dokazujući to onim šo je došlo u hadisu sa dobrim senedom da je sadekatul-fitr „Hrana za siromašne“.

I na kraju, imajući u vidu da se učenici medresa i studenti islamskih fakulteta ubrajaju u TALIBUL-ILM (one koji traže šerijatsko znanje), jer su ovo u osnovi školske ustanove na kojima se prvenstveno izučavaju islamske znanosti i u kojima je akcenat na islamskom odgoju neuzimajući u obzir kritike i prigovore koji bi se mogli uputiti na adersu tih škola, dozvoljeno je istima da uzimaju zekat i sadekatul-fitr.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuh.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim.

Velika većina učenjaka je na stavu da je postaču dozvoljeno gutanje pljuvačke koja se inače nalazi u ustima postača, a što je bez sumnje ispravno, jer je to nešto čega je se teško čuvati i jer pljuvačka nije nešto što je došlo izvan usta i tijela.

A što se tiče kvarenja posta gutanjem slina, šlajma, flegme, sluzi ili hrakotine koji dođu iz nosa ili grla, po tom pitanju učenjaci četiri mezheba imaju podijeljeno mišljenje.

Po hanefijskom i malikijskom mezhebu i u rivajetu od imama Ahmeda spomenute stvari ne kvare post, jer njihovo gutanje iz usta nije došlo izvan usta pa time nema razlike između gutanja ovih stvari i gutanja pljuvačke.

Dok je po mezhebu šafija i hanabila postaču dozvoljeno gutanje ovih stvari sve dok ne stignu u usta, a ako dođu iz nosa ili grla u usta pa ih nakon toga postač proguta on je time pokvario post jer je to slično gutanju hrane.

Po ovom pitanju nema nekog direktnog šerijatskog teksta koji presuđuje i presijeca razilaženje učenjaka.

Najbliže je, a Allah zna najbolje, da gutanje spomenutih stvari prilikom posta ne kvari post pa makar se one progutale iz usta, pod šartom da postač tim gutanjem nema namjeru jedenja i pijenja. Argumenti koji prevagnjuju po ovom pitanju su činjenica da ove stvari nisu ušle u organizam izvan tijela, kao i to da ništa od spomenutog nije ni harana ni piće sa kojima se inače kvari post prilikog gutanja.

Prema tome, gutanje šlajma koje ti se dešava ne kvari post. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Tvoje pitanje se vraća na poznatu savremenu mes'elu davanja zekata zaduženom zbog kamate.

Dizanje kredita sa kamatom je haram oko čega ne bi trebalo biti nejasnoće, pa makar se kredit koristio za džihad, gradnju džamije i slično.

Novčano pomaganje, zekatom ili sadakom, osobe koja je podigla kredit sa kamatom kako bi vratila taj kredit zavisi od stanja te osobe:

Prvo stanje – da se ta osoba pokajala (učinila tevbu) za dizanje kredita sa kamatom i to pokajanje (tevbu) jasno iskazuje i ispoljava.

Tada joj je dozvoljeno pomoći da isplati dug, a u ovo ulazi i davanje zekata zaduženom što je jedan od propisanih fondova zekata.

Drugo stanje – da se ta osoba nije pokajala za grijeh uzimanja kredita sa kamatom.

Onda joj nije dozvoljeno pomagati u vraćanju duga kamate, jer to predstavlja zabranjeno pomaganje u griješenju koje je zabranjeno kur'anskim ajetom: „I nemojte se međusobno potpomagati u griješenju i neprijateljstvu“ (El-Maide, 2).
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com