Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je ukratko obraditi dva pitanja: propis davanja zekata na voće i povrće i davanje zekata od strane poljoprivrednih i voćarskih proizvođača.

Propis davanja zekata na voće i povrće

Nema razilaženja među učenjacima da je u osnovi vadžib davati zekat na žitarice i plodove, s tim da se razilaze oko detalja na koje plodove se daje. Po većini učenjaka nisab za žitarice i plodove je 5 tovara, odnosno 650 kg za pšenicu, a za druge žitarice oko 600 kg. Također, složni su da nije uslov obaveze davanja da prođe godina dana od ubiranja (kao kod drugih vrsta imetka).

Razilaženje učenjaka oko davanja zekata na žitarice i plodove se može rezimirati u sljedećem:

Prvi stav – da se zekat na žitarice i plodove daje samo u četiri vrste koje su somenute u hadisu, tj. pšenica, ječam, datule i grožđice.

Ovo je mišljenje Ibn Omera, radijallahu anhuma, Hasana el-Basrija, Sevrija, Š'abija, Ibn Sirina, Ibn Mubareka i drugih od selefa, a ujedno je ovo rivajet imama Ahmeda i stav Ibn Hazma. A od savremenih učenjaka su ga izabrali Ševkani i Albani.

Dokazuju to sa hadisom koji se prenosi od Muaza i Ebu Muse, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da ih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Jemen da pouče ljude stvarima vjere i naredio im je da uzimaju zekat od četiri stvari: pšenice, ječma, datule i grožđice“. Hadis bilježe Hakim i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuje šejh Albani.

Bilo je poznato da ljudi imaju hrane i imetka i u drugim stvarima, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je naredio da uzmu samo od ovih vrsta žitarica i plodova.

Drugi stav – da se zekat na žitarice i plodove daje u svemu što je osnovna hrana koja se može uskladištiti, tj. da se ne kvari duže vremena.

Ovo je mezheb malikija šafija.

Po ovom stavu zekat se daje na kukuruz, rižu i tome slično, a ne daje se na orahe, pistacije, lješnjake i slično. Jer je prvo osnovna životna hrana a drugo nije iako se može uskladištiti.

Dokaz im je kijas (analogija) na četiri vrste koje su spomenute u hadisu, jer je zajednička osobina spomenutih vrsta da su osnovna hrana i da se mogu uskladištiti.

Treći stav – da se zekat na žitarice i plodove daje u svakoj hrani koja se može osušiti, mjeriti obimom i koja ostaje duže vremena (tj. može se uskladištiti).

Ovo je napoznatiji rivajet od imama Ahmed, a unutar mezheba je više stavova.

Po ovom stavu zekat se daje na žitarice i plodove koji se mjere obimom (ne težinom) i koje se mogu uskladištiti poput leće, graha, datula, grižđica, badema, pistacija i slično. Razlikuje se od prethodnog stava u tome što se zekat daje i na hranu koja nije osnovna ishrana ljudi.

Dokazuju to sa hadisom mutefekun alejhi u kojem se navodi nisab: „Ne daje se zekat na ono što je ispod pet tovara“. Kažu da hadis ukazuje da se daje samo na plodove koji se mjere obimom. Kaže šejhul-islam, kao komentar na ovo dokazivanje, da je na osnovu hadisa ibret samo u hrani koja se uskladištava a ne mjerenju obimom.

Četvrti stav – da se zekat na žitarice i plodove daje u svemu što izađe iz zemlje od onoga što siju i sade ljudi. Tj. daje se i na voće i na povrće.

Ovo je stav hanefijskog mezheba, Omera ibn Abdulaziza, Davuda Zahirija, Ibnul-Arebija i od savremenih učenjaka Kardavija.

Dokazuju svoj stav sljedećim argumentima:

1- Ajet: „O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam mi iz zemlje dajemo“ (El-Bekare, 267). Kažu: u ajetu nema razlike između onoga u čemu se daje.

2- Ajet: „I dajte na dan žetve i berbe“ (El-En'am, 141) Kažu: a na početku ajeta je spomenuta različita vrsta hrane: vinogradi, maslina i šipci.

3- Hadis: „Ono što navodnjava nebo, dajte desetinu, a ono što vi navodnjavate, dajte pola desetine“. Kažu: u hadisu nema razlike između osnovne i druge hrane niti između one koja se može uskladištiti i koja ne može.

Komentar na ove argumente je da su oni opće prirode, a u sunnetu je pojašnjeno na koje plodove se daje a na koje nisu davali (voće i povrće) a bili su prisutni u njihovo vrijeme.

Odabrano mišljenje, shodno jačini dokaza, je drugo mišljenje učenjaka, tj. da se zekat na žitarice i plodove daje u svemu što je osnovna hrana koja se može uskladištiti.

Drugm riječima, ne daje se na voće i povrće. Jer u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini se sijalo razno povrće a u Taifu raznorazno voće, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da daju zekat na voće i povrće.

Prema tome, na maline ili kupine i ostalo voće i povrće (koje nije osnovna hrana i ne može se uskladištiti) ne daje zekat onaj ko ne sije radi trgovine, prodaje i zarade, a Allah zna najbolje.

Davanje zekata od strane poljoprivrednih i voćarskih proizvođača

A što se tiče poljoprivrednih i voćarskih proizvođača (pojedinaca ili firmi) koji se bave proizvodnjom voća i povrća sa ciljem prodaje istih, oni su obavezni davati zekat ne na voće i povrće nego na trgovaćku robu, jer se oni bave proizvodno-trgovačkim poslom. Ili su obavezni da daju zekat na novčanu zaradu od tog posla.

Uslov da bi se davao zekat na trgovačku robu (ili novac) je da roba (ili novac) dostigne nisab i da od tog vremena prođe godina dana. Nakon godine dana na postojeću vrijednost trgovačke robe (ili novca) se daje 2,5% zekata u novcu.

Nisab za trgovačku robu i novac je nisab zlata, tj. vrijednost 85 grama zlata. Zadnjih godina je nisab u zlatu bio oko 3000 eura ili 6000 KM.

Praktičan primjer davanja zekata na poljoprivredno i voćarsko poslovanje bi bio sljedeći:

– Prva solucija: Ako proizvođač uloži u poslovanje 3000 eura ili više (tj. u kupovinu sjemena, sadnica i ostalog), on od momenta pokretanja posla ima nisab za zekat. Od tog vremena on će izvršiti sijanje ili sađenje i sve ostalo što ide da bi na kraju u vrijeme berbe rasprodao plod. Ako godina bude plodna i rodna, bez prirodnih nepogoda, očekivati je da zaradi u tom poslu. Recimo da je zaradio 7000 eura. Nakon godinu dana od početka pokretanja posla proizvođač je dužan da utvrdi tačnu vrijednost imetka koju ima tada kod sebe od tog posla (pri čemu sabere novac i vrijednost poljoprivredne robe). Ono što je u međuvremenu potrošio na porodicu ili vraćanje dugova ili slično, to se ne računa naravno. Recimo da kod sebe nakon godinu dana ima 5000 eura, on je dužan na tu sumu da izdvoji zekat.

Naravno, ako proizvođač bude nakon berebe u gubitku tako da izađe iz nisaba prije isteka godine dana od početka poslovanja, on nije dužan da izdvoji zekat.

– Druga solucija: Ako proizvođač uloži u poslovanje manje od nisaba, tj. manje od 3000 eura. A zatim nakon berbe sa zaradom uđe u nisab, tj. kada sabere uloženo i zaradu ima više od 3000 eura, on od tada računa godinu dana. Pa kada prođe godina dana, a on u međuvremenu nije izašao iz nisaba, obavezan je na postojeću sabranu vrijednost u robi i novcu dati zekat.

Napomena: zekat se ne daje na sredstva koja se ulože u kupovinu alata i prevoznih sredstava koji se kupe i koriste prilikom poslovanja. Tj. njihova vrijednost se ne ubraja u trgovačku robu na koju se daje zekat.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hodžarina i troškovi struje za džamiju ne ulaze ni u jedan od 8 fondova zekata. Shodno tome, onaj ko da zekat u spomenuto nije ispunio svoju obavezu davanja zekata niti mu je ibadet primljen.

Jedan od 8 fondova u koje se daje zekat je „fi sebilillah“, tj. na Allahovom putu. U taj fond po šerijatskim tekstovima u kojima je pojašnjen ovaj fond ulazi:

1- davanje mudžahidima (borcima na Allahovom putu),

2- za potrebe džihada

3- i onome ko nije obavio hadždž islama.

A skupina učenjaka u ovaj fond ubraja:

4- talibul-ilma (onog ko traži znanje, uči islam ili studira islamske znanosti),

5- i finansiranje davetskih aktivnosti.

Prema tome, hodžarina i plaćanje struje u džamiji ne ulazi u ovaj fond.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Ve alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Zekat se daje u neki od 8 fondova koji su navedeni u kur'anskom ajetu:

“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevbe, 60)

Pod fondom „fi sebilillah“ se misli, kada se sakupe sva validna mišljenja učenjaka, na: 1- mudžahida i sve što je vezano za džihad, 2- obavljanje hadždža islama, 3- talibul-ilma (ko traži šerijatsko znanje) i 4- u davetske svrhe.

Nijedan od fondova zekata spomenutih u ajetu nije davanje za pravljenje bunareva, mesdžida i slično. Prema tome, nije dozvoljeno niti valjano davati zekat u tu svrhu. Za to se daju donacije koje predstavljaju klasičnu sadaku.

S tim da je dozvoljeno davanje siromašnim iz tih mjesta, pa oni ako hoće neka sebi prave bunareve. Nije ispravno dati zekat siromašnima u Africi uz uslov da moraju napraviti bunar. Onaj kome se da zekat, ima pravo da radi šta hoće sa tim imetkom dobijenim od zekata, tj. da ga utroši u onome što on misli da je najbolje i najpotrebnije.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Kao što je poznato, zekat se daje u osam fondova koji su navedeni u kur'anskom ajetu: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevbe, 60)

Nijedan od spomenutih fondova zekata u ajetu nije davanje za liječenje bolesnika i slično. Prema tome, u osnovi nije dozvoljeno niti valjano davati zekat u tu svrhu. Za to se daju donacije koje predstavljaju klasičnu sadaku.

S tim da je dozvoljeno davanje siromašnim i zaduženim a koji su ujedno i bolesnici, koji se liječe od određene teže ili lakše bolesti.

Napomena: Nije ispravno dati zekat siromašnima ili zaduženima bolesnicima koji se liječe (od određene bolesti) pod uslovom da moraju trošiti zekat na liječenje. Jer onaj kome se da zekat, ima pravo da radi šta hoće sa tim imetkom, tj. da ga utroši u onome što on misli da je najbolje i najpotrebnije.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Katade El-Ensarija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o postu dana Arefata. Odgovorio je: „Poništava grijehe prošle i naredne godine“.

Ovaj hadis ukazuje na preporućenost posta dana Arefata onima koji nisu hadžije. Takođe, ispravno je da se u hadisu misli na male grijehe, jer velike grijehe poništava samo tevba.

Sa druge strane, bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka niko od vas nikako ne posti petkom, osim da posti dan prije ili dan poslije“.

Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nemoje izdvajati noć (uoći) petka sa kijamom (noćnim namazom) između ostalih noći, i nemojte izdvajati petak sa postom između ostalih dana, osim da neko od vas posti neki post koji on posti“.

Ova dva hadisa ukazuju na zabranu izdvajanja petka sa postom tog dana, s tim da je većina učenjaka na stavu pokuđenosti posta ovog dana a ne zabrani.

Prvi hadis ukazuje na dozvolu posta petkom ako se posti dan prije ili poslije. Takođe, drugi hadis ukazuje na dozvolu posta petkom ako se post tog dana podudari sa postom kojeg neko posti gdje mu nije cilj izdvajanje dana petka, poput Davudovog posta, napaštanja propuštenih dana i slično.

Pod izuzetak dozvole posta petkom potpada post na dan Arefata (ili dan Ašure) ako se podudari da taj dan bude petkom, jer je post ovog dana od postova koje musliman inače posti zbog fadla i preporučenosti posta u tim danima. Sa druge strane, sa postom dana Arefata (ili dana Ašure) kada on pada na dan petka nije cilj da se izdvoji dan petak u postu, a to je osnovni razlog pokuđenosti posta petkom, nego da se posti dan kojeg je muslimanu preporučeno postiti.

O ovom pitanju su upitani mnogi učenjaci i rezime njihov odgovora je bio ono što sam spomenuo.

Prema tome, nema smetnje u postu dana Arefata ako on pada u petak, jer se pokuđenost (ili zabrana) izdvajanja posta petkom ne odnosi na njega.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com