Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Savremeni islamski pravnici plastične operacije ili hirurške poduhvate čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda muške ili ženske osobe, uzimajući u obzir šerijatsku dozvolu ili zabranu istih, dijele te operacije na dvije vrste.

Prva vrsta – plastične operacije koje imaju za cilj uljepšavanje izgleda ili podmlađivanja starijih osoba.

Primjeri uljepšavanja izgleda:

– uljepšavanje nosa njegovim umanjivanjem, promjenom dužine ili širine,

– uljepšavanje vilice umanjivanjem, uvećavanjem, postavljanjem plastične vilice i slično,

– uljepšavanje dojki žena njihovim uvećavanjem ili smanjivanjem,

– uljepšavanje izrazito klempavih ušiju njihovim vraćanjem nazad,

– uljepšavanje stomaka otklanjanjem viška sala i zatezanjem kože,

– uljepšavanje zadnjice kod mlađih žena njenim uvećavanjem ili umanjivanjem, …

Primjeri operacija podmlađivanja:

– uljepšavanje lica zatezanjem kože lica, skidanjem bora i slično,

– uljepšavanje zadnjice kod starijh žena njenim uvećavanjem ili umanjivanjem,

– uljepšavanje oblika i veličine ruku i nogu otklanjanjem sala i zatezanjem kože,

– uljepšavanje oborenih i opuštenih obrva njihovim zatezanjem, itd.

Hirurški zahvati ove vrste nisu motivisani nuždom niti šerijatski opravdanom potrebom, nego je njihova suština mijenjanje Allahovih stvarenja shodno strastima i prohtjevima ljudi te zbog toga i nisu dozovljene.

Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, je neke ljude stvorio lijepim a druge manje lijepim, a zabranio je mijenjanje izgleda Njegovih stvorenja čija je namjera samo dodatno uljepšavanje.

Da nije dozvoljeno mijenjati Allahovo stvaranje, tj. Allahova stvorenja kakvim ih je Allah stvorio, na to ukazuju sljedeći ajet i hadis.

Kaže Uzvišeni: „Oni mimo Allah ženskim kumirima ibadet upućuju, a ne upućuju ga drugom do šejtanu-prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: “Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!“ (En-Nisa 117-119)

Prema tome, šejtan je taj koji naređuje da se mijenjaju Allahova stvorenja.

U hadisu muttefekun ‘alejhi (tj. kojeg bilježe Buharija i Muslim) prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je čuo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, „proklinje žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja“.

Ova dva argumenta jasno i nedvosmisleno ukazuju na zabranu mijenjanja Allahovim stvorenja ako za to nema opravdanog šerijstakog razloga, a o čemu će biti govora u drugoj vrsti. (Ahkamul-džerahatit-tibbijje, Muhammed Muhtar Šenkiti, 128-133)

Druga vrsta –plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih mahana, nedostataka i anomalija koje su rezultat nekih bolesti, poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke, saobračajnih ili drugih nesreća, prirodnih katastrofa, požara i slično, kao i urođenih ili stečenih tjelesnih mahana (anomalija) poput šestog prsta na ruci i slično.

Ova vrsta plastičnih operacija je dozvoljena jer se sa njom se ne namjerava mijenjanje Allahovog stvaranja, koje je zabranjeno u gore spomenutim šerijtskim tekstovima, nego otklanjanje mahane.

Dokaz za njihovu dozvolu je hadis kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Nesa'i u njihovim Sunenima, a kojeg je šejh Albani ocijenio dobrim u knjizi Irvaul-galil (824).

Naime, prenosi se da je ‘Arfedžete ibn Es'ad, radijallahu anhu, izgubio nos u bici El-Kulab koja je bila u džahilijetu, pa je ugradio srebrni nos. Srebrni nos je imao neprijatan miris pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ugradi nos od zlata.

Ovaj hadis ukazuje na dozvolu činjenja plastičnih opracija ako je njihov povod i razlog otklanjanje tjelesnih mahana koje su rezultat nekih bolesti, saobračajnih ili drugih nesreća, prirodnih katastrofa, požara i slično, kao i urođenih ili stečenih tjelesnih mahana (anomalija) poput šestog prsta na ruci i slično.

Propis operacije iskrivljenog nosa

Nakon gore navedenog, postavlja se pitanje: u koju vrstu plastičnih opracija spada operacija iskrivljenog nosa, što je urođeno, i povrede nosa, što je stečeno, u isto vrijeme?

Odgovor je pozitivan, tj. da je dozvoljeno zbog spomenutih razloga izvršiti plastičnu operaciju vraćanje nosa u normalan i pravilan položaj radi funkcionalnijeg i normalnijeg disanja. A Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Primanje dječijeg doplatka od strane socijalnih institucija države sa šerijatske strane potpada pod propis primanja hedije (poklona) ili materijalnog pomaganja onih kategorija ljudi kojima je potrebna pomoć.

Davanje i primanje hedija (poklona) je u osnovi pohvalno djelo. Na to ukazuju Kur'an, Sunnet i idžma učenjaka. Bilježi Buharija u „El-Edbu el-mufred“ da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dajete jedni drugima poklone pa ćete se međusobno voliti“. Hafiz Ibn Hadžer ga ocjenjuje dobrim.

Takođe, potvrđeno je u vjerodostojnim predajama da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primio hediju od kjafira Mukavkisa, rimskog namjesnika u Egiptu, i muslimana Nedžašija, namjesnika Abesinije.

Primanje hedije, u što ulazi dječiji doplatak, od strane neislamske države je dozvoljeno.

Socijalne institucije koje daju dječiji doplatak zahtijevaju ispunjavanje određenih uvjeta da bi neka osoba imala pravo na primanje istih. Sa šerijataske strane, koja god osoba zadovolji postavljene uvjete ima pravo na primanje dječijeg doplatka. Suprotno tome, nije dozvoljeno falsifikovati dokumente, davati mito, varati i slično za stjecanje prava na dječiji doplatak, jer to predstavlja varanje koje je zabranjeno po vjerodostojnom tekstu hadisa: „Ko nas vara nije od nas“. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu. Zabranjeno varanje koje je došlo u hadisu se odnosi i na varanje muslimana i na varanje kjafira, kao i na varanje države i pojedinaca.

Prema tome, oni koji vlastite automobile “prevedu” na nekog člana familije, ili čine slične radnje u kojima lažno predstavljaju svoje stanje kako bi stekli pravo na dobijanje doplatka, oni time varaju i lažu Socijalno (ili neku drugu instituciju koja dodjeljuje dječiji doplatak). A uzimanje tuđeg imetka (svejedno bilo to od države, firme ili pojedinca) na prevaru i laž nije dozvoljeno.

Imetak koji se stekne sa prevarom je haram imetak koji nije dozvoljeno koristiti.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Svako tijelo koje naraste od harama, Vatra mu je najpreča (da ga prži)“. Bilježe ga Taberani i Ebu Nu'ajm, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani.

Izuzetak ovoj zabrani su porodice koje su u teškom imovinskom stanju, koje nemaju redovna primanja ili imaju ali im to nije dovoljno za životne potrebe, koje žive u neimaštini i slično, a ne mogu da ostvare pravo na doplatak osim da izvrše neku vrstu prevare. Svaka porodica najbolje zna svoje stanje, ljude mogu prevariti a Allaha ne mogu. A bježati i biti što dalje od svega sumnjivog je bliže bogobojaznosti.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Uobičajena praksa maturskih večeri, kao što si i sam spomenuo u pitanju, je da sadrže kozumiranje alkohola, slušanje muzike i miješanje muškaraca i žena pri čemu žene (ne samo učenice nego i profesorice) budu izazovno i nepristojno obučene. Da su svetri navedene stvari haram u islamu oko toga ne bi trebalo biti dileme kod onoga ko iole poznaje propise islama. S obzirom da prisustvovanje maturi nije obavezno niti je uslov za dobijanje svjedodžbe ili diplome, muslimanu i muslimanki nije dozvoljeno prisustvovati takvim i sličnim vrstama okupljanja.

Sa druge strane, nema poslušnosti roditeljima u nepokornosti Allahu.

U vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Alije, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema pokornosti u neposlušnosti Allahu, zaista je pokornost samo u dobru”.

Dakle, zabranjeno ti je da ideš na maturu. Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju. Ako roditeljima popustiš u ovome, očekuj da ćeš i u drugim sličnim problemima. Šta misliš, da su ashabi bili popustljivi nakon sto im je istina bila jasna, da li bismo mi danas bili ono što jesmo?

Na najljepši način im objasni da se to kosi sa islamom i da im ne možeš udovoljiti u tome, jer tvoj Gospodar neće biti sa tim zadovoljan, a tebi je Njegovo zadovoljstvo na prvom mjestu. Ustraj, ne smiješ im popustiti. Nisi jedini koji ima ovaj problem, pokazi svoju odvažnost i muškost u ovako sitnom problemu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije dozvoljeno uzimanje ili primanje bilo kakvih poklona povodom nemuslimanskih praznika, jer to predstavlja veličanje njihovih praznika, potvrđivanje istih, kao i pomaganje i podržavanje kjafira u njihovom kufru u kojem se nalaze.

Takođe, primanje hedija od njih ovim povodom predstavlja izraz poštovanja i pomaganja nevjernika u ispoljavanju i propagiranju obilježja njihove derogirane i iskrivljene vjere. Samo učestvovanje u tome je iskazivanje radosti zbog njihovih vjerskih praznika, a što često odvede da muslimani praznuju i učestvuju u njihovim praznicima kao da je to njihov praznik.

Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije u svojoj knjizi “Iktidau es-sirati el-mustekim“ (str. 227): “A ko da hediju muslimanima (od strane kjafira) povodom ovih praznika, a inače nije uobičajeno da u drugim vremenima mimo praznika da im daju slične hedije, nije dozvoljeno (muslimanu) da primi njegovu (od kjafira) hediju. A naročito ako je hedija takva da se njome pomaže musliman u oponašanju kjafira, poput poklanjanja svijeće i sličnog za božić, ili poklanjanje jajeta, mlijeka i stoke za mali četvrtak koji se praznuje na kraju njihovog posta. Takođe, ne poklanja se bilo kome od muslimana hedija povodom i radi ovih praznika (kjafirskih praznika), a naročito ako se radi o nečemu sa čime se pomaže u oponašanju kjafira kao što smo već naveli“.

U ovu zabranu svakako ulazi i primanje i uzimanje hrane koju kjafiri naprave povodom njihovih praznika i dijele je zbog toga.

Takođe, ono što je često praksa u nemuslimanskim zemljama da se povodom uskrsnih i božičnih praznika dijele novčane nadoknade ili trinaeste i posebne plate povodom njihovih praznika. Uzimanje spomenutog je zabranjeno.

Iz ove zabrane se izuzima dijeljenje trinaeste plate, regresa i slično koje se podudari sa spomenutim praznicima a dijele se nevezano za njihove vjerske praznike niti povodom njih, nego se daju na kraju radne godine.

Detaljnije o propisu priamnja hedija, plata ili hrane povodom kjafirskih praznika pogledaj na linku:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=934:primanje-hedija-plata-ili-hrane-povodom-kjafirskih-praznika&catid=28:usulul-fikh&Itemid=137

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Upotreba slika na kojima se slika ono što ima dušu
Korištenje i upotreba slika na kojima je naslikano ono što ima dušu, svejedno bile one naslikane rukom ili aparatom (telefonom, kamerom i slično), je pitanje koje se razlikuje od samog crtanja i slikanja koji su zabranjeni na osnovu jasnih i nedvosmislenih hadisa.

Prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:
Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (naravno, iz ovoga se izuzimaju lutke).
Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe:
Prvo – opća dozvola koju dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došao izuzetak za dozvoljenu upotrebu slika: “Osim slike na odjeći”.
Drugo – opća zabrana na koju ukazuju hadisi u kojima je došla zabrana slikanja u općem smislu.
Treće – ako je ono što ima dušu naslikano u svom potpunom izgledu onda je upotreba tih slika haram, a ako je naslikano bez glave ili u pojedinačnim dijelovima onda je dozvoljena upotreba. A ovo mišljenje je po njemu (po Ibnul-Arebiju) najispravnije. Dokaz za njega je hadis koji bilježi Nesai u kojem je došlo da Džibril, alejhi selam, nije htio da uđe u kuću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je na zavjesi bila slika a onda je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da odsiječe glave na slikama ili da od njih napravi šilte na kome će se sjediti, i dodao je da meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Četvrto – ako slika nije okačena i obješena onda je dozvoljena njena upotreba a u suprotnom nije dozvoljeno. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu anha, koja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile crteži, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: “O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje”. Pa kaže Aiša da su isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. Hadis je mutefekun alejh. Zatim Ibn Hadžer pravi spoj između trećeg i četvrtog mišljenja i navodi dokaz koji to podupire, tj. gore spomenuti hadis kojeg bilježi Nesai.

A šejh Usejmin kada je upitan o upotrebi slika onoga što ima dušu podijelio je te slike na pet vrsta i za svaku od njih naveo šerijatski propis i dokaz.
Prva vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) s namjerom veličanja onog što je naslikano, poput slika kraljeva, predsjednika, ministara, učenjaka i slično, njihova upotreba u ovakvom obliku je haram.
Druga vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) ali kao uspomene, poput slike prijatelja, djece, roditelja i slično, njihova upotreba je takođe haram.
Treća vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) radi ukrasa poput slika na zavjesama, zidovima i slično, upotreba ovih slika je takođe haram.
Četvrta vrsta – slike kojima se ne pridaje značaj (na način da se okače i vješaju) poput slika na tepisima, posteljini, šiltetima, dekama i slično. Upotreba ovih slika po većina učenjaka, kako prenosi Nevevi, je dozvoljena.
Peta vrsta – slike koje je teško ili skoro nemoguće izbjeći, poput slika u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično, a za kojima musliman ima potrebu zbog njihove koristi. Upotreba ovih sredstava je dozvoljena sa slikama koje su u njima ili na njima zbog nemogućnosti da se izbjegnu.
Prenosi Bejheki u svom Sunnenu da je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Slika je glava, pa kada se otkloni glava onda to nije slika”, a šejh Albani je ovaj rivajet ocijenio vjerodostojnim. Takođe, isto ovo se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i Ikrime. A imam Ahmed je rekao: “Slika je glava”, a kada bi htio da uništi sliku obrisao bi glavu.

Iz svega spomenutog se može rezimirati otprilike onaj stav koji je zauzeo Ibn Hadžer, a to je da slike na kojima je naslikano ono što ima dušu (ljudi, meleci, životinje, džini) nije dozvoljeno vješati (na zid, ormar i slično) radi veličanja, uspomene ili ukrasa, a ako je ono što je naslikano u potpunom svom izgledu, onda ih takođe nije uopće dozvoljeno upotrebljavati. Dozvoljena je upotreba onog što je naslikano ako mu je obrisana glava (ili lice, tj. oči, nos i usta) ili ako su slike naslikane na onome po čemu se gazi ili sjedi. Iz zabrane korištenja slika, kao što navodi šejh Usejmin, se izuzimaju slike za dokumente i slike u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično zbog nužde i nemogućnosti da se izbjegnu.

Shodno gore spomenutim stavovima učenjaka oko upotrebe slika, oko držanja slika u albumima savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Manja skupina zabaranjuje, a veća dozvoljava pod uslovom da se drže u ladicama i slično, tj. da se ne stavljaju (vješaju) na zidove, ormare ili istaknuta mjesta kao ukras. Ovo zadnje je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje. Slike čija je upotreba dozvoljena ne sprečavaju ulazak meleka u kuću.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com