Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Najpreče i najbolje je da žene uče tilavet, tedžvid i hifz od žena muhaffiza i muallima, svejedno direktno ili preko interneta, jer je to dalje od fitne i otvaranja puteva koji vode u haram. A ako nema mogućnosti da žene uče od žena ni direktno niti putem net-komunikacija, ili imaju ali one nisu na dovoljnom stepenu učenosti iz oblasti tedžvida i hifza, onda nema smetnje da uče od muallima muškarca.

S tim da je potrebno da se ispune sljedeći uvjeti:

1- da muallim bogobojazan, praktičar vjere i da ne bude mladić (ovo zadnje mnogi učenjaci naglašavaju)

2- da žene ne uče i ne razgovaraju zavodljivim glasom (ispravno je da ženski glas nije avret)

3- da se njihov međusobni razgovor svodi samo na ono što je potrebno

4- ako učenje nije preko neta nego direktno, onda nije dozvoljeno da se žena osamljuje sa muallimom, najbolje je da među njima bude pregrada ili da on obavezno obara pogled.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U osnovi nema razilaženja među učenjacima da je muškarcima zabranjeno dirati i gledati stidno mjesto žena kojima nisu mahremi, kao i obrnuto. Na ovu zabranu ukazuju općepoznati šerijatski argumenti.

Izuzetak iz ove zabrane je međusobno liječenje suprotnih spolova u nuždi ili jakoj potrebi uz ispunjenje određenih šartova. Na ovome su učenjaci svečetiri mezheba.

Ti šartovi su sljedeće:

Prvi – da (u slučaju liječenja žene od strane muškarca) nema žene (muslimanke ili kjafirkinje) ljekara osposobljene za to.

Drugi – da se liječenje žene od strane muškarca vrši u prisustvu njenog mahrema ili da se žena pri liječenju ne osamljuje sa ljekarom.

Treći – da se prilikom liječenja ne gleda i ne otkriva i ne dira osim onaj dio tijela koji je nužno potrebno da se vidi, otkrije ili dodiruje.

Prema tome, nema razlike oko ovog propisa ako je u pitanju ljekar homoseksualac ili žena ljekar koja je lezbijka. Jer nije jedini razlog ove zabrane potreba za ženama ili muškarcima.

Detaljnije o tome pročitaj odgovor na slično pitanje:

http://zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=967:pregled-muslimanke-kod-mukog-ginekologa&catid=68:propisi-vezani-za-eneenska-pravaabortus&Itemid=44

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ženi je obaveza je uzeti gusul u sljedećim slučajevima:
– kada njen muž (ili neko drugi u slučaju zinaluka i slično) polno opći sa njom svejedno doživjela doživila orgazam ili ne.

Dokaz: hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sjedne između njena četiri uda (ruku i nogu) zatim polno opći sa njom obavezan je gusul”, a u rivajetu kod Muslima: “Pa makar i ne doživio orgazam”.

– kada u snu doživi poluciranje (intimni odnos) i kada ustane nađe tragove na odjeći ili postelji, a ako ne naže tragove nije dužna uzeti gusul.

Dokaz: hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je došlo da je ona rekla: “O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, pa je li žena dužna uzeti gusul ako polucira?” A

on odgovori: “Da, ako vidi vodu (tragove)”. “Zar u žene imaju tragovi?”, upita ona. “Pa otkud da dijete liči na nju”, odgovori on, sallallahu alejhi ve sellem.
– kada u javi doživi orgazam svejedno da li izašla tekućina iz polnog organa ili ne.

Dokaz: hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Voda (gusul) je zbog vode (sjemena)”.

A pošto sjeme i tekućina kod muškarca i žene izlaze kao posljedica doživljavanja orgazma obavezan je gusul zbog njega i ako ne izađe sjeme ili tekućina.

Prema tome, kada žena doživi klitoralni orgazam, pri čemu nema pojave sluzi kao npr. pojava sperme kod muškarca prilikom orgazma obavezna je uzeti gusul. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Kao prvo: isticanje mokraće nakon određenog vremena poslije obavljanja nužde ne naziva se vezja niti mezja. Naime, vezja je bijela tekućina koja izađe neposredno odmah poslije mokrenja što se opere samim pranjem poslije nužde. Dok je mezja sluzava tekućina koja izađe iz polnog organa kao posljedica spolnog nadražaja.
A shodno tome kako si ti opisao, da nakon sto obaviš malu nuždu, narednih 5,10 minuta posle nužde ti se desi da isteče kap, dvije mokraće, znači i nakon što opereš polni organ, onda se ti ubrajaš u sahibu uzura.

Prema tome, propisi koji važe za sahibul uzura odnose se i na tebe. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Po pitanju kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa djeteta, svejedno da li bilo od strane žene ili muškarca, nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis.

A hadis kojeg prenose Taberani od Ibn Abbasa, radjallahu anhuma, Bajheki od Ibn ebu Lejle, i Ibn Asakir u “Et-Tarihu” od Džabira, radijallahu anhu, da su bili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razdvojio između dvije noge Hasana, radijallahu anhu, i poljubio, u rijavetu: dodirnuo, njegov polni organ, a u rivajtu: i Husejna, radijallahu anhu. Ovaj hadis navodi Ibn Kudame u “El-Mugni” sa dodatkom “pa je klanjao a nije obnovio abdest” dokazujući sa njim da dodir polnog organa djeteta ne kvari abdest, međutim, Ibn Hadžer u “Et-Telhisu el-habir” i drugi muhaddisi su pojasnili da ovaj dodatak ne postoji u zbirkama Taberanija, Bejhekija i Ibn Asakira.

Rivajet Taberanija je slab zbog ravije Tabusa koji je veoma slab i sa čijim se hadisima ne dokazuje (Ebu Hatim, Nesai i Ibn Hibban).

A rivajet Bejhekija je takođe slab zbog slabosti Ibn ebi Lejla što je sam Bejheki potvrdio a šejh Albani dodatno pojasnio.

A rijajet Ibn Asakira je izmišljen našto je ukazao Ibnul Dževzi i ovaj hadis svrastao u izmišljene hadise u svojoj knjizi “El-Mevdu'at”, a takođe, Hatib El-Bagdadi ga u “Et-Tarihu” ocjenjuje ga izmišljenim rekavši: “Ovaj hadis je izmišljen tekstom i senedom, a nije daleko da ga je (ravija) Ibn ebi El-Ezher izmislio”.

Prema tome, ovaj hadis je veoma slab u prva dva rivajeta a krivotvoren i lažan u trećem rivajetu.

A pitanje kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa djeteta se vraća u osnovi na pitanje i argumente sa kojima se dokazuju stavovi učenjaka oko kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa uopćeno.

Pa tako, može se reći, da oko kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa djeteta učenjaci imaju četiri stava:

Prvi stav – da se pri dodiru polnog organa djeteta ne kvari abdest jer u osnovi dodir polnog organa uopće ne kvari abdest.
Ovo je stav onih učenjaka koji su na stavu da dodir polnog organa ne kvari abdest, a to su hanefije, skupina učenjaka malikijskog mezheba, rivajet od Ahmeda kao i skupina ashaba: Abdullah ibn Mes'ud, Huzejfe, S'ad, Abdullah ibn Abbas i drugi, radijalalhu anhum, i tabi'ina: Se'id ibn Musejjib i Tavus.
Njihov dokaz je poznati hadis od Talk ibn Alijja, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je neki čovjek rekao: “Dodirnuo sam svoj polni organ”, ili da je taj čovjek rekao: “Ako čovjek dodirne svoj polni organ u namazu je li na njemu da uzme abdest”? Pa je odgovorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne, on (polni organ) je komad mesa od tebe (tvog tijela)”. A u rivajetu: “Zar on (polni organ) nije komad mesa od tebe (tvog tijela)?” Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i Darekutni. Skupina muhaddisa ga ocjenjuje vjerodostojnim, poput Amr El-Felasa, Ibnul Medinija, Tahavije, Tirmizija, Ibn Hibbana, Taberanija i Ibn Hazma, doka ga supina ocjenjuje slabim, poput Šafije, Ebu Hatima, Ebu Zur'e, Darekutnija, Bejhekija i Ibnul Dževzija. A ispravno je da je hadis dobar i prihvatljiv i da se sa njim može dokazivati ono na šta ukazuje.

Drugi stav: da dodirivanje polnog organa djeteta (šakom) kvari abdest.
Na ovom stavu je većina ashaba, ovo je šafijski mezheb, malikije u poznatijem stavu mezheba i poznati stav unutar hanbelijskog mezheba.
S tim da neki učenjaci koji su na ovom stavu smatraju da dodirivanje polnog organa muškog ili ženskog djeteta pri pranju i slično ne kvari abdest jer je u hadisima došlo da kvari abdest samo ako muškarac ili žena dodirnu vlastiti polni organ, a za sve ostalo nema dokaza.
Oni dokazuju svoj stav sa hadisom od Busre bint Safvan, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko dodirne svoj polni organ neka uzme abdest”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i ostali. Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, koji prenosi od Buharije da je rekao: “Najvjerodostojnije što je prenešeno u ovom poglavlju je hadis Busre”. Takođe, vjerodostojnim su ga ocijenili Darekutni, Jahja ibn Me'in, Ibn Abdulberr, Bejheki i mnogi drugi.
Njihov odgovor na hadis Talka ibn Alijja, radijallahu anhu, koji je kontadiktoran i oprečan hadisu Busre bint Safvan, radujallahu anhuma, je na jedan od tri načina, (naravno pri čemu daju prednost radu po hadisu Busre bint Safvan).

Prvi način: Da je hadis Talk ibn Alijja, radijallahu anhu, slab zbog ravije Kajs ibn Talka, jer je on nepouzdan ravija. Takođe, najveći učenjaci hadisa su ga ocijenili slabim, poput Ebu Hatima, Ebu Zur'e, Darekutnija i Bejhekija.

Drugi način: Da se u osnovi prihvata da su oba hadisa (od Talka i Busre, radijallahu anhuma) vjerodostojni, s tim da je hadis Talka ibn Alijja, radijallahu anhu, derogiran hadisom Busre bint Safvan, radijallahu anha.

Treći način: Da se u osnovi prihvata da su oba hadisa (od Talka i Busre, radijallahu anhuma) vjerodostojni, s tim da se radu po hadisu Busre bint Safvan, radijallahu anha, (tj. “Ko dodirne svoj polni organ neka uzme abdest”) daje prednost zbog sljedećih razloga:

– Hadis Busre, radijallahu anhuma, je vjerodostojniji od hadisa Talka, radijallahu anhu, jer mu je sened potpuno ispravan, zato kaže imam muhaddisa Buharija o hadisu Busre, radijallahu anha: “On je nešto najvjerodostojnije u ovom poglavlju”. Međutim, ovome se može prigovoriti da je Ibnul Medini dao prednost hadisu Talka nad hadisom Busre, radijallahu anhuma.
– Hadis Busre, radijallahu anha, ima mnogo šahida, tj. hadisa koji se prenose u istom značenju od drugih ashaba, prenose ga 17 ashaba, poput Ebu Hurejre, Aiše, Džabira, Zejd ibn Halida, Abdullah ibn ‘Amra, Erve bint Unejs i drugih radijallahu anhum, za razliku od hadisa Talka, radijallahu anhu, koji nema nijednog šahida, tj. ne prenosi ga nijedan drugi ashab.
– Hadis Talka, radijallahu anhu, je izgrađen na osnovi, tj. da dodir polnog organa ne kvari abdest, dok hadis Busre, radijallahu anha, dolazi sa novim propisom, tj. da kvari abdest, a radi se po onom argumentu koji dolazi po nečemu novom jer je u tome dodatno znanje.
– U radu po hadisu Busre, radijallahu anha, je veća preodstrožnost i sigurnost.
Komentar: Zajednička primjedba na sve spomenuto je da rad po tzv. TERDŽIHU, davanju prednosti jednom hadisu nad drugim jer je jedan vjerodostojniji od drugog, dolazi na red i ima smisla ako je nemoguće napraviti spoj između hadisa, tj. raditi po oba hadisa, a to je u ovom slučaju moguće (na čemu su treći i četvrti stav učenjaka).

Treći stav: ako se polni organ djeteta dodirne sa strašću kvari abdest a ako se dodirne bez strasti ne kvari abdest. Ovo je rivajet od imama Malika, Albanija i Ibn ‘Usejmina.
Dokaz im je to što su oba hadisa (hadis Talka i Busre, radijallahu anhum, koji su oprečni jedan drugom) vjerodostojna a raditi po oba hadisa je vadžib ako je to moguće, a rad po njima je moguć ako se hadis Busre, radijallahu anha, odnosi na dodir sa strašću a hadis Talka, radijallahu anhu, odnosi na dodir bez strasti.

Četvrti stav: onome ko dodirne polni organ djeteta mustehab mu je uzeti abdest što znači da time nije pokvario abdest. Ovo je stav Malika i Ahmeda u rivajetima koji se prenose od njih, takođe to je stav Ibn Huzejme, Ibnul Munzira i Ibn Tejmije.

Argument ovog mišljenja se bazira na tome da su oba hadisa, koji su protivrječni jedan drugom, vjerodostojna i da je vadžib raditi po oba hadisa ako je moguće napraviti spoj među njima, a on je moguć. Po njima je spoj sljedeći: hadis Busre, radijallahu anha, ukazuje da je vadžib uzeti abdest zbog dodir ponog organa koji ga kvari. A hadis Talka, radijallahu anhu, u kojem je došlo da dodir polnog organa ne kvari abdest jer je polni organ sastavni dio tijela kao i ostali dijelovi tijela, ukazuje da se hadis Busre, radijallahu anha, svodi i spušta sa vadžiba (uzimanja abdesta zbog dodira polnog organa) na stepen mustehaba.

Odabrani stav po ovom pitanju je da onaj ko dodirne polni organ djeteta nije izgubio abdest, a Allah zna najbolje.
Da je ovo mišljenje najbliže ispravnom ukazuju to da je odabrani stavu učenjaka uopćeno po pitanju kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa: da je mustehab uzeti abdest onome ko dodirne svoj polni organ a ne da mu to kvari abdest. Takođe, da se ovaj propis ograničava samo na ono što je došlo u vjerodostojnim hadisima, to jest, taj propis se odnosi samo na muškarca i ženu koji dodirnu svoj vlastiti polni organ, a ne na dodir tuđeg polnog organa (osim ako pri dodiru tuđeg polnog organa sa strašću izađe mezj koji kvari abdest), a u što ulazi i dodir polnog organa djeteta (pri pranju, presvlačenju i slično). Dokaz za ovo je to što je u svim hadisima u kojima je došao ovaj propis došlo “ko dodirne svoj polni organ” a nije došlo “ko dodirne polni organ” u općoj formi. A da se propis odnosi i na ženu dokaz je hadis: “Koji god muškarac dodirne svoj polni organ neka uzme abdest i koja god žena dodirne svoj polni organ neka uzme abdest”, bilježi ga Tirmizi i prenosi od Buharije u svom “Ilelu” da ga je ocijenio vjerodostojnim. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com