Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je nedžeš, prividno nuđenje više cijene da bi se namamio neko drugi da skuplje plati određenu robu.”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: ” Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da mještanin prodaje za beduina, nedžeš, prividno nuđenje više cijene u trgovini da bi se namamio neko drugi da kupi određenu robu, trgovanje na trgovinu drugog muslimana, prošnja na prošnju drugog muslimana, i zabranio je da žena nastoji prouzrokovati razvod braka druge muslimanke da bi je otjerala s njenog posjeda.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, nedžeš je zabranjen u trgovini: “Učenjaci su prezirali da čovjek prividno ponudi višu cijenu da bi namamio drugog čovjeka da kupi određenu robu”, ističe imam Et-Tirmizi.  A ove njegove riječi Ibn Hadžer komentira ovako: “Izraz prezirali su ovdje znači: zabranjivali su. ”

Drugo, nedžeš izgleda ovako: “Čovjek u prisustvu kupca dođe kod prodavca i, da bi obmanuo pravog kupca, ponudi više novaca za robu, ali zapravo ne želeći kupiti robu, već želeći prevariti i obmanuti pravog kupca, i to je vrsta prevarc.” A imam El-Begavi to je objašnjavao na sljedeći način: “Nedžeš je da čovjek vidi izloženu robu i podigne njenu cijenu ne želeći je kupiti, već želeći podstaknuti ljude da je kupe. Neki se trgovci dogovore da međusobno podižu cijenu na taj način, i to se naziva tenadžuš. Čovjek je grešan zbog toga, bez obzira znao da je ta stvar zabranjena ili ne znao, jer je to prevara, a varanje nije osobina muslimana.” Rekao sam: takav je čovjek grešan makar i ne znao da je nedžeš zabranjen zato što svako zna da je prevara zabranjena.

Treće, onaj ko se bavi nedžešom grešan je. Ibn Bettal tvrdi da su učenjaci jednoglasni u mišljenju o tom pitanju. Na to nas jasno upućuje sljedeće predanje Abdullaha b. Ebu Evfaa, radijallahu anhu, koji je pripovijedao: “Neki je čovjek donio robu na pijacu i zakleo se Allahom da je za nju dobijao iznos koji mu još niko nije ponudio na pijaci, a sve kako bi nekog muslimana namamio da kupi tu robu. Tim je povodom objavljen ajet: ‘Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi .. .’ (Alu Imran, 77).” Abdullah b. Ebu Evfa, radijallahu anhu, govorio je: “Onaj ko se bavi nedžešom podmuklo uzima kamatu.” Ako prodavac ima dogovor s drugim čovjekom da mu ovaj podiže cijenu robe, i za to mu daje određenu nadoknadu, tada se i prodavac smatra grešnim, prevarantom i varalicom, a ljudi koji tako rade završit će u Vatri.

Četvrto, ako se cijena na ovaj način podiže uz saglasnost prodavca, odnosno uz dogovor s drugim čovjekom koji radi za prodavca, takva je trgovina zabranjena. S tim u vezi, El-Begavi je zapisao sljedeće: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je trgovina ispravna ako čovjek prizna da je podigao cijenu, i kupac nema pravo na povratak robe ako je nedžeš poduzet bez naređenja vlasnika robe, ali ako je nedžeš poduzet naredbom vlasnika robe, neki učenjaci smatraju da u tom slučaju kupac polaže pravo na vraćanje robe.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka mještanin ne prodaje za beduina, pustite neka Allah opskrbljuje jedne ljude preko drugih. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka mještanin ne prodaje za beduina. ”

Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Zabranjeno nam je da mještanin prodaje za beduina, makar mu bio brat ili otac.”

Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da mještanin prodaje za beduina.”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, nekom je prilikom rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je dočekivanje trgovaca izvan grada i zabranio je da mještanin prodaje za beduina.” Tavus je upitao šta znače riječi: ” .. .i da mještanin prodaje za beduina”, a lbn Abbas, radijallahu anhu, odgovori: “Zabranio je da mu bude mešetar.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je da mještanin prodaje za beduina, i to izgleda ovako: “Beduini su donosili u gradove svoju robu i prodavali je po cijeni toga dana. Većinom su se vraćali nazad u pustinju jer ih je boravak u gradu koštao, iako su ih mještani lijepo primali i lijepo postupali prema njima. A bilo je i onih mještana koji su govorili beduinima: ‘Vratite se u pustinju, a svoju robu ostavite kod mene, pratit ću cijene na tržištu, pa ću robu prodati skuplje!’ Tako su neki izbjegavali ugošćavanje beduina, i zato je to islam zabranio. ”

Drugo, gornja konstatacija odnosi se samo na onog mještanina koji za beduina prodaje uz nadoknadu, jer onaj ko tako radi uglavnom nema interesa da vlasnik robe zaradi, već nastoji ostvariti svoj interes i određenu zaradu. Na to nas jasno upućuje Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, objašnjenje hadisa: “Zabranio je da mu bude mešetar.” Dopušteno je da mještanin prodaje za beduina ako iskreno radi za njegov interes, jer je vjera iskren odnos prema muslimanima, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Treće, to je zabranjeno generalno, tj. bez obzira na to bio pustinjak rođak mještaninu ili ne bio. Dokaz za to jeste Enesova, radijallahu anhu, izjava: ” … makar mu bio brat ili otac.”

Četvrto, kako je zabranjeno da mještanin prodaje za beduina, isto tako zabranjeno je da kupuje za njega. U tome se smislu prenosi da je Enes, radijallahu anhu, rekao: “Govorilo se: ‘Mještanin se ne bavi trgovinom u korist beduina’, a izraz trgovina sveobuhvatna je i odnosi se ne predavanje i kupovanje.” Govoreći o tome da isti status ima predavanje i kupovanje u korist beduina, imam Eš-Ševkani zapisao je sljedeće: ” … tome u prilog ide i razlog koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo rekavši: “…pustite neka Allah opskrbljuje jedne ljude preko drugih”, a to se ostvaruje prodajom određene robe, ali i time da čovjek koji ne poznaje cijene na tržištu, kupuje robu. Čak kada bismo i pretpostavili da ne postoji šerijatski tekst po kojem kupovanje ima status predavanja, pravilo u usuli-fikhu glasi: ‘Izraz prodaja odnosi se na kupovinu, a izraz kupovina na prodaju’, jer je ta riječ homonim i odnosi se na obje stvari. A u usuli-fikhu poznato je razilaženje islamskih učenjaka o tome je li dopušteno upotrebljavati homonime, višeznačne riječi. Ispravno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je to dopušteno ako značenja te riječi nisu međusobno oprečna.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodaju velaa i njegovo poklanjanje.”

Ovaj isti ashab pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Vela je mjerodavan činilac poput krvne veze, ne prodaje se, niti se poklanja.’

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, prodavanje i poklanjanje velaa zabranjeno je jer vela ima status krvne veze. El-Begavi kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da se vela ne prodaje, ne poklanja niti se nasljeđuje. To je mjerodavan činilac u nasljeđivanju i ostavljanju u naslijeđe. Arapi su u paganskom dobu prodavali velau, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio.” A Ibn Hadžer navodi sljedeće: “Ibn Bettal veli: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno prenošenje krvne veze na nekoga, i, ako vela ima status krvne veze, onda se ni vela ne prenosi na nekoga. Arapi su prenosili velau prodajom i na neke druge načine, i to je islam zabranio.”   O tome je pitanju Ibn Abdulberr ostavio sljedeći zapis: ” … prema ovom hadisu radila je većina učenjaka iz generacije ashaba, tabiina i kasnijih pokoljenja.”

Drugo, preneseno je da su neki ljudi iz prvih generacija: Mejmuna, Osman, Ata i Urva smatrali da je prodavanje i poklanjanje velaa dopušteno. Čini se da nisu znali za navedene hadise, i preče je slijediti sunnet nego njihovo mišljenje.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek nema pravo uskratiti upotrebu vode koja mu nije potrebna, da time spriječi rast trave”. Džabir, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je predavanje vode koja čovjeku nije potrebna.”Ijas b. Abdulmuzeni rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje vode.” Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Čovjek nema pravo uskratiti narodu višak vode, niti ima pravo zabraniti upotrebu viška vode koja istječe iz bunara. ” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na sudnjem danu, niti će ih pogledati: čotjeka koji se lažno zaklinje da je za robu dobijao više nego što mu neko ponudi, čovjeka koji se lažno zakune poslije ikindija-namaza da bespravno uzme pravo muslimana i čovjeka koji uskrati svijetu upotrebu viška vode, Allah će takvom reći: Danas ću te lišiti Svoje dobrote jer si ljude lišavao onoga što nisi svojim rukama stekao. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, višak vode koji nije potreban čovjeku zabranjeno je prodavati. Kada je riječ o tom pitanju, imam Et-Tirmizi ostavio je sljedeći zapis: “Učenjaci su zabranjivali prodavanje vode. To je stav sljedećih autoriteta: Ibnul-Mubareka, Šafija, Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha. ” El-Begavi veli: ” .. .i ovo se odnosi na čovjeka koji iskopa bunar na pustoj, neplodnoj zemlji, te bunar postane njegov kao i zemlja u njegovoj blizini. Ako se u blizini bunara nalazi trava, i takav čovjek da višak vode za napajanje trave, ljudi će imati od toga koristi, ali ako im uskrati korištenje vode, time im uskraćuje i travu. Učenjaci: Malik, ElEvzai, El-Lejs b. Sa'd i Šafi tvrde da je to zabranjeno.” O tome Ibn Hibban kaže: ” … to se odnosi i na vodu koja ne pripada nikome i koja je svakome dostupna, kao što su to, naprimjer, tekuće vode na koje svi ljudi polažu pravo. A možda se hadis odnosi na bunar koji čovjek iskopa u pustinji, koji koristi ljudima, pa čovjek zabrani svijetu da koristi njegovu vodu. Zabranjeno je da čovjek, nakon što podmiri svoje potrebe, svijetu zabrani upotrebu viška te vode; ako im to zabrani, lišio ih je i hrane za životinje.” Umjesno je navesti i sljedeću Eš-Ševkanijevu izjavu: ” … navedena dva hadisa ukazuju na to da je zabranjeno lišiti ljude viška vode, a višak je sve što prelazi čovjekove potrebe. Na osnovu vanjskog značenja hadisa, u vezi s tim nema razlike, bez obzira na to nalazila se voda na zemlji koja je čovjekovo vlasništvo ili je usvojena; bila ta voda za piće ili za druge potrebe; upotrebljavala se za napajanje stoke ili usjeva; bio to bunar u pustinji ili ne … I sljedeći hadis ukazuje da je zabranjeno prodavanje vode: Ljudi imaju udijela u tri stvari: vodi, travi i vatri: ‘”

Drugo, ljudi trebaju znati da je jedna od najboljih milostinja napajanje vodom i kopanje bunara, to je ujedno i trajna sadaka.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Trgovina alkoholom zabranjena je”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je čovjek htio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pokloniti vrč vina, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Znaš li da je Allah zabranio konzumiranje alkohola?’ ‘Nisam to znao’, odgovori čovjek i šapnu nešto nekom čovjeku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Šta si mu šapnuo?’ Ovaj odgovori: ‘Naredio sam mu da proda to vino.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozori ga: ‘Onaj Koji je zabranio konzumiranje alkohola zabranio je i trgovinu njime. ‘ Tada je čovjek”, nastavlja Ibn Abbas, “otvorio vrč i prosuo sve što je bilo u njemu.” Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Allah je zabranio alkohol dok sam napajao jedanaest ljudi vinom, naredili su mi da ga prolijem, a i svi ostali ljudi prolili su sve vino što su imali; putevima se skoro nije moglo ići od njegovog smrada. Ljudi su”, nastavlja Enes, “toga dana pili miješano vino napravljeno od nezrelih i zrelih hurmi. Neki je čovjek došao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Imao sam imetak nekog siročeta i za njega sam kupio vino, šta misliš, mogu li ga prodati da mu vratim njegov imetak?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: Ubio Allah Židove! Kada im je zabranjeno konzumiranje sala, oni su ga prodavali i živjeli od te zarade. ‘ Taj je čovjek kasnije govorio: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mi dopustio da prodam to vino. ” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ”Zaista je Allah zabranio konzumiranje alkoholnih pića i njihovu prodaju, konzumiranje strvi i nenu prodaju i konzumiranje svinjskog mesa i njegovu prodaju. ‘ Ibn Abbas, radij allahu anhu, prenosi sljedeći hadis: “Sljedeće su stvari haram-imetak: zarada na alkoholu, nadoknada koju bludnica uzma za blud, zarada na psima, zarada od udaranja u bubanj. Ako ti neko želi prodati psa, natrpaj u njegove ruke zemlje. Vino i igre na sreću zabranjene su; sve što opija zabranjeno je. ” Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Allah je prokleo alkohol, i onoga ko ga konzumira, i onoga ko druge napoja njime, i onoga ko ga prodaje, i onoga ko ga kupuje, i onoga ko ga proizvodi, i onoga kome se proizvodi i onoga ko ga nosi, i onoga kome se nosi. ‘ Ibn Madža u svojoj verziji dodaje: “… i onoga ko živi zarađujući na njemu. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, predavanje, kupovina i zarađivanje na alkoholnim pićima zabranjeno je, to izaziva Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu.

Drugo, čovjeku koji naslijedi vino nije dopušteno čuvati ga dok se ne pretvori u sirće, na osnovu Enesovog, radijallahu anhu, predanja u kojem stoji da je neko upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome može li se od vina praviti sirće, pa je odgovorio: “Ne može!”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf