Ve alejkumus-selam!

Islamski učenjaci zastupaju različita mišljenja po pitanju nasljeđivanja muslimana od nevjernika. Džumhur (većina) uleme, a među njima i četiri poznata mezheba u islamu, smatra da nije dozvoljeno nasljeđivanje nemuslimana zbog hadisa koji je muttefekun alejhi: ”Musliman ne nasljeđuje nevjernika, niti nevjernik muslimana.”

Određena skupina učenjaka iz prethodnih i sadašnjih generacija smatra da je muslimanu dozvoljeno da naslijedi nevjernika, dok nevjerniku nije dozvoljeno da naslijedi muslimana, a spomenutu zabranu u prethodnom hadisu tumače da se odnosi na nevjernika koji ratuje protiv muslimana.

Hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Preneseno je od Muaza da je rekao: ’Musliman nasljeđuje nevjernika, a nevjernik ne nasljeđuje muslimana”’, a dokaz Muaza jeste to što je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Islam se uvećava, a ne umanjuje se.” (Bilježe Ebu Davud i Hakim)

Ahmed ibn Meni`a zabilježio je, sa jakim prenosiocima hadisa, od Muaza da je dozvoljavao nasljeđivanje muslimana od nevjernika, dok to nije dozvoljavao suprotno. Bilježi Musedded od Muaza da su se dva brata parničila kod njega, jedan je bio musliman, a drugi židov, a njihov otac je umro kao židov, tako da je sin židov uzeo njegov imetak, a njegov drugi brat musliman mu je to sporio i Muaz mu je dozvolio da naslijedi imetak. Bilježi Ibn Ebi Šejbe od Abdullaha ibn Me `kila da je rekao: ”Nisam vidio bolju presudu od presude Muavije.”

Dakle, nasljeđujemo ehlul-kitabije, a oni nas ne nasljeđuju, kao što nam je dozvoljeno da se od njih ženimo, a njima nije dozvoljeno da se od nas žene, a isto takvo mišljenje zastupaju Mesruk, Seid ibn Musejjib, Ibrahim Nehai i Ishak. Isto tako, ovo mišljenje odabrao je Ibn Tejmijje, kao što ga je odabrala određena skupina učenjaka u sadašnjem vremenu. I shodno njemu, dozvoljeno je da musliman naslijedi nevjernika. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Imam Taberani, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Mu`džemul-kebir i Mu`džemul-evsat bilježi od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nešto izgubio, izgovarao sljedeće: ”Allahume rade daleti ve hadi daleti, ente tehdi ila daleti, irdud aleje daleti bi izetike ve sultanike, fe ineha min ataike ve fadlike”.

Rekao je imam Hejsemi, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Medžmeul-fevaid: ”Bilježi ga Taberani u svoje tri knjige, a u lancu prenosilaca hadisa nalazi se Abdurrahman ibn Jakub ibn Ebi Abbad el-Mekki kojeg ne znam, a ostali prenosioci su pouzdani.’’ Shodno ocjeni imama Hejsemija, Allah mu se smilovao, hadis je slab zbog nepoznavanja jednog prenosioca hadisa. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Molim Uzvišenog Allaha da vam ukabuli vaše ibadete. U osnovi, bolje je da se kurban zakolje lično, svojom rukom, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao svoje kurbane, kako to bilježe imam Buharija i Muslim, Allah im se smilovao, od Enesa ibn Malika, Allah bio zadovoljan njime, kao što je bolje ibadet izvršavati lično nego da ga neko obavlja za nas.

Među islamskim učenjacima postoji razilaženje po pitanju klanja kurbana izvan mjesta stanovanja osobe koja kolje kurban.
Hanefije to smatraju pokuđenim kao i prenošenje zekata, osim ako se to radi zbog rodbine ili radi osoba koje imaju veće potrebu za kurbanom. Malikije smatraju da nije dozvoljeno da se prenosi kurban do dužine u kojoj se dozvoljava skraćivanje namaza i iznad toga, osim da stanovnici te razdaljine budu u većoj potrebi za kurbanom od stanovnika kojima je obaveza dati (oni koji se nalaze na razdaljini na kojoj je dozvoljeno kratiti namaz), a u tom slučaju stroga je obaveza da se većina kurbana udijeli njima, a manji dio stanovnicima kojima je obaveza dati (oni koji se nalaze na razdaljini na kojoj je dozvoljeno kratiti namaz).

Hanbelije i šafije smatraju, kao i malikije, da je dozvoljeno prenošenje kurbana iz mjesta na rastojanje manje od rastojanja na kojem je dozvoljeno kratiti namaz, a strogo je zabranjeno prenošenje do rastojanja na kojem je dozvoljeno kratiti namaz, s tim da je kurban ispravan.

Određeni broj savremenih učenjaka odabrao je mišljenje koje dozvoljava klanje kurbana u drugom mjestu ukoliko su stanovnici tog mjesta u većoj potrebi za kurbanskim mesom. Tako nalazimo da je šejh Abdullah ibn Džibrin, Allah mu se smilovao, izdao fetvu islamskim dobrotvornim organizacijama da uzimaju novčanu vrijednost kurbana od osoba, a potom da kupe kurbane i da ih zakolju u vrijeme klanja i potom podijele meso siromašnim muslimanima u državama u kojima postoji veća potreba za tim.

Uvaženi šejh obrazložio je svoju fetvu time da je cilj Kurban-bajrama veselje i bolje stanje siromaha u njemu i da je preče da se udijeli tim siromasima nego da meso stoji kod drugih osoba tokom cijele godine.

Tako se može reći da dobrobit od kurbanskog mesa ograničava mjesto klanja: ako je veća potreba za kurbanskim mesom u mjestu osobe koja kolje kurban, onda će se kurban zaklati u mjestu osobe koja kolje, a ako je veća potreba za kurbanskim mesom u drugim državama, zaklat će se u njima. Također je važno napomenuti da ukoliko se odabere neka osoba ili organizacija za klanje kurbana, treba da budu povjerljivi, da zakolju kurban na vrijeme i da kurban ispunjava uvjete. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Spomenuti hadisi ukazuju na opis stanovnika Dženneta, tj. da će biti u najpotpunijoj ljepoti, snazi i mladosti, da će njihova odjeća uvijek biti nova i da njihova mladost neće prestajati niti nestajati, već će sve vrijeme biti u tom stanju. Postojanje brade na dunjaluku ukazuje na promjenu u ljudskom obliku i na prelazak iz jedne starosne dobi u drugu, što nije svojstveno za stanovnike Dženneta, jer se njihovo stanje ne mijenja, uvijek su u potpunoj ljepoti, snazi i mladosti. Puštanje brade je od fitreta na dunjaluku i muslimani su obavezni da puštaju bradu, dok je ahiret mjesto nagrade i na njemu nema izvršavanja naredbi, klonjenja zabrana niti rada, već samo vječno uživanje. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Blud je veliki grijeh i islam je zabranio sva sredstva i puteve koji vode njemu. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja ajeta: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32.)

Predbračni kontakti ili odnosi nisu dozvoljeni osim u onom obliku koji je dozvolio islam, stoga vi ne trebate imati kontakt sa tom djevojkom osim ako se želite njome oženiti i u tom slučaju vaši kontakti trebaju biti u okviru dozvoljenog u islamu, naročito ako znamo da je ta djevojka počinila blud, jer te osobe, iako se iskreno pokaju, imaju dodatne vesvese od šejtana po pitanju učinjenog grijeha.

Islamski učenjaci spomenuli su uvjete za ispravnost tevbe – pokajanja: iskrenost tj. da tevba bude radi Allaha, kajanje (osjećanje krivice) zbog grijeha koji je počinila, napuštanje grijeha zbog kojeg se kaje, vraćanje prava osobi ukoliko je grijeh učinjen prema osobi, s tim da učenjaci kao uvjet ispravnosti pokajanja nisu spomenuli da se osoba koja je učinila blud mora udati za osobu sa kojom je počinila blud kako bi se primila njena tevba.

Naprotiv, islamski učenjaci diskutuju oko ispravnosti udaje osobe koja je počinila blud za drugu osobu i za osobu sa kojom je počinila blud, s tim da je ispravnije mišljenje da je dozvoljeno da se osoba koja počini blud uda nakon iskrenog pokajanja čak i za osobu sa kojom je počinila blud, pod uvjetom iskrenog pokajanja. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja ajeta: ’’…i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (Sura Furkan, 68-70)

Vi najbolje znate da li možete stupiti u brak sa tom osobom u kontekstu da li možete prihvatiti grijeh koji je počinila i da li možete zajedno živjeti sa time i da li ćete u budućnosti prebacivati taj grijeh ili nećete. Ukoliko smatrate da možete oženiti osobu koja je počinila blud i graditi sa njom bračnu zajednicu na islamskim osnovama, onda je oženite, a ukoliko znate da nećete moći i da će to biti razlog narušavanja bračne harmonije, onda se nemojte ženiti.

Nadati se da imate nagradu za ženidbu sa osobom koja je počinila blud i iskreno se pokajala, jer ste na taj način prekrili sramotu muslimana i želite da je učinite čestitom u jednoj halal bračnoj zajednici, što je pohvalno djelo u islamu. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com