Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Uzimanje abdesta preko pudera, maskare ili laka za nokte
Uvažena sestro u vjeri, u pogledu vašeg pitanje, islamski učenjaci su postavili jedno veliko pravilo koje bi trebali da poznaju svaki vjernik i vjernica, a koje glasi: “Da bi abdest ili gusul bili validni, u osnovi, obaveza je sa tijela ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do kože.” Ako sviše
Uvažena sestro u vjeri, u pogledu vašeg pitanje, islamski učenjaci su postavili jedno veliko pravilo koje bi trebali da poznaju svaki vjernik i vjernica, a koje glasi: “Da bi abdest ili gusul bili validni, u osnovi, obaveza je sa tijela ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do kože.” Ako se radi o abdestu, tada je obavezno sa dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do tijela, a ako se radi o gusulu (kupanju) kojim se želi ukloniti pravna nečistoća (džunupluk, ili kupanje nakon hajza i nifasa), onda je obaveza sa cijelog tijela ukloniti sve što sprečava dolazak vode do tijela.
Na osnovu toga mi kažemo: Ako spomenute stvari, maskara ili puder, imaju svoju masu koja sprečava dolazak vode do tijela, tada ih je obaveza ukloniti prije abdesta, bez obzira da li žena prilikom korištenja spomenute kozmetike bila pod abdestom ili ne, a ako spomenuti kozmetički preparati ne sprečavaju dolazak vode do kože, onda ih nije obaveza uklanjati.
Isti propis se odnosi na korištenje laka za nokte. Uvaženom šejhu Muhammedu Salihu Munedždžidu postavljeno je pitanje o stavljanju laka na nokte, pa je kazao: “Ženi je dozvoljeno lakiranje nokata s ciljem uljepšavanja, sredstvima koja ne štete, kao što ne smeta da u tom stanju obavlja namaz, osim ako se radi o laku koji sprečava dolazak vode do dijela tijela na kojem je lak. U tom slučaju nije validan ni abdest ni gusul – kupanje, osim nakon što se lak odstrani sa tijela. Ako smo rekli da nije validan abdest, to za sobom povlači neispravnost namaza.
U fetvi Stalne komisije (5/218) spomenuto je: “Ako lak ima svoju masu na površini nokata, abdest koji se uzme prije odstranjivanja laka nije validan, ali ako je u pitanju lak koji nema masu, abdest je validan, kao u slučaju kane. Allah najbolje zna.“ (Odgovor preuzet sa islam-qa.com)
Sve spomenuto se odnosi na stanje u kojem žena želi da preko spomenutih stvari uzme abdest ili gusul. Međutim, ako bi žena uzela abdest ili gusul, a nakon toga stavila maskaru, lak na nokte, ili ono što im sliči, nema smetnje da tako klanja i njen namaz je validan, s tim što kada izgubi abdest i htjedne ponovo da abdesti, tada će postupiti shodno prethodno spomenutom pravilu. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Klanje kurbana za mejjita ili za sebe?
Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, vaša namjera je ispravna, najprioritetnije je da kurban koji želite zaklati – zakoljete za sebe i svoju porodicu. Jedan kurban, npr. ovca, po mišljenju većinskog dijela učenjaka, dovoljna ja za cijelu jednu porodicu. Što se tiče propisa klanja kurbana, on se prvenviše
Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, vaša namjera je ispravna, najprioritetnije je da kurban koji želite zaklati – zakoljete za sebe i svoju porodicu. Jedan kurban, npr. ovca, po mišljenju većinskog dijela učenjaka, dovoljna ja za cijelu jednu porodicu. Što se tiče propisa klanja kurbana, on se prvenstveno, kao i svi ostali propisi, odnosi na žive ljude, na one koji su u mogućnosti.
Što se tiče klanja kurbana na ime mrtvih, nakon što čovjek zakolje kurban za sebe i svoju porodicu, ispravno je da je to dozvoljeno učiniti, sa namjerom udjeljivanja sadake na njihovo ime. Uvaženom učenjaku današnjeg vremena šejhu Bin Bazu, rahimehullah, postavljeno je pitanje o klanju kurbana za mrtve, pa je kazao: ”Ako bi zaklao kurban sa namjerom kurbana, u danima kurbana, za svoga oca, djeda ili nekog drugoga, to nema nikakve smetnje. Također, ako bi zaklao kurban kao vid sadake siromasima, to je dozvoljeno, zato što sadaka koristi mejjitu kao i živome, bez obzira da li se udjeljivalo meso, novac ili hrana. Sve to koristi mejjitu, a i živom čovjeku. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik upitan o čovjeku koji udijeli sadaku za svoju umrlu majku, da li ona ima sevap – nagradu za to, pa je kazao: ”Da.” U hadisu koji je zabilježio imam Muslim spomenuto je da je Poslanik kazao: ”Kada preseli neko od sinova Ademovih, prekinu se njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim će se drugi koristiti, ili čestito dijete koje će moliti za njega.”
Rezime: Udjeljivanje sadake na ime mejjita koristi mejjitu, po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što će mu koristiti dova koja se upućuje za njega. Ako čovjek klanjem kurbana bude namjeravao sadaku na ime oca, djeda ili nekog drugog, ili ga zakolje u danima kurbana na ime kurbana za njih – želeći tim kurbanom Allahovo zadovoljstvo, bez da to čini u određenim danima, osim ako je u pitanju Kurbanski bajram ili neko drugo blagoslovljeno vrijeme kao mjesec ramazan, devet dana zul-hidždžeta, sve je to dozvoljeno i nagradu će imati onaj ko je to zaklao kao i mejjit na čije se ime to zaklalo.” (Fetve Bin Baza, 13 tom, str. 255) A Allah najbolje zna!
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Nejasnoće vezane za pitanje oralnog seksa
Uvažena i cijenjena sestro u islamu, na samom početku želio bih da vam se zahvalim na Vašem kontaktu, kao i visokom nivou kulture i poštovanja kojim je protkano Vaše pitanje. Vjerujte da je mnogo toga što bi se trebalo napisati da bi odgovor bio potpun i da se odgovori na sve ono što ste Vi tražili,više
Uvažena i cijenjena sestro u islamu, na samom početku želio bih da vam se zahvalim na Vašem kontaktu, kao i visokom nivou kulture i poštovanja kojim je protkano Vaše pitanje. Vjerujte da je mnogo toga što bi se trebalo napisati da bi odgovor bio potpun i da se odgovori na sve ono što ste Vi tražili, ali evo ja ću pokušati kratko da odgovorim na najbitnije što se traži u ovom pitanju.
Prvo, što se tiče Vaših riječi “da li imate saznanja o tome da li je iko od naših islamskih učenjaka u BiH imao priliku da pročita Vaš PRIRUČNIK O BRAČNOJ INTIMI, i da li su išta komentirali o dijelu gdje govorite da je oralno zadovoljavanje dozvoljeno u islamu”, ja mogu kazati da do ovog momenta do mene nije došla niti jedna kritika vezana za spomenuti priručnik, a što ne znači da priručnik nema grešaka i da nije podložan sugestijama i kritikama. Ali, ne znam da li ste obratili pažnju na prvu stranicu knjige na kojoj stoji da su dvojica magistara islamskih nauka recenzenti spomenutog priručnika. Duboko se nadam da su spomenuti magistri oni na koje bi trebalo da se odnose Vaše riječi ”učenjaci BiH”, naročito ako znamo da je jedan od njih, ne želeći da umanjim vrijednost drugog recenzenta, Safet Kuduzović koji je našoj javnosti poznat po naučnim radovima u kojima je više nego opravdao zvanje koje nosi. Čak štaviše, on mi je savjetovao, prilikom recenzije, nakon što sam to pitanje nedovoljno pojasnio, da pitanje oralnog seksa treba da bude jasno pojašnjeno.
Drugo, što se tiče Vaših riječi “to sam prvi put pročitala kod Vas”, ja samo mogu da kažem da čovjek treba da uči dok je živ i da ga nikada ne iznenadi nepoznavanje određenog pitanja, dok je to pitanje možda nekom drugom savršeno jasno i već poodavno ga poznaje. Tačno je da je to u jednu ruku tabu tema u literaturi na našem jeziku, ali ako pogledate naprimjer šta o tome ima napisano na arapskom jeziku, onda ćete vidjeti da postoji veliki broj eminentnih učenjaka koji su govorili o tom pitanju i koji su preferirali stav koji sam ja iznio u priručniku. Ne znam da li ste obratili pažnju na moje riječi da odgovorno tvrdim da u tom priručniku ne postoji propis a da to nije stav nekog od eminentnih učenja ovog ummeta.
Treće, ja sam tom pitanju, barem koliko se meni čini, pristupio poprilično studiozno, spomenuo sam argumente za tvrdnju da je oralni seks dozvoljen, a to su u osnovi dokazi koje navode islamski učenjaci kada govore o tom pitanju.
Četvrto, Vaše riječi “ali itekako mislim da oralni seks nije dozvoljen” su na mjestu, samo je problem što treba naći validan dokaz koji potvrđuje Vaš stav. U islamu čovjeku nije dopušteno da – u pitanju svakodnevnih postupaka ljudi koji nisu vezani za obredoslovlje, ibadete – kaže da određena stvar nije dopuštena izuzev ako za tu tvrdnju ima jasan i validan dokaz koji to zabranjuje. Također, musliman ne smije sebi dopustiti da o Allahovoj vjeri priča shodno svojim osjećajima. Ja potpuno mogu razumjeti da ima ljudi koji ne žele da prakticiraju oralni seks, što je normalno, ali to ne znači da je takav odnos zabranjen.
Velika je razlika narediti određenu stvar, a velika razlika kazati da je to dopušteno. Ako kažemo da je to dopušteno, tada onaj ko želi, neka to čini, a onaj kome se to ne sviđa, ili iz bilo kojeg drugog razloga – ima pravo da to ne čini. Kazao je Alija, r.a.: “Kada bi se vjera tumačila na osnovu shvatanja ljudi, onda bi bilo prioritetnije da se prilikom potiranja po mestvama potire donji dio mestvi (onaj koji se uprlja prilikom hodanja), ali sam vidio Allahovog Poslanika kako potire po gornjem dijelu mestvi.” Ova predaja jasno ukazuje da se propisi vjere ne uzimaju putem emocija i naših shvatanje, već shodno argumentima i na osnovu pravila koja su postavli učenjaci prvih generacija.
Peto, Vaše riječi “ali nažalost naša omladina voli sve sa Zapada” po meni su potpuno tačne i tu činjenicu sam spomenuo u uvodnoj riječi spomenutog priručnika. Svakako, jedan od ciljeva pisanja spomenutog priručnika jeste da se našoj omladini ponudi da o temi bračne intime nauče kroz prizmu onoga što su kazali islamski učenjaci, a ne gledajući serije ili iz knjiga koje su pisali ljudi koji ne vjeruju u Allaha, knjiga koje su daleko od islamskog edeba. Međutim, to isto ne znači da treba zabraniti sve što dolazi sa Zapada samo zato što je došlo sa Zapada. Svaku stvar koja nam dolazi sa Zapada, a isto tako i sa Istoka, mi premjerimo islamskim parametrima, nakon čega znamo da li je dozvoljena ili ne.
Uzvišenog Allaha molim da svima nama istinu pokaže istinom i da nam omili njeno slijeđenje, a da nam neistinu prikaže neistinom i omrazi njeno slijeđenje. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je čovjek koji je u dugovima obavezan zaklati kurban?
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana: Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvaviše
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:
Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme).
Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’
Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.
Drugo mišljenje: Klanje kurbana je vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.
Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Arefatu: ”O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’ Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana.
Što se tiče dužnika, može se reći sljedeće:
Kurban je sunnet i u tom slučaju dužnik uopće nije dužan da zakolje kurban. S obzirom na to da je vraćanje duga vadžib – stroga obaveza, treba mu dati prednost nad sunnetom. Dug je jedno od prava Allahovih robova – ljudi i u ovom slučaju treba dati prednost pravima ljudi, jer dug predstavlja veliku opasnost za čovjeka zato što se ne oprašta ni šehidu.
Čak i učenjaci koji smatraju da je klanje kurbana vadžib, drže da je to obaveza onome ko je to u mogućnosti, a dužnik to nije u mogućnosti. Ukoliko je dug dugoročan, a osoba zna da može zaklati kurban i platiti dug kada dođe vrijeme plaćanja, onda može zaklati kurban. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Uzimanje studentskog beskamatnog kredita
Uvažena sestro u vjeri, vama je obaveza da provjerite da li je to doista beskamatni kredit. Ako se uistinu radi o beskamatnom kreditu, onda ne postoji nikakva zapreka da onaj ko ima potrebu i koji ispunjava uvjete postavljene od onoga ko odobrava taj kredit – uzme takav kredit. Ako se desi da onaj kviše
Uvažena sestro u vjeri, vama je obaveza da provjerite da li je to doista beskamatni kredit. Ako se uistinu radi o beskamatnom kreditu, onda ne postoji nikakva zapreka da onaj ko ima potrebu i koji ispunjava uvjete postavljene od onoga ko odobrava taj kredit – uzme takav kredit. Ako se desi da onaj ko je odobrio takav beskamatni kredit, zbog dobrog prosjeka ili nekog drugog razloga, oslobodi dužnika od vraćanja duga, to je također dozvoljeno.
Napomena: Savjetujem vam da budete pažljivi kada budete provjeravali o kakvom kreditu se radi. Živimo u vremenu kada mnogi pojedinci i institucije izbjegavaju kamatu nazvati njenim imenom, već je nazivaju drugim nazivima, a u osnovi to je jedna te ista stvar. Islam ne gleda u imena i termine, već gleda u stvarnost. A Allah najbolje zna!
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li trudnoću do 4-og mjeseca treba tajiti?
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu. Osnova je, poštovana sestro, da onaj koji naređuje ili zabranjuje, podstiče ili kudi, donese dokaz za spomenuto. Sestra koja vam je zabranila dotični postupak trebala bi da spomene dokaz koji govori o zabrani istog.Meni nije poznato za zabranu takvogviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu.
Osnova je, poštovana sestro, da onaj koji naređuje ili zabranjuje, podstiče ili kudi, donese dokaz za spomenuto. Sestra koja vam je zabranila dotični postupak trebala bi da spomene dokaz koji govori o zabrani istog.Meni nije poznato za zabranu takvog nečega, naročito ako je to radost za samu majku i njenu bližnju porodicu, kada je preporučeno obveseliti ih i upoznati sa radosnom viješću. A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu
Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je čovjek koji je u dugovima obavezan zaklati kurban?
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana: Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvaviše
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:
Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme).
Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’
Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.
Drugo mišljenje: Klanje kurbana je vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.
Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’ Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana.
Što se tiče dužnika, može se reći sljedeće:
Kurban je sunnet i u tom slučaju dužnik uopće nije dužan da zakolje kurban. S obzirom na to da je vraćanje duga vadžib – stroga obaveza, treba mu dati prednost nad sunnetom. Dug je jedno od prava Allahovih robova – ljudi i u ovom slučaju treba dati prednost pravima ljudi, jer dug predstavlja veliku opasnost za čovjeka zato što se ne oprašta ni šehidu.
Čak i učenjaci koji smatraju da je klanje kurbana vadžib, drže da je to obaveza onome ko je to u mogućnosti, a dužnik to nije u mogućnosti. Ukoliko je dug dugoročan, a osoba zna da može zaklati kurban i platiti dug kada dođe vrijeme plaćanja, onda može zaklati kurban. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Obaveznost održavanja rodbinskih veza
Uvaženi brate u vjeri, mjesto rodbinske veze u islamu je veliko i siguran sam da su kur’ansko-hadiski argumenti koji govore o tome vama poznati, u protivnom vi se ne biste toliko trudili. Jedan od tih dokaza jesu i riječi Allahovog Poslanika: ”U Džennet neće ući onaj koji kida rodbinsku vezu.” (Buhaviše
Uvaženi brate u vjeri, mjesto rodbinske veze u islamu je veliko i siguran sam da su kur’ansko-hadiski argumenti koji govore o tome vama poznati, u protivnom vi se ne biste toliko trudili. Jedan od tih dokaza jesu i riječi Allahovog Poslanika: ”U Džennet neće ući onaj koji kida rodbinsku vezu.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi, od Džubejra ibn Mu’tima, r.a.)
Na osnovu ovog i mnogih drugih argumenata, islamski učenjaci su zauzeli jednoglasan stav u pogledu obaveznosti čuvanja rodbinske veze i zabrane kidanja rodbinskih veza, ali su nakon toga zauzeli oprečne stavove u pogledu odrednice ko potpada pod taj pojam. Uzimajući u obzir da je to jedno od pitanja koja se veoma često postavljaju, kao i da je spomenuto pitanje predmet interesovanja mnogih muslimana, odgovorit ćemo na njega u jednoj detaljnijoj formi.
U vašem pitanju ima mnogo potpitanja, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na dva najbitnija: ko su rođaci koje je obaveza obilaziti i u čemu se ogleda čuvanje rodbinske veze.
Što se tiče pitanja ko su rođaci koje je čovjek obavezan da obilazi, u pogledu tog pitanja ne možemo naći jasan dokaz u vjeri koji to precizira, nakon što nalazimo mnoge argumente koji potvrđuju obaveznost čuvanja rodbinskih veza.
To je bio razlog da su učenjaci u pogledu tog pitanja zauzeli oprečne stavove. Jedan od učenjaka današnjeg doba Abdullah ibn Salih el-Fevzan u svom čuvenom djelu ”Minhatul-Allam”, komentirajući hadise o rodbinskoj vezi, spomenuo je dataljno to pitanje, pa ćemo ga mi ovdje prenijeti u sažetoj formi:
“Jedan dio učenjaka smatrao je obaveznim čuvanje rodbinskih veza sa osobama koje su sa čovjekom u mahremskoj vezi, a u pogledu žene, to su sve osobe s kojima ona trajno ne može da stupi u bračnu vezu. Kada je u pitanju muškarac, propis je isti, a granica se određuje tako da se pretpostavi da je muškarac žena, i svi oni s kojima trajno ne bi mogao da stupi u bračnu vezu potpadaju pod spomenuti pojam. Ovaj stav su preferirali učenjaci hanefijske pravne škole i jedan dio učenjaka malikijske pravne škole.
Dokaz kojim su argumentirali svoj stav su riječi Allahovog Poslanika: ”Nije dozvoljeno da (muškarac) istovremeno oženi ženu i njenu tetku, sa majčine i očeve strane.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi, od Ebu Hurejre, r.a.) Vjera zabranjuje istovremeni brak sa ženom i njenom tetkom, bez obzira majčinom ili očevom, kako to ne bi uzrokovalo kidanje rodbinske veze, a čije je čuvanje naređeno u mnogim hadisima. To nam indirektno ukazuje da se obaveza čuvanja rodbinske veze ne odnosi na one s kojima čovjek nije u mahremskoj vezi.
Drugi su, pak, smatrali da je obaveza čuvati rodbinsku vezu sa onima koji su čovjekovi šerijatski nasljednici, dok to nije obaveza sa onima koji to nisu. Ovaj stav su preferirali neki učenjaci malikijske pravne škole, kao što su Kadi Ijad, imam Nevevi i drugi. Dokaz kojim su argumentirali svoj stav su riječi Allahovog Poslanika koji je, kada je upitan ko je najprioritetniji da se prema njemu lijepo ponaša, kazao: ”Tvoja majka, potom tvoja majka, potom tvoja majka, potom tvoj otac, a potom bliži pa bliži.” (Buharija i Muslim, od Ebu Hurejre, r.a.)
Dokazivanje ovim hadisom je diskutabilno i to se manifestira kroz dva pokazatelja: Ovaj hadis svojom vanjštinom ne ukazuje na stav koji su oni zauzeli, već jasno ukazuje da se to odnosi na bliže pa bliže.
S druge strane, ako bismo prihvatili stav da je obaveza čuvati rodbinsku vezu samo sa onima koji su čovjekovi šerijatski nasljednici, to bi značilo da nije obaveza čuvati rodbinsku vezu sa daidžama i majčinim tetkama, a Allahov Poslanik je kazao: ”Majčina sestra (tetka) je na stepenu majke.” (Buharija, od Beraa ibn Aziba, r.a.)
Treća skupina učenjaka smatrala je da je čovjeku obaveza da čuva rodbinsku vezu sa svim rođacima, bez obzira bili nasljednici ili ne, bili u mahremskoj vezi sa čovjekom ili ne. Ovaj stav je zabilježen kao jedno mišljenje u hanefijskom mezhebu, stav malikijske pravne škole, stav šafijske pravne škole, a Ibn Muflih je spomenuo da je i imam Ahmed zastupao taj stav. Oni su svoj stav argumentirali općenitošću argumenata koji podstiču i naređuju čuvanje rodbinske veze.
Od svih spomenutih mišljenja i njihovih dokaza, šejh je preferirao prvo mišljenje – da se čuvanje rodbinske veze odnosi na one koji su u mahremskoj vezi sa čovjekom, dok je pohvalno održavati rodbinsku vezu sa onima koji sa čovjekom nisu u mahremskoj vezi. Jedan od veoma jakih dokaza koji potvrđuju ispravnost ovog stava jeste i činjenica da je vjera strogo zabranila osamljivanje sa ženama s kojima čovjek nije u mahremskoj vezi, a održavanje i čuvanje rodbinske veze znači i njihovo posjećivanje i obilaženje, što je u jasnoj koliziji sa spomenutim propisom, jer posjeta i obilazak nerijetko nose sa sobom osamljivanje sa osobom koju čovjek obilazi.
Nakon što smo odgovorili na stav onih koji su smatrali da se čuvanje rodbinske veze odnosi na one koji su čovjekovi šerijatski nasljednici, ostaje da odgovorimo na stav onih koji su kazali da se čuvanje rodbinske veze obavezno odnosi na sve rođake.
Mislim da je za slabost ovog mišljenja dovoljan dokaz što je u tome veliko opterećenje za vjernika, jer neograničavanje ovog pitanja nosi sa sobom teškoću koju ne zna niko osim Allaha. To što smo kazali da se obaveznost čuvanja rodbinske veze odnosi na one koji su u mahremskoj vezi sa čovjekom, nikako ne znači da treba zapostaviti one koji to nisu, već je pitanje da li je to obaveza ili ne.
(Rezimirano, uz određene dodatke od autora teksta, iz knjige ”Minhatul-Allam fi šerhi Bulugil-meram”, 10 tom, str. 85-87)
Što se tiče načina i metoda putem kojih se izražava održavanje rodbinske veze, ono se u osnovi vraća običaju jednog naroda. Generalno gledajući, posjeta rodbini je jedan od najrasprostranjenijih načina čuvanja rodbinske veze, ali nije jedini način. Onda kada je čovjek u materijalnoj mogućnosti, ali i onda kada mu to dozvoljava prostorna udaljenost, on će održavanje rodbinske veze izražavati povremenim obilaskom rodbine.
U protivnom, telefonski pozivi, slanje SMS poruke, briga o njima, zauzimanje za njih, branjenje njihove časti, udjeljivanje poklona, njihovo spominjanje po hajru, ukazivanje na ono što je dobro i odvraćanje rodbine od onoga što je neispravno, samo su neki od načina kako čovjek može i bez posjete da čuva rodbinsku vezu.
A što se tiče toga do kada ti trebaš da budeš ”takav” i da njih obilaziš, a oni tebe ne obilaze, odgovor je – do onog momenta dok želiš Allahovo zadovoljstvo. Ako se ti spustiš na njihov nivo i prestaneš obilaziti rodbinu, pa gdje je onda razlika između prakticiranja islama i pukog pripisivanja islamu.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahovom Poslaniku došao neki čovjek i kazao: ”Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu sa kojom održavam rodbinsku vezu, a oni tu vezu kidaju, ja lijepo postupam prema njima, a oni se prema meni loše odnose. Ja s njima blago postupam, a oni prema meni grubo.” Na to je Allahov Poslanik kazao: ”Ako je tako kao što kažeš, to je onda kao da ih hraniš žeravicom i sve dok god budeš tako postupao, neprestano ćeš (protiv njih) imati pomagača izravno od Uzvišenog Allaha.” (Muslim) A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Rad u prodavnici u kojoj se prodaje alkohol?
Alejkumus-selam! Cijenjeni i poštovani brate, Allah ti podario dobro na oba svijeta, baš kao što si spomenuo, ti se nalaziš u nezgodnoj situaciji. S jedne strane dobročinstvo roditeljima, o kojima Uzvišeni Allah kaže: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvoviše
Alejkumus-selam!
Cijenjeni i poštovani brate, Allah ti podario dobro na oba svijeta, baš kao što si spomenuo, ti se nalaziš u nezgodnoj situaciji. S jedne strane dobročinstvo roditeljima, o kojima Uzvišeni Allah kaže: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra , 23-24), a s druge strane prodaja alkohola, stvar strogo zabranjena načelima naše vjere.
Kazao je Enes, r.a., da je Allahov Poslanik zbog alkohola prokleo deset osoba: ”…Proizvođača (onoga ko ga cijedi), naručioca proizvodnje (kome se proizvodi), konzumenta, distributera (koji ga nosi), kome se nosi, ko ga toči, prodavca, korisnika zarade, onoga ko ga kupuje i kome se kupuje.“ (Tirmizi, Ibn Madže, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Postavlja se pitanje: kako postupiti u ovoj situaciji i šta učiniti?
Islamski učenjaci su u pogledu pokornosti roditeljima (i drugim ljudima koji okružuju insana) postavili jedno veliko pravilo, koje je opet preuzeto iz riječi Allahovog Poslanika, a koje glasi: ”Obaveza je činiti dobročinstvo roditeljima sve dok je dobročinstvo dozvoljena stvar i nema pokornosti niti dobročinstva u onome što vjera zabranjuje.” Kazao je Allahov Poslanik: ”Nema pokornosti stvorenjima u onome što je nepokornost Stvoritelju.” (Hakim, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Naravno, zbog veličine prava tvojih roditelja kod tebe, ti trebaš da se maksimalno potrudiš, na lijep način da pokušaš pojasniti svojim roditeljima stav vjere u pogledu prodaje alkohola (a ujedno to je razlog zbog kojeg ti ne možeš da ostaneš u tom poslu), jer kao što je tebi zabranjeno da to činiš, to isto se odnosi i na njih, a musliman treba da voli braći muslimanima ono što voli i samome sebi. Kako god čovjek ne voli da on lično bude obuhvaćen hadisom u kojem se proklinje deset osoba vezanih za alkohol, tako isto ne bi trebao da to voli drugim muslimanima, a naročito kada su roditelji u pitanju.
Ako oni odbiju tvoj savjet i pojašnjenje, tebi je obaveza da napustiš taj posao i da tragaš za drugim (halal) poslom koji je čist od onoga što vjera zabranjuje. I nakon toga tebi je obaveza da činiš dobročinstvo roditeljima, normalno, u granicama onoga što je dozvoljeno.
Kazao je Uzvišeni Allah: ”Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (Lukman , 14-15) A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Čuvanje novca na banci i “nagrade” od banke?
Uvaženi i cijenjeni brate u islamu, čovjeku koji položi novac kod banke nije dozvoljeno da uzima bila kakvu “nagradu” za novac koji je položio. Bez obzira kako to oni zvali, to nije dozvoljeno uzeti jer je to kamata u pravom smislu riječi. U osnovi, čovjeku nije dozvoljeno da sarađuje sa bankama čijviše
Uvaženi i cijenjeni brate u islamu, čovjeku koji položi novac kod banke nije dozvoljeno da uzima bila kakvu “nagradu” za novac koji je položio. Bez obzira kako to oni zvali, to nije dozvoljeno uzeti jer je to kamata u pravom smislu riječi. U osnovi, čovjeku nije dozvoljeno da sarađuje sa bankama čije je poslovanje zasnovano na kamatnom sistemu.
Čovjek koji ima opravdanu potrebu da posluje sa takvim bankama (zato što mu to nameće sistem u kojem živi) tada to treba svesti na minimum, i treba da potraži kod njih dozvoljeni način poslovanja – kao što je zakupljivanje sandučeta kod njih u kojem će čuvati novac (ako je u pitanju samo čuvanje novca, a ne njegovo prebacivanje na druge račune), ili da položi kod njih novac na koji oni ne daju nikakvu “nagradu”. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com