Aiša, radijallahu anha, pripovijedala je: “Pošli smo s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u Meku i odlučili obaviti samo hadž. Odsjeli smo u mjestu Serif, i tada sam dobila mjesečno pranje. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene, a ja plačem. Upitao me: ‘Zašto plače!?!’ Odgovorih: ‘Allaha mi, ponadala sam se da ću ove godine obaviti hadž!’ On upita: Jesi li dobila mjesečno pranje?’ Odgovorih: ‘Da.’ On reče: ‘Allah je odredio da žene imaju mjesečno pranje; obavljaj sve hadžske obrede, ali nemoj tavaftti oko Kabe dok se ne očistiš od mjesečnog pranja. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadis jasno ukazuje na to da je ženi koja ima mjesečno pranje zabranjeno obavljati tavaf, sve dok ne prestane krvarenje i dok se ne okupa.

Drugo, iz hadisa se razumije da je tavaf koji obavi žena koja ima mjesečno pranje ništavan, utoliko što zabrana iziskuje ništavnost.

Treće, značenje navedenog hadisa ide u prilog onim učenjacima koji za ispravnost tavafa uvjetuju da čovjek bude pod abdestom dok obavlja tavaf.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Urva je rekao: “Ljudi su u džahilijetu tavafili nagi, osim Ahmasa, a to su pripadnici plemena Kurejš bilo po ocu ili majci. Ahmasi su imali prednost u odnosu na ostale ljude: Kurejševići bi davali drugim ljudima svoju odjeću da u njoj tavafe, a isto bi tako i Kurejševićke davale drugim ženama svoju odjeću da u njoj tavafe; ko od njih ne bi dobio odjeću tavafio bi nag. Ljudi su na Minu kretali s Arefata, a Ahmasi s Džemaa. Moj je otac prenio da je Aiša, radijallahu anha, rekla da je sljedeći ajet: ‘Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi .. .’ (El-Bekara, 199) objavljen u vezi s Ahmasima. Potom su kretali s Džemaa i išli na Arefat.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, stajanje na Arefatu obavezno je, jer izraz el-ifada znači polazak s Arefata nakon iskupljanja na njemu.

Drugo, zabranjeno je krenuti s Muzdelife ili Mine, a da čovjek prethodno ne stoji na Arefatu, kao što su činile Kurejšije u džahilijetu.

Treće, kada je riječ o obavljanju hadža, zabranjeno je da se određena skupina ljudi razlikuje od ostalih hadžija.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadž Časnom hramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. – Allah zaista sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 28) Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Ebu Bekru, radijallahu anhu, da predvodi ljude na hadžu (prije Oprosnog hadža) i poslao me da na dan Kurban-bajrama oglasim: ‘Neka nakon ove godine hadz ne obavljaju mnogobošci, i neka niko ne tavafi nag oko Kabe. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, dok tavafi oko Kabe, čovjek je obavezan pokriti stidno mjesto. Većina učenjaka smatra da je to preduvjet za ispravnost tavafa, odnosno kaže da tavaf nagog čovjeka nije ispravan, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Drugo, pagani su tavafili nagi, muškarci i žene, tvrdeći da ne smiju tavafiti u odjeći u kojoj su činili grijehe. Time ih je šejtan obmanuo i tako njima ovladao. Islam je zabranio ovaj njihov običaj.

Treće, imam En-Nevevi ističe: “Mnogobošcu se ni u kojem slučaju ne smije dopustiti ulazak u Harem, sveto područje, čak kada bi nosio važnu poruku, odnosno došao zarad važnog posla, već će ovlašteni za to izaći mu u susret van Harema. Ako bi mnogobožac krišom ušao u Harem, razbolio se i umro, pa ga muslimani u njemu ukopali, njegov se leš mora iskopati i odnijeti izvan Harema.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Šurejh el-Adevi, radijallahu anhu, rekao je Amru b. Seidu , kada je ovaj slao jedinice u Meku: “O namjesniče, dopusti mi da prenesem Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je izgovorio dan nakon oslobađanja Meke, te sam riječi lično čuo i zapamtio. Štaviše, gledao sam u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je to govorio. Zahvalio se Allahu, pohvalio Ga i rekao: Meku je svetom učinio Allah, a ne ljudi. Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan zabranjeno je u njoj proliti krv i odsjeći drvo. Ako se ljudi pozovu na to da se u njoj borio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, recite im: ‘Allah je to dopustio Resullullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ali vama nije!’ Naime, dopustio mi je da se borim samo u jednom dijelu dana, i njena je svetost danas kakva je bila i jučer; neka prisutni o ovome obavijesti odsutnog. “‘ Neko je upitao Ebu Šurejha: “Šta ti je odgovorio Amr?” On reče da mu je odgovorio sljedeće: “O Ebu Šurejhe, ja to znam bolje od tebe: Harem ne štiti neposlušnog čovjeka, ubicu koji se pokuša zaštititi u njemu, ni onoga ko je iznevjerio nekoga pa se sklonio u Harem.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, u Meki je zabranjeno vođenje borbe i ubijanje. Rekavši: “Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji  dan zabranjeno je da u njoj prolije krv. .. ” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio je neodređeni član riječi el-kital, što izrazu daje općenitost, tj. obuhvata ubijanje i vođenje borbe. Drugim riječima, ako je zabranjeno vođenje borbe, iz toga proizlazi da je i ubijanje zabranjeno, jer jedno drugo iziskuje. Kada je riječ o ovom pitanju, imam El-Begavi ostavio je sljedeći zapis: “Iz vanjskog značenja hadisa razumije se da je prolivanje krvi zabranjeno, bez obzira bilo to spravom ili bespravno.”

Drugo, kada je riječ o tome kako će se tretirati čovjek koji počini djelo za koje mora biti pogubljen, islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Težim mišljenju, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, da će ga se izvesti van svetog područja. Učenjaci nisu prihvatili odgovor Amra b. Seida koj i je dao Ebu Šurejhu, radijallahu anhu, iz sljedećih razloga: prvo, Ebu Šurejh znaniji je od Amra; prvi je ashab koji je lično čuo hadis i zna povodom čega je izrečen, a prenosilac bolje poznaje značenje hadisa od drugih ljudi; drugo, Ebu Šurejh nije se saglasio s onim što mu je Amr odgovorio; u tome je pogriješio Ibn Bettal, a o čemu je Ibn Hadžer rekao sljedeće: “Čudno je to što Ibn Bettal tvrdi da je Ebu Šurejhova šutnja pokazatelj njegovog zadovoljstva Amrovim tumačenjem hadisa. Ovo Ibn Bettalovo shvatanje pobija verzija koju je zabilježio imam Ahmed, a u kojoj stoji da je Ebu Šurejh naposlijetku rekao Amru: ) a sam bio prisutan, a ti nisi; naređeno nam je da prisutni dostavi odsutnom, i ja sam ti dostavio!’ I z ovoga se može zaključiti da se nije s njime saglasio, ali se s njim nije prepirao jer je bio nemoćan – Amr je imao čitavu vojsku za leđima”; treće, Amrova izjava samo su riječi neutemeljene na dokazu; i, četvrto, Amrove riječi nisu merfu-predanje, već njegovo lično, neosnovano mišljenje.

Treće, jedna od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti jeste i to što mu je Svemogući Allah dopustio borbu u jednom dijelu dana i ubijanje u svetom gradu Meki, i to nikome prije njega nije bilo dopušteno, niti će biti dopušteno ikome poslije njega.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Dan oslobađanja Meke rekao: “Allah je ovaj grad učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i ostat će svet do Sudnjeg dana. Nikome prije mene nije bilo dopušteno voditi borbu u njemu, a meni je to dopušteno samo u jednom dijelu dana; ovaj je grad svetim Allah učinio, i bit će svet do Sudnjeg dana: njegovo se trnje ne odsijeca, njegova se divljač ne tjera, ne uzima se izgubljena stvar, osim u slučaju da je čovjek objavljuje, i njegova se trava ne kosi. ” El-Abbas, radijallahu anhu, reče: “Allahov Poslaniče, osim izhira, mirisne žukve, jer se upotrebljava kao kana i stavlja se na krovove kuća!” “Osim mirisne žukve”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Kada je Svevišnji Allah počastio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, oslobađanjem Meke, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao je među ljude, zahvalio se Allahu, pohvalio Ga i rekao: ‘Allah nije dopustio vlasnicima slonova da prodru u Meku; Svome je Poslaniku i vjernicima dao vlast u njoj. Nikome prije mene nije bilo dopuštena borba u njoj niti će biti dopuštena poslije mene, a meni je dopuštena samo u jednom dijelu dana. Njena se divljač ne tjera, niti se trnje odsijeca, i izgubljena stvar u njoj ne uzma se, osim ako će je čovjek objavljivati. Kome u Meki neko bude ubijen, on ima dvije mogućnosti: da traži iskup ili da traži osvetu. ‘ El-Abbas sugerira: ‘huzmi mirisnu žukvu jer je koristimo prilikom ukopavanja mrtvih i stavljamo je na krovove kuća!’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Osim mirisne žukve!’ Tada ustade Ebu Šah, neki Jemenac, i reče: ‘Božiji Poslaniče, naredi da mi to zapišu!’ ‘Zapišite ono Ebu Sahu ‘, naredi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, u Haremu, svetom području, zabranjeno je odsijecati trnje i čupati travu, bez obzira bila ona zelena ili suha, samo je dopušteno odsijecati izhir, mirisnu žukvu. Kada je o tome riječ, nema razlike između onih biljaka koje same izrastu i onih koje čovjek posije. Oni učenjaci koji su odsijecanje trnja dopustili, analogno ubijanju štetočina, pogriješili su, i ta je njihova analogija pogrešna iz dva aspekta: prvo, ta se analogija sučeljava s hadisom; i, drugo, spomenute štetočine mogu nauditi čovjeku, za razliku od trnja.

Drugo, u Haremu je zabranjeno plašenje divljači, tj. njihovo tjeranje. Učenjaci su rekli da se iz zabrane plašenja divljači, po principu prioriteta, razumije da je njihovo ubijanje zabranjeno.

Treće, u Haremu je zabranjeno uzimanje izgubljene stvari, to je dopušteno samo onome čovjeku koji će je uzeti i objavljivati, ali je zabranjeno onome ko je misli uzeti, objavljivati pa prisvojiti. Neki su učenjaci, na osnovu navedenih hadisa, kazali da je čovjeku dopušteno objavljivanje izgubljene stvari u Mesdžidul-haramu, za razliku od drugih džamija.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf