Alejkumusselam.

Ako klanjač zaboravi sehvi sedždu, ispravan mu je namaz. U slučaju kada zaboravi sehvi sedždu pa se nakon toga sjeti da je zaboravio, to može imati više stanja:

Prvo- Da se odmah nakon što je završio namaz sjeti da je zaboravio sehvi sedždu. Njemu je obaveza da učini sehvi sedždu. Nije mi poznato da oko ovoga ima razilaženja.

Drugo- Da prođe malo vremena nakon završetka namaza pa se sjeti da je zaboravio. Većina učenjaka je na stavu da je propisano da učini sehvi sedždu sa tim da se razilaze oko toga koliko je to ‘malo vremena’. Jedni kažu pet minuta, drugi kažu više, a treći da se to vraća na urf (običaj), odnosno da što se u nekoj sredini smatra da je malo vremena, da potpada pod to. Recimo, negdje smatraju pod malo vremena pola sata, a negdje manje, i negdje više. A najbliže je da se vraća na urf.

Treće- Da nakon namaza prođe mnogo vremena. Većina učenjaka je na stavu da sa njega spada obaveza činjenja sehvi sedžde, a da mu je namaz ispravan. Manja skupina među njima, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, smatraju da koliko god vremena prođe propisano je učiniti sehvi sedždu.

A što se tiče tahareta, da li je ono šart za zaboravljenu sehvi sedždu, ispravno je da se mora biti pod abdestom jer se ona čini prije ili poslije selama u namazu i zamjena je za izostavljeni vadžib (sunnet po nekim učenjacima).

Ve billahi tevfik

Alejkumusselam.

Ako je sud odredio da on nije u mogućnosti da izdržava djecu, to jest plaća alimentaciju, a njihova presuda je izgrađena na utvrđivanju njegovog stanja i mogućnosti, ti nakon toga nemaš pravo tražiti od njega to, osim ako se promjeni njegovo stanje tj mogućnosti.

Ako otac djeteta nije u stanju izdržavati svoje dijete, ta obaveza šerijatski prelazi na njegove roditelje ako su u mogućnosti.

Uz to, postoje socijalne ustanove, i humanitarne fondacije koje pomažu takve slučajeve, ako si za toga to jest u takvoj situaciji.

Sa sruge strane, ako si se udala i povela sa sobom i svoju djecu, za muža koji ima djecu, i živite u zajedničkom domu, logično je, normalno i ljudski, da taj muž izdržava i tvoju djecu, pogotovo kad se zna da ne primaš alimentaciju. Iz ovoga se može razumjeti kao da se tvoja djeca odvajaju od porodice pri kupovini pri hrani i slično što je nevjerovatno.

Uz to da dodam, sa šerijatske strane, žena kad se razvede, ona ima najveće pravo da djeca budu kod nje do sedme godine života, sve dok se ona ne uda. A kad se uda, muž od djece, ima pravo buniti se i da zahtjeva da njegova djeca ne žive sa očuhom tj strancem.

A ako je tvoj bivši muž na ovo pristao i ne buni se, budi mu zahvalna sa ove strane.

Drugim riječima nemoj gledati sve tako crno. Allah opskrbljuje ptice, ujutro osvanu gladne, navečer zamrknu site, pa tako opskrbljuje i sva ostala živa bića, pogotovo ljude.

Ve billahi tevfik

Alejkumusselam.

Muslimanks kada dostigne punoljetnost, obavezna je pokriti svoje stidno mjesto pred muškarcima strancima to jest onima koji joj nisu mahremi.

Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima, mnogi prenose da je idžmaa uleme na tome.

Učenjaci se razilaze oko stidnog mjesta žene koje je obavezna pokriti. Oko toga poznata su dva stava:

1- Da je obavezna pokriti čitavo tijelo osim lica i šaka, među njima neki dozvoljavaju i otkrivanje stopala.

2- Da je obavezna pokriti čitavo tijelo, i lice i šake, sa tim da je dozvoljeno otkriti oči, a po nekima i šake i stopala

I jedno i drugo mišljenje ima argumente, a navođenje toga, i koje je ispravnije nije predmet ovog pitanja.

Prema tome, muslimanka kada postane punoljetna, a najjasniji znak punoljetnosti je dobijanje hajza, obavezna je da se pokrije po jednom od gore spomenutih mišljenja, shodno u što je više ona lično ubjeđenja.

A prije punoljetnosti roditeljima je propisano da navikavaju svoju kćerku na pokrivanje. Znači, nema tu prisile, prije punoljetnosti kćerka se navikava na pokrivanje, pojašnjava joj se vrijednost toga, mudrost i propis, kako bi kada odraste izvršavala tu obavezu dobrovoljno i sa ubjeđenjem.

Ve billahi tevfik

Selam alejkum.

To što pitaš ulazi u meselu čitanja onoga u čemu se uči nešto sporno tj sihr/magija. Nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno učenje sihra sa ciljem njegove upotrebe. Ebu Hanife, Malik i Ahmed su na stavu da time osoba postaje kjafir. Dokaz kojim dokazuju da je to kufr, su riječi Uzvišenog :” I njih dvojica (meleci)nisu nikog podučavali a da im nisu rekli mi smo fitna, ne čini kufr.” Ajet ukazuje da su meleci rekli onome koga uče sihru, da ne čini kufr učenjem sihra.

Druga skupina učenjaka, poput Šafije, smatra da samo učenje i pravljenje sihra nije kufr, sve dok ono što radi ne bude samo po sebi kufr. Navodi Ibn Hadžer u Fethul-bari da neki učenjaci dozvoljavaju učenje sihra u dva slučaja. U prvom, kako bi se znala razlika između onog u kom je kufr i u kom nije. A u drugom slučaju, kako bi se njime otklonilo onome kome je napravljeno.

U prvom, nema smetnje, poput onome ko ima potrebe za time, kadiji, učenjaku. A drugi slučaj, ako se čini sa nekom vrstom kufra, ili grijeha, nema sumnje da je zabranjeno. Navodi Ibn Hubejre da neki učenici Ebu Hanife smatraju da učenje sihra kako bi se od njega sačuvao nije kufr. Kaže Imam Nevevi u komentaru Muslima da je učenje i podučavanje sihru haram, a ako to što uči ima kufra u sebi postaje kjafir, a ako nema nije kjafir.

Ovo je otprilike govor uleme o učenju sihra, a najbliže ispravnom je da nije dozvoljeno učenje sihra, izučavanje sihra, svejedno imao namjeru baviti se time ili ne.

Prema tome, nemoj čitati literaturu u kojoj se opisuje bavljenje sihrom i magijom u kontekstu koji si opisao.

Ve billahi tevfik