Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Dječiji doplatak pripada ocu, a materinstvo pripada majci.

Zašto pripada ocu, a dječiji? Zato što imetak koji djeca dobiju, pripada ocu, i može uzeti od njega onoliko koliko to neće štetiti djeci. Nema smetnje da taj imetak koristi u njihovo izdržavanje.

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ti i tvoj imetak pripadate tvom ocu..” (Ebu-Davud, br. 3530 i drugi)

Materinstvo je nagrada koju država daje ženi za rođenje djece, i to je njen imetak.

A Allah najbolje zna.

Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Radi se o jednini i množini. Kako god da kažeš ispravno je.

ŠTA SE IZGOVARA KADA SE UPADNE U NEVOLJU I POTEŠKOĆU

Prenosi se da je Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, rekao: “Posljednje riječi koje je Ibrahim izgovorio kada je bačen u vatru, bile su:

حَسْبِيَ اللَّهُ وَنِعْمَ الوَكِيلُ

HASBIJALLAHU VE NI’MEL-VEKIL.
Dovoljan mi je Allah, i divan je On vekil.[1]”[2]

U drugoj predaji stoji:

حَسْبُنا اللَّهُ وَنِعْمَ الوَكِيلُ

HASBUNALLAHU VE NI’MEL-VEKIL.
Dovoljan nam je Allah, i divan je On vekil.“

Ovu rečenicu je izgovorio Ibrahim, alejhisselam, kada je bačen u vatru, i izgovorio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu rekli:

﴾إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُوا لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَانًا وَقَالُوا حَسْبُنَا اللَّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ﴿

 „Doista se drugi iskupljaju protiv vas pa ih se bojte, njihov iman se povećao i rekli su: ‘Dovoljan je nama Allah i divan li je On vekil.’”[3]

[1]Vekil u arapskom jeziku ima značenje onoga kome se nešto prepušta, predaje, na koga se oslanja, jer je on sposoban i garant je tome što mu se prepušta. Hattabi, rahimehullah, kaže: “El-Vekil je Allah, koji se brine o opskrbi Svojih robova, Onaj koji im daje što je dobro za njih, u čemu je korist za njih, pa tako riječi: ‘ni’mel-Vekil’, znače: ‘divan li je Onaj koji se brine o našim potrebama i ispunjava ih’.”

[2] Buhari (4564, 4563).

[3] Prijevod značenja: Ālu-‘Imr ān, 173.

Postupi onako kako bi volio da neko postupa prema tebi kada bi ti tražio kćerku.

Smatram da je najbolji način da čovjek ide preko preporuke, da tražiš zajedničkog prijatelja, poznanika i slično. Da pokušaš da vas on spoji, i da nakon toga mu pristupiš i upitaš ono što ti treba. Također, običaj određene sredine igra veliku ulogu. U nekim krajevima gdje bošnjaci muslimani žive ne ide nikako, osim da “pošalješ ljude”, kako se u tim mjestima to kaže, a oni će odraditi veći dio posla traženja i slično.

Ono što je bitno da znaš, da nije dozvoljeno ašikovati sa curom. Dozvoljeno ti da je pitaš da li je za udaju i da tražiš kontakt njenog oca (staratelja).

Dobro si postupila kada si ga izvela i ostavila u selo, da se sam snalazi i jede onim čime ga njegov Gospodar opskrbi. Zabrana po pitanju životinja jeste da zatvoriš životinju i ne dozvoljavaš joj da se sama hrani, kao što je došlo u hadisu.

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jedna je žena izložena kazni u džehennemskoj vatri zbog mačke koju je svezala i nije je hranila niti pojila, a niti ju je pustila da lovi gmizavce.”
(Buhari, br. 2365; Muslim, br. 904 i drugi)

Nema smetnje klanjati vitr-namaz nakon što nastupi zora (prava) sve do sabah-namaza, i ovo se prenosi od skupine ashaba, od kojih je Ibn-Mes'ud, Ibn-Abbas, ‘Ubade b. Samit, ali ga je bolje klanjati (nadoknaditi) za vrijeme duha-namaza. Ako si imao običaj da klanjaš vitr jedan rekat, klanjaj tada dva, ako si imao običaj da klanjaš tri rekata, onda klanjaj četiri, itd. Ko ga namjerno izostavi, ne treba ga klanjati nakon što se klanja sabah-namaz.