Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Kazao je Uzvišeni: “A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.” (En-Nisa, 125)

Ovo Uzvišeni ističe pod­stičući na slijeđenje Ibrahima, alejhisselam, zato što je on imam, vođa, kojeg treba slijediti i na njega se ugledati, pošto je sti­gao do najvećeg stupnja u približavanju Uzvišenom Allahu. On je dostigao do stepena “el-hulle”, koji predstavlja najviši stepen (mehabbeta) ljubavi. On je to postigao puno ibadet čineći, kao što ga je Allah opisao: “i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao.”(En-Nedžm, 37) Većina uleme prvih generacija (selefa) kaže da ovo znači da je izvršio sve što mu je bilo naređeno i prošao kroz sve stepene ibadeta, tako da ga veliko djelo nije sprečavalo od malog, niti važno od nevažnog.

Allah Uzvišeni kaže: “I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio…” (El-Bekara, 124)

I kazao je Uzvišeni: “Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije bio od mušrika.” (En-Nahl, 120)

Buhari, rhm, prenosi od Amra b. Mejmuna da je rekao: “Mu'az je, kada je stigao u Jemen, klanjao s njima sabah učeći:“A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.”, pa je neki čovjek rekao: “Obradovala se majka Ibrahimova.”

Nazvan je Allahovim prijeteljem (halilom) zbog velike Allahove ljubavi prema njemu, zato što je bio pokoran u svemu onome što Allah voli i čime je zadovoljan. Zabilježili su Buhari (455) i Muslim (2383) u svoja dva Sahiha predanje Ebu-Sa'ida El-Hud­rija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na posljednjoj hutbi koju im je održao: “Kada bih uzimao između stanovnika Zemlje prijatelja, uzeo bih Ebu-Bekra b. Ebi-Kuhafu; međutim, ali vaš drug je Allahov pri­jatelj.”

Vidjeti: El-jesir fi ihtisari tefsir ibn-kesir, 1/481-482.

Kaže Uzvišeni: “Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju onako kako treba, to su oni koji u nju vjeruju. A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurni gubitnici.” (El-Bekara, 121)

U vezi s tim Se'id i Katade kažu: “To su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”, a Ibn-Mes'ud ističe: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, / ‘istinsko čitanje’ jeste ono kojim se halal dopušta, a haram zabranjuje, čitanje kako je to Allah objavio, pri čemu se nijedna riječ ne može iskriviti, niti bilo što slobod­no tumačiti, tj. na način suprotan osnovnom smislu.”

Ibn-Abbas slično navodi Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je on, kada bi naišao na “ajet milosti”, molio Allaha za milost, a kada bi naišao na “ajet kazne”, tražio zaštitu od Alla­ha Riječi Uzvišenog: “..To su oni koji u nju vjeruju A oni koji u nju ne budu vjerovali”, predstavljaju predikat za naprijed navedene riječi:

“Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno.” To znači: onaj ko bude istinski postupao u skladu s knjigama objavljenim ranijim poslanicima i vjerovao u ono sa čime sam te poslao, Muhammede”, što je opet u skladu s riječima Uzvišenog:

– Reci: “O Sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam je objavljeno od Go­spodara vašega.” (5:68)

Dakle, ako ih se budete istinski pridržavali, u njih istinski vjerovali, potvrdit ćete i prihvatiti izviješća koja se u njima nalaze u vezi s poslanstvom Muhammedovim, salla­llahu alejhi ve sellem, njegovim osobinama i svojstvima, odnosno zapovijed da se on slijedi, pomaže i prihvati, što će vas dovesti do istine i dobra i na ovome i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

“Oni koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni kod sebe u Tevratu i Indžilu nalaze…” (7:157)  Zatim:

“Ako oni prime islam, onda su na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da saopštiš A Allah dobro vidi robove Svoje.” (3:20) U tom smislu Allah također kaže:

“A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurno gubitnici”, odnosno: “A onim saveznicima koji u njega ne vjeruju, boravište je Vatra.” (11:17) U sahihu hadisu stoji: /115/ “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, svako iz ovoga naroda, bio židov ili kršćanin, ko bude za mene čuo, a ne bude vjerovao, ući će u Vatru.”

(Vidjeti: Tefsir Ibn-Kesir)