Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Ovo su izuzetno teška pitanja, doista teška pitanja, I ja lično ne mogu na njih dati direktan odgovor.
Čovjek koji radi u pekari, definitivno proizvodi koji se prodaju u pekari su možda 95% halal I dopušteni, a možda 5% tih proizvoda su zabranjeni zato što u njima ima svinjetine ili nešto slično tome. Da li zbog tih 5% je obaveza osobi da promijeni posao – ja ne smijem kazati obaveza je.
Vidno je da mi znamo da je svinjetina zabranjena I svaki vid potpomaganja u tome je zabranjen, e sad da li zbog tih 5% da je obaveza…

Ono što se minimalno može kazati jeste, ako osoba može sebi naći drugi posao, da je to dobro, da zamijeni posao. Ako ne može sebi naći drugi posao, onda je to definitivno teško pitanje, uzimajući u obzir da je veoma teško naći posao koji je 100% halal. Ženi koja je pokrivena je veoma teško naći posao, generalno gledajući, na Zapadu teško da žena nađe posao kada nosi mahramu. Sada da li zbog tih 5% je obaveza da promijeni posao, ja doista to ne smijem I ne znam odgovoriti.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Više puta smo govorili da je od prava žene – od prava žene, prilikom udaje jeste da žena uvjetuje I traži od muža da stanuju u zasebnom stanu, daleko (znači da ta kuća nije pod istim krovom niti sa njegovom majkom I ocem, niti sa njegovom braćom). Tako da žena ima u Islamu potpuno pravo da živi u zasebnom stanu.
U ovakvim situacijama, ako je to jedini razlog, ako je žena zadovoljna sa svojim čovjekom, on nju razumije, vjera, ljepota I tako dalje, mi preporučujemo malo strpljenja, I ako Bog da, da insan pokuša lagahno dobiti tu njihovu saglasnost. Ako bi zaista došlo “5 do 12”, znači žena se može pozvati na svoje pravo I da kaže ja želim da živim u zasebnom stanu, a muž ima pravo da ode svaki dan kod svojih roditelja, da im čini dobročinstvo I tako dalje, ali njeno pravo da živi u zasebnom stanu I dalje ostaje.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Kada je u pitanju novorođenče, imamo nekoliko stvari o kojima govore islamski učenjaci.

Prva stvar, po velikom broju učenjaka, lijepo je da se prouči ezan na desno a ikamet na lijevo uho – ja lično nisam tog stava ali kada je u pitanju učenje ezana, postoje porilično jaki dokazi da je lijepo proučitit djetetu kada se rodi na desno uho ezan. Ako to insan ne bi uradio, nije griješan.

Druga stvar, da se sedmi dan zakolje akika. Akika za muško dijete je dvije ovce, ako može. Ako ne može onda će zaklati jednu. Ako ne može neće ni jednu. A za žensko dijete se kolje jedna akika. Lijepo je da se na taj sedmi dan obrije glava djetetu, bez obzira bilo muško ili žensko dijete, te da se udijeli sadaka u vrijednosti težine njegove kose koja se je obrijala I da se taj dan djetetu da ime.
To je nešto što bi čovjek trebao da zna, a vezuje se za novorođenče.

Kada je u pitanju otpadanje pupka – kada otpadne pupak, kod nas postoji jedna neispravna praksa da ljudii taj otpadnuti pupak čuvaju, pa neko dijete krene u školu, da djetetu taj pupak da ga baci negdje u potok itd., što je apsolutno neispravno. Takva stvar, otpadnuti pupak, se tretira kao nokti. Kada se nokti osijeku ili kada se ošiša kosa, što znači čovjek će to ili zakopati negdje u zemlju ili će baciti u smeće.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Znaći malo duže pitanje, ali rezime svega toga: vi znate da u Islamu, kada čovjek nađe određen imetak, određenu svotu novca, ako se radi o nekoj bitnoj svoti novca njemu je bitno da to razglašava godinu dana. Nakon godinu dana on postaje vlasnik toga I može to potrošiti. Do godine dana obaveza je njemu da to s vremena na vrijeme oglašava samo da je našao imetak, ne spominje ni cifru niti svojstva.
Tako kada dođe neko I kaže, ja sam tog dana izgubio imetak, pita ga koliko I svojstva. Ako se potrefi da je odgovorio I količina I svojstva, on će mu predati imetak. Ako se niko ne javi nakon godinu dana, on će potrošiti taj imetak.
Radi se o tome šta je to što je obaveza obznanjivati?
Imate određene sitne stvari, koje ako čovjek nađe na ulici, nije u obavezi da prođe ovu proceduru, uzeće ih sebi, znaći on postaje vlasnik tih stvari. Primjera radi, kada bi čovjek našao neku klasičnu, običnu olovku na putu koja vrijedi marku; ili kada je u pitanju novac, znači da nađe marku ili dvije marke, to će uzeti I on postaje vlasnik toga.

Gdje je sada granica šta moramo razglasiti a šta ne moramo? Islamski učenjaci su kazali, sve ono što jednom narodu ima svoju vrijednost, zbog čega bi ljudi bili spremni da se vrate I da traže takvu stvar. Tako da, teško je to precizno odrediti. Sve se vraća na vrijeme, na podneblje, na materijalno stanje I situaciju u kojoj ljudi žive. Ali evo, primjera radi, ako bi neko od vas izgubio marku, da li bi se vraćao možda kilometar, dva, da traži tu marku – ne bi. Da li bi zbog dvije, ne bi. Da li bi zbog pet? Ne bi možda. Ali zbog 10, zbog 20, 50 – sigurno bi.
Tako da, ako se radi o nekoj manjoj novčanici, možda marka, dvije, pa I pet, čovjek ako takvu stvar nađe može je uzeti sebi. Ali, Boga mi, ako nađe desetak maraka.. Danas za jednog penzionera 10 maraka su lijepe pare zbog kojih bi se on možda vratio I stotinu I dvjesto metara, možda I kilometar, tragajući za tim svojim novcem. Tako da je to neka odreica. Teško je to odrediti, haj da kažemo, precizno, već se vraća na podneblje vremena I prostora u kojem čovjek živi.

Audio isječak odgovora