Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Pitanje, žena ukoliko dobije hajz u periodu kada je nastupilo namasko vrijeme ali nije uspjela klanjati namaz. Primjera radi, podne nastupa u 12. Žena nije odmah n apočetku klanjala, u 1 sat dobiva mjesečnicu, a nije klanjala podne – da li, kada se okupa, treba da naklanja taj namaz? Jesmo li razumjeli? Žena, nastupilo je podne namaz u 12; u 1 sat je dobila mjesečnicu, hajz, a nije klanjala podne. Da li, kada se okupa treba da naklanja taj namaz?

Ja sam stava, a to je stav hanefijske pravne škole I malikijske pravne škole, da nije obaveza ženi da to naklanja. Jer je ona imala još pred sobom sahat ipo, ili dva manje više, da klanja. Znači, nije ona preskočila namaz, bili je još vremena ali Allah je dao da ona dobije mjesečnicu. Ja sam stava da nije obavezna.
Ali isto tako, ako bi žena to naklanjala iz neke predostrožnosti, jer šafijski I hanbelijksi mezheb su smatrali da će takva žena pod obavezu – šejh Usejmin je bi stava da žena će naklanjati takav namaz – bolje da žena to naklanja. Nije to nešto mnogo. Znači žena kada se okupa, ako je prekočila taj jedan namaz, odnosno dobila je hajz u namaskom vremenu namaza kojeg nije klanjala, to je jedan namaz. Žena kada se okupa klanjaće taj namaz, zatim će klanjati namaz u kojem trenutno namaskom vremenu se nalazi. Nije to nešto mnogo, 5, 7 do 10 minuta, klanjaće 4 rekata farza, I to je to.
Znači, rezimiramo, smatram da nije obaveza, ali ako bi to uradila lijepo bi postupila.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Mislim da te stvari treba vezivati za običaj i za potrebu. Nekada je potrebno, ako se žena primjera radi porodila, potrebno je da joj majka kod nje ostane i 7, 10, 15 dana, pa čak i više. Znači shodno vremenu i prostoru i potrebi. Ne bi to trebalo vezivati dan, 2, 3 i da kažemo e evo, gotovo je vrijeme. Već jednostavno, trebali bi graditi odnose između nas i naše punice i punca na nivo da oni tu borave koliko misle da je dobro, koliko ima potrebe, jednostavno koliko nas (zeta i svoju kćerku) neće opteretiti. Znači, onoliko kako će biti svi, obostrano, zadovoljni.

Ne postoji, koliko mi je poznato, određen dokaz koji u Islamu ograničava koliko punica i punac, kada dođu kod svoga zeta, mogu da proborave. Mislim da to više treba vezivati za običaj i za potrebu. Nekada je potreba da punac i punica zaista trebaju doći i proboraviti možda i desetine dana, pa možda i mjesece. Tako da znači to pitanje se vezuje za vezu djeteta.. Neke žene jednostavno, mnogo su vezane za svoga oca i majku i vole da im roditelji dođu često, tako da sve ove stvari treba uzeti u obzir prilikom davanja odgovora na ovo pitanje.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Jedno interesantno i lijepo pitanje..
Mi znamo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao najbliže što čovjek bude svome Gospodaru, jeste kada je na sedždi, pa mnogo dovu činite, velika je mogućnost da će vam dova biti primljena. To su riječi Božjeg Posalnika, alejhisselam.

Da li čovjek može ovako sada, želim da dovim i idem da padnem na sedždu i da dovim? Ne može. Nažalost, primjetno je ponekad da ljudi nakon namaza, završili su namaz, završili su dovu e sad odu na sedždu i dove. To je neispravno, to je novotarija.

Znači imamo sedždu u namazu, imamo sedždu itilavet (učili smo kur’an, naišli smo na ajet gdje ima sedžda pa činimo sedždu), imamo sehvi sedždu (ako smo nešto pogriješili u namazu) i imamo šukr sedždu. To su četiri sedžde i na svim tim sedždama mi možemo doviti Allahu. I u namazu možemo doviti, i u sehvi sedždi možemo doviti Allahu, i na šukr sedždi možemo doviti, i u tilavet sedždi možemo doviti Allahu. Ali, mi onako sjedimo u kuću i idem da uradim sedždu pa ću tako doviti Allahu – to nije propisano. Sedžda je propisana samo u ove četiri situacije, mimo toga pasti na sedždu i doviti Allahu nije propisano.
Najbliže što se za takvu stvar može kazati jeste da je novotarija. Pripritetnije je tada da čovjek samo podigne ruke i da dovi, a ne da pada na sedždu.
Znači imamo sedždu u namazu; šukr sedžda; tilavet sedžda i sehvi sedžda. Na svim tim sedždama čovjek može doviti Allahu, tebareke ve te’ala, ali mimo toga ako želi doviti, dovit će podignutih ruku a neće padati na sedždu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Fi sebilillah.. Znači termin u kur’anu u osnovi kada se kaže “jukatilune fi sebilillah” da se misli borba na Allahovom putu”. Znači ovaj sam termin, on se često spominje kada je u pitanju zekat, fi sebilillah. Pogotovo ako se doda riječ jukatilune fi sebilillah, bore se na Allahovom putu. Šta je to – to je borba znači, prava borba između muslimana i nemuslimana, borba – džihad.
Kada u kur’anu dođe termin “jukatilune fi sebilillah”, bore se na Allahovom putu – prvenstveno, prvenstveno se misli “borba na Allahovom putu”.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Može li musliman biti nevjernik. U isto vrijeme biti musliman i biti nevjernik, ne može. Ali može biti musliman pa postati nevjernik, i te kako.

Nažalost, velik broj ljudi, pogotovo na našem podneblju, misli, ako sam se rodio kao musliman od mame Fatime i od oca Hasana ili Husa, ili neko drugo ime, samim tim ja idem ako Bog da garantovano u džennet – što nije ispravno. Čovjek se može roditi kao musliman, može primiti Islam i nakon toga može uraditi djelo zbog kojeg će postati murted i postati otpadnik od vjere (znači djelo koje ga izvodi iz vjere Islama). Tako da, znači, ako je pitanje može li musliman biti nevjernik – u isto vrijeme ne može biti i musliman i nevjernik. Ako je musliman, onda vjeruje. A ako je nevjernik, onda nije musliman.

Ali ako se pitanje odnosi, da li čovjek može biti musliman, pa nakon toga postati nevjernik – apsolutno da. Postoji u knjima islamskog prava poglavlje, POGLAVLJE, odpadništva. Može čovjek biti musliman pa uraditi djela zbog kojih ga proglase otpadnikom iz Islama.
Svakako, proglašavanje ljudi nevjernicima, proglašavanje ljudi otpadnicima, pogotovo proglašavanje jedinke – za jednu osobu da kažemo, e ovo je nevjernik, to je posao velikih učenjaka i velikih kadija. Ali da li čovjek može, nakon što je bio musliman, počiniti određeno djelo zbog kojeg će biti otpadnik od Islama, apsolutno da može. Zato je naš poziv, svima nama, da se edukujemo, da čitamo.. Imamo prevedena elhamdulillah, zasebna djela, knjige koje nam govore o tome koja su to djela koja čovjek ne smije raditi jer su to djela koja izvode insana iz Islama, takozvani mevakidul imani ve l islam, djela koja izvode čovjeka iz vjere i Islama. Tako da, vjernik treba da se poduči takvim stvarima i da ih izbjegava maksimalno u svakodnevnom životu.

Isto tako, i ako vidimo da je neko uradio određeno djelo koje izvodi iz vjere, trebamo paziti i da se ne igramo u proglašavanju ljudi nevjernicima, jer nije isto uraditi djelo nevjerstva i biti nevjernik. Nažalost, veliki broj omladine koja se poigrava sa pitanjem tekfira i proglašavanjem pojedinaca nevjernicima, ne razumije ovo osnovno pitanje. Ne znači da svako ko uradi djelo nevjerstva i kufra, a bio je musliman, da je postao nevjernik. Ne znači. Može biti, ali ne znači. Zato se te stvari, opasne i krupne stvari, proglašavanja pojedinaca nevjernicima, ostavljaju velikim učenjacima.

Audio isječak odgovora