Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U svakom slučaju mi smo govorili o nekim sličnim pitanjima, čovjek vjernik bi trebao da izbjegava restorane u kojima se nude zabranjene stvari.
Osim da zaista bude u nekoj nuždi da nema gdje drugo pojesti nešto što on želi da pojede, pa da udje u takav restoran, on će biti odgovoran za svoj sto i ono što naručuje, ali ako može takvo jelo naći u drugom restoranu gdje nema alkohola, nema svinjetine, svakako da treba da ide tamo iz nekoliko razloga.

1. Stvar, bez obzira što mi ne jedemo tu svinjetinu, mi u jednu ruku odobravamo postupak tog restorana. Samim tim što smo mi došli mi odobravamo postupak tog restorana.

2. Stvar jeste, veoma je teško odgovorno tvrditi da zdjele i posude u kojima se pravi hrana, da su to odvojene posude, vjerujem da većina restorana, hrana koja se sprema u njoj svinjetina, nije sporno da se u njoj sprema piletina ili nešto drugo…
Tako da svakako čovjek vjernik ne bi trebao da ide u restorane u kojima se nudi i uslužuje svinjetina ili alkohol.

Ako zaista ne mogne naći nikakvu drugu opciju, onda je on odgovoran za ono što se naručuje na njegovom stolu, ali čovjek bi trebao da da sve od sebe da se potrudi da ne ulazi u takve restorane.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Znači, supružnici žive daleko, vidjaju se samo jednom godišnje, mogu li u periodu kada nisu zajedno da jedno drugom šalju slike na kojima su razgolićeni i otkrivenih avreta?

Islamski učenjaci savremenog doba su dali odgovor na takvo pitanje, da je to nešto što vjernik ne bi trebao da radi.
Vjernik ne bi trebao da radi, dokazalo se i pokazalo dosta puta u praksi da čovjek može takvu sliku prvo zloupotrijebiti. Desi se da čovjek šalje svojoj supruzi slike, ona njemu, nakon toga se posvade, i onda on nju ucjenjuje, ili ona njega. To je jedna stvar.
Druga stvar: Veoma lako se se može desiti da čovjek kada želi poslati supruzi sliku, da pošalje nekom drugom, pa pogriješi.
Isto tako, veoma lako se može desiti da neko drugi dodje do tog mobitela i da zloupotrijebi te slike.

Islamski učenjaci su kazali da vjernik ne bi trebao da radi takve stvari zbog okolnosti i tragova koji proizilazi iz takvog čina.
Može se desiti da jedan od supružnika u nekom pitanju pogriješi, pa putem tih slika sutra ucjenjuje drugog supružnika: “Objavit ću ako ne ispuniš to, ako ne uradiš to”…

Znači, može doći do ucjene, takve slike se mogu poslati na pogrešnu adresu, što opet može biti i sramota, i što može doći do ucjenjivanja i neko može doći do tog mobitela, do kartice i može te slike isto doći do njih i da ih uzlopotrijebi.
Tako da vjernik ne bi trebao da radi takve stvari.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Da, tačno je, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima da se šehidi koji su poginuli u borbi (džihadu), oni se ne gasule, niti se zamotavaju u ćefine. Znači šehidi se zakopavaju onako kako su poginuli, u odjeći i bez kupanja. Tako se šehidi zakopavaju ali šehidi koji su poginuli u borbi za razliku od ljudi za koje je Božiji Poslanik rekao da će imati stepen šehida, kao: žena na porodu ili čovjek koji se ugušio, čovjek koji je umro od stomačne bolesti ili nekog ko je umro u ruševinama…
Te osobe na dunjaluku se tretiraju kao svi drugi ljudi, ali imaju na ahiretu nagradu šehida, za razliku od šehida koji je poginuo u borbi (dzihadu). Takav insan se ukopava u odjeci u kojoj je poginuo i ne kupa se.
Razlog tome, jeste tragovi njegovog šehadeta i njegove krvi da ostanu i svjedoče ako Bog da za njega na Sudnjem danu.

Tako da, zašto se ne gasuli šehid, ne gasuli se jer je tako Božiji Poslanik alejhi sallatu we selam preporučio u više vjerodostojnih hadisa, kako bi ta odjeća i njegovi tragovi ako Bog da svjedočili na Sudnjem danu za njega.

Audio isječak odgovora