Ukoliko čovjek odabirom određenog mezheba ima
za cilj držati se isključivo njega i odbaciti sve ostalo, svejedno da li
njegov mezheb zastupa istinu, ili se istina nalazi u drugom mezhebu,
onda kažemo da to nije dozvoljeno, već se to smatra pokuđenom
fanatičnošću. Ukoliko se, pak, čovjek poziva na pripadnost određenom mezhebu
kako bi se okoristio pravilima i postavkama u njemu, ali to stavlja na
vagu Kur'ana i sunneta, te kada mu postane jasno da je prioritetnije
mišljenje po određenom pitanju u drugom mezhebu, on ga i prihvati,
onda nema smetnje da se pripisuje tom mezhebu. Neki od poznatih
učenjaka bili su valorizatori, kao sto je šejhul-islam Ibn Tejmijje
i drugi njemu slični, a to znači da su imali određeni mezheb na koji su
se pozivali, ali kada bi im se predočio jasan i validan dokaz, oni mu se
ne bi usprotivili, već bi postupili po njemu.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Za prvo opravdanje, pomanjkanje znanja, navode se riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Prenesite od mene, pa makar i jedan ajet” , pa neka prenese drugima onoliko koliko zna,
jer tako će učiniti dobro i imati nagradu.
Drugo opravdanje je bojazan da će čovjek ukoliko bude pozivao u Allahovu vjeru postati popularan. Kažemo: Obaveza je čovjeku da izvrši ono što mu je Allah, dž.š., naredio u pogledu prakticiranja ibadeta, podučavanja drugih itd., i ne smije zanemariti izvršavanje svojih obaveza
samo zato što postoji mogućnost da će se za njega čuti i da će postati poznat. Stoga, čovjek o ovome ne treba mnogo razmišljati, već će to ostaviti po strani. Čak štaviše, poželjno je da učenjak i veliki znalac postane poznat među ljudima, i to mu uopće neće nimalo naškoditi.
Kao primjer navodim Abdullaha b. Omera b. El-Hattaba, r.a., koji je, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima postavio pitanje rekavši: “Postoji jedno drvo čije lišće ne opada i ono je poput muslimana. Recite mi koje je to drvo?”, rekao: ‘Ljudi su razmišljali o nekom drveću iz pustinje, a ja pomislih da je to palma.’ Rekao je: “Postidio sam se, a ljudi upitaše: ‘Allahov Poslaniče, obavijesti nas o njemu’, i on reče: ‘To je palma.'”
Abdullah je rekao: “Kazao sam oču ono što mi je naumpalo, a on mi reče: ‘Da si rekao koje je to drvo, bilo bi mi draže nego da imam to i to.'”
Pogledaj u Omera b. El-Hattaba koji je poželio da je njegovo dijete dalo odgovor na Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, pitanje i pored toga što bi tada sigurno zadobilo ugled i postalo poznato. Važno je naglasiti da ukoliko čovjek postane poznat po svom znanju pozivanju u islam, to mu neće naštetiti i neće mu umanjiti nagradu. Međutim, ukoliko bude radio samo da bi postao ugledan i poznat, tada mu se može prigovoriti.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Poziv ka Allahu, dž.š., je obaveza, kao što kaže Uzvišeni: “I na putu svoga Gospodara mudro i lijepim savjetom poziva i s njima se na najljepši način raspravljaj” (En-Nahl, 125).
Uzvišeni Allah naredio je pozivanje u Istinu na tri načina: poziv putem mudrosti, putem lijepih riječi i putem rasprave. Onaj koga pozivamo možda je potpuni neznalica koji se neće
usprotiviti pozivu u vjeru niti će se raspravljati u vezi s tim, pa se takav poziva mudro, tj. koristeći metodu mudrosti. A šta je mudrost? Mudrost je pojašnjenje istine ukoliko postoji
mogućnost da je kao takvu prezentiramo. Lijepe riječi upućuju se onome koji se ili blago suprotstavlja, ili je ravnodušan i suzdržan prema prihvatanju istine. Kada kod takvoga vidiš
udaljenost i neprihvatanje istine, onda ga trebaš lijepo posavjetovati. Neka taj savjet bude podsticajan, ponekad i zastrašujuci, a nekada i jedno i drugo, ukoliko to trenutna situacija nalaze.
Što se tiče rasprave, ona se vodi sa onim koji je udaljen od istine i koji joj se suprotstavlja. Sa takvim čovjekom raspravlja se na najljepši način, tj. riječima koje će ga uvjeriti u ono u što ga pozivaš. Dio navedenog ajeta koji se odnosi na raspravu: “…i s njima se na najljepši način raspravljaj”, podrazumijeva:
najljepše riječi, što znači obraćanje najjasnijim i najsadržajnijim riječima, uz korištenje najuvjerljivijih termina;
najljepši način uvjeravanja, tj. iznošenje argumenata najjasnijom metodom, sve dok se istina u potpunosti ne ukaže.
Pogledaj pristup Ibrahima, a.s., prema onome koji se sa njim raspravljao oko njegovog Gospodara. šta je rekao? Uzvišeni Allah o tome kaže: “Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovom Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kada Ibrahim reče: ‘Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje.’ – On odgovori: ‘Ja dajem zivot i smrt!’ – ‘Allah čini da Sunce izlazi sa istoka’ – reče Ibrahim – ‘pa učini ti da grane sa zapada!’ I nevjernik se zbuni. -A Allah silnicima neće ukazati na pravi put.” (El-Bekare, 258)
Kako je ovaj čovjek oživljavao i usmrćivao? Tako što bi mu doveli čovjeka koji je zaslužio da bude ubijen, pa ga ne bi ubio. On je tvrdio da je ovo oživljavanje!? Ili, doveli bi mu čovjeka koji ne zaslužuje da bude ubijen, pa bi ga on ubio, smatrajući to usmrćivanjem.Ako se bude diskutiralo sa čovjekom koji tvrdi ovakvo nešto, reci će mu se: Kada ti se dovede čovjek koji zaslužuje da bude ubijen, pa ga ne ubiješ, ti ga nisi oživio, jer je život u njemu već otprije prisutan.
Ti si ga samo zadržao u životu tako što ga nisi ubio. Također, može se reći da, ako ubije onoga ko ne zaslužuje da bude ubijen, on ga nije usmrtio, nego je bio povod njegove smrti. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o Dedždžalu, rekao da će mu biti doveden mladić koji će posvjedočiti da je on Dedždžal o kome je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa će ga Dedždžal ubiti i prepoloviti na dva dijela i između njih hodati kako bi pokazao da su ta dva dijela tijela u potpunosti razdvojena. Zatim će ga Dedždžal pozvati, pa će on ustati smijući se i reći: ‘ ‘Ja svjedočim da si ti Dedždžal o kojem nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”
Potom će mu ponovo prići da ga ubije, ali to više neće moći. Ovo je dokaz da su sve stvari u Allahovoj, dž.š., u ruci i da On svime istinski upravlja. Sa ovakvim čovjekom može se raspravljati na ovaj način. Međutim, Ibrahim, a.s., htio je iznijeti drugi argument oko kojeg ne postoji potreba
za raspravom, pa mu je rekao: “Allah čini da Sunce izlazi sa istoka” – rece Ibrahim – “pa učini ti da grane sa zapada!” Sagovornik je ostao nemoćan da na ovo odgovori, pa je, kako je u ajetu spomenuto, ostao zbunjen.
Pod riječima Uzvišenog: “…i s njima se na najljepši način raspravljaj”, želi se naglasiti da je potrebno upotrijebiti najbolji stil obraćanja i uvjeravanja, kao i najbolji stil argumentiranja, tako da
poslije takvog pristupa nema nikakvoga izmotavanja. Obaveza nam je da pozivamo ka Allahu, dž.š., sve dok za to postoji mogućnost.Onaj ko ostavi pozivanje u Allahovu vjeru, a u mogućnosti je da poziva, treba se prisjetiti sljedećeg: Pozivanje u Allahovu vjeru je kolektivna obaveza, pa ako jedna skupina to izvrši na zadovoljavajući način, obaveza spada sa ostalih. Ako vidiš dotičnu osobu da je zalutala i u tvojoj blizini nema onih koji bi je pozivali, tebi je, onda, stroga pojedinačna obaveza da je pozivaš. Učenjaci, govoreći o kolektivnoj obavezi, kažu: “Ukoliko nema nijedne druge osobe koja bi pristupila njenom izvršavanju, onda je to dotičnoj osobi stroga obaveza.”

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Metoda za koju smatram da je treba primijeniti pri korigiranju pogrešnih uvjerenja kod ljudi jeste upotreba odgovarajućih sredstava koja nisu zabranjena. Sredstva sama po sebi nemaju status
dozvole ili zabrane, već ona preuzimaju propis ciljeva kojima vode. Sredstva koja su zabranjena nije dozvoljeno primjenjivati u svrhu pozivanja ljudi u vjeru, kao što recimo neki žele učiniti putem plesa ili upotrebe muzičkih instrumenata koristeći ih kao sredstvo za pridobijanje ljudi u Allahovu vjeru. To je zabranjeno i neće polučiti rezultate, jer Allah nije dao ljudima lijek u onome što je zabranio. Sredstva koja se koriste u procesu pozivanja ka Allahu, dž.š., dozvoljena su ukoliko se o njima ne navodi zabrana. Sredstvo samo po sebi nije ibadet, već put kojim se kroči do željenog cilja. Tako naprimjer, posjećivanje ljudi i citiranje Allahove Knjige i hadisa Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te druženje sa njima, kako bismo ih podučili i uputili, bez sumnje nosi veliko dobro. Što se tiče dijela pitanja u kome se navodi da te osobe o Allahovoj vjeri
govore bez znanja, naglašavam da čovjeku to nikako nije dozvoljeno. Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate” (El-E'araf, 33). Također kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš, i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36) Ovom prilikom želim vas upozoriti da mnogi vaizi u svojim predavanjima navode hadise koji nemaju nikakve osnove, ili su slabi ili apokrifni, pravdajući se kako neće biti u stanju privući ljude osim citiranjem ovakvih hadisa. Međutim, ovo je velika greška. Vjerodostojne predaje koje se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ajeti Allahove Knjige, dovoljni su u odnosu na ove lažne i slabe hadise.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Smatram da je uzimanje metoda poziva iz Allahove Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznad svega. Ovo je nesumnjivo mišljenje svih nas. Nakon toga dolazi ono što je navedeno od pravednih halifa, a zatim od ostalih ashaba, a onda
imama islama iz reda naših prethodnika. Ono o čemu govore ljudi iz zadnjih generacija, tj. naši savremenici, su novonastale stvari koje oni najbolje poznaju. Ukoliko čovjek uzme nešto iz njihovih knjiga čime će se okoristiti u ovom domenu, postupio je ispravno, jer znamo i da su
savremeni učenjaci uzeli znanje od svojih prethodnika koji su pozivali u islam, a koji su bili iz reda ispravnih prethodnika, i zato i mi uzimamo odakle su uzeli i oni. Međutim, pojavile su se nove stvari koje nisu bile poznate pozivaocima iz reda ispravnih prethodnika. Stoga smatram da čovjek treba objediniti dva dobra i osloniti se najprije na Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim na govor ispravnih prethodnika iz reda pravednih
halifa, ashaba i ostalih imama. Na kraju treba pogledati u ono što su pisali savremeni učenjaci o stvarima koje su se pojavile u njihovom vremenu, a koje nisu bile poznate u prethodnim generacijama.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf