Sevban, radijallahu anhu, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Nemoj živjeti na selu jer je život na selu poput života u mezarju!”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeći hadis: “Ko bude živio u pustinji ogrubjet će, ko se bude prekomjerno bavio lovom bit će nemaran, a ko posjeti vladara dopast će smutnje. ‘”

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, ljudi su na selima uglavnom zaokupljeni poljoprivredom i žive od nje, pa su zato ushićeni zbog zemlje i mnogo je vole.

Drugo, ne treba živjeti u pustinji i u udaljenim mjestima jer su to mjesta na kojima većinom vladaju neznanje i nemar. Fadlullah el-Džejlani zapisao je u djelu Fadlullahis-Samed, 4/38: “Sela su odvojena od metropola i učenih ljudi te nisu posjećena i u njima su većinom prisutni neznanje i novotarije. Život na selu umrtvljuje čovjeka jer ne prisustvuje nikakvim druženjima ni manifestacijama … ”

El-Munavi, u djelu Fejdul-Kadir, 6/401 , kaže: “Hadis znači da ne treba živjeti u pustinji, daleko od civilizacije, i to je potvrđeno i kur'anskim tekstom. Uzvišeni je Allah u ajetu: ‘Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo .. .’ , dolazak Jusufove braće iz pustinje, istaknuo kao blagodat prema Jusufu i njegovoj porodici. Jedan od Jusufove braće premještanje sa sela u Egipat ubrojio je u Božije blagodati i zahvalio se Gospodaru: ‘Hvala Allahu, Koji me doveo iz zemlje neukih i grubih ljudi u zemlju blagih ljudi i učenjaki”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Jedan ashab prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu, dodavši da je to mjesto gdje sjedi šejtan.

Burejda, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.

Slične su hadise prenijeli Ebu Hurejra i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je sjediti dijelom u hladu, a dijelom na suncu, jer je to mjsto gdje sjedi šejtan. Toga su stava imami Ahmed i Ishak. U djelu Mesailui-Mervezi, str.223, stoji da se Ishak obratio imamu Ahmedu: “Zabranjeno je da čovjek sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.” Na to se imam Ahmed saglasio s njim, pa je lshak konstatirao: “U pouzdanim hadisima stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.” Drugo, takav je način sjedenja štetan po zdravlje. Ibn Kajjim el-Dževzijja je u djelu Zadul-mead, 4/242, zapisao sljedeće: “Spavanje na suncu izaziva povećanu temperaturu, a spavanje dijelom na suncu, a dijelom u hladu štetno je.” El-Munavi, 6/35 1, kaže: ” … dakle, takvo je sjedenje štetno jer u tom slučaju dolazi do poremećaja temperature čovjekovog tijela, tim više jer na njega istovremeno djeluju dva suprotna djelovanja.”

Treće, ukoliko čovjek sjedi u hladu, pa se sjena povuče i on dijelom ostane u hladu, a dijelom na suncu, neka se pomjeri u hlad. Ebu Hazim prenosi da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio kako sjedi na suncu, pa mu je rekao: ‘Premjesti se u hlad. ” Ebu Hurejra prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ”Ako čovjek sjedi u hladu pa se gena povuće i on dijelom tijela ostane u hladu, a drugim djelom na suncu, neka se pomjeri u hlad. ”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 1 2)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je gibet?” Ashabi odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Gibet je da spominješ svog brata po nečemu što ne bi volio o sebi čuti. ”

Neko primijeti: “A šta ako je istina to što o njemu iznosim?” Ako je istina, ogovorio si ga; ako nije istina, patvorio si ga”, objasni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu, između ostalog, rekao: “Zaista su vam vaši životi, imeci i čast sveti kao što je svet ovaj dan, koji se nalazi u ovom, svetom mjesecu i kao ovaj sveti grad. Jesam li dostavio?”

Aiša je, radijallahu anha, pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, rekla: “Pa zar ti se sviđa Safijja onako niska?” “Rekla si tako tešku riječ koja, kada bi se stavila u morsku vodu, zamutila bi je “, ljutito joj odvrati Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao: “Na Miradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od olova i njima grebali svoja lica i prsa. Upitao je Džibrila, ko su oni, a on mi je odgovorio: To su oni koji su ogovarali ljude i kaljali njihovu čast. ” Postoji još mnogo hadisa koji govore o gibetu (i oni su mutevatir značenjem).

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, definirao ogovaranje i potvoru i nema potrebe za doobjašnjenjima.

Drugo, zabranjeno je proliti krv drugog muslimana, atakirati na njegov imetak i čast. Svetost njegova života, imetka i časti veća je u Allaha od svetosti grada Meke i mjeseca zul-hidže.

Treće, opisivanje tjelesnih nedostataka omalovažavajući i ismijavajući čovjeka spada u ogovaranje. Tjelesne mahane dozvoljeno je istaknuti samo radi određivanja identiteta osobe, ako je nije moguće odrediti na drugi način.

Četvrto, pored toga što je zabranjeno ogovaranje, zabranjeno je njegovo slušanje i potvrđivanje, a dužnost ga je spriječiti. Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaštiti čast svoga brata na dunjaluku, Allah će zaštiti njegovo lice od vatre na Sudnjem danu. ”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Istinoljubivost vodi u dobročindtvo, a dobročinstvo u Džennet. Čovjek govori istinu i postane istinoljubiv. S druge strane, laganje vodi u griješenje a griješenje vodi u Vatru. Čovjek će neprestano lagati, pa će kod Allaha biti upisan kao lažov. “Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude imao sljedeća četiri svojstva pravi je licemjer, a ko bude imao neka od njih, licemjer je u toj mjeri: kada mu se nešto povjeri, pronevjeri; kada govori, laže; kada se obaveže, prevari; i kada se svađa, prelazi granice.

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Usnio sam da su mi došla dva čovjeka i rekla: ‘Čovjek kojeg si vidio, a kojem otpada vilica jeste lažov čija se laž prenosi do nakraj svijeta. Onako će biti kažnjavan do Sudnjeg dana. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, laž je iskaz o nečemu koji je suprotan istini, svejedno postojala namjera da se slaže ili ne. Razlika je samo u tome što se grijeh ne piše onome ko nije imao namjeru da slaže.

Drugo, laganje je strogo zabranjeno; vjernici su upozoreni da moraju biti oprezni, te da sebi ne smiju dozvoliti da slažu; laganje je povod svakog zla.

Treće, onaj koji namjerno laže, laž mu postaje navika.

Četvrto, laž ima mnogo oblika, kao, naprimjer, pričanje neistinitih snova, vabenje djece i obećanje da će im se dati nešto, a ustvari neće, tvrdnja da se nije gladno, a zapravo jeste, izmišljanje radi zabavljanja mase itd. U tome postoje mnogobrojni hadisi koji su autentični i jasni hadisi.

Peto, En-Nevevi zapaža: “Iako je laž u osnovi zabranjena, dopušteno je slagati u određenim okolnostima, tj. pod uvjetima koje sam objasnio u djelu EI-Ezkar.495 Suština je u tome što je govor sredstvo ostvarenja određenih ciljeva, pa je zabranjeno slagati u ostvarenju pohvalnog cilja, ako se isti taj cilj može ostvariti bez laži. Ali, ako se radi o pohvalnom cilju koji se ne može ostvariti bez laganja, ona je tada dopuštena. Također, ako se radi o cilju čije je ostvarenje dopušteno, laž je dopuštena, a ako se radi o cilju koji se mora ostvariti, onda je dužnost i slagati. Naprimjer, ako se musliman sakrije od silnika koji ga želi nepravedno ubiti ili oteti njegov imetak, dužnost je upitanome slagati i izjaviti da ne zna gdje se traženi čovjek nalazi. Isto tako, ako se kod čovjeka nalazi neki zalog, a neki silnik želi da ga prisvoji, obaveza mu je sakriti i zatajiti informaciju gdje se zalog nalazi. U ovakvim je slučajevima najbolje upotrijebiti dvosmislene izraze, tj. da se pokuša reći istina koju sagovornik neće razumjeti, premda je dopušteno otvoreno slagati. Dokaz da je dopušteno slagati u ovim slučajevima jeste hadis koji prenosi Ummu Kulsum, radijallahu anha, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nije lažac onaj ko laže da bi pomirio zavađene ljude. ‘U Muslimovoj verziji stoji da je Ummu Kulsum kazala: ‘Nisam čula Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, da dopušta laganje osim u tri slučaja: u ratu, radi pomirenja zaveđenih ljudi i laganje supružnika jedno drugom.”‘

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Najveći je klevetnik onaj čovjek koji želi obezvrijediti jednog čovjeka pa sriče rugalice na račun cijelog njegovog plemena, i onaj ko zaniječe biološkog oca, i onaj koji počini blud s vlastitom majkom. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je sricati rugalice na račun čitavog plemena; to je nepravda i laž, omalovažavanje porijekla i kaljanje časti.

Drugo, najveći oblik vrijeđanja jeste da se sriču i čitaju rugalice na račun plemena.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf