Bismillahi ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi…

Ovakav način u arapskom se zove mudarabe tj, da vlasnik novca učestvuje sa novcem a radnik učestvuje sa svojim radom.

Od uslova ovakvog poslovanja je:
-Vlasnik novca ulaže novac a radnik ulaže svoj trud.
– Svaka dobit se dijeli prema procentu po kojem su se dogovorili.
– Svaki gubitak je na vlasniku novca koji je uložio, osim ako je radnik direktni uzročnik gubitka.
– Nije dozvoljeno da radnik plati svaki mjesec određenu sumu vlasniku novca, već to biva prema procentu dogovorene zarade.
– Svaki ugovor u ovome koji nanosi štetu jednoj ili drugoj strani i proizvodi među njima svađu i nepoznanicu je ništavan.
-Svaki zulm- nepravda u ugovoru ga čini ništavnim.
-Svako namjerno nanošenje štete od bilo koje strane snosi ta strana.
– Svako svjedočenje ugovoru koji je ništavan šerijatu, svjedok čini nepouzdanim i njihovo svjedočenje se odbacuje.
-Svako parničenje u nevažećem ugovoru je ništavno.

Dakle na osnovu ovih uslova taj vid ugovora je ništavan i vid je zulma- nasilja koji se čini prema radniku.
Mnogo je onih koji opravdavaju ovako poslovanje jer radnik često pristaje na to, međutim Islam je zabranio svaki vid zulma-nasilja pa tako i u ovoj stvari.
Na znam nikoga ko je dozvolio od uleme ovakav način poslovanja, čak u el-mevsu'atul-fikhije kažu da je konsenzus uleme da je takav vid poslovanja zabranjen. Vidi: el-Mevsuatul-fikhije 6/44
Rekao je Ibn Kudame rahmetullah: “Gubitak kod mudarebe snosi onaj ko je uložio imetak, radnik ne snosi ništa, jer gubitak se uzima od osnove ulaganja a on je imetak ulagača, radnik ne snosi ništa, tako da gubitak biva samo na ulagača, radnik i ulagač djele samo zaradu.”

Tako da ulagač koji ulaže novac i hoće samo novac od zarade a neće da snosi nikakav gubitak je zulm za radnika koji ulaže svoj trud, rad i vrijeme.

Takav ugovor je ništavan po šerijatu.
Radnik nije dužan raditi po tom ugovoru, nastali gubitak se uzima od uloženog imetka, radnik je uložio trud, rad i vrijeme i to je njegov gubitak.
Radnik ako je povjerljiv i nije njegovim sebebom tj, nije zapostavio posao, gubitak koji je nastao nije dužan snositi on već ulagač.

Dakle ovakvi ugovori po šerijatu su ništavni i čine zulum radniku, svaki gubitak snosi ulagač i nije dozvoljeno da išta od gubitka snosi radnik osim da je on doprinio taj gubitak svojim nemarom.
Nije dozvoljeno biti svjedok ovakvim ugovorima, i svjedočenje njima je haram i ništavno.
Ulagač ne smije prisiljavati radnika da snosi gubitak već mora on to snositi i učiniti teobu od takvih ugovora.
Svaki vjernik se treba upoznati sa nekim propisom prije nego počne da pravi bilo kakav ugovor i mora da pita stručnu osobu za takve stvari u šerijatu.
Zato treba upozoravati na ove stvari da su zabranjene i da se treba vraćati na propise, a ne ulaziti u haram i sumnjive stvari.
Ve billlahi tevfik!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Laž je kada kažete ono što je suprotno istini, ali ako sakrijete/prešutite istinu, smatrajući da je to korisnije za dotičnu osobu, bez da slažete, nije zabranjeno.

———————

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1122552864770694

Ako je siromašan i treba mu imetak, nema smetnje da ga uzme kao sadaku, a ne kao nasljedstvo. On je najpreči da ga uzme u našim okolnostima kada nema bejtul-mala koji se brine o onima koji su u potrebi, pogotovo ako uzmemo u obzir problematiku ostavljača namaza i propise koji se vezuju za to. Dakle, ako je u potrebi, ima pravo da ga uzme, a ako nije u potrebi, onda je predostrožnije da ga podijeli u javna dobra.

———————

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1122552864770694