Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Bismillah Ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..
Ummet se složio da su zbirke hadisa Buharije i Muslima najispravnije zbirke hadisa i najispravnije knjige poslije Allahove Knjige, i one imaju posebno mjesto kod uleme i običnih ljudi, rekao je en-Nevevi: Te dvije zbirke su najispravnije konsenzusom uleme.” en-Nuket ala mukadime Ibnus-Salah st. 163
Rekao je Ibnus-Salah: Njihove knjige (zbirke hadisa Buharije i Muslima) su najispravnije knjige poslije Allahove Knjige.” Mukadime Ibnus-Salah str. 10
Također ulema se složila da je Buharijina zbirka ispravnija od Muslimove sa strane hadiske nauke.
Svaki musliman mora da uvažava i cijeni ove dvije zbirke hadisa jer su one od velikih izvora šerijatskih propisa i putokaza u vjeri, tako da nije dozvoljeno niti jednom muslimanu da ih omalovažava niti zapostavlja.
Velika većina hadisa koji su u tim dvijema zbirkama nema nikakve sumnje u te hadise a pogotovo hadise na kojima su se složili (mutefekun alejhi).
Nekoliko hadisa u Buhariji o kojima je ulema poput ed-Darekutnija, Ebu Alija en-Nisaburija, Ebu Abdullaha ez-Zehebija idr. su govorili o tim hadisima i njihovoj ispravnosti, međutim to se svodi na njihov idžtihad u tom domenu i govoru o nekim ravijama iz tih hadisa, što ne znači da su ti hadisi daifi ili neispravni, već znači da je ulema velikog kova iztraživala sve senede prenosioca hadisa i našli su da nekoliko tih hadisa nisu na razini ostalih kojima se nema šta prigovoriti.
A s obzirom da je Buharija najbolji poznavaoc ravija i njihovog stanja ne može se uzeti taj prigovor koji mu je upućen.

A što se tiče Muslimove zbirke u njoj ima dosta više prigovora što je na ukupan broj hadisa ove zbirke zanemarljiv i neznatan, a i pored toga ulema koja je okarakterisla te hadise kao slabe je uložila napor pri tom poslu i dala svoj doprinos u radu za hadis.

Čak je ed-Darekutni izdvojio sve te hadise i podrobno ih objašnjavao njih oko dvjesto deset u obadvije zbirke, vidi: Kitabul-Ilzamat vet-Tetebu'u 4-339

Rekao je Ibn Hadžer: ”Spomenuo je ed-Darekutni neke hadise iz Buharije i Muslima i učinio neke od njih slabim, taj govor se oslanja na hadiskim pravilima koja su jako slaba i koja su suprotna većini pravila učenjaka fikha i usula tako da vas to ne zabuni.” Mukadime Fethul-Bari str.10

Rekao je šejh Ibn Tejmijje rahimehullah: Sve što je prigovoreno Buhariji što je on rekao da je sahih, on je upravu, a kod Muslima ima nekih hadisa kod kojih su drugi upravu (tj, da su slabi).” el-Fetava 1/256

Dakle dvije zbirke hadisa Buharije i Muslima su najispravnije zbirke i ulema koja je govorila o nekim hadisima to je njihov idžtihad i to je velika ulema koji poznaju hadis i njegovu nauku, a da li su zaista potrefili u tim ocjenama to se vraća velikoj ulemu da to razluči.
Na sve te prigovore koji su upućeni na te dvije zbirke hadisa je odgovorila druga velika ulema tako da su svi ti hadisi prihvatljivi osim izuzetno malog broja u Muslimovoj zbirci koje je opet en-Nevevi pojačao drugim rivajetima u svojoj Knjizi Šerhun-Nevevi ala sahih Muslim.

Napomena: O stvarima hadisa iz ove dvije zbirke nije dozvoljeno govoriti onima koji nisu stručni o ovome pitanju, kao što to čine neprijatelji vjere govoreći o tim zbirkama hadisa slijedeći strasti i podstičući obične muslimane na sumnju u ove dvije zbirke.
Da nas Allah pomogne u traženju Njegovog zadovoljstva!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Dvadeset osnovnih propisa u vezi sa nadijevanjem imena djetetu (Novo)

1. Islam veliku pažnju posvećuje odgoju i pravima djeteta. Jedno od prava djeteta kod roditelja jeste da mu nadjenu lijepo ime, jer je to nešto po čemu će dijete biti prepoznatljivo cijeli svoj život.

2. Roditelji treba da pažljivo odaberu ime svom djetetu, daleko od emocija i kratkovidnih pogleda. Zna se desiti da roditelji djetetu daju ime junaka iz filma, serije, ime fudbalskog igrača, a kada dijete odraste, zbog toga ima mnogo neugodnosti.

3. Osnova je da su sva imena dopuštena, osim imena koja imaju loše značenje ili imena koja nije dozvoljeno nadjenuti iz šerijatom zabranjenih razloga.

4. Nije dozvoljeno djetetu dati jedno od Allahovih imena specifičnih samo Njemu, naprimjer: Allah, Rabb, El-Halik, El-Ehad i sl.

5. Allahov Poslanik odobravao je sva predislamska imena, osim onih koja su imala ružno značenje, ili su bila sporna s gledišta islama, pa bi u tom slučaju naređivao da ljudi promijene ime.

6. Osobi koja primi islam nije obaveza da mijenja ime, osim ako njeno ime ima loše značenje ili je u koliziji s nekim od načela islama.

7. Neki učenjaci smatraju pokuđenim nadjenuti djeci ime meleka ili kur’anskih sura.

8. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da su Allahu najdraža imena Abdullah i Abdurrahman.

9. Na drugom stupnju pohvalnosti lijepih imena nalaze se sva ostala imena koja počinju s “abd – rob”, a koja se dodaju prije nekog od Allahovih imena, naprimjer: Abdulaziz, Abdusamed, Abdulmelik, Abduselam, Abdulkadir itd.

10. Učenjaci imaju jednoglasan stav u pogledu toga da nisu dopuštena imena koja počinju sa “abd”, a koja se odnose na nešto ili nekoga mimo Allaha. Naprimjer, zabranjeno je djetetu nadjenuti ime: Abdunebij (Poslanikov rob), Abdulhusejn (Husejnov rob), Abdulkaba (Rob Kabe) Abdušejtan (Šejtanov rob), Abdušems (Rob Sunca).

11. Na trećem stupnju pohvalnosti su imena poslanikā. Lijepo je i pohvalno djetetu nadjenuti ime najodabranijeg Allahovog roba: Muhammed ili Ahmed, ili ime nekog drugog poslanika, naprimjer: Adem, Nuh, Salih, Ibrahim, Musa, Isa, Davud, Sulejman, Ishak, Jakub, Ejjub, Junus, Idris, Harun, Jusuf i dr.

12. Na četvrtom mjestu pohvalnosti su imena dobrih ljudi, a na čelu te kolone su ashabi Allahovog Poslanika, na prvom mjestu imena četverice pravednih halifa, deseterice obradovanih Džennetom i dr.

13. Pohvalno je u današnje vrijeme djeci nadjenuti imena ashaba: Ebu Bekr, Omer, Aiša, Hafsa, jer su to imena koja izbjegavaju šiije-rafidije, zbog svoje mržnje prema spomenutim osobama, a mi iz ljubavi prema njima svojoj djeci dajemo njihova imena.

14. Na petom mjestu su sva ostala imena koja imaju lijepo značenje.

15. Prilikom odabira imena roditelji treba da razmišljaju o tome da upravo to ime odgovara djetetu kroz cijeli život: u djetinjstvu, mladosti, a i u starosti. Određena imena dolikuju i odgovaraju djetetu dok je mlado, ali kada poraste, to ime ne dolikuje starijoj osobi.

16. Islamski učenjaci čak spominju da roditelji prilikom davanja imena treba da paze i na to da li je izgovor tog imena lahak, i da ne treba da djetetu daju ime koje je teško i komplicirano za izgovor.

17. Islamski učenjaci su kazali da je otac taj koji ima osnovno pravo na nadijevanje imena, a da je lijepo i pohvalno prilikom nadijevanja imena da to u dogovoru urade oba roditelja.

18. Islam nije strogo precizirao kada će se djetetu nadjenuti ime. Ono što se navodi u sunnetu, a i u riječima islamskih učenjaka, jeste da se djetetu nadjene ime odmah po rođenju, ili sedmog dana po rođenju, ali ako bi se ime dalo i u nekom drugom danu, nema smetnje.

19. Ako se ispostavi da dijete ima šerijatski sporno ime, ili je njegovo ime jedno od imena za koje su učenjaci kazali da je pokuđeno, ako je dijete maloljetno, tada će njegovi roditelji da mu daju novo ime, a ako je dijete punoljetno, tada će samo sebi odabrati ime.

20. Nema smetnje da se djetetu dadne ime po imenu nekog umrlog pretka: djeda, nene, majke, oca, rođaka, prijatelja i sl.

21. Dešava se da neko od roditelja u snu vidi da treba svom djetetu da nadjene određeno ime. Ako se to desi, čovjeku nije obaveza da to uradi, a ako bi to učinio, ako se radi o lijepom i dopuštenom imenu, ne bi pogriješio.

22. Nema smetnje da roditelji još prije rođenja djeteta donesu odluku o imenu djeteta, a da mu ime daju nakon rođenja ili sedmog dana po rođenju.

23. Ako bi se roditelji zavjetovali Allahu da će djetetu nadjenuti određeno ime, nakon rođenja oni ili će ispuniti ono na što su se zavjetovali, a ako tako ne postupe, iskupit će se iskupom koji je identičan za prekršenu zakletvu: nahraniti deset siromaha, ili ih odjenuti, ili osloboditi roba. Ako ne budu mogli učiniti nijedno od navedenog, tada će postiti tri dana, na ime iskupa zbog kršenja zavjeta.

Priredio: Elvedin Pezić

(Minber.ba)
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2799237820392608

Ako je riječ o luku, onda ne treba ići u džamiju, a mimo toga, osnova je da ne spriječava odlazak u džamiju, ali ako je baš nezgodan zadah i ne može se neutralisati, onda je preće da se ne ode.

———————

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/798866950472622