Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu, a to je kompenzacija robe (plodova) na osnovu mjerenja, i kompenzacija grožđica za grožđe, također na osnovu mjerenja.162

U drugoj verziji stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muzabenu, a to je kompenzacija plodova za plodove: ako postoji višak, pripada prodavcu; ako se desi manjak, snos1 ga prodavac.”163

Ovaj isti ashab govorio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muzabenu, a to je predavanje palmovika za hurme na osnovu mjerenja, odnosno kompenzacija grožđa za grožđice na osnovu mjerenja, odnosno kompenzacija usjeva za hranu na osnovu mjerenja – sve je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.”164

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu i muhakalu; muzabena je kompenzacija plodova za hurme na palmi. 165

Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muhakalu i muzabenu.”166

Zejd b. Ebu Ajjaš upitao je Sa'da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, o kompenzaciji bejdaa za sult 167, pa ga je Sa'd upitao: “A šta je bolje: bejda ili sult?” “Bejda’, odgovori Zejd pa mu je to Sa'd zabranio, rekavši: “Čuo sam kako su neki ljudi upitali Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kompenzacijom hurmi za rutab, nedozrele hurme, pa ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Hoće li se količina rutaba smanjiti kada se osuši!’ ‘Hoće, smanjit će se’, odgovoriše, i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to im je zabranio.”168

Bešir b. Jesar, štićenik plemena Benu Harisa, rekao je da su ga Rafia b. Hadidž i Sehl b. Ebu Hasma izvijestili da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu, kompenzaciju plodova za hurme, ali kada je riječ o predavanju hurmi na stablu, to je dopustio.169

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muhakalu, muzabenu, muhaberu i prodavanje plodova dok se ne pokaže da će godina biti uspješna; trgovina se vrši samo zlatnicima i srebrenjacima, ali dopustio je predavanje hurmi na palmi.”170

Ata je govorio: “Džabir nam je ovo objasnio rekavši: ‘Muhabera je zakupljivanje plodne zemlje kada čovjek vlasniku zemlje daje dio prinosa, muzabena je kompenzacija rutaba za zrele hurme, a muhakala je kompenzacija plodova za žito u klasu.”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, muzabena i muhakala zabranjene su. Prva se odnosi na palme, a potonja na žitarice. El-Begavi napominje: ”Većina učenjaka smatrala je da su muzabena i muhakala ništavne kupoprodaje.”171

Drugo, ovaj isti imam zapisao je: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Hoće li se količina rutaba smanjiti kada se osuši!’ nisu upitnog, već potvrdnog karaktera; tim riječima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je ashabe upozoriti na razlog zabrane, jer smanjenje količine nedozrelih hurmi kada se osuše, jasna je stvar svakom razumnom čovjeku. Ovaj je hadis dokaz da je kompenzacija istovrsne hrane zabranjena (to je mišljenje većine učenjaka), ako je jedna sirova a druga suha, kao naprimjer, kompenzacija rutaba za suhe hurme, grožđa za grožđice, sirovog za suho meso.”172

Treće, iz muzabene se izuzima kompenzacija hurmi za plodove na palmi. To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio, što prenosi nekoliko ashaba, radijallahu anhum. Vlasnici plantaža palmi običavali su dati siromašnim ljudima nekoliko palmi na korištenje, kao što su vlasnici stoke običavali dati ovcu ili devu na korištenje, ali to bi vlasniku donosilo štetu, i zato je islam dopustio kompenzaciju hurmi za plodove na palmi. Međutim, to nije ispravno ako količina hurmi prelazi pet veseka 173, na osnovu Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, izjave: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je kompenzaciju hunni za hurme na palmi ako se radi o manjoj količini od pet veseka.”174

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Trgovina sinin, ili, kako je još zovu, muavema, jeste predavanje plodova na stablu dvije ili više godina unaprijed, tj. predavanje plodova koji se nisu pojavili. Ovakva je trgovina zabranjena i neispravna jer je to, zapravo, predavanje onoga što ne postoji.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Zabranjeno je prodavanje ovce koja nije pomuzena nekoliko dana (da bi izgledalo da daje više mlijeka)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se ne dočekuju trgovci izvan grada; nemojte trgovati na trgovinu jedni drugih, nemojte lažno licitirati; neka mještanin ne prodaje za beduina; i nemojte prodavati onu ovcu ili devu koju niste pomuzli nekoliko dana, a onaj ko kupi takvu životinju, nakon što je pomuze, ima pravo na jednu od dvije stvari: ako je njome zadovoljan, zadržat će je, a ako nije, vratit će je i još će dati četiri pregršti hurmi. ”96

Ovaj isti ashab pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek želi prodati devu muzaru ili ovcu, neka ne izbjegava njenu mužu da bi se nakupilo mlijeka u vimenu. ”97

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je izbjegavanje muže domaćih životinja: deva, sitne stoke i krava prije njihove prodaje. Naime, narod izbjegava mužu tih životinja nekoliko dana kako bi se nakupilo mlijeka u vimenu i kako bi kupac pomislio da ta životinja daje mnogo mlijeka, pa je zbog toga više plati, ali nakon nekoliko dana objelodani mu se da je njezin vlasnik nije pomuzao nekoliko dana.

Drugo, kada je riječ o izbjegavanju muže, to je zabranjeno samo glede onih životinja koje čovjek namjerava prodati, ali čovjeku nije zabranjeno da ne muze određenu životinju nekoliko dana, da se nakupi mlijeka za njegovu djecu, gosta i sl. Ovo je mišljenje zastupao imam El-Buhari. On je naslovio poglavlje: Zabranjeno je izibjegavanje muže onih domaćih žijvotinja: deva, krava i sitne stoke koje su na prodaju. Ovo ide u prilog mišljenju učenjaka, jer su oni rekli da je to zabranjeno zato što je to oblik prevare.

Treće, onaj ko kupi životinju koja nije pomuzena nekoliko dana ima pravo da je vrati, ali i da je zadrži.

Četvrto, onaj ko vrati takvu životinju, vlasniku životinje kao nadoknadu mora dati četiri pregršti hurmi, na osnovu navedenog hadisa i na osnovu Ibn Mesudove, radijallahu anhu, izjave: “Ko kupi životinju koja nije pomuzena nekoliko dana, pa je vrati, neka uz nju da još četiri pregršti hurmi.”98

Peto, pravo na vraćanje robe traje tri dana, na osnovu jedne verzije Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, hadisa u kojoj stoji: ”Onaj ko kupi žvotinju koja nije pomuzena nekoliko dana ima tri dana da je vrati ako je vrati, neka uz nju da još četiri pregršti hrane, ali neka ne daje pšenicu. ”99

A ovo vremensko ograničenje počinje od vremena kada kupljenu životinju pomuze njen novi vlasnik, jer se prevara tek tada može objelodaniti, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Šesto, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: “Prema vanjskom značenju ovog hadisa ravnala se većina učenjaka. To je stav Ebu Hurejre i Ibn Mesuda, i niko od ashaba nije im se u tome suprotstavljao. To su mišljenje zastupali brojni tabiini i mnogi učenjaci iz kasnijih generacija. O osnovi ovog pitanja većina hanefijskih autoriteta ima suprotno mišljenje, a o njegovim detaljima suprotan stav imaju njihovi drugi učenjaci. Zufer ne dijeli mišljenje autoriteta svog mezheba, on se saglasio s mišljenjem većine učenjaka.”100

Sedmo, prigovor hanefijskih učenjaka ovom hadisu neosnovan je, time su štetu nanijeli samo sebi. Dovoljno je samo znati za ovo njihovo mišljenje, njega zapravo ne vrijedi ni spominjati, i, Allaha mi, nema potrebe objašnjavati njegovu neosnovanost, jer suprotstavljanje Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima i njihovo optuživanje za nerazumijevanje dovoljan je pokazatelj da je Svevišnji Allah ostavio na cjedilu onoga ko tako čini. Zar Ebu Hurejra, radijallahu anhu, nije imao posebno pamćenje u odnosu na druge ashabe! Njemu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu za dobro pamćenje, ashabi su mu posvjedočili da je imao izuzetno pamćenje; on je prenosilac islama.

Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 4/364, detaljno je govorio o stvarima na koje se pozivaju hanefijski učenjaci kada se radi o ovom pitanju, i detaljno je odgovorio na sve njihove sumnje. To je divno učinio, nema se šta dodati. Zato treba konsultirati tu studiju, ona je skupocjena i rijetka.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Adabi jela i pića

Jedenje lijepe i halal hrane

Rekao je Uzvišeni Allah:

1. O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ako Njega obožavate. (ElBekara, 172.)

2. Oni koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti… (El-A'raf, 157.)

Sunnet je da stariji i ugledni počne s jelom prije drugih

Huzejfe, radijallahu anhu, kaže: „Kada bi prisustvovali jelu zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi prinosili ruke hrani sve dok Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne počne s jelom i svojom rukom uzme hranu.“ (Bilježi Muslim)…

Pročitajte sve detalje o adabima jela i pića ovdje (0,7 mb)

Bismillahir-rahmanir-rahim

S obzirom da je pitanje opširno, odgovor će biti još opširniji, i zato ću ga podijeliti u tri dijela:

1. Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove
2. Greške kod naših muslimana vezane za umrle
3. Greške kod naših muslimana vezane za kaburove

Odgovor na prvi dio:

Šerijatski propisi vezani za umrle

Uzvišeni Allah ljudima je ukazao posebnu čast i stvorio ih radi velikog cilja, a to je obožavanje Allaha, jedinog istinskog boga koji zaslužuje da se obožava.

Potom je blagodat prema njima upotpunio šaljući im poslanike i objavljujući knjige, kako bi ostvarili taj uzvišeni cilj i kako bi imali sretan život i na ovome i na Onome svijetu.

Kao što je ukazao Svoju brigu i pažnju prema čovjeku dok je živ, kako bi upotpunio svoje vjerovanje, Zakonodavac mu je tako isto ukazao pažnju nakon što preseli sa ovog svijeta, ukazujući mu na ono što će mu tada biti od koristi.

Islam je svoju pažnju ukazao umrlome prije smrti, još dok je čovjek bolestan, podsjećajući ljude na posjetu bolesnika, kako bi se on sjetio traženja oprosta i pokajanja, i kako bi iz toga uzeli pouku.

Vrijednosti posjete bolesnika

A o vrijednosti posjete bolesniku Poslanik ﷺ kaže:

„Kada musliman ode u obilazak bolesnog brata muslimana, on je u džennetskoj harfi, sve dok se ne vrati.”
„Šta je to džennetska harfa?“ – upita neko, a Poslanik odgovori: “Otrgnuto džennetsko voće!“

Muslim, br. 41, str. 1117

Još jedno od prava bolesnika koji je na samrti jeste telkin, tj. da ga podsjećamo na izgovaranje riječi La ilahe illallah prije smrti. Poslanik ﷺ veli:

„Podstičite one koji su na samrti da izgovore:
La ilahe illallah
(Nema istinskog boga, osim Allaha).“

Muslim, br. 1, str. 369

Neki od postupaka nakon smrti čovjeka

Nakon što čovjek umre, sunnet mu je zatvoriti oči, prekriti cijelo tijelo, ne prizivati ništa osim dobra i upućivati dovu za njega. Allahov Poslanik ﷺ kaže:

„Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na sve što kažete!“

Muslim, br. 6, str. 370

Porodica umrloga je obavezna da bude strpljiva i zadovoljna Allahovom odredbom.

Nije dozvoljeno veoma glasno plakanje, vikanje, udaranje po licu i cijepanje odjeće, jer to su djela iz predislamskog perioda kojima se oponašaju nevjernici.

Zatim se umrli okupa i što prije spremi za ukop, umota se u bijele ćefine, okupa tri, pet ili više puta.

Nakon gasuljenja mejita i oblačenja ćefina klanja se dženaza kao vid počasti umrlome i njegovoj porodici, te se dovi za njega i traži oprost.

Sunnet je da se požuri sa dženazom, a ashabi su ubrzano hodali (lagano trčali) prilikom nošenja mejita.

Kada bi završio sa zagrtanjem, Poslanik bi sa ashabima ostao kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima da tako uče dove.

Nakon što se ukopa umrli i prouči dova za njegovu ustrajnost, odlazi se kućama.

Šerijatski propisi vezani za kaburove

Izgled kabura

Što se tiče propisa vezanih za kaburove, moramo znati da na kaburove nije dozvoljeno ništa graditi, nego je praksa Poslanika bila da se poravnaju, kako gradnja na njima ne bi bila uzrokom njihovog veličanja i obavljanja ibadeta kod njih, kao što je to bio slučaj sa Nuhovim narodom, a i sa drugim narodima.

Ibnul-Kajjim veli:

„U praksi Božijeg Poslanika ﷺ nije bilo da uzdiže kabur niti da gradi nešto na njemu, bilo to glinom, kamenom ili nečim drugim. U praksi Allahovog Poslanika jeste da kabur bude poravnat sa zemljom, a zabranio je i krečenje kabura i da se na njemu nešto gradi ili piše.“

Zadul-me’ad, 1/504-505

Kao što je Poslanik zabranio gradnju na kaburu, također je zabranio da se od kaburova prave džamije tako što će se obavljati određeni ibadeti kod njih, i da se na njima pale svijeće, te da se uzimaju kao mjesto posebnog svetkovanja / praznika.

Posjeta kaburova

Od propisa vezanih za kaburove jeste da se oni posjećuju bez posebnog poduzimanja putovanja, s ciljem da se uzme pouka, da se podsjeti i pripremi na smrt, te da se prouči dova za umrle i zatraži oprost za njih. Poslanik ﷺ kazao je:

„Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova (mezarluka), ali od sada ih posjećujte.“

Muslim, br. 37, str. 879

Poslanik ﷺ posjećivao je kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu.

A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže (bez dizanja ruku):

Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.“

Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).

Napomena

Sve troškove i organizaciju dženaze snosi porodica umrlog, s obzirom da kod nas vlada ogromno neznanje, Islamska zajednica je preuzela odgovornost za to, zbog toga ispravno je plaćanje Islamskoj zajednici kupanje mejta, kopanje kabura, ćefine, daske i umrlice.

Dok plaćanje članarine za sve godine unazad za koje se nije plaćala članarina nije ispravno (u osnovi plaćanje članarine IZ nije ispravno).

U nekim mezarlucima plaća se i kabur (plac), to je neispravno, jer svi mezarluci (ili većina) su vakuf, a vakuf se ne prodaje, to je poklon svim muslimanima.

Čekanje sa ukopom mejita, da neko od bližnih dođe iz inostranstva nije ispravno.

Odlazak porodici umrloga nakon ukopa nije ispravno.

Knjiga “Pravni propisi dženaze namaza”

Doktor i naš šejh Safet Kuduzović napisao je djelo pod nazivom „Pravni propisi dženaze namaza“. To je najbolje djelo koje je napisano na bosanskom jeziku koje obrađuje ovu tematiku.

Autor je u ovoj knjizi pojasnio propise vezane za dženazu, a koji su u skladu sa uputstvima i praksom Poslanika ﷺ te je na taj način iznio argumente onima koji se suprotstavljaju tim propisima.

Na kraju knjige dr. Safet spomenuo je 69 grešaka vezanih za umrle i kaburove, a koje su prisutne kod nekih bosansko-hercegovačkih muslimana.

Ko želi da poveća svoje znanje vezano za propise o umrlima i kaburovima neka obavezno nabavi ovu knjigu.

Posle ove knjige niko nema opravdanje za neznanje, greške i novotarije koje radi po ovom pitanju.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/