Bismillahir-rahmanir-rahim

Razlika između ibadeta, novotarija i običaja:

Pravila za ibadete:
1. Djelo koje se radi s namjerom približavanja Allahu

2. Da bude na način koji je šerijat propisao

Pravila za novotarije:
1. Djelo koje se radi s namjerom približavanja Allahu.

2. Da ne bude na način koji je šerijat propisao.

Pravila za običaje:
1. Djelo s kojim se ne približava Allahu.

2. Djelo koje je postalo stalna praksa.

3. Da nije u koliziji sa šerijatskim argumentima.

Definicija ibadeta

Ibadet je približavanje Allahu subhanehu ve teala riječima i djelima, koja su propisana šerijatom, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.

Vrste ibadeta

1. Ibadeti mahda

To su ibadeti koji se moraju raditi samo u ime Allaha, to su propisani stalni ibadeti, poput:

Namaza

Posta

Zekata

Hadža

Suda po Allahovom zakonu

Abdest

Zikr

Učenje Kur'ana, itd.

Pravilo za ove ibadete je ako se radi u neko drugo ime a ne u ime Allaha, postaje širk.

2. Djela koja mogu postati ibadeti

To su djela koja postaju ibadeti samo ako se rade s nijetom približavanja Allahu, poput:

Obične sadake

Poslušnost roditeljima

Lijepa riječ

Otklanjanje prepreka s puta, itd

Pravilo za ove ibadete je ako se rade iz nekog drugog razloga, a ne u ime Allaha, ne postaje širk.

Dakle, razlika između ove dvije vrste ibadeta je, npr. ako neko klanja u nečije drugo ime a ne u Allahovo ime, počinio je širk, ali ako je neko pokoran svojim roditeljima, ne zbog Allaha nego iz straha (da ne dobije batine), nije počinio širk, ali nema ni nagradu za poslušnost (nema nijeta pa nema ni ibadeta).

Ibadet nije primljen ukoliko nisu ispunjena dva uslova:

1. Iskrenost, tj. da ga čini isključivo samo Allahu

2. Usklađenost sa Poslaničkom praksom, tj. da se Allah ne obožava osim onako kako je to činio Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, a ne putem novotarija u vjeri

Usklađenost sa Poslaničkom praksom se ogleda u šest stvari:

1. Vrsta ibadeta

2. Količina ibadeta

3. Način obavljanja ibadeta

4. Mjesto obavljanja ibadeta

5. Vrijeme obavljanja ibadeta

6. Razlog obavljanja ibadeta

Ukoliko se bilo koji ibadet kosi sa šerijatom (sa Poslaničkom praksom) u makar jednom od spomenutih šest stvari, onda on nije šerijatom propisan ibadet, nego je novotarija.

Definicija novotarije

Novotarija je sve ono što je uvedeno u vjeru, a nema svoje uporište, osnove, dokaza, ni u općem, a ni u posebnom smislu. Jer Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kaže:

Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.1

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.2

Za novotarije važi osnovno pravilo, a to je da su sve novotarije zabluda, stranputica. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

Svaka novotarija je zabluda.3

Iz ovog se jasno zaključuje da nema lijepih, malih, nebitnih, bezopasnih novotarija, jer su sve novotarije zabluda, a svaka zabluda odvodi u Vatru. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

Najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je Poslanikova uputa. Najgore stvari su novotarije, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka Vatri.4

Vrste novotarija

Postoji više podjela novotarija, ali sledeća podjela je najpraktičnija:

1. Novotarije u ubjeđenju (el-i'tikadije)

Poput novotarija u ubjeđenju islamskih sekti, kao što su:

Džehmije

Mu'tezile

Haridžije

Murdžije

Sufije

Kulabije

Keramije

Ešarije

Maturidije, itd.

Primjer novotarije u ubjeđenju:

Ubjeđenje/vjerovanje da je Allah sa svojim Bićem na svakom lijepom mjestu, to znači da se Allah nije uzdigao na Arš.

2. Novotarije u praktikovanju ibadeta (el-amelije)

To su ibadeti koji se kose sa šerijatskim dokazima, kao što su izmišljeni ibadeti poput:

Namaza

Posta

Praznika

Zikra

Mevluda

ili ibadeti koji imaju osnove u vjeri, ali je nešto dodato ili oduzeto, tj. kosi se sa poslanikovom praksom u jednoj od šest prethodno spomenutih stvari, kao zajednički
zikr posle namaza.

Šubha/sumnja: Postoje lijepe novotarije

Postoji mišljenje kod pojedinih muslimana, pa čak i kod onih koji se smatraju da su učeni, da postoje lijepe novotarije, dokazujući to riječima Omera radijallahu anhu, koji kaže za klanjanje teravije u džematu da je lijepa novotarija.

Odgovor:

Prvo: Ne postoje lijepe novotarije, zato što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da su sve novotarije zabluda, stranputica.

Drugo: Ako se riječi ashaba kose sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daje se prednost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne ashabu.

Treće: Omer radijallahu anhu, izgovorio je riječi: ‘lijepa novotarija’, povodom klanjanja teravije u džematu, međutim, klanjanje teravije u džematu nikako ne može biti novotarija, već je sunnet, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu (tri dana).

Četvrto: Zašto je Omer radijallahu anhu, izgovorio riječi: ovo je lijepa novotarija?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je teraviju u džematu tri noći, međutim ostavio je taj sunnet iz bojazni da ne bi postao vadžib-farz, i umro je na tome, zatim Ebu Bekr za vrijeme svog hilafeta nije klanjao u džematu.

Zatim dolazi Omer i oživljava taj sunnet, međutim neki ljudi su negodovali što je počeo klanjati teraviju u džematu, jer Ebu Bekr nije to radio, on nije obraćao puno pažnju na njih, međutim neki od njih su istrajavali u tome govoreći da je to novotarija, Omer je ogovorio da to nije novotarija, ali ako smatrate da je to novotarija, onda je to lijepa novotarija.

Dakle, Omer je te riječi izgovorio kao vrstu revolta na istrajnost u negodovanju, tj. na ne odobravanje njegovog postupka.

Zaključak

Ljudi su smatrali da je Omerov postupak novotarija (nešto novo) u odnosu na to što Ebu Bekr nije to radio, a ne zato što je to zaista novotarija (u šerijatskom smislu), jer svi znaju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu tri noći.

Peto: Ko koristi riječi Omera?

Oni koji su neuki ili koji su ogrizli u novotarijama, koji ne slijede sunnet, a da bi dokazali

svoje postupke, pozivaju se na riječi Omera radijallahu anhu, a istovremeno ostavljaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što se kosi sa svim pravilima vjere.

Definicija običaja

Hanefijski učenjak Ibnul-emir Hadždž, definiše običaj na sljedeći način:

To je pojava koja se u praksi ponavlja.5

Pravilo i osnova kada je riječ o običajima je da su oni dozvoljeni, osim u slučaju kada postoji vjerski tekst koji ih zabranjuje. Kada ovoga ne bi bilo, onda bi se za svaku novotariju ili grijeh koji se raširi među ljudima moglo kazati da je običaj (jer je to pojava koja se ponavlja kroz praksu).

Podjela običaja

1. Ispravni običaji

To su oni običaji koji su poznati među ljudima, a koji nisu u koliziji sa vjerskim tekstom ili konsenzusom islamskih učenjaka.6

2. Neispravni običaji

To su oni običaji koji se rašire među ljudima, ali su u koliziji sa vjerskim tekstom ili dozvoljavaju nešto što je zabranjeno ili, pak, negiraju određenu obavezu.7

Hanefijski učenjak Ibnul-Humam veli:

Vjerski tekst (dokaz) je snažniji od običaja, jer običaj nekada može biti neispravan, kao što je slučaj sa običajem naših savremenika koji uoči bajrama idu na mezarja noseći svjetiljke

(fenjere).8

Hanefijski učenjak Imam Serhasi veli:

Svaki običaj koji se suprotstavlja vjerskom tekstu (dokazu) ništavan je i ne uzima se u obzir.9

Također kaže:

Postupci koji nisu u skladu sa vjerskim tekstom nemaju nikakvu legitimnost. Uzima se u obzir samo ono što vjerski tekst ne osporava.10

Dakle, običaji ljudi moraju biti u skladu sa propisima šerijata, jer svaki običaj koji se kosi sa šerijatskim dokazima je neispravan, i zbog toga je to djelo zabranjeno.

Zaključak

1. Ispravni običaj ne može biti ibadet, ali nije ni novotarija

2. Neispravni običaj može biti novotarija, ili grijeh, ali ne može biti ibadet

3. Novotarija ne može biti ibadet, ali može biti neispravni običaj

Primjer

Dovišta u Bosni

Posjećivanje dovišta, kod ljudi ima status ibadeta (jer se posjećuju u ime Allaha), međutim to je neispravni ibadet (jer nema utemeljenja u vjeri) i zbog toga je novotarija, to je ujedno i običaj kod ljudi (jer se stalno ponavlja), ali to je neispravni običaj (jer se kosi sa šerijatom) i zbog toga je zabranjen.

Mislim da bi Islamska zajednica najozbiljnije trebala da preispita sve ibadete i sve novotarije koje se rade u njenoj organizaciji, jer će biti pitani na Sudnjem danu, a oni koji slijepo slijede Islamsku zajednicu radeći novotarije, neće imati opravdanje na Sudnjem danu, jer daije Ehli sunneta vel džemata već godinama upozoravaju na novotarije i sve druge devijacije u vjeri.

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put.

---

1 Bilježi ga Buhari, str. 373, Muslim, br. 18, str. 762

2 Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762

3 Muslim, br. 43, str. 344

4 Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344. Izraz: a svaka zabluda vodi ka Vatri – nalazi se kod Nesaija, br. 1578, str. 260, a dobrim ga ocjenjuje šejh Albani u Nesaijevom Sunenu

5 Et-Takrir ve-tahbir, 1/282

6 El-Urfu ve eseruhu fil-ahkam, str. 31

7 El-Urfu ve eseruhu fil-ahkam, str. 32, Pogledati: Ka'idetul-adeti, str. 44-45

8 Šerhu fethul-kadir ala šerhi bidajetil-mubtedi, 5/282

9 El-Mebsut, 12/196

10 ibid

---

mr. JAKUB ALAGIĆ

DELIL AKIDA

Pridruži se na WhatsApp https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Preuzmi PDF https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Razlika-izme%C4%91u-ibadeta-novotarija-i-obi%C4%8Daja.pdf

Vidi manje

Alejkumu Selam! Islam postiče na lijep ahlak i čuvanje jezika od ružnih riječi, s tim da se potvrđenost lijepog ahlaka povećava kada se radi o bližnjim osobama koje su najpreče da vide i osjete taj lijepi ahlak i čuvanje jezika od ružni riječi. Rekao je Poslanik, sallahu alejhi ve selem: “Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su bezbjedni drugi muslimani“. (Buhari i Muslim) i :”Najbolji od vas su oni koji su najbolji svojim porodicama, a ja sam najbolji svojoj porodici”. (Tirmizi)

Svaka osoba će odgovarati za svoje grijehe, i grijeh druge osobe prema njemu ne opravdava ga da on čini njemu nepravdu i da ga vrijeđa, jer je njemu naređeno da se ponaša shodno naredbama Kur`ana i sunneta i njihovim zabranama. Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: ”Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio” (Mudesir 38) I : ”Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.” (Bekare, 134)

Obaveza je muslimanu da shvati svoja prava i također obaveze shodno njihovim definicijama u Kur`anu i sunnetu, tako da mu njegovo pravo kod određene osobe ne daje za pravo da je vrijeđa, jer ako on ima pravo kod svoje supruge također ima i obaveze prema njoj, od kojih je i da je ne vrijeđa. Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” ( Bekare 228)

Moramo shvatiti da je bračna zajednica ibadet i polje u kojem će se supružnici natjecati u činjenju međusobnih dobri djela, i da nije zajednica u kojoj će svako od supružnika dizati u lice spis svojih prava, a zaboravljati svoje obaveze. Ja vas podstičem da se lijepo ponašate jedno prema drugom, jer zaista lijep ahlak ima lijepe i plemenite završnice, kako na dunjaluku tako i na ahiretu, od koji je svakako jačanje bračnih veza i bračne harmonije. Molim Uzvišenog Allaha da popravi vaše stanje. Allah najbolje zna!

Mr. Osman Smajlović

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Vidi manje

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i donosim salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Molim Allaha Uzvišenog da podari nama i našoj braći muslimanima potporu i podršku na akidi, govoru i djelu. Allah Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: „Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.““ (Sura Gafir, 60)

Osoba koja pita kaže da je dovila Allaha, azze ve dželle, ali joj se Allah nije odazvao, pa mu je čudno, kao da se stvarnost suprostavlja obećanju u pomenutom ajetu u kojem Allah kaže da će se odazvati svakom ko Ga zamoli, a Allah Uzvišeni ne krši obećanje. A odgovor na ovo pitanje biva tako što moramo znati da odaziv na molbu od strane Allaha ima svoje uslove koji se moraju ispuniti, a ti uslovi su:

Prvi uslov: iskrenost samo Njemu, tj. da bude iskren u svojoj dovi, te se okrene ka Njemu svojim srcem koje je prisutno i istinski traži utočište i sklonište. Srce koje zna da je Allah u stanju i mogućnosti da mu se odazove na molbe, srce koje se nada i očekuje odaziv Allaha, subhanehu ve te'ala.

Drugi uslov: osjećaj insana tokom dove da je u najvećoj potrebi, prijekoj potrebi za Allahom Uzvišenim, te da je On jedini Onaj koji se odaziva osobi u neizbježnim situacijama kada Ga zamoli te otklanja od njega nedaće. A što se tiče onog koji dovi Allahu a ima osjećaj kao da nema potrebe za Njim, da nije u prijekoj potrebi za Njim, nego ako dovi, to radi iz običaja i adeta; takva osoba je daleko od prihvatanja njegove molbe i dove.

Treći uslov: da izbjegava haram hranu, jer haram hrana je prepreka između insana i Allahova odaziva, kao što je došlo do nas vjerodostojnim putem u Sahihu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah Uzvišeni dobar i ne prima ništa osim dobro. I zaista je Allah naredio vjernicima oso što je naredio i poslanicima“.

Uzvišeni je rekao: „O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!“ (Sura El-Bekare, 172)

Također je rekao: „O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite“. (Sura ElMu'minun, 51)

Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo čovjeka koji je dugo putovao, raščupane i prašnjave kose i koji je pružio ruke prema nebu govoreći: “O Gospodaru, o Gospodaru!”, a njegova je hrana haram, piće mu je haram, njegova je odjeća haram i othranjen je haramom; pa kako da mu se dova usliša.

Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odstranio mogućnost prihvatanja dove ovog čovjeka iako je uzeo sve vanjske uzroke koji kada se ispune bivaju blizu odaziva, a to su:

Prvo: podizanje ruku ka nebesima, tj. ka Allahu jer je Allah Uzvišeni na nebesima iznad Arša, a podizanje ruku Allahu je od razloga odaziva kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed u Musnedu: „Doista je Allah stidljiv i plemenit, stidi se da čovjeku kada Mu podigne ruke da mu ih vrati praznima“.

Drugo: dozivao Ga je sa Njegovim imenom ErRabb (O Gospodaru, o Gospodaru!), a traženje posredništva (tevessula) od Allaha putem ovog imena je od uzroka odaziva, jer je On Stvoritelj, Vlasnik i Koji upravlja sa svim, u Njegovim rukama su ključevi i riznice nebesa i Zemlje, i zato većina kur'anskih dova sadrži ovo ime. „Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali.

Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.

Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!

I Gospodar njihov im se odazva: „Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih.““ (Sura Alu Imran, 193 – 195)

Dakle, traženje posredništva od Allaha Uzvišenog s ovim imenom je od razloga odaziva.

Treće: bio je putnik, a putovanje je u većini slučajeva uzrok odaziva na dovu, jer insan na putovanju osjeća potrebu za Allahom, azze ve dželle, te potreba je mnogo veća u odnosu kada bi bio kod kuće sa porodicom.

A to da je bio „raščupan i prašnjav“ nosi značenje da nije brinuo o sebi, kao da je najbitnija stvar za njega bila da pribjegne Allahu i da Ga dovi negledajući stanje u kojem se nalazi, svejedno bio raščupan i prašnjav ili uređen.

Dakle, prašnjavost i raščupanost su od razloga prihvatanja dove kao što je došlo u hadisu koji se prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se Allah spušta na dunjalučko nebo pred noć na danu Arefata ponoseći se sa prisutnima ispred meleka pa kaže: „Došli su Mi čupavi i raščupani pojavljujući se sa svih strana“.

Ovo su razlozi odaziva na dovu koji nisu donijeli bilo kakav plod, zato što mu je hrana bila haram, kao i odjeća a i othranjen je haramom. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pa kako da mu se odazove!“

Ovo su uslovi za odaziv na dovu i ako se ne ispune, odaziv će biti daleko od ostvarenja, a ako se ispune a i dalje nema odaziva od strane Allaha to je zbog mudrosti koju zna Allah Uzvišeni i ne zna je osoba koja dovi. Možda nekada volite nešto a ono zlo po vas.

Kada se ispune uslovi a Allah se nije odazvao na dovu to znači sljedeće: od osobe je otklonio neku štetu koja je veća od onog što je on tražio ili mu je sačuvao za Sudnji dan te mu tada podari još veću nagradu i više od toga, jer ovoj osobi – koja je dovila i ispunila uslove a Allah joj se nije odazvao i nije od njega otklonio veću štetu – se Allah nije odazvao zbog Njegove mudrosti, tako da će mu dati nagradu dva puta; zato što Ga je dovio i zato što je doživio nedaću jer mu se nije odazvao, tako da mu Allah, azze ve dželle, sačuva i ostavi ono što mu je bolje i potpunije.

Zatim, od bitnih stvari u ovoj temi je smatranje dove ne primljenom, jer je to uzrok neodazivanja na dovu kao što je došlo u hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Bit će vam se odazvano ako ne budete požurivali!“ Rekli su: „A kako se požuruje Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Govori: „Dovio sam i dovio i dovio ali mi se nije odazvalo!““

Čovjek ne smije imati takvo mišljenje kada je dova u pitanju, pa da zbog toga izgubi nadu u dovu i time je napusti u potpunosti; nego na njemu je da ustraje u dovi, jer svaka dova kojom dozivaš Allaha, azze ve dželle, je ibadet kojim se približuješ Njemu i povećava ti time nagradu.

Na tebi je, Allahov robe, da doviš Allaha u svim svojim stanjima, općim i posebnim, u poteškoćama i olakšanjima; a da od dove nema ništa drugo osim to da je ibadet Allahu, insan bi trebao da se trudi i ustrajva na tome.

A Allah daje svaku potporu.

Muhammed b. Salih El-Usejmin

 

————-
Preuzeto iz:
“Ramazanski impulsi”
http://www.islamhouse.com

Preuzmite PDF ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Ramazanski_impulsi.pdf

Vidi manje

Doista, onaj ko posti a ne klanja, post mu neće nikakve koristi donijeti niti će biti primljen od njega, i sa njega obaveza nije spala, nego on se ne traži od njega sve dok ne počne klanjati, zato što onaj ko ne klanja je poput jehudija i kršćana. Šta misliš kada bi kršćanin ili jehudija postio a on još uvijek na svojoj vjeri, da li će biti primljen od njega? Ne! Zato, kažemo ovakvoj osobi da se pokaje Allahu tako što će početi obavljati namaz, i da posti, a Allah će primiti pokajanje svakog ko mu se pokaje.

(Kitabu fetava ed-da've – Ibn-Usejmin, str. 65-66)

————-
Preuzeto iz:
“Ramazanski impulsi”
http://www.islamhouse.com

Preuzmite PDF ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Ramazanski_impulsi.pdf

Vidi manje

Namaz je sastavni dio islama, i namaz je najpritvrđeniji rukn nakon dva šehadeta. Namaz je obaveza za svakog pojedinca. Ko ga ostavi negirajući njegovu obavezu ili ostavi ga iz lijenosti i nemara, učinio je kufr, dakle, nije više musliman.

Što se tiče onih koji poste samo u ramazanu i klanjaju samo u ramazanu, to je pokušaj da se prevari Allah Uzvišeni. Kako li je loš narod koji zna za Allaha samo u ramazanu. Njihov post nije ispravan uz njihovo ostavljanje namaza mimo ramazana.

(El-fetava el-islamijje – El-ledžnetu ed-daime, tom 2, str. 118)

 

————-
Preuzeto iz:
“Ramazanski impulsi”
http://www.islamhouse.com

Preuzmite PDF ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Ramazanski_impulsi.pdf

Vidi manje