Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio dva načina trgovine, dva načina odijevanja i namaz u dva vremena. Zabranio je klanjanje nakon sabah-namaza, do izlaska sunca, i nakon ikindija-namaza, do zalaska sunca; zabranio je umotavanje u odjeću i umotavanje u odjeću izlažući stidno mjesto pogledima ljudi; zabranio je zaključivanje trgovine bacanjem piljka i trgovinu dodirivanjem robe bez gledanja.107

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Ko ima dvije haljine neka klanja u njima, a ko ima samo jednu neka njome ogrne donji dio tijela, i neka ne umotava gornji dio kao što židovi čine.”108

Džabir, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je jedenje lijevom rukom, hodanje u jednoj nanuli, potpuno umotavanje u ogrtač i sjedenje umotan u haljinu obuhvativši koljena izlažući stidno mjesto pogledima ljudi.”109

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, jezičari i pravnici izraz es-samma ne tumače istovjetno. Naime, jezičari kažu da je to umotavanje cijelog tijela u platno ne digavši nijedan kraj preko ramena i ne ostavivši otvor. Još kažu da je to nazvano ovim imenom jer se ne ostavlja otvor, i tako liči na glatki kamen koji nema pukotina.

Međutim, pravnici kažu da je to umotavanje u platno i dizanje jednog kraja na rame, kada se stidno mjesto izlaže pogledima ljudi.

En-Nevevi rekao je: “Učenjaci kažu: ‘Po tumačenju jezičara to je zabranjeno jer će čovjeka možda napasti kakav insekt i sl. pa neće moći izvaditi ruke, i pretrpjet će štetu, a, po tumačenju pravnika, takvo je umotavanje zabranjeno ako će čovjek otkriti stidno mjesto, u protivnom pokuđeno je.” ‘110

Ibn Hadžer hadis kometira ovako: “Iz hadisa koji je preko Junusa zabilježio imam El-Buhari u dijelu Odjeća vidi se da je tumačenje ovog načina umotavanja pripisano Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to potpuno odgovara obrazloženju pravnika: ‘To je dizanje jednog kraja haljine na rame, a ostavljanje drugog da visi.’ Čak i ako kažemo da je to tumačenje od ashaba, i tada je mjerodavno, tim prije što se radi o objašnjenju prenosioca koje nije u suprotnosti s onim sto prenosi. 111

Ovim hafiz Ibn Hadžer aludira na sljedeće Ebu Seidovo, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je dva načina odijevanja i dvije vrste trgovanja. Kada se radi o zabranjenoj trgovini, riječ je o mulamesi i munabezi. Prvo je trgovina kada čovjek samo dodirne robu, bilo noću ili danju, ovlaš je gledajući, a drugo je da dva čovjeka dobace jedan drugom platno i time sklope trgovinu bez razgledanja robe, otuda i bez obostranog zadovoljstva. A kada se radi o zabranjenom načinu odijevanja, riječ je o ištimalus-sammau i ihtibau. Prvi je da se jedan kraj haljine stavi na rame spustivši drugi, a na sebi se nema druge odjeće; drugi je da se čovjek umota u haljinu i sjedne izlažući stidno mjesto pogledima ljudi.”112

Drugo, ištimalus-samma zabranjen je, pogotovo zato što se time oponašaju židovi; ovo ima utjecaj na propis, i pozivanje da je to zabranjeno zbog opasnosti od insekata i otkrivanja stidnog mjesta nije jedini uzrok, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Treće, čovjek koji ima samo usku haljinu umotat će donji dio tijela, i neće se umotavati oponašajući židove. U jednoj verziji Ibn Omerovog, radijallahu anhu, predanja stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada klanja u jednoj haljini, neka se čovjek umota i pokrije pupak, a nemojte se umotavati poput židova. ”

Četvrto, ako čovjek ima široku haljinu, sunnet je da se njome umota. U dugom Džabirovom, radijallahu anhu, predanju, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog, rekao je: ‘Ako ti je haljina široka, njene krajeve prebaci preko ramena, a ako je tijesna, onda se umotaj i pokrij pupak.'113

107 El-Buhari (584).

108 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ebu Davud (635) i El-Bejheki, 2/236. Prenosilac Ebu Davudove verzije bio je neodlučan oko toga da li su ovo Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi prenio ili je kao riječi ashaba i kao merfu-predanje; ipak je ispravnije da su ovo Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi.

109 Muslim (2099).

110 Jahja b. Šeref en-Nevevi, El-Minhafii 14/76.

111 Ahmed b. Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, 1/477.

112 El-Buhari (5820).

113 Muslim (3010).

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Ibn Abbas, radijallahu anhu, vidio je Abdullaha b. el-Harisa da klanja opletene kose, pa je stao iza njega i stao je otplitati. Kada je završio namaz, Abdullah je upitao Ibn Abbasa: “Kakve veze imaš s mojom kosom?” A Ibn Abbas, radijallahu anhu, odgovorio je: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Onaj ko klanja svezane kose liči na onoga ko klanja svezanih ruku. “‘92

Ebu Sa'd el-Medeni rekao je: “Bio sam prisutan kada je Ebu Rafia, Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, štićenik, vidio Hasana da klanja svezane kose, pa mu je prišao i odvezao je. Zabranio mu je to rekavši: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek klanja svezane kose.'”93

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam Et-Tirmizi rekao je: “Učenjaci kažu da je pokuđeno klanjati svezane kose.”94 A imam Eš-Ševkani zapisao je: “Iz hadisa je očito da je ovo zabranjeno, i od toga se može odstupiti samo na osnovu dokaza.”95

Drugo, onaj ko klanja puštene kose koja prilikom sedžde padne po zemlji imat će nagradu za to, jer u tome slučaju i ona ponizno pada Svevišnjem Allahu na sedždu. Ovo kažemo zato što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, namaz svezane kose poistovjetio s namazom koji se obavlja svezanih ruku (koje u tome slučaju ne bi uzele učešće u sedždi, kao ni svezana kosa), i na osnovu brojnih predanja od prvih generacija s tim u vezi. Između ostalih, jedno od njih jeste predanje u kojem stoji da je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prošao pored čovjeka koji je bio na sedždi a čija je kosa bila svezana, pa ju je odvezao. Kada je čovjek završio namaz, Ibn Mesud rekao mu je: “Nemoj vezati kosu kada klanjaš, neka i tvoja kosa čini sedždu jer za svaku dlaku koja padne po zemlji imat ćeš nagradu.” Ovaj je požurio da mu objasni: “Svezao sam je da se ne zapraši.” “Utoliko bolje po tebe ako se zapraši”, rekao mu je Ibn Mesud.96

Treće, repove turbana nije poželjno povlačiti prema gore ni stavljati na leđa. Njih je poželjno staviti naprijed. Ovo je stav šejha El-Albanija, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Četvrto, po muhadisu El-Irakiju, propis vezanja, odnosno puštanja kose odnosi se isključivo na muškarce jer kosa žene avret je, i ona se mora pokriti. Kada bismo rekli da žene raspliću kosu za namaz, bila bi u tome velika poteškoća za njih.97

92 Muslim (492).

93 Hadis je autentičan na osnovu mnoštva predanja. Zabilježili su ga: Ibn Madža (1042), Ahmed, 6/8 i 391, i Abdurrezzak (2990), preko Muhavvela, a ovaj od Ehu Sa’ da.

94 Muhammed b. Sevra et-Tinnizi, Es-Sunen, 2/224.

95 Muhammed b. Alija eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 2/287.

96 Abdurrezzak (4996). Autentičnim ga je okarakterizirao Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 2/387. El-Hejsemi u djelu Medžmeuz-zevaid, 2/ 125-126, tvrdi da su njegovi prenosioci pouzdani

97 Muhammed b. Alija eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 2/387.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Moj dragi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mi je troje: brzopleto klanjanje, okretanje u namazu i sjedenje na zadnjici poput divljači.”79

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao oponašanje šejtana u načinu sjedenja … 80

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zabranjeno je sjedjeti poput zvijeri, odnosno majmuna, ili psa, shodno različitim predanjima s tim u vezi.

To se zove ik'aun i izgleda ovako: polaganje potkoljenica na zemlju, sjedanje na zadnjicu i stavljanje ruku na zemlju; ovaj način sjedenja ne daje smirenost.

Drugo, međutim, dopušteno je između dvije sedžde sjesti zadnjicom na obje pete, i to na osnovu hadisa koje ćemo spomenuti.

Tavus pripovijeda: “Upitali smo Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u vezi sa sjedenjem na petama, pa je odgovorio: ‘To je sunnet.’ Sugerirali smo da je takvo sjedenje okrutno po čovjeka, na šta je ponovio: ‘Naprotiv, to je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.”‘81

Muhammed b. Adžlan prenosi da ga je Ebuz-Zubejr obavijestio da je vidio Ibn Omera kako između dvije sedžde sjedi na vrhovima nožnih prstiju i da je govorio: “To je sunnet.”82

Ebu Zuhejr Muavija b. Hadidž pripovijedao je: “Vidio sam Tavusa kako u namazu sjedi na petama, pa sam ga upozorio da time oponaša zvijeri, a on je odgovorio: ‘Ne oponašam životinje, već klanjam. Vidio sam trojicu Abdullaha: Abdullaha b. Abbasa, Abdullaha b. Omera i Abdullaha b. ez-Zubejra da ovako sjede u namazu.”‘83

Imam Et-Tirimizi zapaža: “Neki učenjaci iz reda ashaba, povodeći se za ovim Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisom, držali su da je sjedenje na petama dopušteno, a to je mišljenje i nekih mekanskih učenjaka.”84

A El-Bejheki rekao je: “Dopušteno je ono sjedenje koje smo zabilježili od Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum: da se vrhovi nožnih prstiju i koljena stave na zemlju, a da se zadnjicom sjedne na pete, i to je sunnet.”85

Treće, ovdje je nužno napraviti razliku između dopuštenog i zabranjenog načina sjedenja, a to je rješenje velikih islamskih istraživača. En-Nevevi rekao je: “Tumačeći hadise koji govore o ovom načinu sjedenja, učenjaci su se podvojili na nekoliko mišljenja. Međutim, istina koju ne možemo zanemariti jeste da se ova vrsta sjedenja dijeli na zabranjeno i dopušteno sjedenje. Naime, na osnovu hadisa pokuđeno je sjesti na zadnjicu, položiti potkoljenice i staviti ruke na zemlju (poput psa), i ovako su to protumačili Ebu Ubejda Ma'mer b. el-Musenna, njegov učenik Ebu Ubejd elKasim b. Selam i neki drugi jezikoznanci. A drugi način jeste da se zadnjicom sjedne na pete, i na to je mislio Ibn Abbas, radijallahu anhu, kada je rekao: ‘Naprotiv, to je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.’ Imam Šafi, Allah njime bio zadovoljan, u djelima El-Buvejti i El-Imla izjasnio se da je tako poželjno sjedjeti između dvije sedžde. Tako su Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje shvatili El-Bejheki El-Kadi Ijjad i neki drugi autoriteti, Allah im se smilovao. El-Kadi Ijjad rekao je: ‘Preneseno je da su tako činili brojni ashabi i kasnije generacije. Iz Ibn Abbasovog se predanja zaključuje da je sunnet sjedjeti na petama.’ Dakle, ovo je ispravno tumačenje ovoga predanja. Već smo kazali da je imam Šafi ovakav način sjedenja smatrao poželjnim između dvije sedžde, ali je i izjavio (ovo je poznatije od imama Šafija) da je između dvije sedžde sunnet sjesti na zemlju. U svakom slučaju, i jedno i drugo sunnet je.”86

Ahmed Šakir rekao je: “Ova En-Nevevijeva konstatacija odlična je, i u prilog joj idu rječnici arapskog jezika.”87

Komentirajući Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje, šejh El-Albani zapisao je: “U ovom hadisu i drugim predanjima dokaz je za legitimnost sjedenja na petama, to je sunnet, ibadet. Ovo se ne čini samo kada je čovjek bolestan, kako kažu neki fanatici. Zar je to tako, a trojica Abdullaha jednoobrazno su to činili u namazu, u čemu ih je slijedio istaknuti učenjak tabiin Tavus. U djelu Mesailul-Mervezi, str. 19, zabilježeno je da je s tim u vezi imam Ahmed rekao: ‘Stanovnici Meke tako sjede u namazu.’ A dovoljni su oni kao prethodnici onome ko želi postupati prema ovom sunnetu. Između ovog načina sjedenja i sjedenja na zemlji nema suprotstavljanja: i jedno i drugo sunnet je, nekada treba činiti jedno, nekada drugo, povodeći se za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem; samo tako neće se zapostaviti nijedan sunnet.”88

Četvrto, El-Hattabi zapaža: “Čini se da je Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje derogirano; kada je o tome riječ, povodimo se za autentičnim hadisima u kojima je opisan Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, namaz.”89

Međutim, šejh Ahmed Šakir to isključuje: “Mogućnost derogacije na koju se poziva El-Hattabi slaba je. Da bi se ostvarila derogacija, mora se znati da je neki hadis izrečen prije drugog, tj. da ga derogira, ili se mora imati jasan dokaz za to, a nijedna od tih stvari ovdje ne postoji.”90

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf