Veliki broj ljudi govorio je o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., iz različitih perspektiva. Neki ga opisuju kao ratnika, idealnog supruga, dobrog vođu dok ga drugi opisuju kao pedofila i teroristu. U ovom kratku tekstu, želio bih na jedinstven način pojasniti koliko je meni, kao pojedincu sa posebnim potrebama, važan poslanik Muhammed, s.a.v.s., kao i drugim muslimanima sa posebnim potrebama širom svijeta.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je bio inicijator i branitelj prava osoba sa invaliditetom. Prije 1.400 godina, on je se postarao da osobe sa različitim sposobnostima budu zbrinute i da dobiju svoja prava i privilegije, uključujući i pravo na normalan život, baš kao i svi ostali.

Poslanik, s.a.v.s., je promijenio živote ljudi sa invaliditetom podučavajući društvo da ne postoje stigme ili loši stavovi prema onima sa poteškoćama u razvoju. On je naglasio da sami hendikep ne može utjecati na pojedince ukoliko je njihov iman jak. On je uvjeravao one sa tjelesnim poteškoćama da njihovi invaliditeti nisu kazna već su sredstvo da im grijesi budu oprošteni. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da kada se svaki musliman suoči sa iskušenjima, čak da i ukoliko ga trn ubode, njihovi grijesi bit će oprošteni.

Poslanik, s.a.v.s., je sa osobama sa invaliditetom povećao samopoštovanje i izbrisao je njihovu tugu, jad i nedostatak samopouzdanja. Uvijek ih je podsjećao da “Allah ne gleda u vaša tijela ni u vaša lica, već On gleda u vaša srca“.

Poslanik, s.a.v.s., se zalagao za ljudska prava i ukinuo je diskriminaciju zbog invaliditeta koja je prevladavala u prijeislamskom dobru. On je, na primjer, imenovao jednog od svojih ashaba, Abdullaha ibn Umm Maktuma, koji je bio slijep, za mujezina i on je vodio grad Medinu kada bi Poslanik, s.a.v.s., putovao van grada.

Za Poslanika, s.a.v.s., Abdullahova sljepoća nije bila prepreka da obavlja svoje dužnosti. Kroz ovaj primjer, Poslanik, s.a.v.s., je naučio čovječanstvo da na osobe sa posebim potrebama ne treba gledati kao nesposobne i omalovažavati ih. Čak iako pojedine osobe imaju određene poteškoće one mogu biti sposobne da obavljaju određena dobra djela i da daju svoj doprinos zajednici.

Jedan od njegovih najboljih drugova bio je Džulejbib, deformiranog izgleda i niskog rasta. Dok su Džulejbiba izbjegavali, Poslanik, s.a.v.s., se sprijateljio s njim, brinuo se o njemu i podigao njegovo dostojanstvo. Njegova ljubav prema Džulejbibu je bila toliko velika da je Poslanik, s.a.v.s., čak rekao: „Ovaj čovjek je od mene, i ja sam od njega“. Poslanikov, s.a.v.s., humani gest je bila snažna demonstracija načela inkluzije. To je bio dramatični čin zagovaranja, u riječima i dijelom, od strana vođe zajednice da obrazuje svoju zajednicu od značaju prihvatanja i prilagođavanja drugima zbog onoga što oni jesu kao i ukazivanja poštovanja osobama koje su možda drugi stavili na društvene margine.

Poslanik, s.a.v.s, je također udovoljavao potrebama osoba sa invaliditetom. Na primjer, osobe koje nisu mogle obavljati stojeći svakodnevne namaze mogli su ih obavljati sjedeći, a ako nisi mogli ni to da učine,Poslanik, s.a.v.s., im je dozvolio da klanjaju dok leže. Poslanik, s.a.v.s., je također rekao da onaj ko uči Kur’an sa poteškoćama, muca ili zastajkuje će imati dvostruku nagradu onih koji izgovaraju savršeno.

Dok danas ljude sa posebnim potrebama često uzimaju kao predmet zabave, ismijavanja i sprdnje, Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ljudima da se izruguju osobama sa posebnim potrebama. Njegov prijatelj Abdullah ibn Mes’ud, koji je također bio jedan od najboljih tumača Kur’ana, je bio slab čovjek sitne tjelesne građe.

Jednom se Ibn Mes’ud popeo na drvo a drugi ashabi su se smijali jer su Ibn Mes’udove noge bile jako mršave. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ih je zaustavio i rekao: “Zašto se smijete? Abdullahova noga je na Sudnjem danu na mizanu teža od brda Uhud!“ Poslanik, s.a.v.s., je želio naučiti ljude da se ne smiju niti ismijavaju jedne druge, naročito kada je riječ o fizičkom izgledu. On nas je podsjetio da muškarce i žene ne definiše njihov invaliditet, već njihova djela i doprinos zajednici.

Poslanik, s.a.v.s., je zaista moj izvor inspiracije da pomažem i da se borim za prava osoba sa poteškoćama. On je pozivao ljude da jedni s drugima prolaze kroz poteškoće. On je kazao da onaj ko otkloni poteškoću ljudi na ovom svijetu, Allah će ukloniti poteškoće od njega na onom svijetu. On je također pozvao cijelo društvo da slijedi njegove primjere brinući se o osobama sa posebnim potrebama.

Obećavajući da ‘vama su vaš život i pobjeda dati zbog onih koji su najslabiji među vama’.

Na ovaj način Poslanik, s.a.v.s, se ponašao prema onima sa teškoćama u razvoju. I to je razlog zbog čega se toliko puno divimo Poslaniku, s.a.v.s., i branimo njegovu časti i dostojanstvo.

Napisao: Muhammed Zulfikar Rahmet

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Preuzeto sa saff.ba

Zabranjena je ferea i atira, shodno hadisu: “Nema ferea niti atire. “1205 Ferea je klanje prvog mladunčeta deve, a atira je čin kojim se čeka mjesec redžeb pa se u njemu zakolje životinja u čast rođenja djeteta i iz poštovanja prema tom mjesecu.

Nijedno klanje životinje ne vrši se u posebnim mjesecima, osim klanje kurbana, shodno hadisu: “Koljite životinje u ime Allaha u bilo kojem mjesecu, činite dobro i nahranite druge. “1206

1206 Sahih: Ahmed (20199, 20202), Ebu Davud (2830), Nesai (4228, 4232).

Pročitajte detaljno o propisima akike ovdje:

https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-klanja-akike

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Najmanja starosna dob, ukoliko se radi o ovci, mora da iznosi šest mjeseci i više, shodno hadisu: “Prelijep li je džeze'a kurban. “1186 Džezea je janje od šest ili sedam mjeseci. Na to upućuje i hadis u kojem se navodi da je Ukbe upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovci čija je starosna dob bila šest mjeseci, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Prinesi je kao žrtvu, kurban. “1187

Kada su u pitanju deva, krava i koza, kao kurban se može prinijeti samo musinna – životinja tačno određenog broja godina, shodno hadisu: “Nemojte klati kao kurban ništa manje od musinne -životinje određenog broja godina … 1188

Pod musinnom se podrazumijeva deva koja ima pet godina i ušla je u šestu, krava koja ima dvije godine i koza koja ima jednu godinu i ušla je u drugu.

Pročitajte detaljno propise kurbana ovdje:

https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-klanja-kurbana/

1186 Daif: Ahmed (9446), Tirmizi (1499). Pogledati: Miškat (1468) i lrvaul-galil (1143).

1187 Sahih: Muslim (1965), Ahmed (16929), Tirmizi (1500).

1188 Sahih: Muslim (1963), Ahmed (13938, 14093), Ebu Davud (2797), Nesai (4378).

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Deset predivnih savjeta koji će, ako ih bude imao na umu, inšallah, smiriti srce svakome onome koga zadesi neko dunjalučko iskušenje:

1. Nikada nemoj zaboraviti da je Allah uz tebe. Znaj da nikada nisi sam i da uvijek imaš Gospodara na kojeg se možeš osloniti!

2. Allahova se mudrost krije iza svega što je odredio.

3. Allah je Onaj koji donosi korist i otklanja nedaće, stoga se nemoj vezati za nekog mimo Njega.

4. Uvijek budi svjestan činjenice da ono što te zadesilo nije te moglo zaobići, a ono što te zaobišlo nije te moglo zadesiti.

5. Spoznaj suštinu dunjaluka: njegovu prolaznost, kratkoću, bezvrijednost… ” bit ćeš spokojan.

6. Uljepšaj mišljenje o svom Gospodaru!

7. Ono što Allah odabere bolje je za tebe od onoga što ti odabereš!

8. Kad iskušenje dosegne vrhunac, znaj da je izlaz blizu.

9.  Nemoj razmišljati o tome na koji će ti način doći izlaz, jer Allah kada nešto hoće da odredi, On za to da i načine, onako kako ti nisi mogao ni zamisliti.

10.  Na tebi je da upućuješ dove i da tražiš izlaz od Onoga u čijim su rukama ključevi izlaza.

Šejh Omer el-Mukbil
________

“Ko stalno bude tražio oprost od Allaha, izgovarajući estagfirullah, On će mu pokazati izlaz iz svake situacije, otklonit će mu svaku brigu i opskrbiti ga odakle se i ne nada.” (Hadis bilježi Ebu Davud i Ibn Madža)

“Neće Allah zatvoriti robu jedna vrata iz svoje mudrosti, a da mu neće otvoriti dvoje vrata iz svoje milosti.” (Ibnul-Qajjim)

Pruzeto sa stranice http://www.n-um.com

Enes, radijallahu anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Sedždu skladno obavljajte, i nemojte pružati podlaktice po zemlji kao što to pas čini. ‘62

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada učini sedždu, neka to čovjek učini skladno, i neka podlaktice ne pruža po zemlji kao što to pas čini. ‘63

Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nemoj na sedždi pružati podlaktice poput zyijeri, već se osloni na dlanove i raširi ruke ustranu, ako tako učiniš, onda svaki tvoj dio ima udjela u sedždi. “64

Aiša, radijallahu anha, pripovijedala je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao pružanje podlaktica po zemlji kao što to čine zvijeri.65

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Kada učini sedždu, neka čovjek ne pruža podlaktice po zemlji kao što to pas ćini, i neka skupi stegna. ‘”66

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, ispravno obavljena sedžda jeste da čovjek stavi dlanove na zemlju, podigne podlaktice od zemlje i raširi ih ustranu, te da odvoji stomak od stegna.

Drugo, pružanje podlaktica po zemlji, kao što to čine pas i divlje zvijeri, pokuđeno je. Imam Et-Tirmizi zapisao je: “Učenjaci kažu: ‘Sedžda se treba obavljati skladno, i pružanje podlaktica po zemlji, kao što to pas čini, pokuđeno je”67

Treće, govoreći o mudrosti zabrane spuštanja podlaktica na zemlju, Ebu Bekr b. el-Arebi zapisao je: ”Naređujući skladno obavljanje sedžde, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je reći da se čovjek osloni na stopala, koljena, dlanove i lice, i da se čovjek ne osloni na jedan dio više zapostavljajući drugi, radeći po hadisu: ‘Naređeno mi je da sedždu činim na sedam dijelova tijela . .. ‘; ako se osloni na podlaktice, kao što to pas čini, tada nije ispunio ono što mu je naređeno kada je riječ o oslanjanju na lice.”68

A imam En-Nevevi rekao je: “Islamski autoriteti kažu: ‘Mudrost u tome jeste to što je to bliže skrušenosti, i na taj se način lakše izbjegava lijenost oslanjajući se na zemlju čelom i nosem. Naime, onaj ko na sedždi pruži podlaktice po zemlji, kao što to pas čini, daje do znanja da je veoma nemaran prema namazu i da ne vodi brigu o njemu’, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.”69

Četvrto, ako čovjek osjeti poteškoću u širenju podlaktica ustranu, neka laktovima upre u koljena. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da su se ashabi požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na poteškoću dugog ostajanja na sedždi, pa im je preporučio: “Pomozite se upiranjem laktova u koljena. ”70

Peto, pružanje laktova po zemlji pokuđeno je; to je stav imama EnNevevija i Eš-Ševkanija, koji kaže: “Da nije ovoga Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, predanja, koje je zabilježio Ebu Davud iz Enesovog, radijallahu anhu, i drugih hadisa, imalo bi se zaključiti da je širenje ustranu prilikom sedžde obavezno.”71

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf