U njemu su spomenuti: Adem, Nuh, Idris, Hud, Salih, Ibrahim, Ismail, lshak, Jakub, Jusuf, Lut, Šu'ajb, Junus, Musa, Harun, lljas, Zekerijja, Jahja, Jese’, Zui-Kifl, Davud, Sulejman, Ejjub, EI-Esbat (sinovi ili unuci Jakubovi su spomenuti uopćeno) i Isa i Muhammed, s.a.v.s., i neka je na sve njih salavat i selam.

Iz knjige “200 pitanja i isto toliko odgovora”
Komentar akide Ehli sunneta vel džemata u obliku pitanja i odgovora.
Autor: Hafiz ibn Ahmed El-Hakemi

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/200-pitanja-i-isto-toliko-odgovora-Hafiz-ibn-Ahmed-El-Hakemi.pdf

Ovo je lijek koji djeluje samo u slučaju odanih. Njime se ne može svako liječiti…

U islamskim izvorima ovaj svijet (dunjaluk) imenovan je, između ostalog, i kao kuća kušnje (daru-l-ibtila’). To znači da je ljudski život veliki ispit i da nema ljudskog bića koje, na izvjestan način, nema nekog iskušenja ili nevolje. O tome Kur’an časni kaže: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! Onaj koji je dao (stvorio) smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati. On je Silni, Onaj koji prašta (El-MulK, 1-2)

Kako se Allahov Poslanik, s.a.v.s., odnosio prema životnim nedaćama i iskušenjima? Šta je savjetovao ljudima koji su u životu izloženi brojnim nevoljama i musibetima? Šta raditi kada čovjek bude okupiran brigama i tugom zbog životnih nedaća i iskušenja?

Lijek može biti i da čovjek zna da je njegov udio u nevolji (iskušenju) ono što mu ona izazove, pa ko time bude zadovoljan ima zadovoljstvo od toga, a ko se zbog toga ljuti ima ljutnju od toga. Tvoj udio u nevolji je ono što ti ona izazove, pa ti odaberi – bolji ili gori udio u njoj. Ako ona u čovjeku izazove bijes i negiranje Allaha, taj čovjek bit će upisan u skupinu propalih; ako u njemu izazove tugu i propuštanje strogih dužnosti, ili činjenje zabranjenih djela, bit će upisan u skupinu nemarnih; ako izazove prituživanje i nestrpljenje, bit će upisan u skupinu nedoraslih; ako u njemu izazove prigovaranje Allahu i negiranje Njegove mudrosti, on već kuca na vrata odmetnika i otpadnika.

Međutim, ako u njemu izaziva strpljenje i postojanu odanost Allahu, bit će upisan u skupinu strpljivih; ako u njemu izaziva zadovoljstvo onim što mu je udijeljeno od Allaha, bit će upisan u skupinu zadovoljnih; ako u njemu izaziva zahvalnost, bit će upisan u skupinu zahvalnih pa će stati pod zastavu zahvalnosti zajedno s istinski zahvalnima; ako u njemu izaziva ljubav i čežnju za susretom s Gospodarom, bit će upisan u skupinu privrženih i odanih.

U Ahmedovom Musnedu i Tirmizijevom Sunenu, u sklopu hadisa koji se prenosi od Mahmuda ibn Lebida, stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kad Allah nekoga zavoli, On mu dā neku nevolju (tj. stavi ga na kušnju), pa ko time bude zadovoljan – dobit će (Allahovo) zadovoljstvo, a ko bude ljut zbog toga – imat će (Njegovu) ljutnju!“ Lijek može biti i da čovjek zna da mu, čak i kad se krajnje ožalosti, ne preostaje drugo nego da se opet strpi, ali ovaj put iz nužde jer nema drugog izbora (sabru-l-idtirar).

Takvo (s)trpljenje nije pohvalno niti se za njega dobiva nagrada. Jedan mudrac je rekao: „Pametan s nevoljom čini prvi dan ono šta s njom neznalica čini nakon nekoliko dana. Ko se ne strpi na način kako se čestiti strpe, ponijet će se kao zvijer.“ U vjerodostojnom merfu’ hadisu stoji: „Strpljenje je (potrebno, naročito) prilikom prvog udara.“

Ovo je lijek koji djeluje samo u slučaju odanih. Njime se ne može svako liječiti.
______________________

Lijek može bit i kad čovjek zna da mu je najkorisnije to da bude u saglasnosti sa svojim Gospodarom o onome što mu je On želio i odabrao. Jedna od prefinjenih strana ljubavi je i saglasnost s voljenim/om. Onaj ko tvrdi da osjeća ljubav prema voljenoj osobi, a ljuti ga ono što voljena osoba voli, ili voli ono što voljenu osoba ljuti, on sam protiv sebe svjedoči jer ne govori istinu. Naprotiv, on time pruža dokaz da mrzi osobu za koju tvrdi da je voli.

Ebu Ed-Derda’, r.a., je rekao: „Kad Allah nešto odredi da bude, On želi da ljudi time budu zadovoljni.“ ‘Imran ibn Husajn je za vrijeme teške bolesti govorio: „Meni je najdraže ono što je Allahu najdraže.“ Isto je govorio i Ebu-l-‘Alije. Ovo je, također, lijek koji djeluje samo na one koji su Allahu posebno dragi i njime se ne može svako liječiti.
____________________

Lijek je i to da čovjek zna da je Onaj koji ga je stavio na kušnju Najmudriji Mudrac, Najmilostiviji Milosnik, da mu On, neka je slavljen, nije poslao nevolju da bi ga njome uništio, ni da bi ga kaznio, niti da bi ga upropastio. Njome ga je zaokupio da bi iskušao njegovo strpljenje, zadovoljstvo Njime i njegovo vjerovanje, da bi vidio njegovu poniznost i skrušenost, da bi ga vidio kako kuca na Njegovu kapiju, tražeći u Njemu pribježište i upućujući Njemu svoja očekivanja.

Šejh Abdulkadir je rekao: „Sinko moj, nevolja ne dolazi da bi te uništila, već da ispita tvoje strpljenje i vjerovanje. Sine, sudbina je poput lava, a lav ne jede strvinu.“ Smisao: Nevolja je čovjeku poput kovačkog mijeha pomoću kojeg on iz legure vadi sastojke. Pomoću njega vadi žuto zlato, ili samo zguru, kao što se kaže u stihu:

Kad smo ga izlijevali, očekivali smo srebrnu polituru,
A mijeh je, nažalost, pokazao sve samu zguru.

Ako se čovjek na ovom svijetu ne okoristi tim mijehom, onda mu predstoji drugi, ahiretski mijeh, a to je, ne’uzu billah, džehennemska vatra. Ukoliko čovjek zna da je ovosvjetski mijeh (tj. nevolje koje mu se dešavaju) bolji od onog drugog (ahiretskog) mijeha, a jedno od to dvoje je nezaobilazno, onda će on biti svjestan veličine Allahove blagodati koja mu se nudi putem nevolja (kušnji) koje ga zadese na ovome svijetu.
____________________

Lijek može biti i to da čovjek zna da bi ga, kad ne bi bilo iskušenja i nevolja na ovom svijetu, pogađali napadi oholosti, umišljenosti, obijesti i okrutnosti srca, a to bi mu, sigurno, prije ili kasnije, bili uzroci propasti. Znak milosti Namilosnijeg Milosnika je što čovjeka povremeno zaokupi nekim vrstama nevolja, koje imaju za cilj da ga zaštite od navedenih bolesti, očuvaju njegovo robovanje Allahu i posluže kao pražnjenje od zaraznih nakupina koje su se nataložile u čovjeku i koje bi ga upropastile. Zato, neka je slavljen Onaj Ko Svoju milost ukazuje putem iskušenja i Svoje blagodati pruža putem nevolja.

Kad Allah, neka je slavljen, ne bi ljude liječio lijekovima iskušenja i nevolja, oni bi se, nesumnjivo, osilili se, uzoholili i uobrazili. Kad Allah, neka je slavljen, Svome robu poželi dobro, dadne mu da popije lijek koji se sastoji iz nevolje i iskušenja, u mjeri potrebnoj da ga očisti od zaraza koje bi ga upropastile, da bi ga, nakon što ga oplemeni i očisti, na ovom svijetu izveo na višu razinu – a to je robovanje samo Njemu – i pružio mu najbolju nagradu na budućem svijetu – a to je viđenje Allaha i Njegova blizina.
__________________

Lijek može biti i to da čovjek zna da je gorčina (koju osjeti podnoseći iskušenja i nevolje) ovoga svijeta zapravo put ka postizanju vječne slasti budućeg svijeta. Nasuprot tome, nekontrolisano odavanje slastima ovoga svijeta je put ka vječnoj nesreći i gorčini na budućem svijetu. Pa šta je onda čovjeku bolje: privremena gorčina za koju će dobiti vječnu slast ili, pak, prolazna slast zbog koje će biti vječno unesrećen? Ako ti to nije jasno, poslušaj šta je tome rekao Muhammed, alejhisselam: „Džennet je okružen neugodnostima, a Džehennem slastima.“

U vezi s tim ljudska shvatanja se razlikuju, a u tome se razotkriva istina o ljudima. Većina više voli prolaznu nego stalnu slast, ne prihvata privremenu gorčinu zarad vječne slasti, ni kratkotrajnu poniznost zarad trajne počašćenost, niti kratkotrajno iskušenje zarad vječne bezbrižnosti. Za većinu ljudi je, nažalost, sadašnjost jasan dokaz, a budućnost –nezamisliva. Njihovo je vjerovanje slabo, a carstvo strasti moćno. Iz toga proističe davanje prednosti ovom svijetu i odbijanje budućeg svijeta. To je karakteristika onih koji na dešavanja i pojave gledaju samo s njihove spoljašne strane i ne shvataju njihovu suštinu. Što se tiče izoštrenog pogleda koji razumije suštinu i koji uzima u obzir ciljeve i posljedice, to je nešto drugo.
_____________________

Čovječe, razmisli gdje ćeš se uputiti: ka trajnim blagodatima koje je Allah pripremio za Svoje odabranike i privrženike i ka vječnoj sreći i potpunom uspjehu, ili, pak, ka vječnom poniženju, žalosti i kazni, koje je On pripremio za neposlušnike i nemarnike. Od ta dva smjera odaberi onaj koji ti više dolikuje. Znaj da svako radi na svoj način i da je svako naklonjen onome što mu odgovara i šta mu je preče. Ne propuštaj lijek koji smo ti ponudili jer ti je on jako potreban! Taj lijek je potreban i ljekaru i bolesniku. Zato, pruži ruku, uzmi ga, i s Allahovom pomoći, uspjet ćeš!

Iz djela: Zadu-l-me’ad (Opskrba za ahiret)
S arapskog preveli i prilagodili: dr. Safvet HALILOVIĆ i dr. Mehmed KICO

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Allah, dž.š., spomenuo nam je onoliko koliko je dovoljno poslanika, i o tome nam je opomenu i pouku poslao.

A potom kaže Uzvišeni:
“l poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali.”294

Tako da vjerujemo u sve njih pojedinačno, ako su spomenuti pojedinačno i uopćeno ako su spomenuti uopćeno.

294 En Nisa·, 164.

Iz knjige “200 pitanja i isto toliko odgovora”
Komentar akide Ehli sunneta vel džemata u obliku pitanja i odgovora.
Autor: Hafiz ibn Ahmed El-Hakemi

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/200-pitanja-i-isto-toliko-odgovora-Hafiz-ibn-Ahmed-El-Hakemi.pdf