Odgovor na treći dio:

Greške vezane za kaburove kod naših muslimana.

Spomenuću najbitnije greške:

Prvo: Jedna od najčešćih i najvažnijih grešaka u propisima vezanim za kaburove kod muslimana na našim prostorima jeste uzdizanje kaburova (gradnja na kaburovima) i pisanje na njima, što je postala, nažalost, neizostavna praksa i smatra se lijepim običajem kod većine muslimana.
Pažnja o kaburovima i gradnja na njima je dio porodične kulture i ako bi neko zakasnio sa izgradnjom nišana, na tu bi se porodicu gledalo sa manje poštovanja. Zbog toga neke porodice troše velike svote novca za izgradnju na kaburu svoga umrloga, što nekada pređe i cifru od 5000 maraka.

Islam je strogo zabranio gradnju na kaburovima, pisanje i postavljanje slika na njima, jer ovakav vid iskazivanja počasti prema umrlima može biti uzrokom širka, a i vid je oponašanja nevjernika, a oboje je strogo zabranjeno.

Džabir, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ukrašavanje kaburova, sjedenje i zidanje na njima.” Bilježi ga Muslim, br. 94, str. 388.

Muslim prenosi od Ebu Hajjadža Esedija da mu je Alija kazao: „Zar nećeš da te obavijestim o onome što mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ‘Ne ostavi ni jednog kipa a da ga ne uništiš, niti ijedan izdignut mezar, a da ga ne poravnaš.'“ Bilježi ga Muslim, br. 93, str. 388.

Da je Alija radijallahu anhu živ sve bi nam kaburove porušio, a neki među nama bi to nazvali vandalizmom.

Muavija radijallahu anhu veli: „Sunnet je da se kaburovi poravnaju. Praksa jevreja i kršćana je da ih podižu, pa ih nemojte oponašati.“ Bilježi ga Taberani u El-Mu'džemul-kebiru, 19/352. Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 1/387.

Drugo: Još jedna praksa koja se ustabilila kod nas jeste novotarski način posjete kaburistanima, u smislu da se odredi poseban dan za tu posjetu, kao npr. drugi dan Ramazanskog bajrama.
Tada se ljudi okupljaju oko svoga imama i sa njim odlaze na mezarje, gdje podižu ruke i uče Fatihu i Jasin, te sevape tog učenja predaju pred dušu umrlih koji su ukopani u tom mezarju, (tako smo dane radosti i veselja pretvorili u dane tuge i žalisti).

U ovom slučaju urađene su dvije novotarije: prva je zajednička organizovana posjeta mezarja, koja se ponavlja jednom godišnje, i tako poprima hukm (propis) praznika, a druga novotarija je učenje Kur'ana kod kaburova. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoj ummet šta se uči prilikom posjete kaburova i tom prilikom nije spominjao učenje Kur'ana, što ukazuje da to djelo nije propisano i da je novotarija.

Ibnul-Kajjim veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio ljude da se skupljaju radi izražavanja saučešća i učenja Kur'ana tom prilikom, ni kod kaburova niti na drugom mjestu. Sve to je novotarija i pokuđeno djelo.“ Zadul-me'ad, 1/507.

Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.

Šejh Albani je po ovome pitanju kazao lijep govor koji je pohvalno ovom prilikom prenijeti. On veli: „Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik i podučio bi tome njegove ashabe”. Ahkamul-dženaiz ve bide'uha, str. 241-242.

Treće: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je posjeta kaburova od strane žena. Tom prilikom žene ispoljavaju veliku tugu i žalost, posebno ako se radi o onima koji su ubijeni u protekloj agresiji na BiH.
Veliki broj žena, zbog prevelike tuge, čak ispoljavaju određene džahilijetske običaje poput naricanja, skidanja hidžaba, udaranja i slično.
Ovome dodajemo još i to da određeni broj žena učestvuje u praćenju dženaze.
Sve ovo što je spomenuto je haram i veliki grijeh, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženama da prate dženazu.
U dva Sahiha stoji: „Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ženama da prate dženazu.“ Bilježi ga Buhari, br. 1278, str. 222; Muslim, br. 34, str. 376.

Također im je zabranjeno i posjećivanje kaburova, jer u hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “prokleo one žene koje posjećuju kaburove.“ Bilježi ga Tirmizi, br. 1056, str. 250; Ibn Hibban, 7/72, 452, koji ga ispravnim smatra.

Razlog ove zabrane jeste njihova nemogućnost da se strpe zbog nedaće koja ih je zadesila i zbog nježnosti njihovog srca, pa ih to može odvesti u žalost koja je izvan okvira šerijata. Zatim, žalost može prouzrokovati naricanje koje je džahilijetski običaj i veliki grijeh.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Četvero je u mom ummetu džahilijetsko i ummet se još toga nije riješio: razmetanje plemićkim rodom, vrijeđanje zbog porijekla, traženje kiše posredstvom zvijezda i naricanje za umrlim. Ako se naricateljka ne pokaje prije svoje smrti, na Sudnjem danu će ustati a na sebi će imati košulju od katrana a pancir od šuge.“ Bilježi ga Muslim, br. 29, str. 375.

U Poslanikovoj praksi ne postoji naricanje, jer ono je džahilijetski običaj i razlog zbog kojeg se umrli kažnjava, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrli se kažnjava u kaburu zbog toga što neko za njim nariče.“ Bilježi ga Buhari, br. 1286, str. 224; Muslim, br. 17, str. 372.
Ibn Tejmijje veli: „Kadija Ebu Ja'la izdao je fetvu da se mrtvi uznemiravaju ako se kod njih čini grijeh, što potvrđuju predaje. Njihovo kažnjavanje zbog grijeha koji se čini kod njihovih kaburova poput je kažnjavanja zbog toga što se za njima nariče. Naricanje je uzrok kažnjavanja.“ Medžmu'ul-fetava, 24/374-375.
Pod kažnjavanjem misli se na uznemiravanje. Medžmu'ul-fetava, 24/374.

Četvrto: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je praksa da se umrli ukopavaju oko džamija.
Ovo je veoma zastupljeno u Bosni i Hercegovini i od hiljade džamija koje postoje, samo oko malog broja njih nema kaburova, i to su većinom džamije koje su sagrađene u novije vrijeme.
U većini slučajeva oko džamija ukopani su ljudi od položaja, ugleda, učenjaci, heroji, predvodnici, političari, vakifi i dr..
Na desetine je umrlih koji su ukopani sa svih strana džamija, a na nekima su sagrađena i kubeta ili ispisane neke informacije vezane za ukopanog, mada ima i džamija koje su sa svih strana okružene mezarima običnog svijeta, tako da se ima utisak da se džamija nalazi u sred mezarluka.
Nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti praksa prvih generacija ovog ummeta da ukopavaju svoje umrle oko džamija, bez obzira s kojim ciljem i povodom to bilo.
U gradu Rožaje postoji džamija u kojoj se nalazi kabur, zatim tekija na vrelu Bune u Blagaju sagrađena je 1665 godine na kaburu bogumilskog sveštenika Sari Saltuka, i jednog drugog nepoznatog bogumila. Ljudi dolaze u ovu tekiju da klanjaju, dove upućuju, kao i da čine druge ibadete poput tevessula (približavanje i umiljavanje Allahu), šefaata (posredovanja), teberruka (traženja berićeta), traženja pomoći, zikra, učenja Kur'ana. To mjesto su proglasili posebnom svetkovinom i svake godine održavaju se manifestacije tri dana. Ovu manifestaciju islamska zajednica nazvala je ‘Dani mevluda i zikra’, a ustvari to su dani novotarija i širka. U hadisu koji bilježi Muslim prenosi se da je Poslanik rekao: „Oni koji su bili prije vas činili su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije (musale). Vi tako ne postupajte, jer ja vam to zabranjujem.“ Bilježi ga Muslim, br. 23, str. 219.
Džamija je mjesto za ibadet, pa imajući u vidu da je ibadet kod kaburova djelo koje čovjeka može odvesti u širk, šerijat je zabranio gradnju džamija kod kaburova ili na njima, te ukopavanje umrlih u džamije.
Imajući u vidu da su džamije u Bosni sagrađene prije nego su se kod njih umrli počeli ukopavati, te da kaburove od klanjača razdvaja zid, namaz u njima je ispravan.
Međutim, obaveza je muslimanima i islamskoj zajednici koja vodi brigu o vjerskim objektima i vjerskim pitanjima muslimana, da napuste taj običaj i da umrle kopaju dalje od džamija, u posebna mezarja namijenjena za ukopavanje, kako se kod ljudi ne bi pojavilo pretjerano veličanje (guluvv) kaburova i onih koji su ukopani, te kako se ne bi počeli obavljati ibadeti kraj kaburova, ili obožavati sami kaburovi, kao što se to dešava kod ekstremnih sufija koji su pretjerali u svome ophođenju prema dobrim ljudima, pa su ih počeli obožavati.

Molim Allaha subhanehu ve teala da nam popravi stanje.

Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG