Odgovor na drugi dio:

Spomenuću najbitnije greške.

Prvo: *Među prvim stvarima koje se rade kada neko umre jeste obavještavanje o njegovoj smrti putem razglasa preko munare, obavještavaju da je taj i taj (po imenu) preselio na Onaj svijet. Potom se preko razglasa pusti već snimljeno učenje.*
Ovo oglašavanje smrti kod ljudi naziva se salla i ona se ponavlja nekoliko puta, a zatim se donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Međutim, ovakav način oglašavanja nečije smrti sa razglasa munare liči džahilijetskom vidu razglašavanja koji se zove en'naj i zbog toga je u islamu zabranjen.

Ibn Hadžer prenosi od Ibnul-Arebija da obavijest o smrti može imati tri stanja:
Prvo: Razglašavanje porodici, prijateljima i dobrim ljudima. Ovo je sunnet.
Drugo: Pozivi na svečanost radi hvalisanja. Ovo je pokuđeno.
Treće: Javno razglašavanje, ili poput naricanja i sl. To je zabranjeno.“ Fethul-Bari, 3/117.
*Ovaj treći način zabranjen je kod islamskih učenjaka i smatra se džahilijetskim vidom razglašavanja. To je slično onome što se praktikuje sa munara bosansko-hercegovačkih džamija.*

Drugo: *Okupljanje učača Kur'ana u kući umrlog neposredno nakon njegove smrti. To čine s ciljem poklanjanja sevapa od tog učenja umrlome. Ovo učenje završava se zikrom, kod nas poznatijim kao tevhid. Potom ukućani onima koji su sudjelovali tevhidu podijele nešto od hrane ili pića.*
Unajmljivanje učača (imama) koji će sevape tog učenja pokloniti umrlome nema nikakvo uporište u islamu. Ovakva praksa učenja Kur'ana zabranjena je po sva četiri mezheba. A ono što tada nije bio dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.
Od ovakvog učenja Kur'ana umrli nema nikakve koristi, jedinu korist (lažnu) ima imam koji naplati svoje učenje Kur'ana. Isti je slučaj i sa zikrom zvani ‘tevhid’.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.
Hanefijski učenjak imam Ibn Ebil-Izz pojašnjava zašto nije dozvoljeno unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i zbog čega sevapi od takvog učenja umrlom ne stižu.
On veli: „Unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u islamu. Unajmljivanje za učenje Kur'ana nije dozvoljeno, bez razilaženja među učenjacima…
Nagrada ne dolazi do mrtvog, osim ukoliko se djelo uradi u ime Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom.“ Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672.

Treće: *Još jedan od propisa vezanih za umrloga koji nema osnove u islamu jeste zikr prilikom kupanja umrlog. Tom prilikom onaj ko gasuli umrloga uči zikr posebno namijenjen za svaki dio tijela koji gasuli, a nakon kupanja prouči posebnu dovu.*
Nema sumnje da je ova dova uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, niti je preneseno da je neko od ashaba niti prvih generacija muslimana ovako postupao sa svojim umrlima.

Četvrto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje posebno određenih kur'anskih sura i odlomaka nakon ukopa na način da se učači okupe oko kabura i svaki od njih uči već ranije predviđeni odlomak. Jedan uči početak sure El-Bekare, drugi uči posljednja dva ajeta ove sure, treći uči suru Ihlas tri puta, zatim suru Felek i Nas. Nekada se dodaje učenje i drugih sura i odlomaka u zavisnosti od podneblja i običaja. Zatim svaki učač uzima naknadu za svoje učenje.*
Nema sumnje da je ovo uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, ali nije to bitno, bitno je da su učači uzeli koji dinar.

Peto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje talkina.*
Nakon ukopa ljudi se raziđu, a imam sjeda kod glave umrloga i doziva ga njegovim imenom, te ga podučava odgovorima koje će kazati dvojici meleka kada mu budu postavljali pitanja.
Ovaj čin kod ljudi je poznat kao talkin, a on glasi: „O ti, sine toga i toga! (tri puta) Sjeti se zavjeta koji si Allahu dao: da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, da su Džennet i Vatra istina i da će doći Sudnji dan, u to sumnje nema.“ Hadži hafiz Smail Fazlić, Zbirka dova, str. 32.
Na nekim mjestima imam zapiše na papiru dovu zvanu ahdnama, dova koja se stavlja pored glave umrloga prije nego se ukopa.
Učenje Kur'ana poslije ukopa, talkin, zatim dova ahdnama – sve je to novotarija i nema uporište u kur'ansko-hadiskim tekstovima.
Talkin nakon ukopa i ostavljanje papira na kome se nešto zapiše sa umrlim u kabur, pored toga što nema osnove u islamu, nije u skladu ni sa zdravim razumom.
Kako umrli može zapamtiti riječi talkina, ako je napustio ovaj svijet, izgubio razum, postao prekriven zemljom i nalazi se u stanju kakvo samo Allah zna?
Isto tako, da li može mejit u takvom stanju uzeti dovu ahdnamu pročitati je i tako odgovoriti na postavljena pitanja?
Da li imalo ima zdravog razuma onaj ko u ovo vjeruje i ko uči talkin, i piše dovu zvanu ahdnama i ostavlja je kod mejita!
Imami koji to rade da li su to normalni ljudi.
*Kada se ostavi praksa Poslanika, na njeno mjesto dolaze stvari koje nemaju osnove u vjeri i tako nastaju novotarije, za koje će čovjek, ako na njima umre, na Sudnjem danu odgovarati.*

Šesto: *Treba spomenuti i situaciju gdje rodbina umrloga dugo vremena nosi crninu povodom žalosti, ne prisustvuju određenim slavljima, ne gledaju televiziju niti slušaju muziku. Neslušanje muzike nije iz razloga što je smatraju zabranjenom, nju smatraju dozvoljenom, ali je ostave samo zbog tuge i žalosti u kojoj se nalaze. Dok neke žene pokrivaju kosu kao da su privržene vjeri i pod hidžabom.*
Sve su ovo običaji koje praktikuju kršćani, koji nose crnu odjeću jednu ili tri godine, ispoljavajući tako tugu i žalost.
Oponašanje nevjernika ni u kom slučaju nije dozvoljeno jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721.
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, umrlo je šestero djece i bio je tužan, a ništa u svome životu nije promijenio niti je crninu oblačio.
Ovo su samo neki običaji i propisi vezani za umrle kod muslimana na našim prostorima, a koji se suprotstavljaju praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svi ti običaju su novotarija zbog nepostojanja argumenata koji ih potvrđuju.

A Allah najbolje zna.

*Mr. Jakub Alagić*
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG