Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Možete li mi dati savijet za učenje Kur'ana napamet – hifz?
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, puno je savjeta od šejhova i hafiza o tome kako je najbolje učiti Kur'an, mi smo odabrali ova dva:
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, puno je savjeta od šejhova i hafiza o tome kako je najbolje učiti Kur'an, mi smo odabrali ova dva:
Vidi manjeKo se smatra ženinim mahremom, pred kojim osobama žena može biti otkrivena?
Ženi je dozvoljeno da skine mahramu pred muškarcima koji su joj mahremi. Mahrem je osoba koja trajno ne može sa ženom da stupi u bračne veze zbog srodništva (npr.: otac i sva uzlazna loza, sin i sva silazna loza, amidža i daidža, i brat, i bratić, i sestrić) ili zbog zabrane po mlijeku (npr.: ženinviše
Ženi je dozvoljeno da skine mahramu pred muškarcima koji su joj mahremi. Mahrem je osoba koja trajno ne može sa ženom da stupi u bračne veze zbog srodništva (npr.: otac i sva uzlazna loza, sin i sva silazna loza, amidža i daidža, i brat, i bratić, i sestrić) ili zbog zabrane po mlijeku (npr.: ženin brat po mlijeku, ili suprug njene dojilje) ili zbog tazbinskih veza (mpr: majčin muž, svekar –mužev otac i sva uzlazna loza, mužev sin i sva silazna loza).
Mahremi po krvi:
To su oni koje je Uzvišeni Allah spomenuo u suri Nur, u riječima: ”Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih….” (En-Nur, 31 ajet) Kazali su mufesiri – tumači Kur’ana: Ovaj ajet je spomenuo muškarce koji su mahremi ženi, koji se za nju vezuju krvnom vezom, oni su:
1- Očevi, znači ženin mahrem je njen otac i sva uzlazna loza sa ženske i muške strane, kao očev otac (djed) ili majčin otac. A što se tiče svekra –muževog oca, on je također mahrem ali zbog tazbinskih veza, o tome ćemo govoriti poslije.
2- Sinovi, znači ženina djeca su njeni mahremi. To obuhvata i djecu njene djece i svu silaznu lozu, bez obzira sa ženske ili muške strane, kao sinov sin ili kćerkin sin. Što se tiče sinova njenog muža (od druge žene) koji su spomenuti u ajetu, to su njegovi sinovi od druge supruge i oni su mahremi ženi ne zbog krvne veze već zbog tazbinskih veza, kao što ćemo pojasniti.
3- Braća, bez obzira da li to bila rođena braća – od majke i oca ili nerođena braća – braća po majci ili ocu.
4- Sinovi braće i sva silazna loza, bez obzira da li sa ženske ili muške strane, kao sinovi sestrine kćerke.
5- Amidža i daidža, oni su ženini mahremi po krvi, a nisu spomenuti u ajetu, zato što oni uzimaju isti propis kao i roditelji. U osnovi, ljudi njih doživljavaju kao i svoje roditelje. Uzvišeni Allah u Kur’anu amidžu naziva ocem: ”Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete se, poslije mene, klanjati?’ – ‘Klanjat ćemo se’ – odgovorili su – ‘Bogu tvome, Bogu tvoga oca Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!”‘ Poznato je da je Ismail bio amidža Jakubovoj djeci.
Mahremi zbog veze po mlijeku:
Određena osoba može biti mahrem ženi zbog svoje veze po mlijeku sa njom. Spomenuto je u tefsiru Alusija: ”Kao što mahremstvo, koje uzrokuje da žena može svoje ukrase pokazivati pred njima, biva zbog krvnog srodstva, također biva zbog veze po mlijeku (dojenju). Ženi je dozvoljeno da svoje ukrase pokazuje pred svojim ocem ili svojom djecom po mlijeku.“ (Tefsir Alusija, 18/143)
Zato što mahremstvo po mlijeku, kao i mahremstvo po krvi, čini ženu trajno zabranjenom za brak. To je ono što je spomenuo imam El-Džessas u komentaru ovog ajeta. (Ahkam El-Kur’an lil-Džessas, 3/317)
Ono što je zabranjeno po krvi zabranjeno je i po mlijeku.
U sunnetu Allahovog Poslanika zabilježeno je: “Zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi.” Značenje ovog hadisa je da kao što osoba može biti mahrem zbog krvnih veza sa ženom, tako isto može biti mahrem zbog veze po mlijeku. Imam Buharija zabilježio je hadis od Aiše, r.a., da je kazala: ”Došao je Efleh, brat Ebu Ku’ajsa, i tražio dozvolu da uđe kod mene (a on je bio njen amidža po mlijeku), nakon što su objavljeni ajeti u kojima se naređuje ženama pokrivanje tijela, pa mu nisam dozvolila da uđe kod mene. Kada je došao Allahov Poslanik, obavijestila sam ga o svome postupku, pa mi je naredio da mu dozvolim da uđe kod mene.” Ovo je predaja imama Buharije, dok je ovaj hadis zabilježio i imam Muslim u verziji: ”Od Urveta se prenosi da mu je Aiša, r.a., kazala da je njen amidža po mlijeku, koji se zvao Efleh, zatražio dozvolu da uđe kod nje, pa se pokrila pred njim. Nakon toga obavijestila je Allahovog Poslanika o svom postupku, pa je rekao Allahov Poslanik: ‘Nemoj se pokrivati pred njim, zaista je zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi.” (Sahih Muslim sa komentarom imam Nevevija, 10/22)
Sve što je zabranjeno zbog krvne veze, zabranjeno je i po mlijeku.
Islamski učenjaci koji slijede Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika spominju da su osobe koje su mahremi po krvi također i mahremi po mlijeku. Tako da je ženi dozvoljeno da pred njima –mahremima po mlijeku – pokazuje svoje ukrase kao što je to dozvoljeno i pred mahremima po krvi. Njima je dozvoljeno da vide od njenoga tijela ono što je dozvoljeno mahremima po krvi.
Mahremi zbog tazbinskih veza:
Ženini mahremi zbog tazbinske veze su osobe koje sa njom trajno ne mogu stupiti u brak, npr.: očeva supruga (maćeha), sinova supruga (snaha), suprugina majka (punica).
Mahrem zbog tazbinskih veza u pogledu očeve supruge (maćehe) je njegov sin od druge žene, a u pogledu sinove supruge (snahe) mahrem po tazbinskoj vezi je njegov otac (svekar), a u pogledu suprugine majke (punice), njen mahrem po tazbinskoj vezi je kćerkin muž (zet).
Uzvišeni Allah je spomenuo u suri Nur: ”Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih.” Očevi njihovih muževa i sinovi muževa njihovih su osobe koje su ženi mahremi zbog tazbinske veze. Uzvišeni Allah je ove skupine spomenuo zajedno sa njihovim očevima i njihovim sinovima i spomenuo da je identičan propis pokazivanja ukrasa pred njima. (Mugni, 6/555)
(Fetvu potpisao: Muhammed Salih Munedžid, izvor: fetve islam-qa.com)
Vidi manjePreveo: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa minber.ba
Nikab koji ne pokriva oči
Sva hvala pripada Allahu. Da, dozvoljeno je ženi da otkrije oči, i to radi boljeg i lakšeg kretanja, a muškarci ne bi trebali da se zagledaju u njene oči.Rekao je šejh Abdullah b. Humejd, rahimehullah: ‘Kada burka pokriva cijelo lice osim jednog oka, nema problema, dok ako ne pokriva cijelo lice… naviše
Sva hvala pripada Allahu. Da, dozvoljeno je ženi da otkrije oči, i to radi boljeg i lakšeg kretanja, a muškarci ne bi trebali da se zagledaju u njene oči.Rekao je šejh Abdullah b. Humejd, rahimehullah:
‘Kada burka pokriva cijelo lice osim jednog oka, nema problema, dok ako ne pokriva cijelo lice… naprotiv, usta i ostatak lica je otkriveno, to nije dozvoljeno, a posebno u prisustvu stranaca…
Stoga, neminovno je pokrivanje cijelog lica, dok može otkriti jedno oko radi lakšeg kretanja, kao što su to spomenuli Ibn Mesu'd, Ubejde Es-Selmani i drugi, a Allah najbolje zna.'[1]
Također, šejh Salih El-Fevzan, hafizahullah, je kazao:
‘Nema smetnje da se pokrije lice nikabom ili burkom, na kojoj se nalaze dva otvora za oba oka, zbog toga što je to bilo poznato u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to samo zbog potrebe, pa ako se ne može vidjeti ništa drugo mimo očiju, u tome nema smetnje, a posebno ako je od običaj žene da to nosi u svom narodu.'[2]
Međutim, treba napomenuti da većina žena – danas – se ne ograničava samo na otkrivanje očiju, naprotiv, one prelaze tu granicu pa otkrivaju određeni dio čela i nosa, i tako ono što im je dozvoljeno pokazati prelazi granicu u ono što im je zabranjeno, te zbog toga neki su učenjaci – kao što je šejh Usejmin – zabranili nošenje takve vrste burke i nikaba, jer se po tom pitanju pojavila popustljivost kod nekih žena.
1.Fetaval-meretil-muslime (1/393, 394).
2.Fetaval-meretil-muslime (1/399).
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Salih el-Munedždžid
Izvor: https://islamqa.info/en/answers/8540/woman-showing-her-eyes
Vidi manjeŠta treba ispraviti na vaktiji islamske zajednice u BiH?
Odgovorio – Dr. Safet Kuduzović
Odgovorio – Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeZelatina u hranu
Takođe poslušajte odgovor o emulgatorima od dr. Safet Kuduzović https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-emulgatora-u-hrani/
Takođe poslušajte odgovor o emulgatorima od dr. Safet Kuduzović
https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-emulgatora-u-hrani/
Vidi manjeZelatina u hranu
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, pitanje je pomalo neprecizno jer nije navedeno gdje se nalazite tj. u Bosni ili u nekoj većinski nemuslimaskoj državi. Na linku ispod je odgovoreno detaljno o propisima želatina i emulgatora: Admin --------------------------------------- https://pitajucenviše
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, pitanje je pomalo neprecizno jer nije navedeno gdje se nalazite tj. u Bosni ili u nekoj većinski nemuslimaskoj državi.
Na linku ispod je odgovoreno detaljno o propisima želatina i emulgatora:
Admin
—————————————
https://pitajucene.com/pitanje/kakav-je-propis-emulgatora-i-zelatina-zivotinjskog-porijekla/
Ovo pitanje je jako osjetljivo i kopleksno te zahtijeva dublju studiju i analizu.
Na samom početku nophodno je pojasniti šta su to emulgatori i želatini, zbog toga što je ovo pitanje, kao i većina sličnih njemu, terminološki neprecizno postavlja od strane onih koji pitaju. Naime, emulgatori i želatini su vrste takozvanih ADITIVAkoji se označavaju sa E brojevima od kojih su mnogi životinjskog porijekla mimo emulgatora i želatina. Pa stoga postoji potreba da se napravi neki kratki uvod koji govori o aditivima prije samog odgovora na pitanje.
Naime, kao posljedica razvoja prehrambene tehnologije i potrebe da se količina hrane sačuva duži period, te povećanih zahtjeva potrošača prehrambena industrija se prilagođavala nudeći hranu sa novim senzorskim svojstvima, novim izgledom, dužim rokovima trajanja, novim ukusima i sl. Značajnu ulogu u tim kreacijama imali su i sve više imaju razni dodaci hrani koje nazivaju aditivima. To su tvari poznate hemijske strukture, koje se samostalno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane i u pravilu su bez prehrambene vrijednosti.
Aditivi (što bukvano znači “dodaci”) su tvari ili smjese od tvari koje nisu namirnice, ali se dodaju namirnicama (a i lijekovima) za vrijeme proizvodnje, prerade, uskladištenja, pakiranja ili transporta radi povećanja kvalitativnih svojstava (izgleda, okusa, mirisa, boje, strukture, trajnosti namirnice ili proizvoda) . To su tvari koje se dodaju namirnicama namjerno i u malim količinama kako bi se popravio njihov izgled, aroma, tekstura i održljivost .
Dakle, pod aditivima se podrazumjevaju supstancije koje se normalno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak namirnice, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaju se namirnicama u tehnološkom postupku proizvodnje, tokom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja.
Sistem E brojeva u označavanju aditiva uveden je u Europi radi lakšeg reguliranja prehrambenih aditiva. Broj – E služi kao potvrda ocjene rizika po zdravlje (tzv. toksikološke evaluacije) i klasifikacije pojedinog aditiva. Aditivima slične tvari nemaju E broj i označavaju se na drugi način (neke aromatične tvari i enzimi), dok se pomoćne tvari u procesu proizvodnje zbog načina djelovanja pri proizvodnji hrane u principu ne označavaju. Označavanje aditiva omogućava njihovu jednostavniju identifikaciju u prehrambenom lancu.
Sistem E brojeva u označavanju aditiva je sljedeći: bojila (u rasponu brojeva 100-181), konzervansi (200-285 i 1105), antioksidansi (300-340), regulatori kiselosti (razni brojevi), zgušnjivači i emulgatori (322, 400-499 i 1400-1451), tvari za spračavanje zgrudnjavanja (550-572), pojačivači okusa (600-650), tvari za poliranje (900-910) i tvari za zaslađivanje (420, 421, 950-970).
Neki aditivi su prirodnog porijekla kao vitamin C, b-karoten, pektin, ezimi, karagenan, neke arome i dr., dok su drugi aditivi sintetizirani hemijski spojevi tačno poznatog sastava. Aditivi prirodnog porijekla mogu biti: biljni, životinjski, aditivi iz mikroorganizama i mineralni aditivi.
Aditivima se na osnovu detaljnih ispitivanja i dobivenih rezultata odobrava upotreba, te kreira regulativa koja definira svrhu i količinu aditiva koji se mogu upotrijebiti. Za stupanj zdravstvene sigurnosti koristi se oznaka GRAS – pojam koji se koristi za aditive u USA, a prihvaćen je među stručnjacima. Aditiv ima GRAS status kada je opće prepoznatljiv i bezopasan za ljudsko zdravlje. Broj aditiva na GRAS listi se mijenja. Za aditive koji se koriste, a nisu na listi GRAS predviđen je poseban tretman, tj. prolaze dugotrajno ispitivanje. (pogledaj: Aditivi u hrani, prof. dr Midhat Jašić)
Često se postavlja pitanje je su li aditivi iz prirodnih sirovina “sigurniji” od aditiva sintetiziranih hemijskim putem? Medicinski stručnjak mr. sc. Marijan Katalenić (voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo) tvrdi da u osnovi ta razlika ne postoji, jer su aditivi koji se dobijaju iz prirodnih sirovina kao i aditivi sintetizirani hemijskim putem podvrgnuti kontroliranom hemijskom postupku pri njihovom dobijanju, pa se radi samo o različitim izvornim sirovinama. (pogledaj: Prehrambeni aditivi, mr. sc. Marijan Katalenić) Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kao i Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) su postavile temeljna načela upotrebe aditiva i ispunjenje određenih uvjeta.
Ono što nas zanima u ovoj studiji su aditivi životinjskog porijekla, tj. oni koji su dobijeni od dijelova svinje (ili svinjske masnoće), uginulih životinja, insekata ili životinja čije meso je nama muslimanima dozovljeno jesti kada se kod istih prilikom klanja ispune šartovi šerijatskog klanja (ali s obzirom da se ovi aditivi proizvode uglavnom na Zapadu ispunjavanje tih šartova je upitno). Takođe da podcrtamo i još jednom spomenemo da su aditivi koji se dobijaju iz prirodnih sirovina (poput životinja) i aditivi koji su sintetizirani hemijskim putem i jedni i drugi podvrgnuti kontroliranom hemijskom procesu pri njihovom dobijanju. Ova činjenica bitno utiče na šerijatski status konzumiranja spornih aditiva.
Da bi se donio šerijatski stav upotrebe spornih aditiva, tj. onih koji su životinjskog porijekla, treba ukratko obraditi neke druge mes'ele (pitanja) na kojima se gradi ovo pitanje.
Prva mes'ela: da li je svinja (ili dijelovi svinje) čista ili nečista.
Ovo pitanje je bitno zbog vanjskotjelesne upotrebe i korištenja lijekova, masti, krema i slično koje sadrže u sebi aditive dobivene od svinje ili njenih dijelova. A nema potrebe da se spominje pitanje zabrane jedenja svinjskog mesa (ili bilo kojih dijelova svinje) na čemu je idžma učenjaka ovog Ummeta.
Većina učenjaka hanefijskog (Fethul-kadir 1/64), malikijskog (Šerh Minehil-dželili 1/600), šafijskog (El-Medžmu'u 1/215) i hanbelijskog (El-Mugni 1/66) mezheba, kao i Ibn Hazm (El-Muhalla 7/388) smatraju da su svi dijelovi svinje nečisti. Argument sa kojim dokazuju svoj stav su riječi Uzvišenog u prevodu značenja: “Reci:”Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa, – to je doista pogano” (El-En'am 145). Kažu da se pokazna zamjenica “To je” vraća na svinju, a “ridžs” znači nečistoća, te je prema tome čitava svinja sama po sebi nečista. Kaže Ibn Abidin: “Jer je svinja sama po sebi nečista što znači da je njeno tijelo sa svim njegovim dijelovima nečisto bila ona živa ili mrtva, nečistoća svinje nije zbog krvi zbog čega su nečiste druge životinje pa zato ne koristi joj štavljenje …” (Hašijetu Ibn Abidin (1/204)). S tim da bi se moglo prigovoriti ovom dokazu da se riječi Uzvišenog “To je doista pogano” vraćaju na svinjsko meso a ne na čitavu svinju, tako da ovaj ajet ne može biti jasan dokaz nečistoće svinje same po sebi.
Međutim, uzimajući da je ovo stav većine islamskih pravnika može se reći da je zabranjeno konzumiranje bilo kojeg dijela svinje, svejedno bilo to meso, masnoća, koža, kost, živci, mozak, glava, papci, mlijeko i tako dalje.
Druga mes'ela: pitanje procesa promjene nečiste materije u neku sasvim drugu materiju pri čemu promijeni svoja prvobitna svojstva, poznata kod islamskih pravnika pod imenom “istihale”, poput pretvaranja alkohola u sirće ili svinje u sol. Znači, postavlja se pitanje da li je ta nečista tvar nakon što se promijenila u drugu tvar time postala čista, što znači da je dozvoljeno koristiti i konzumirati, ili se i dalje smatra nečistom. Učenjaci po ovom pitanju (mimo mes'ele namjernog pretvaranja alkohola u sirće od strane čovjeka) imaju dva stava.
Prvi je da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar ne postaju čiste osim alkohola koji se prirodnim putem pretvori u sirće i krvi koja se prirodnim putem pretvori u mlijeko i miris miska. Na ovom stavu su učenjaci šafijskog mezheba (El-Medžmu'u 2/532), to je zvanični stav hanbelijskog mezheba (El-Insaf 1/318) i na njemu je Ebu Jusuf od hanefija (Fethul-kadir 1/200).
Drugi stav je da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar pri čemu im se promijene svojstva postaju čiste i dozvoljeno ih je koristiti, s tim da su se učenjaci ovog stava međusobno razišli da li je čovjeku dozvoljeno da on pretvara nečiste tvari u neke sasvim druge tvari različite po svojstvima, a složni su da kada se već pretvori prirodnim putem ili uplitanjem čovjeka da su čiste. Ovo je stav hanefijskog (El-Bahru er-raiku 1/239) i malikijskog mezheba (Hašijetud-Dusuki 1/52), rivajet od Ahmeda (El-Insaf 1/318), a zastupaju ga Zahirije (El-Muhalla 1/166) i Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava 12/68).
Odabrano mišljenje po ovom pitanju je drugi stav, tj. da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar pri čemu mijenjaju svoja svojstva postaju čiste i dozvoljeno ih je koristiti. Najjači dokaz kojim se podupire ovaj stav je šerijatsko pravilo: “šerijatski propis neke stvari je vezan za razlog zbog kojeg je propisan”, pa kada nestane tog razloga prestaje i taj šerijatski propis. Na primjer, pijenje alkohola je zabranjeno zbog toga što opija, pa kada alkohol izgubi osobinu opojnosti time što se prirodnim putem pretvorio u sirće mijenja se i propis pijenja istog.
Nakon ovih mes'ela došli smo do srža problema a to je upotreba aditiva životinjskog porijekla.
Prije toga da naglasimo da pod ovo pitanje ne potpadaju prehrambeni proizvodi u čiji se sastav stavlja svinjska mast ne u obliku aditiva koji je dobiven od svinjske masti, nego čista svinjska mast koja nije doživjela nikakvu hemijsku promjenu, poput nekih sireva, nekih vrsta ulja, masnoća, margarina, takođe nekih vrsta biskvita, čokolada i sladoleda, ove prehrambene proizvode nije uopće dozvoljeno konzumirati. Naravno, uzimajući u obzir idžmau učenjaka o zabrani jedenja svinjetine i stava većine učenjaka da je svinja nečista uz to da ne postoji nikakav vid nužde za konzumiranjem istih jer postoji zamjena za njih.
Većina komisija za izdavanje fetvi, fikhskih kolegija i savremenih učenjaka, između ostalih Saudijska komisija za fetve, Bin Baz, Muhammed Salih El-Munedždžid i mnogi drugi, preferiraju stav da je zabranjeno upotrebljavati aditive od dijelova svinje, uginulih životinja i životinja koje nisu šerijatski zaklane kao i proizvode u kojima se oni koriste, a da je dozvoljeno upotrebljavati aditive dobivene od životinja čije meso je dozvoljeno a šerijatski su zaklane.
Većina njih svoj stav izgrađuju na zabrani konzumiranja svinjskog mesa i svih dijelova svinje, kao i mesa dozvoljenih životinja koje nisu šerijatski zaklane ne osvrćući se na hemijski proces dobijanja aditiva. Dok manji dio učenjaka koji su na ovom stavu, iako smatraju da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar pri čemu mijenjaju svoja svojstva postaju čiste, nisu sigurni da je u hemijskom procesu dobijanja aditiva životinjskog porijekla došlo do potpune promjene te s toga ostaju na zabrani.
Drugi stav koji zastupa grupa savremenih učenjaka je dozvola upotrebe aditiva životinjskog porijekla. Oni smatraju da su tvari životinjskog porijekla, poput svinje i životinja koje nisu zaklane po šerijatskom propisu, iz kojih se dobijaju aditivi, doživjele promjenu (istihalu) pri čemu su promijenile svoja prvobitna svojstva, tj. potpuno se promijenile u neku drugu tvar čime su postale čiste a njihovo konzumiranje dozvoljeno.
Ovaj stav zastupaju prof. dr. Alijj Karhedagi i prof. dr. Alijj Muhammedi u knjizi “El-Kadaja et-tibijje el-mu'asire” (str. 243) tvrdeći da su muslimanski znastvenici i stručnjaci potvrdili da se pri dobijanju aditiva dešava promjena tvari iz jedne u drugu (tzv. istihala). Oni se u ovome pozivaju na muslimanske stručnjake dr. Muhammeda El-Hevarija, dr. Muhammeda Abdusselama i dr. Ahmeda Redžaija koji su o ovom pitanju napravili istraživanje i napisali studije.
Takođe, ovaj stav je preporuka osmog Medicinskog šerijatsko-pravnog simpozija održanog 22-24.11.1415 po Hidžri (što odgovara 22-24.05.1995 po Miladiju) u Kuvajtu kojeg organizuje Islamska organizacija za medicinske znanosti. Na ovom simpoziju su učestvovali El-Azhar, Kolegij islamskog prava pri Džiddi, Svjetska zdravstvena organizacija pri Aleksandriji i Ministarstvo za zdravlje iz Kuvajta. Od dvije teme o kojima je vođena rasprava jedna je “Nečiste i zabranjene tvari u hrani i lijekovima” a koja je vezana za pitanje o kojem govorimo.
Između ostalog, od preporuka ovog simpozija je sljedeće: “8. Istihala, pod kojom se podrazumijeva promjena tvari u neku drugu tvar koja se od nje razlikuje po svojstvima, mijenja nečiste stvari u čiste i mijenja šerijatski zabranjene stvari u šerijatski dozvoljene. Na osnovu toga: – želatin koji je dobijen od pretvaranja (istihale) kosti, kože i tetiva nečistog hajvana je čist i dozvoljeno ga je jesti, – sapun koji se proizvodi pretvaranjem (istihalom) od masti svinje ili uginule životinje postaje čist sa tim pretvaranjem (istihalom) i dozvoljeno ga je koristiti, – sir koji se usiri u sirištu koje se uzme iz uginule životinje čije meso je dozvoljeno jesti je čist i dozvoljeno je njegovo konzumiranje, – masti, kreme i kozmetika u čijem sastavu se nalazi svinjska mast su nečiste i šerijatski nije dozvoljena njihova upotreba osim ako se ostvari u njima promjena (istihala) masti i pretvaranje u neku drugu tvar”.
Napomena: Treba napomenuti da muslimanima u muslimanskim zemljama ili bilo gdje gdje imaju izbora nije dozvoljeno da proizvode aditive od dijelova svinje, uginulih životinja ili životinja čije meso je halal ali nisu šerijatski zaklane. Na njima je obaveza da koriste prilikom proizvodnje aditiva zamjenu u onome što je šerijatski dozvoljeno, poput dijelova krave, ovce i slično. Od pohvalnih primjera traženja zamjene za želatine dobivene od svinje je slučaj proizvodnje želatina od životinja čije je meso halal u Egiptu, Maleziji i Pakistanu.
Na kraju ostaje pitanje da li su aditivi životinjskog porijekla dobiveni od svinje, strvine i slično, koji se proizvode u Zapadnim zemljama a i u muslimanskim gdje se ne vodi računa o ovim stvarima i gdje musliman nema izbora, da li su čisti i da li ih je dozvoljeno konzumirati?
Od gore spomenuta dva mišljenja, mišljenje kojem treba dati prednost je ono koje zastupa stav da su ovi aditivi čisti i da ih je dozvoljeno konzumirati, a Allah zna najbolje.
Argumenti, pojašnjenja i opravdanosti ovog mišljenja se zasnivaju na sljedećem:
Prvo: u mas'eli istihale, tj. promjeni i pretvaranju tvari u neku sasvim drugu pri čemu promijeni svoja svojstva, ispravno mišljenje je da ona tvar koja je bila prije istihale nečista i haram da je postala čista i dozvoljena za upotrebu iz jednostavnog razloga što to nije više ona početna tvar.
Drugo: potvrdili su i muslimanski i nemuslimanski medicinski stručnjaci da aditivi dobijeni iz životinjskih sirovina, poput dijelova svinje, uginulih životinja i slično, prolaze kroz kontrolirani hemijski proces pri čemu se na kraju procesa dobije sasvim druga tvar, tj. da aditivi dožive ono što islamski pravnici nazivaju istihalom.
Medicinski stručnjak mr. sc. Marijan Katalenić na pitanje da li su aditivi iz prirodnih sirovina “sigurniji” od aditiva sintetiziranih hemijskim putem je odgovorio da u osnovi ta razlika ne postoji, jer su aditivi koji se dobijaju iz prirodnih sirovina kao i aditivi sintetizirani hemijskim putem podvrgnuti kontroliranom hemijskom postupku pri njihovom dobijanju, pa se radi samo o različitim izvornim sirovinama.
Treće: šejh Abdullah Es-Silmi smatra da pitanje konzumiranja aditiva (E brojeva) životinjskog porijekla potpada pod fikhsko pravilo “ma te'ummu bihi el-belva”, tj. opća nevolja a koja zahtijeva davanje olakšice.
Naime, korištenje i upotreba raznoraznih prehrambenih proizvoda koji u sebi sadrže E brojeve (aditive) je postalo od musibeta savremenog doba jer skoro da nema proizvoda a da u njemu nema E brojeva (aditiva) što zahtijeva od onog koji vodi o tome računa da nosi spisak spornih E brojeva i konstantno kontrolira namirnice. A da bi musibet bio još veći broj spornih E brojeva se razlikuje od spiska do spiska: pa tako na spisku postavljenom na Wikipediji od starne nekog od muslimana broj spornih E brojeva je 63 a onih bez E oznake 35, znači oko sto brojeva koje treba pratiti prilikom kupovine. A na drugim spiskovima je dosta manji broj. Dok na spiskovima E brojeva u kojima ministarstva za prehranu ili neke druge institucije nekih evropskih država (poput Švedske, Danske i Srbije) upozoravaju vegeterijance na E brojeve koji su životinjskog porijekla imamo takođe različit broj tih brojeva.
Kod nekih je to samo 7 E brojeva, dok kod drugih dostiže broj veći od 50, a kod trećih 29. U svakom slučaju praćenje i kontroliranje tih E brojeva prilikom kupovine je teško sprovesti u praksi a uvijek postoji mogućnost da neke sporne brojeve nemamo na spisku. Kada nešto dođe na ovaj nivo to se kod islamskih učenjaka Usulul-fikha i islamskih pravnika naziva fikhskim pravilom “ma te'ummu bihi el-belva”, tj. općom nevoljom koja svakog muslimana zadesi.
Pod općom nevoljom se podrazumijeva rasprostranjenost neke nevolje tako da je veoma teško čovjeku da je se riješi ili udalji od nje (Ref'ul-haredž, J'akub Ba Husejn, str. 435, Nezarijetud-darureti eš-šer'ijje, Vehbetu Ez-Zuhajli, str. 123). Od primjera opće nevolje su: nečistoća od koje je teško insanu da se sačuva poput sahibi uzra, tj. onome kome neprestano izlazi mokraća ili izmet. A od savremenih primjera može se navesti osiguranje za auta. Naime, sve vrste trgovačkih osiguranja, od kojih je i osiguranje na auta, su haram jer u sebi sadrže obje vrste zabranjenih kamata, jedenje tuđeg imetka bez osnova i zbog još mnogih drugih dokaza. Međutim, danas je nemoguće da čovjek dobije vozačku dozvolu, tj. da vozi auto, bez uplate osiguranja. A pošto je bez vožnje prevoznih sredstava današnji život nezamisliv pa čak i nemoguć u općem smislu, musliman je prinuđen da uplaćuje to osiguranje kako bi vozio. To znači da je uplaćivanje zabranjenog osiguranja postalo opća nevolja svakog muslimana.
Iz definicije opće nevolje se vidi da postoji jaka veza između opće nevolje i fikhskog pravila “teškoća zahtijeva olakšicu”, jer je jedan od razloga davanja olakšice postojanje opće nevolje, pa sa te strane opća nevolja potpada pod ovo fikhsko pravilo.
S tim da nije svaka opća nevolja ona koja zahtijeva da se da olakšica, zato su učenjaci postavili određene šartove da bi se nešto smatralo općom nevoljom. Šartovi opće nevolje su:
Prvi – da opća nevolja bude stvarna a ne umišljena, i da obuhvata sve ljude.
Drugi – da bude stvar prirodnog stanja a ne da bude rezultat nemarnosti čovjeka u izvršavanju obaveza ili ostavljanju zabranjenog.
Treći – da činjenje onog što se smatra općom nevoljom ne bude iz namjere dobijanja olakšice, a ako je tako nije mu dozvoljeno da uzima u tome olakšicu.
Četvrti – da se opća nevolja ograniči samo na to stanje i da olakšica prestane sa prestankom opće nevolje. Pitanje konzumiranja aditiva životinjskog porijekla ispunjava ove šartove.
Na kraju, ovo pitanje se može rezimirati u sljedećem:
Muslimanima nije dozvoljeno da proizvode aditive od dijelova svinje, uginulih životinja ili životinja čije meso je halal ali nisu šerijatski zaklane.
Na njima je obaveza da prilikom proizvodnje aditiva nađu zamjenu za gore spomenute životinje u onome što je šerijatski dozvoljeno, poput dijelova životinja čije je meso halal a šerijatski su zaklane.
Prehrambeni proizvodi u čiji se sastav stavlja svinjska mast ne u obliku aditiva koji je dobiven od svinjske masti, nego čista svinjska mast koja nije doživila nikakvu hemijsku promjenu, poput nekih sireva, nekih vrsta ulja, masnoća, margarina, takođe nekih vrsta biskvita, čokolada i sladoleda, ove prehrambene proizvode nije uopće dozvoljeno konzumirati.
Aditivi (emulgatori, želatini i ostalo) životinjskog porijekla dobiveni od svinje, strvine i slično, koji se proizvode u zapadnim zemljama kao i u muslimanskim gdje se ne vodi računa o ovim stvarima, su čisti i dozvoljeno ih je konzumirati.
Jer su doživjele istihale (promjenu i pretvaranje u neku sasvim drugu tvar) što su potvrdili muslimanski i nemuslimanski medicinski stručnjaci i jer pitanje konzumiranja aditiva potpada pod fikhsko pravilo “ma te'ummu bihi el-belva”, tj. ono je opća nevolja koja zahtijeva davanje olakšice. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakić
Vidi manjeKAKAV JE PROPIS EMULGATORA I ŽELATINA ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA?
Ovo pitanje je jako osjetljivo i kopleksno te zahtijeva dublju studiju i analizu. Na samom početku nophodno je pojasniti šta su to emulgatori i želatini, zbog toga što je ovo pitanje, kao i većina sličnih njemu, terminološki neprecizno postavlja od strane onih koji pitaju. Naime, emulgatori i želativiše
Ovo pitanje je jako osjetljivo i kopleksno te zahtijeva dublju studiju i analizu.
Na samom početku nophodno je pojasniti šta su to emulgatori i želatini, zbog toga što je ovo pitanje, kao i većina sličnih njemu, terminološki neprecizno postavlja od strane onih koji pitaju. Naime, emulgatori i želatini su vrste takozvanih ADITIVAkoji se označavaju sa E brojevima od kojih su mnogi životinjskog porijekla mimo emulgatora i želatina. Pa stoga postoji potreba da se napravi neki kratki uvod koji govori o aditivima prije samog odgovora na pitanje.
Naime, kao posljedica razvoja prehrambene tehnologije i potrebe da se količina hrane sačuva duži period, te povećanih zahtjeva potrošača prehrambena industrija se prilagođavala nudeći hranu sa novim senzorskim svojstvima, novim izgledom, dužim rokovima trajanja, novim ukusima i sl. Značajnu ulogu u tim kreacijama imali su i sve više imaju razni dodaci hrani koje nazivaju aditivima. To su tvari poznate hemijske strukture, koje se samostalno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane i u pravilu su bez prehrambene vrijednosti.
Aditivi (što bukvano znači “dodaci”) su tvari ili smjese od tvari koje nisu namirnice, ali se dodaju namirnicama (a i lijekovima) za vrijeme proizvodnje, prerade, uskladištenja, pakiranja ili transporta radi povećanja kvalitativnih svojstava (izgleda, okusa, mirisa, boje, strukture, trajnosti namirnice ili proizvoda) . To su tvari koje se dodaju namirnicama namjerno i u malim količinama kako bi se popravio njihov izgled, aroma, tekstura i održljivost .
Dakle, pod aditivima se podrazumjevaju supstancije koje se normalno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak namirnice, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaju se namirnicama u tehnološkom postupku proizvodnje, tokom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja.
Sistem E brojeva u označavanju aditiva uveden je u Europi radi lakšeg reguliranja prehrambenih aditiva. Broj – E služi kao potvrda ocjene rizika po zdravlje (tzv. toksikološke evaluacije) i klasifikacije pojedinog aditiva. Aditivima slične tvari nemaju E broj i označavaju se na drugi način (neke aromatične tvari i enzimi), dok se pomoćne tvari u procesu proizvodnje zbog načina djelovanja pri proizvodnji hrane u principu ne označavaju. Označavanje aditiva omogućava njihovu jednostavniju identifikaciju u prehrambenom lancu.
Sistem E brojeva u označavanju aditiva je sljedeći: bojila (u rasponu brojeva 100-181), konzervansi (200-285 i 1105), antioksidansi (300-340), regulatori kiselosti (razni brojevi), zgušnjivači i emulgatori (322, 400-499 i 1400-1451), tvari za spračavanje zgrudnjavanja (550-572), pojačivači okusa (600-650), tvari za poliranje (900-910) i tvari za zaslađivanje (420, 421, 950-970).
Neki aditivi su prirodnog porijekla kao vitamin C, b-karoten, pektin, ezimi, karagenan, neke arome i dr., dok su drugi aditivi sintetizirani hemijski spojevi tačno poznatog sastava. Aditivi prirodnog porijekla mogu biti: biljni, životinjski, aditivi iz mikroorganizama i mineralni aditivi.
Aditivima se na osnovu detaljnih ispitivanja i dobivenih rezultata odobrava upotreba, te kreira regulativa koja definira svrhu i količinu aditiva koji se mogu upotrijebiti. Za stupanj zdravstvene sigurnosti koristi se oznaka GRAS – pojam koji se koristi za aditive u USA, a prihvaćen je među stručnjacima. Aditiv ima GRAS status kada je opće prepoznatljiv i bezopasan za ljudsko zdravlje. Broj aditiva na GRAS listi se mijenja. Za aditive koji se koriste, a nisu na listi GRAS predviđen je poseban tretman, tj. prolaze dugotrajno ispitivanje. (pogledaj: Aditivi u hrani, prof. dr Midhat Jašić)
Često se postavlja pitanje je su li aditivi iz prirodnih sirovina “sigurniji” od aditiva sintetiziranih hemijskim putem? Medicinski stručnjak mr. sc. Marijan Katalenić (voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo) tvrdi da u osnovi ta razlika ne postoji, jer su aditivi koji se dobijaju iz prirodnih sirovina kao i aditivi sintetizirani hemijskim putem podvrgnuti kontroliranom hemijskom postupku pri njihovom dobijanju, pa se radi samo o različitim izvornim sirovinama. (pogledaj: Prehrambeni aditivi, mr. sc. Marijan Katalenić) Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kao i Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) su postavile temeljna načela upotrebe aditiva i ispunjenje određenih uvjeta.
Ono što nas zanima u ovoj studiji su aditivi životinjskog porijekla, tj. oni koji su dobijeni od dijelova svinje (ili svinjske masnoće), uginulih životinja, insekata ili životinja čije meso je nama muslimanima dozovljeno jesti kada se kod istih prilikom klanja ispune šartovi šerijatskog klanja (ali s obzirom da se ovi aditivi proizvode uglavnom na Zapadu ispunjavanje tih šartova je upitno). Takođe da podcrtamo i još jednom spomenemo da su aditivi koji se dobijaju iz prirodnih sirovina (poput životinja) i aditivi koji su sintetizirani hemijskim putem i jedni i drugi podvrgnuti kontroliranom hemijskom procesu pri njihovom dobijanju. Ova činjenica bitno utiče na šerijatski status konzumiranja spornih aditiva.
Da bi se donio šerijatski stav upotrebe spornih aditiva, tj. onih koji su životinjskog porijekla, treba ukratko obraditi neke druge mes'ele (pitanja) na kojima se gradi ovo pitanje.
Prva mes'ela: da li je svinja (ili dijelovi svinje) čista ili nečista.
Ovo pitanje je bitno zbog vanjskotjelesne upotrebe i korištenja lijekova, masti, krema i slično koje sadrže u sebi aditive dobivene od svinje ili njenih dijelova. A nema potrebe da se spominje pitanje zabrane jedenja svinjskog mesa (ili bilo kojih dijelova svinje) na čemu je idžma učenjaka ovog Ummeta.
Većina učenjaka hanefijskog (Fethul-kadir 1/64), malikijskog (Šerh Minehil-dželili 1/600), šafijskog (El-Medžmu'u 1/215) i hanbelijskog (El-Mugni 1/66) mezheba, kao i Ibn Hazm (El-Muhalla 7/388) smatraju da su svi dijelovi svinje nečisti. Argument sa kojim dokazuju svoj stav su riječi Uzvišenog u prevodu značenja: “Reci:”Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa, – to je doista pogano” (El-En'am 145). Kažu da se pokazna zamjenica “To je” vraća na svinju, a “ridžs” znači nečistoća, te je prema tome čitava svinja sama po sebi nečista. Kaže Ibn Abidin: “Jer je svinja sama po sebi nečista što znači da je njeno tijelo sa svim njegovim dijelovima nečisto bila ona živa ili mrtva, nečistoća svinje nije zbog krvi zbog čega su nečiste druge životinje pa zato ne koristi joj štavljenje …” (Hašijetu Ibn Abidin (1/204)). S tim da bi se moglo prigovoriti ovom dokazu da se riječi Uzvišenog “To je doista pogano” vraćaju na svinjsko meso a ne na čitavu svinju, tako da ovaj ajet ne može biti jasan dokaz nečistoće svinje same po sebi.
Međutim, uzimajući da je ovo stav većine islamskih pravnika može se reći da je zabranjeno konzumiranje bilo kojeg dijela svinje, svejedno bilo to meso, masnoća, koža, kost, živci, mozak, glava, papci, mlijeko i tako dalje.
Druga mes'ela: pitanje procesa promjene nečiste materije u neku sasvim drugu materiju pri čemu promijeni svoja prvobitna svojstva, poznata kod islamskih pravnika pod imenom “istihale”, poput pretvaranja alkohola u sirće ili svinje u sol. Znači, postavlja se pitanje da li je ta nečista tvar nakon što se promijenila u drugu tvar time postala čista, što znači da je dozvoljeno koristiti i konzumirati, ili se i dalje smatra nečistom. Učenjaci po ovom pitanju (mimo mes'ele namjernog pretvaranja alkohola u sirće od strane čovjeka) imaju dva stava.
Prvi je da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar ne postaju čiste osim alkohola koji se prirodnim putem pretvori u sirće i krvi koja se prirodnim putem pretvori u mlijeko i miris miska. Na ovom stavu su učenjaci šafijskog mezheba (El-Medžmu'u 2/532), to je zvanični stav hanbelijskog mezheba (El-Insaf 1/318) i na njemu je Ebu Jusuf od hanefija (Fethul-kadir 1/200).
Drugi stav je da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar pri čemu im se promijene svojstva postaju čiste i dozvoljeno ih je koristiti, s tim da su se učenjaci ovog stava međusobno razišli da li je čovjeku dozvoljeno da on pretvara nečiste tvari u neke sasvim druge tvari različite po svojstvima, a složni su da kada se već pretvori prirodnim putem ili uplitanjem čovjeka da su čiste. Ovo je stav hanefijskog (El-Bahru er-raiku 1/239) i malikijskog mezheba (Hašijetud-Dusuki 1/52), rivajet od Ahmeda (El-Insaf 1/318), a zastupaju ga Zahirije (El-Muhalla 1/166) i Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava 12/68).
Odabrano mišljenje po ovom pitanju je drugi stav, tj. da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar pri čemu mijenjaju svoja svojstva postaju čiste i dozvoljeno ih je koristiti. Najjači dokaz kojim se podupire ovaj stav je šerijatsko pravilo: “šerijatski propis neke stvari je vezan za razlog zbog kojeg je propisan”, pa kada nestane tog razloga prestaje i taj šerijatski propis. Na primjer, pijenje alkohola je zabranjeno zbog toga što opija, pa kada alkohol izgubi osobinu opojnosti time što se prirodnim putem pretvorio u sirće mijenja se i propis pijenja istog.
Nakon ovih mes'ela došli smo do srža problema a to je upotreba aditiva životinjskog porijekla.
Prije toga da naglasimo da pod ovo pitanje ne potpadaju prehrambeni proizvodi u čiji se sastav stavlja svinjska mast ne u obliku aditiva koji je dobiven od svinjske masti, nego čista svinjska mast koja nije doživjela nikakvu hemijsku promjenu, poput nekih sireva, nekih vrsta ulja, masnoća, margarina, takođe nekih vrsta biskvita, čokolada i sladoleda, ove prehrambene proizvode nije uopće dozvoljeno konzumirati. Naravno, uzimajući u obzir idžmau učenjaka o zabrani jedenja svinjetine i stava većine učenjaka da je svinja nečista uz to da ne postoji nikakav vid nužde za konzumiranjem istih jer postoji zamjena za njih.
Većina komisija za izdavanje fetvi, fikhskih kolegija i savremenih učenjaka, između ostalih Saudijska komisija za fetve, Bin Baz, Muhammed Salih El-Munedždžid i mnogi drugi, preferiraju stav da je zabranjeno upotrebljavati aditive od dijelova svinje, uginulih životinja i životinja koje nisu šerijatski zaklane kao i proizvode u kojima se oni koriste, a da je dozvoljeno upotrebljavati aditive dobivene od životinja čije meso je dozvoljeno a šerijatski su zaklane.
Većina njih svoj stav izgrađuju na zabrani konzumiranja svinjskog mesa i svih dijelova svinje, kao i mesa dozvoljenih životinja koje nisu šerijatski zaklane ne osvrćući se na hemijski proces dobijanja aditiva. Dok manji dio učenjaka koji su na ovom stavu, iako smatraju da nečiste tvari pretvaranjem u neku drugu tvar pri čemu mijenjaju svoja svojstva postaju čiste, nisu sigurni da je u hemijskom procesu dobijanja aditiva životinjskog porijekla došlo do potpune promjene te s toga ostaju na zabrani.
Drugi stav koji zastupa grupa savremenih učenjaka je dozvola upotrebe aditiva životinjskog porijekla. Oni smatraju da su tvari životinjskog porijekla, poput svinje i životinja koje nisu zaklane po šerijatskom propisu, iz kojih se dobijaju aditivi, doživjele promjenu (istihalu) pri čemu su promijenile svoja prvobitna svojstva, tj. potpuno se promijenile u neku drugu tvar čime su postale čiste a njihovo konzumiranje dozvoljeno.
Ovaj stav zastupaju prof. dr. Alijj Karhedagi i prof. dr. Alijj Muhammedi u knjizi “El-Kadaja et-tibijje el-mu'asire” (str. 243) tvrdeći da su muslimanski znastvenici i stručnjaci potvrdili da se pri dobijanju aditiva dešava promjena tvari iz jedne u drugu (tzv. istihala). Oni se u ovome pozivaju na muslimanske stručnjake dr. Muhammeda El-Hevarija, dr. Muhammeda Abdusselama i dr. Ahmeda Redžaija koji su o ovom pitanju napravili istraživanje i napisali studije.
Takođe, ovaj stav je preporuka osmog Medicinskog šerijatsko-pravnog simpozija održanog 22-24.11.1415 po Hidžri (što odgovara 22-24.05.1995 po Miladiju) u Kuvajtu kojeg organizuje Islamska organizacija za medicinske znanosti. Na ovom simpoziju su učestvovali El-Azhar, Kolegij islamskog prava pri Džiddi, Svjetska zdravstvena organizacija pri Aleksandriji i Ministarstvo za zdravlje iz Kuvajta. Od dvije teme o kojima je vođena rasprava jedna je “Nečiste i zabranjene tvari u hrani i lijekovima” a koja je vezana za pitanje o kojem govorimo.
Između ostalog, od preporuka ovog simpozija je sljedeće: “8. Istihala, pod kojom se podrazumijeva promjena tvari u neku drugu tvar koja se od nje razlikuje po svojstvima, mijenja nečiste stvari u čiste i mijenja šerijatski zabranjene stvari u šerijatski dozvoljene. Na osnovu toga: – želatin koji je dobijen od pretvaranja (istihale) kosti, kože i tetiva nečistog hajvana je čist i dozvoljeno ga je jesti, – sapun koji se proizvodi pretvaranjem (istihalom) od masti svinje ili uginule životinje postaje čist sa tim pretvaranjem (istihalom) i dozvoljeno ga je koristiti, – sir koji se usiri u sirištu koje se uzme iz uginule životinje čije meso je dozvoljeno jesti je čist i dozvoljeno je njegovo konzumiranje, – masti, kreme i kozmetika u čijem sastavu se nalazi svinjska mast su nečiste i šerijatski nije dozvoljena njihova upotreba osim ako se ostvari u njima promjena (istihala) masti i pretvaranje u neku drugu tvar”.
Napomena: Treba napomenuti da muslimanima u muslimanskim zemljama ili bilo gdje gdje imaju izbora nije dozvoljeno da proizvode aditive od dijelova svinje, uginulih životinja ili životinja čije meso je halal ali nisu šerijatski zaklane. Na njima je obaveza da koriste prilikom proizvodnje aditiva zamjenu u onome što je šerijatski dozvoljeno, poput dijelova krave, ovce i slično. Od pohvalnih primjera traženja zamjene za želatine dobivene od svinje je slučaj proizvodnje želatina od životinja čije je meso halal u Egiptu, Maleziji i Pakistanu.
Na kraju ostaje pitanje da li su aditivi životinjskog porijekla dobiveni od svinje, strvine i slično, koji se proizvode u Zapadnim zemljama a i u muslimanskim gdje se ne vodi računa o ovim stvarima i gdje musliman nema izbora, da li su čisti i da li ih je dozvoljeno konzumirati?
Od gore spomenuta dva mišljenja, mišljenje kojem treba dati prednost je ono koje zastupa stav da su ovi aditivi čisti i da ih je dozvoljeno konzumirati, a Allah zna najbolje.
Argumenti, pojašnjenja i opravdanosti ovog mišljenja se zasnivaju na sljedećem:
Prvo: u mas'eli istihale, tj. promjeni i pretvaranju tvari u neku sasvim drugu pri čemu promijeni svoja svojstva, ispravno mišljenje je da ona tvar koja je bila prije istihale nečista i haram da je postala čista i dozvoljena za upotrebu iz jednostavnog razloga što to nije više ona početna tvar.
Drugo: potvrdili su i muslimanski i nemuslimanski medicinski stručnjaci da aditivi dobijeni iz životinjskih sirovina, poput dijelova svinje, uginulih životinja i slično, prolaze kroz kontrolirani hemijski proces pri čemu se na kraju procesa dobije sasvim druga tvar, tj. da aditivi dožive ono što islamski pravnici nazivaju istihalom.
Medicinski stručnjak mr. sc. Marijan Katalenić na pitanje da li su aditivi iz prirodnih sirovina “sigurniji” od aditiva sintetiziranih hemijskim putem je odgovorio da u osnovi ta razlika ne postoji, jer su aditivi koji se dobijaju iz prirodnih sirovina kao i aditivi sintetizirani hemijskim putem podvrgnuti kontroliranom hemijskom postupku pri njihovom dobijanju, pa se radi samo o različitim izvornim sirovinama.
Treće: šejh Abdullah Es-Silmi smatra da pitanje konzumiranja aditiva (E brojeva) životinjskog porijekla potpada pod fikhsko pravilo “ma te'ummu bihi el-belva”, tj. opća nevolja a koja zahtijeva davanje olakšice.
Naime, korištenje i upotreba raznoraznih prehrambenih proizvoda koji u sebi sadrže E brojeve (aditive) je postalo od musibeta savremenog doba jer skoro da nema proizvoda a da u njemu nema E brojeva (aditiva) što zahtijeva od onog koji vodi o tome računa da nosi spisak spornih E brojeva i konstantno kontrolira namirnice. A da bi musibet bio još veći broj spornih E brojeva se razlikuje od spiska do spiska: pa tako na spisku postavljenom na Wikipediji od starne nekog od muslimana broj spornih E brojeva je 63 a onih bez E oznake 35, znači oko sto brojeva koje treba pratiti prilikom kupovine. A na drugim spiskovima je dosta manji broj. Dok na spiskovima E brojeva u kojima ministarstva za prehranu ili neke druge institucije nekih evropskih država (poput Švedske, Danske i Srbije) upozoravaju vegeterijance na E brojeve koji su životinjskog porijekla imamo takođe različit broj tih brojeva.
Kod nekih je to samo 7 E brojeva, dok kod drugih dostiže broj veći od 50, a kod trećih 29. U svakom slučaju praćenje i kontroliranje tih E brojeva prilikom kupovine je teško sprovesti u praksi a uvijek postoji mogućnost da neke sporne brojeve nemamo na spisku. Kada nešto dođe na ovaj nivo to se kod islamskih učenjaka Usulul-fikha i islamskih pravnika naziva fikhskim pravilom “ma te'ummu bihi el-belva”, tj. općom nevoljom koja svakog muslimana zadesi.
Pod općom nevoljom se podrazumijeva rasprostranjenost neke nevolje tako da je veoma teško čovjeku da je se riješi ili udalji od nje (Ref'ul-haredž, J'akub Ba Husejn, str. 435, Nezarijetud-darureti eš-šer'ijje, Vehbetu Ez-Zuhajli, str. 123). Od primjera opće nevolje su: nečistoća od koje je teško insanu da se sačuva poput sahibi uzra, tj. onome kome neprestano izlazi mokraća ili izmet. A od savremenih primjera može se navesti osiguranje za auta. Naime, sve vrste trgovačkih osiguranja, od kojih je i osiguranje na auta, su haram jer u sebi sadrže obje vrste zabranjenih kamata, jedenje tuđeg imetka bez osnova i zbog još mnogih drugih dokaza. Međutim, danas je nemoguće da čovjek dobije vozačku dozvolu, tj. da vozi auto, bez uplate osiguranja. A pošto je bez vožnje prevoznih sredstava današnji život nezamisliv pa čak i nemoguć u općem smislu, musliman je prinuđen da uplaćuje to osiguranje kako bi vozio. To znači da je uplaćivanje zabranjenog osiguranja postalo opća nevolja svakog muslimana.
Iz definicije opće nevolje se vidi da postoji jaka veza između opće nevolje i fikhskog pravila “teškoća zahtijeva olakšicu”, jer je jedan od razloga davanja olakšice postojanje opće nevolje, pa sa te strane opća nevolja potpada pod ovo fikhsko pravilo.
S tim da nije svaka opća nevolja ona koja zahtijeva da se da olakšica, zato su učenjaci postavili određene šartove da bi se nešto smatralo općom nevoljom. Šartovi opće nevolje su:
Prvi – da opća nevolja bude stvarna a ne umišljena, i da obuhvata sve ljude.
Drugi – da bude stvar prirodnog stanja a ne da bude rezultat nemarnosti čovjeka u izvršavanju obaveza ili ostavljanju zabranjenog.
Treći – da činjenje onog što se smatra općom nevoljom ne bude iz namjere dobijanja olakšice, a ako je tako nije mu dozvoljeno da uzima u tome olakšicu.
Četvrti – da se opća nevolja ograniči samo na to stanje i da olakšica prestane sa prestankom opće nevolje. Pitanje konzumiranja aditiva životinjskog porijekla ispunjava ove šartove.
Na kraju, ovo pitanje se može rezimirati u sljedećem:
Muslimanima nije dozvoljeno da proizvode aditive od dijelova svinje, uginulih životinja ili životinja čije meso je halal ali nisu šerijatski zaklane.
Na njima je obaveza da prilikom proizvodnje aditiva nađu zamjenu za gore spomenute životinje u onome što je šerijatski dozvoljeno, poput dijelova životinja čije je meso halal a šerijatski su zaklane.
Prehrambeni proizvodi u čiji se sastav stavlja svinjska mast ne u obliku aditiva koji je dobiven od svinjske masti, nego čista svinjska mast koja nije doživila nikakvu hemijsku promjenu, poput nekih sireva, nekih vrsta ulja, masnoća, margarina, takođe nekih vrsta biskvita, čokolada i sladoleda, ove prehrambene proizvode nije uopće dozvoljeno konzumirati.
Aditivi (emulgatori, želatini i ostalo) životinjskog porijekla dobiveni od svinje, strvine i slično, koji se proizvode u zapadnim zemljama kao i u muslimanskim gdje se ne vodi računa o ovim stvarima, su čisti i dozvoljeno ih je konzumirati.
Jer su doživjele istihale (promjenu i pretvaranje u neku sasvim drugu tvar) što su potvrdili muslimanski i nemuslimanski medicinski stručnjaci i jer pitanje konzumiranja aditiva potpada pod fikhsko pravilo “ma te'ummu bihi el-belva”, tj. ono je opća nevolja koja zahtijeva davanje olakšice. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakić
Vidi manjeSihr
Također pročitajte odgovor na pitanje o stanju bolesnika tokom učenja rukje: https://pitajucene.com/pitanje/koja-su-stanja-bolesnika-tokom-ucenja-rukje/ Neki ljudi koji se bave liječenjem Kur’anom a koji su neiskusni misle ako se bolesna osoba više trese da je postignut veći efekt i da će je džin naviše
Također pročitajte odgovor na pitanje o stanju bolesnika tokom učenja rukje:
https://pitajucene.com/pitanje/koja-su-stanja-bolesnika-tokom-ucenja-rukje/
Neki ljudi koji se bave liječenjem Kur’anom a koji su neiskusni misle ako se bolesna osoba više trese da je postignut veći efekt i da će je džin napasnik prije napustiti – što je pogrešno. Ukolko je džin jak a prenagli se učenjem, postoji mogućnost da se džin počne svetiti bolesnoj osobi i još više je mučiti. Džini veoma brzo otkriju o kakvom se iscjelitelju radi. Ako osjete da je neuk i neiskusan, počnu se s njim poigravati. Ukoliko iscjelitelj uz to još bude i netaktičan, postoji mogućnost da se džini napasnici ili njihova porodica počnu svetiti pa da stradaju i bolesnik, a i sam iscjelitelj i njegova porodica.
Imajući u vidu da učenje rukje snažno utiče na džina napasnika koji se nalazi u tijelu bolesne osobe, ona će se, tokom učenja rukje, naći u jednom od tri moguća stanja:
– džin napasnik će je upotpunosti napustiti i osjećat će se zdravom
– bolesna osoba će se jako tresti, pošto je učenje rukje snažno djelovalo na džina napasnika koji se nalazi u njenom tijelu
– uslijedit će ukočenost, gušenje, pritisak u glavi, pritisak u prsima i stomaku, bolove u pojedinim dijelovima tijela ili trnci u pojedinim dijelovima tijela, a neće se tresti.
U kojem će se, od spomenuta tri stanja, bolesna osoba naći tokom učenja rukje ovisi o snazi i jačini džina napasnika koji je u njenom organizmu, o tome koliko je dugo dotična osoba bolesna i o znanju i iskustvu iscijelitelja kome se podvrgla da je liječi. Ukoliko se osoba odmah, nakon što je osjetila izvjesne poteškoće obratila učenom i stručnom čovjeku da joj prouči rukju i da je liječi, a u njoj bude slab džin, postoji vjerovatnoća da će je džin napasnik napustiti odmah nakon proučene prve rukje i da ona upotpunosti ozdravi.
Ukoliko se, pak, osoba odmah nakon što osjetila izvjesne poteškoće, obratila za pomoć iscjelitelju a bude napadnuta od snažnog džina, ona će se tokom učenja rukje tresti. Neki ljudi koji se bave liječenjem Kur’anom, a koji su neiskusni, misle da što se bolesna osoba više trese postignut je veći efekt i da će je džin napasnik prije napustiti – što je pogrešno. Ukoliko je džin jak a prenagli se sa učenjem, postoji mogućnost da se džin počne svetiti bolesnoj osobi i da je počne još više mučiti. Džini veoma brzo otkriju o kakvom se iscjelitelju radi. Ako osjete da je iscjelitelj neuk i neiskusan, počnu se s njim poigravati. Ukoliko neki i neisku-sni iscijelitelj uz to još bude i netaktičan, postoji mogućnost da se džini napasnici ili njihova porodica počnu svetiti pa da stradaju i bolesnik, a i sam iscjelitelj i njegova porodica.
Ukoliko bolesna osoba tokom učenja rukje osjeća ukočenost, gu-šenje, pritisak u glavi, pritisak u prsima i stomaku, bolove u pojedinim dijelovima tijela ili trnce u pojedinim dijelovima tijela, a ne bude se tresla – to je znak da se radi o zastarjelom slučaju čije će liječenje potrajati. Ukoliko se džin odazove i progovori iz bolesnika, iscjelitelj se ne bi trebao sa njim upuštati u duže razgovore, i to iz nekoliko razloga:
– džini i šejtani su veliki maheri, jer žive dugo i imaju ogromno iskustvo, te da se ne bi pleo u njihove mreže i povjerovao u njihova lažna obećanja koja bi ga mogla odvesti u zabludu i u širk
– kroz razgovor s njim džin će veoma lahko otkriti neznanje i neiskustvo iscjelitelja, ukoliko je takav
– predugo razgovaranje sa džinom zamara bolesnika.1
– džini puno lažu te su svojim lažima u stanju izazvati svađe i sukobe u porodicama i cijelim mahalama, čemu smo česti svjedoci.
Iz pomenutih razloga, ukoliko se džin javi iz bolesnika, s njim treba ukratko obaviti razgovor, i to na slijedeći način:
– Ko si i kako se zoveš?
– Koje si vjere i porijekla?
– Zbog čega si napao ovu osobu?
– Da li sarađuješ sa sihirbazom?
– Osim tebe, ima li još nekog od džina u ovoj osobi i ko su?
– U kom si dijelu tijela u ovoj osobi? Ako se bude radilo o džinu muslimanu,
s njim bi trebalo lijepo postupiti. Treba ga pitati o razlogu njegova napada na dotičnu osobu. Ako kaže da je razlog to što ga je ona povrijedila učinivši nasilje njemu ili nekome iz njegove uže porodice, treba mu objasniti da to ta osoba nije namjerno učinila. Ona ga nije vidjela ili nije znala da takvim postupkom može povrijediti nekoga od džina, te da onaj ko nešto nehotice i nenamjerno uradi, po Šerijatu ne zaslužuje da na takav način bude kažnjen.
Ako kaže da je razlog njegova napada ljubav jer je zaljubljen u nju, treba mu objasniti da mu je to haram činiti i da će zbog toga ukoliko ne prestane – biti žestoko kažnjen na Sudnjem danu. A onda mu treba govoriti o žestini ahiretskih patnji koje ga očekuju ukoliko bude ustrajavao u nasilju.
Ako, pak, kaže da je dotičnu osobu napao zbog toga što je ne podnosi ili ne voli, treba mu objasniti da joj on time čini nasilje, a da je Allah obećao da će svakog nasilnika kazniti još na ovome svijetu, a da mu je na budućem svijetu pripremio bolnu patnju u Džehennemu, u kojoj može vječito ostati ukoliko se ne pokaje i napusti dotičnu osobu. Ukoliko džin shvati svoju grešku i posljedice koje iz nje prozilaze i pokaje se i pristane da napusti bolesnu osobu, treba zahvaliti Uzvišenom Allahu na tome i od njega zahijevati da se, prije nego je napusti, zakune da se više neće povratiti u dotičnu osobu. Tu zakletvu će iscjelitelj izgovoriti, a džin će je za njim ponoviti.
Ona treba da izgleda ovako: “Kunem se Uzvišenim Allahom da ću napustiti tijelo ove osobe i da se više nikada u nju neću vratiti, ni u nju niti u bilo koje drugog muslimana i muslimanku. Ukoliko prekršim ovu zakletvu, neka je na mene Allahovo prokletstvo, prokletstvo Njegovih meleka i prokletstvo svih ljudi! Allahu, ako sam iskren u ovome što govorim ti mi olakšaj izlazak, a ako neistinu govorim ti podari vjernicima moć nada mnom. Allah mi je svjedok u ovome što govorim!”2
Nakon što ovo izgovori, upitaj ga kuda želi izići. Ako rekne da želi izići na oči, grlo ili trbuh, reci mu: Ne, nego iziđi na usta, nos, uši ili na prste ruku ili nogu. Također mu reci, kada bude spreman na izlazak, neka rekne: es-selamu alejkum.
Pošto izgovori es-selamu alejkum, treba provjeriti da li je izišao ili nije, zbog toga što mnogi džini lažu. Provjerit ćemo to tako što ćemo ponovo proučiti rukju. Ako se tokom učenja rukje osoba i dalje bude tresla, ili osjećala bilo kakve promjene u tijelu – to je znak da nije izišao i da je slagao. Međutim, ukoliko se, tokom učenja rukje, osoba ne bude tresla i ne bude osjećala bilo kakve promjene u tijelu, to je znak da je džin napustio.
Ukoliko bi džin koji je dao zakletvu da će izići i da se više neće vraćati u bolesnika prekršio zakletvu i vratio se, onda mu treba učiti sljedeće ajete:3
A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici u njih neće da vjeruju. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu -neki od njih je odbace jer ih većina ne vjeruje. A kad im je Poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga data – za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.»4
«Najgora bića kod Allaha su oni koji poriču, oni koji neće da vjeruju, oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put ne bojeći se posljedica, krše ugovor svoj. Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete_ oni koji su iza njih. Čim primijetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkazi ugovor -Allah uistinu ne voli vjerolomnike.«5
«A ako prekrše zakletve svoje, poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva – za njih, doista, ne postoje zakletve – da bi se okanili. Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali da protjeraju Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.»6
«Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.!7
Mahmut KARALIĆ, prof. Casopis “Novi horizonti”
Bilješke:
Vidi manje1. Ebul-Munzir Halil b. Ibrahim Emin, Et-Turukul-hi-san fi iladži emradil-džann, 86. str.Džida 1994. Mek-tebetus-sahabe.
2. Vehid Abdus-Selam Bali, Vikajetul-insan minel-džinni veš-šejtan, 85. i 86. str.Džida, Mektebetus-sahabe, treće izdanje.
3. Ebul-Munzir Halil b. Ibrahim Emin, Et-Turukul-hisan fi iladži emradil-džann, 110. i 111. str. Džida 1994. Mektebetus-sahabe.
4. El-Bekara, 99-101. ajeta.
5. El-Enfal, 55-58. ajeta.
6. Et-Tevba,12-14. ajeta.
7. En-Nahl, 90.191. ajet.
Sihr
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, odgovor na vaše pitanje nalazi se na linkovima ispod: https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-znakovi-slabljenja-sihra-i-dzinna-u-nama/ https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-znakovi-da-je-dzinn-napustio-tijelo-ili-da-je-djelovanje-sihra-ili-uroka-unistenoviše
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, odgovor na vaše pitanje nalazi se na linkovima ispod:
https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-znakovi-slabljenja-sihra-i-dzinna-u-nama/
https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-znakovi-da-je-dzinn-napustio-tijelo-ili-da-je-djelovanje-sihra-ili-uroka-unisteno/
Admin
Vidi manjeDa li mogu i dalje obavljati namaz
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, propis o vašem pitanju je već objašnjen pa vam prenosimo kopije odgovora: --------------------- https://pitajucene.com/pitanje/zuta-i-smedja-tekucina-te-pojasnjenje-hadisa/ Alejkumusselam. Prestanak hajza se zna po dva znaka, prvi jeste bijeli iscjedak, aviše
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, propis o vašem pitanju je već objašnjen pa vam prenosimo kopije odgovora:
———————
https://pitajucene.com/pitanje/zuta-i-smedja-tekucina-te-pojasnjenje-hadisa/
Alejkumusselam.
Prestanak hajza se zna po dva znaka, prvi jeste bijeli iscjedak, a drugi suhoća polnog organa.
Kada se jedan od njih pojavi, to znači da je žena postala čista. Zatim, ako se nakon toga pojavi smeđi, žuti ili bilo koji drugi iscjedak mimo krvi hajza, to se ne ubraja u hajz.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić
——————-
https://pitajucene.com/pitanje/kudret-i-sufret-prije-i-poslije-hajza/
Alejkumusselam.
Ovo pitanje se vraća na hadis kojeg bilježe Buharija i ostali od Ummu ‘Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudet (smeđu tekućinu) i sufret (žućkastu tekućinu) ni u šta “, a u rivajetu kod Ebu Davuda ima vjerodostojan dodatak: “nakon čistoće”.
Po ispravnom stavu učenjaka kada ashab kaže “mi smo radili to i to” ili “nismo radili to i to” pod tim se misli da su to radili u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je on za to znao i šutnjom odobrio.
Ovaj hadis ukazuje da kudret (smeđa tekućina) i sufret (žućkasta tekućina), ili bilo koja druga tekućina koja nije krva hajza poput obične krvi i slično, ako se pojave nakon čistoće, tj. nakon što žena postane čista od hajza time što joj je nakon prestanka krvi hajza izašla bjelina (kassatu bejda) ili kod nekih žena da se pojavi suhoća (džefaf) kao znakovi prestanka hajza, da se ne ubrajaju u hajz.
Takođe, ovo se odnosi i na kudret i sufret koji se pojave prije početka hajza ako nisu spojeni sa hajzom.
A ako su spojeni sa hajzom učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, jedni ih (kudret, sufret i slično) ubrajaju u hajz a drugi ne, a bliže je da se ubrajaju u hajz, a Allah zna najbolje.
Naravno, kudret i sufret koji se pojave u toku mjesečnog pranja u periodma prekida krvi ubrajaju se u hajz i imaju propise hajza.
A izlazak nekoliko kapljica smeđe krvi prije nastupanja mjesečnog pranja na dan, više ili manje, potpada pod propis pojave kudreta i sufreta prije izlaska krvi hajza a koje nije spojeno sa izlaskom krvi hajza, tj. to se ne ubraja u hajz i nema propise hajza.
Prema tome, čista si i obavezna si klanjati sve dok ti se ne pojavi krv hajza. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić
————————————
Admin
Vidi manje