Bismillahir-rahmanir-rahim

Uzvišeni Allah kaže: ‘Kada bi Allah ljude zbog zuluma (grijehova) njihovog (odmah) kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov prođe (dođe), ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati’. An-Nahl, 61.
Naš narod u potpunosti zna značenje ovog ajeta i zato koriste uzrečicu “Allah nije vrana” ili “Allah nije mačka”.

Jer osobina mačke je da odmah reaguje ako je neko dira, braneći se, želi ogrebati onog ko je dira, vjerovatno je takav slučaj i sa vranom (jer nisam ranije čuo za ovu uzrečicu).
Dok je osobina Allaha da iz svoje milosti odlaže kaznu robovima koji Mu grijehe čine i koji drugima zulum čine, ne bi li se pokajali.
U ovom slučaju poredi se Allahov postupak odgađanja kazne u obliku negacije sa postupcima vrane i mačke koji odmah reaguju i ne odlažu kaznu onima ko ih dira i ezijete ih.

Ako posmatramo na spomenute uzrečice iz polja akide (a čitav život muslimana je akida), onda sa sigurnošću može se reći da je izgovaranje ovih riječi strogo zabranjeno.
Pravilo je da ako se Allahu negira bilo koja slišnost sa stvorenjima ili u biću ili u imenima ili u osobinama ili u postupcima, da se negira uopštenim izrazima, kao što je došlo u Kur'anu poput ajeta: ‘Niko nije kao On (ništa mu nije slično)’, Eš-Šura, 11, po pitanju stvaranja kao i po pitanju ostalih Njegovih uzvišenih svojstava, jer Njemu niko nije uporediv i Njemu nema sličnoga.
Dok ako se Allahu potvrđuje neka osobina ili imena, onda se potvrđuje posebnim pojedinačnim izrazima i to samo s izrazima koji su došli u Kur'anu i sunetu, poput ajeta: ‘On sve čuje i sve vidi’, Eš-Šura, 11, potvrđuje se osobina sluha i vida.

Tako je i sa drugim osobinama poput: govora, uzdignuća, silazka na dunjalučko nebo i td.
Ovo je stav selefa i on u potpunosti odgovara Kur'anu i sunetu, dok je stav pojedinih sekti (mutekelimun), suprotan Kur'anu i sunetu, oni potvrđuju Allahove osobine uopštenim izrazima, a negiraju posebnim pojedinačnim izrazima.
Primjer: U mjesto da se kaže Allah sve zna, oni kaže Allah nije neznalica, ili, Allah je kadir (može) sve učiniti, oni kažu Allah nije nemoćan, itd.
Uzrečice: “Allah nije vrana” ili “Allah nije mačka”, koje koristi naš narod u potpunosti odgovara načinu opisivanja Allaha kod pojedinih sekti.
Iako se sa ovim načinom izražavanja i uzrečicama ne želi ništa ružno reći o Allahu, ipak se on poklapa sa načinom izražavanja novotara, tj. načinom opisivanja Allaha na loš i pokuđen način, to je neispravan način izražavanja i suprotan Kur'anu i sunetu, a sve što je suprotno Kur'anu i sunetu ništavno je, neispravno i zabranjeno je.

Musliman treba va veliča i hvali Allaha, a sa riječima “Allah nije vrana” ili “Allah nije mačka”, niti hvalimo niti velišamo Allaha, već imamo loš pristup i loš odnos prema Allahu subhanehu ve teala.
Da li je, želeći hvaliti nekoga, ispravno reći: ti nisi kao miš, ti nisi mačka, ti nisi konj, i da li bi nam taj zamjerio, ili da to kažemo nekom predsedniku države, kralju, kako bi on to shvatio, da li bi to bila hvala ili poniženje za njega.
Pa kako onda tako nešto reći za Allaha, Gospodara svega, da li je to hvala Njemu ili pokuđenost i ružan govor o Njemu.

Zaključak: Govor o Allahu poput: “Allah nije vrana” ili “Allah nije mačka”, je izuzetno pokuđen i ružan govor, sa tim se Allah ne uzdiže niti hvali, već suprotno, o Njemu se vrlo ružno govori.

A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Ono što se desi bez tvoje mogućnosti bez namjere da slušaš, nije ti grijeh jer “čuti” je različito od “slušati”, kao u slučaju kada u automobilu pored tebe svira muzika ili u trgovačkom centru.

Sheikh Assim Al-Hakeem
https://www.facebook.com/SheikhAssimAlhakeemTeam/posts/1187859974728324

Original odgovor:
ANSWER:
What happens out of your ability without you intending to listen, there is no sin on you as hearing is different than listening, as in the case of music in a car next to you or in the mall.

Ukloniti zlo rukom (silom) imaju pravo samo oni koji imaju određenu vlast.Ukoliko svakom pojedincu dopustimo da zlo koje vidi uklanja rukom, da razbija stvari, udara ljude, onda ćemo na dunjaluku imati haos i nesigurnost.Islam ne želi haos, nego želi da stvari funkcionišu na najbolji način i bori se za jedinstvo.

Šejh Salih Fewzan, el-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme, 2/190-191

Sa arapskog preveo: Senad Muhić

Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska Arabija

Preuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com

Odgovor na ovo pitanje se detaljno dijeli na tri skupine:

1.Čovjeku koji ima veliko znanje i sposonost za idžtihad, u smislu da je ispunio sve uslove da bi se bavio idžtihadom, nije dozvoljeno da slijedi određeni mezheb, nego se mora direktno koristiti Kur'anom i hadisima. Ovaj stepen nisu postigli osim veliki imami, kao što su imami četiri mezheba i drugi koji su bili na stepenu idžtihada.

2.Čovjeku koji se bavi istraživanjem i učenjem šerijatskog znanja i nije dosegao stepen idžtihada, nije problem da se pripisuje odrežđenom mezhebu, kao npr. hanbelijskom, hanefijskom, šafijskom ili malikijskom, međutim treba da prilikom slijeđenja određenog mezheba poznaje i radi po dokazu koji je koristio taj imam ili neki drugi. Dakle, treba da slijedi na osnovu dokaza.

3.Na običnom čovjeku je da slijedi jedan od četiri mezheba i da pita učene u koje ima povjerenje i da uzima ono što mu taj učeni kaže. Takva osoba mora da slijedi nekog jer ukoliko ne bude tako radio, skrenuće sa pravog puta.

Dakle, ljudi se dijele po ovom pitanju na tri skupine:

1.El-mudžtehidu-l-mutlak, tj.onaj ko se bavi općim idžtihadom i njemu nije dozvljeno da slijedi.

2.Mudžtehidu-l-mezheb, tj.onaj koji je mudžtehid u okviru određenog mezheba i njemu je dozvoljeno da slijedi, međutim treba da slijedi uz dokaz.

3.Osoba koja nije sposobna da se bavi ni jednim od ovog dvoga je obavezna da slijedi učene, poput imama četiri mezheba, te da pita one u koje ima povjerenje i da uzima ono što mu oni odgovore.

Šejh Salih Fewzan, el-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme, 2/254-255

Sa arapskog preveo: Senad Muhić

Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska Arabija

Preuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com