A/ Prvospomenuto u priloženom je svojstvo pridodano Uzvišenom Allahu a to je (أغبر) ‘Egber’ želeći (أكبر) ‘Ekber’ što znači ‘Najveći’ misleći pri tome na zamjenu slova ‘’KAF’’ sa ‘GAJN’’ čime se mijenja značenje a to je ‘prašina’. Arapski izraz (أغبر) Egbere ili Egberu ima toliko značenja (zavisi od toga da li je glagol ili imenica) da ih je teško i navesti na malom listu papira.

Ako je glagol u tom slučaju ima mnoga značenja a od njih: posivjeti, biti veoma aktivan, brzo hodati, baciti prašinu, podići prašinu, padati jaka kiša, zalagati se, izmusti mlijeko itd…

A ako je imenica onda u tom slučaju ima sljedeća značenja: prašnjav, siv, uprašen brašnom, svjež, prolazan, velika glad, vuk, siromaštvo, zemlja… itd.

Iz priloženog vidimo da spomenuti izraz ‘egber’ nema problematično značenje ‘prašina’ iako je blizu pogodio dotični, al imaju ova druga, samo što se pisac nije umio snaći u odabiru jer nije ni znao odabrati, ipak, bilo koje znečenje uzeli nije ispravno Svevišnjeg Allaha opisati ovakvim svojstvom, a On je Veličanstven i Uzvišen od onoga što mu se pripisuje.

B/ Druga stvar koja je spomenuta je izraz (استكفرالله) ‘Estakfirullah’ umjesto (أستغفرالله) ‘Estagfirullah’ (traženje oprosta od Allaha).

Subhanallah!

Arapski jezik je poseban jezik i odlikuje se izvarednim bogastvom tako da u svojoj bazi ima preko 10 miliona riječi al ova riječ (استكفر) ‘istekfere’ apsolutno ne postoji u arapskom jeziku, jedino neki naš bracuka bošnjo je nekako svojom maštom uspio da je ubaci u riječnik i još gore od toga što je eto kao neko od učenih to potvrdio kao opasan izraz misleći da ako je ‘kefere’ nevjerstvo onda će ‘istekfere’ biti traženje od Uzvišenog Allaha da te učini nevjernikom.

C/ Treća stvar je pisanje izraza (إن شاء الله) ‘Inšallah’ naveden iz bojaznosti da se ne piše na ovakav ili onakav način, jer će kako se u navodu kaže ako se pogrešno napiše imati značenje ‘stvaranje Allaha’. Da bi značenje kojeg se dotični boji bilo opasno trebalo bi umjesto čestice (إنْ) ‘in’ i glagola (شاءَ) ‘šae’ stajati imenica (إنشاءُ) ‘inšau’ u nominativu a Allahovo Uzvišeno ime u genitivu (إنشاءُ اللهِ) tj ‘inšaullahi’, no međutim, to niko nikada nit piše nit izgovara na ovaj način.

Mi često pišemo arapske izraze transkripcijom a ispravno je da se piše po pravilima našeg bosanskog jezika te ste strane potpuno je ispravno napisati ‘inšallah’ ili ‘inšaallah’, (kao i ‘mašallah’ ili ‘mašaallah’), a nije po pravilu pisati odvojeno (In šhaa Allah) kako s to navodu u postu.

I još jedna napomena, a to je da se za ovakve postove ne zna niti izvor a ni autor, i niko i nikada od učenih ne potpiše i ne daje saglasnost za njih.

A Uzvišeni Allah najbolje zna.

(Bilal Dervišić)
Preuzeto sa facebook zvanične stranice prof Bilal Dervišić
https://www.facebook.com/pg/Zvani%C4%8Dna-stranica-Bilal-Dervi%C5%A1i%C4%87-prof-2096960897064617/posts/?ref=page_internal