Hvala Allahu! Imaj povjerenja, poštovani brate, mi smo s tobom u ovom problemu i saosjećamo s tobom i tvojim bolom. Svakog muslimana na ovom svijetu smatramo bratom, njegova nedaća je i naša, radujemo se kad je on radostan, tugujemo kad je tužan, i nas se tiče njegova bol. Pokušat ćemo ti pružiti rješenje tvog problema, uz tvoje učešće dok ga ne riješiš, uz Božiju pomoć.

Poštovani brate, neka te Allah čuva. Nisi jedini na ovom svijetu s problemom, nisi jedini koji je zabrinut i potišten. U ovom trenutku si u iskušenju od Allaha, ovaj problem zahtijeva od tebe neke stvari koje će ti biti od koristi i uz pomoć kojih ćeš se izbaviti iz svojih nedaća uz ogromne i obilne koristi. Te stvari su sljedeće:

prvo, imati lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, a ono što ti je određeno predstavlja veliku Božiju mudrost koju samo Uzvišeni Allah zna. On ti želi svako dobro dokle god budeš ustrajan na Pravom putu i dok se budeš pridržavao Njegove upute, u skladu s Njegovim naređenjem, bojeći se da ne prekoračiš granice i odaš se zabranjenim stvarima. Ne znaš da li ti je ova nedaća došla kako bi ti Uzvišeni Allah otklonio veću nedaću. Možda je Uzvišeni njome otklonio od tebe velike grijehe, a ti to ne osjećaš. Imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru, jer će te, možda, On izbaviti iz tvojih nedaća, onako kao što se vadi dlaka iz tijesta;

drugo, doista svaka nesreća zahtijeva strpljivost, računajući na Božiju nagradu. Uzvišeni Allah pohvalio je u Svojoj Knjizi strpljive, odredivši im vrijednu nagradu. Uzvišeni Allah kaže: „One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.”  (ez-Zumer, 10)

Poslanik, ﷺ, pohvalio je svoje sljedbenike, one koji se ugledaju na njega. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, neka je Allah zadovoljan njime, Poslanik kaže: “Onaj ko se strpi Allah će ga utješiti, nikome nije data nagrada vrednija i bolja od strpljenja.“ (Bilježe el-Buhari, 1400, i Muslim, 1053.)

Zato bi trebao biti strpljiv, to je tvoje oruđe u nedaći i nagrada u blagostanju.

treće, učenjaci iz medicine smatraju da uspostavljanje dijagnoze znači trećinu izliječenja. Iz pojašnjenja u tvom pitanju o stanju u kojem se nalaziš jasno proizlazi da tvoja nesreća nije fizičke, odnosno tjelesne prirode niti postoji neko organsko oboljenje. Također, ne postoji ni neko psihičko oboljenje koje zahtijeva medicinski tretman, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja koje je zahvatilo jedan dio tvog života.

Opsesija je opasna bolest, ako ovlada čovjekom, može ga dovesti do uništenja, čak neki ljudi pod utjecajem te bolesti izlaze iz islama. Molimo Uzvišenog Allaha da ti oprosti i izbavi te iz ove nedaće. Hvala Uzvišenom Allahu, opsesija nije zahvatila tvoje dogmatsko uvjerenje, odnosno temelje tvog vjerovanja, poput izvršavanja vjerskih dužnosti niti osnovne stupove islama. Opsesivnost se kod tebe prije svega vezuje sa brak, te kupovinu i prodaju, kako si naveo. Ova nedaća, bez obzira na to koliko u tvojim očima izgledala velika, ipak je samo neznatna u poređenju s opsesijama koje su zahvatile druge. Tako su neki opsesivni u čistoći, nekoliko puta se kupaju, i opet nakon tog osoba nije smirena, jer ne zna da li je čista. Neko se abdesti više od deset puta i opet nije siguran da je pod abdestom. Neko shvati da nije izgovorio tekbir u namazu iza imama, propusti prvi rekat, donese tekbir, a potom upotpuni namaz, i opet nije siguran da li ga je izgovorio ili nije. Hvala Allahu da kod tebe nema ništa od navedenog.

Stoga, moraš znati da se tvoje liječenje treba odvijati na sljedeći način:

znati da opsesivnost dolazi od šejtana, u suri en-Nas, Uzvišeni Allah nazvao je šejtana „napasnikom“, što znači da trebaš pokrenuti rat protiv njega, imajući u vidu da je on protiv tebe već poveo rat. On te je napao, sputao i želi uzurpirati tvoja prava. Nemoj mu okretati leđa, ne pokazuj mu slabost, on je gubitnik i napasnik. Budi odvažan i siguran da ćeš ga pobijediti ako se budeš držao Allahovog pravca. Uzvišeni Allah kaže: „I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!“  (el-Hadždž, 78);da često učiš suru el-Bekara i da je svake tre večeri upotpuniš. Najbolje bi bilo da je završiš tokom klanjanja nafile, noćnog namaza. Poslanik, ﷺ,  kaže: “Učite Kur’an, jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovornik onima koji ga budu učili. Učite Zahravejn (sure el-Bekara i Alu Imran), jer će one na Sudnjem danu doći kao dva oblaka, ili kao dvije ptice koje štite svoga učača. Učite suru el-Bekara, jer je njeno učenje bereket (blagoslov), a njeno zapostavljanje gubitak. Protiv nje sihirbazi ništa ne mogu.”  (Muslim, 804) Šejtani ne mogu slušati suru el-Bekara, oni bježe od nje, nemoćni su pred onim ko je uči plašeći se učača. Ebu Hurejra, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi hadis od Poslanika, ﷺ: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer, doista, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura el-Bekara.“ (Bilježi Muslim, 780);da se pridržavaš činjenja zikra, posebno u određeno vrijeme; ujutro, navečer, pred spavanje, prilikom ulaska u džamiju, kuću ili kupatilo (zahod) te prilikom izlaska iz njih, zikr prilikom jela, pića, oblačenja odjeće i slično. U svakom od njih postoji ogromna korist za tebe, time se presiječe put šejtanu do tebe;često upućivati dove, moliti Uzvišenog Allaha pomoću dove da ti olakša i izbavi te iz iskušenja. Određeno ti je i vrijeme za uslišavanje dova, posebno navečer, posljednja trećina noći, pretkom posljednji sat krajem dana, nakon obavljenih propisanih namaza. Neka svako ko je u iskušenju uputi dovu, jer meleki aminuju na tvoju dovu govoreći: “Allah ti dao dvostruko!” Traži oprost od Uzvišenog Allaha, pokaj se Allahu, jer je Uzvišeni obećao onom ko traži oprost veliku nagradu. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „…i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh, 10-12);tvoja obaveza je pridržavati se svega ovog navedenog kako bi se izbavio iz opsesivnosti, izliječio se i uvjerio da si u sasvim normalnoj i prirodnoj situaciji. Neophodno je, bez smetnje, da odagnaš sve misli koje te opsjedaju i slabe te i da znaš da sve ovo proizlazi iz jednog ishodišta koje se naziva opsesijama, a njihovo savladavanje je vrlo lahko;traži pomoć od Allaha, poštovani brate, posveti se braku i zatraži pomoć od porodice i svojih poštenih prijatelja da ti pomognu u tome. Poznajemo osobu koja je bila u sličnoj situaciji kao i ti, čak i goroj. Neki njegovi prijatelji podsticali su ga da se oženi, bodrili ga nakon što su se uvjerili da ne boluje od neke organske bolesti, a Allah mu je pomogao u tome, otvorivši mu srce, tako da je postao ustrajan da stupi u brak kao i drugi ljudi;nema zapreke da se obratiš i nekim psiholozima/psihijatrima, koji će ti propisati neke korisne lijekove kako bi se izbavio iz ove situacije. Opsesije su također psihički problem koji ljekari specijalisti poznaju, tako da nema zapreke objediniti vrstu liječenja na koju smo ti ukazali i ovaj medicinski tretman. Molimo uzvišenog Allaha, Gospodara Arša, da te izliječi, olakša ti i obraduje te, jer On doista uslišava i blizu je Svojim robovima.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Ovaj hadis je ‘’mevdua’’ – ništavan. Bilježi ga Ebu Nuajm u “El-Hilje” i drugi, i u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Hašim es-Semsar. Imam En-Nesai za njega kaže: “Njegovi hadisi se ne primaju”, a imam Jahja ibn Me’in kaže: “Lažov”, a Ibn Adijj: “Ostavljao je hadise i krao ih.”
Dova prilikom hatme Kur’ana može biti u dva slučaja:

Prvo: Dova prilikom hatme u namazu. Ovo je bidat – novotarija, jer su ibadeti izgrađeni na propisima od Allaha i na slijeđenju Poslanika, i nikome nije dozvoljeno da Allaha obožava osim onako kako je to On Uzvišeni propisao ili Njegov Poslanik, ﷺ. Sve mimo toga je uvođenje novotarija u vjeru. Kaže Allahov Poslanik, ﷺ: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to je odbačeno.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim od Aiše, radijallahu anha.

Imam Šatibi, rahmetullahi alejhi, u “El-‘Itisamu” i šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u “El-Iktidau”, navode veliko i bitno pravilo u razlikovanju između novotarije i drugoga, a to je: “Sve što je bilo u mogućnosti da se obavi (od ibadeta) u vremenu Allahovog Poslanika, ﷺ, i vremenu njegovih ashaba, i nije se zadesilo, niko od njih nije došao s tim i niko nije zabranjivao činjenje toga (ako je neko zabranio, u tom slučaju nema potrebe da se prilazi pravilu) je bidat –novotarija”, kao ezan za dva bajrama, ili za namaz za kišu i slično tome. Tako da i dovu prilikom hatme u namazu obuhvata ovo pravilo. Ashabi, radijallahu anhum, znali su u ramazanu klanjati po čitavu noć, tako da bi se neki od njih držali za štap od dužine stajanja u namazu i u ovakvom stanju završavali bi sa hatmom Kur’ana više puta i nije nam preneseno da su upućivali dove nakon hatme.

Kaže imam Malik, rahimehullah: “Nisam čuo da se upućuje dova prilikom hatme Kur’ana niti je to iko činio.” Ovu predaju od njega navodi Ibn Hadždž u “El-Medhalu”.

Drugo: Dova poslije hatme izvan namaza. Ovo se prenosi od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, vjerodostojnim putem. Također se prenosi od skupine islamskih učenjaka i ne znam da išta od toga lancem prenosilaca dostiže do Allahovog Poslanika, ﷺ, vjerodostojnim putem, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh Sulejman b. Nasir el-Ulvan
27. 5. 1421. g.h., El-Burejda

Prijevod: hfz. Amir Smajić

Pravedni halifa Osman, radijallahu anhu, je naredio da se prepiše mushaf koji je sakupljen u jednu knjigu za vrijeme hilafeta Ebu Bekra, radijallahu anhu. Za to je zadužio četvericu ashaba: Zejd ibnu Sabit, Abdullah ibnuz-Zubejr, Seid ibnul-A’as i Abdurrahman ibnul-Haris, radijallahu anhum. Najviše učenjaka je stanovišta da su napravljena četiri primjerka koje je Osman, radijallahu anhu, poslao na različite strane islamske zemlje. Jedan primjerak je poslao u Kufu, drugi u Basru, treći u Šam a četvrti je zadržao kod sebe. (El-Mukni, Ebu Amr, Ed-Dani, 9)
Raniji islamski historičari spominju da su vidjeli neke od tih primjeraka. Ibnu Džubejr (umro 614. hidž.) navodi da je posjećujući Emevijsku džamiju u Damasku vidio, u istočnom uglu nove kupole nasuprot mihraba, veliku knjižnicu u kojoj je bio jedan od Osmanovih mushafa, a to je mushaf kojeg je poslao u Šam. (Rihletu Ibni Džubejr, 217). Isti primjerak vidio je i Ibnu Betuta (umro 779. hidž.) (pogledati: Rihletu Ibni Betuta, 1/54), kao i Ibnu Kesir (umro 774. hidž.), koji je zabilježio: „Što se tiče glavnih osmanskih mushafa, najpoznatiji od njih danas je onaj u Šamu u džamiji u Damasku, kod istočnog ugla kupole ispunjene zikrom. Ranije je bio u Tabrijji, pa je zatim iz nje prenesen u Damask, oko 518. hidž. godine. Vidio sam da je to velika, ogromna i veličanstvena knjiga. Ispisana je lijepim rukopisom i jasnom tintom, na pergamentu, mislim da je od devine kože, a Allah najbolje zna.“ (Fadailul-Kur’an, 29) Ibnu Betuta, također, spominje da je vidio u Alinoj džamiji u Basri mushaf u kojem je Osman čitao kada je ubijen, i trag krvi na listu u kojem su Allahove riječi: „I Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna.“ (El-Bekara, 137). (Rihletu Ibni Betuta, 1/116).

Pretpostavlja se da je mushaf u Damasku ostao sačuvan u Emevijskoj džamiji sve do početka četrnaestog hidžretskog stoljeća, kada je izgorio. Profesor Muhammed Kurd Ali u svom govoru o Emevijskoj džamiji je kazao: „Kada je bila 1310 hidž. Godina, vatra je zahvatila temelje džamijskih krovova tako da je sve spalila za manje od tri sata, i tako je uništila zadnje što je ostalo od njenih ostataka i ukrasa. U njoj je izgorio veliki mushaf ispisan kufijskim rukopisom koji je donesen iz drevne džamije u Busri, a svijet je govorio: to je osmanski mushaf.“ (Hutatuš-Šam, 5/262). Govori se također da je ovaj mushaf završio u rukama ruskih kraljeva te da je čuvan u Lenjingradu, i da je nakon toga prenešen u Englesku. (Mebahisu fi ulumil-Kuran, dr. Subhis-Salih, 89).

Drevni mushafi postoje također u egipatskim bibliotekama, među kojima je mushaf čuvan u Husejnovoj džamiji. Govori se za te mushafe da su osmanski. Šejh Muhammed ez-Zerkani je izrazio veliku sumnju u to dokazujući svoju tvrdnju postojanjem ukrasa i rezbarenja ucrtanih kao znak razdvajanja između suri i kur’anskih desetina, a poznato je da to nije postojalo u osmanskim mushafima. (Menahilul-Irfan, Ez-Zerkani, 1/397, Dirasatun fi ulumil-Kur’anil-kerim, Fehd er-Rumi, 103-105).

Nepostojanje ovih mushafa danas nimalo ne umanjuje naše potpuno pouzdanje u sadržaj mushafa prenesenih nebrojenim putevima sa pouzdanog na pouzdanog, sa imama na imama. Svejedno postojali ti mushafi danas ili ne, mi smo potpuno uvjereni, bez imalo sumnje, da su današnji mushafi potpuno sačuvani od svake promjene i svakog nedostatka.
Kur’anski tekst čuvan je i prenošen s generacije na generaciju uz nevjerovatnu brigu i pažnju. Možemo sebi dočarati koliko pomno se Kur’an čuvao kroz jedno tedžvidsko pravilo. U suri Jusuf, jedanaesti ajet kod riječi „te’menna“ primijenjuje se tedžvidsko pravilo (išmam) koje kaže da pri izgovoru ove riječi (između harfa mim i nun) treba staviti usne u položaj kao da se želi izgovoriti „u“ bez da to ostavi ikakav zvučni trag, tako da primjenu ovog pravila može primjetiti samo onaj ko gleda u usne učača, a ne onaj ko samo sluša. Kada je ovakav detalj, koji nema utjecaja ne samo na šerijatske propise nego ni na samo učenje, sačuvan i prenesen, nezamislivo je da nešto značajnije bude izgubljeno.

Svi brojni primjerci Kur’ana diljem svijeta, koji se pobrojati ne mogu, imaju isti tekst i sadržaj. Kod svih islamskih frakcija i skupina, ma koliko bili podijeljeni i ma koliko se razilazili, kur’anski tekst je jednak. Postojanje jedinstvenog teksta, prihvaćenog kod svih muslimana sve do dana današnjeg, može se smatrati najvećim dokazom ispravnosti i autentičnosti objavljenog teksta.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić

Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu.

Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok je jedan čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, nad učačem se nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, ﷺ, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: ‘To je smiraj koji se spustio s Kur’anom.'” (Buharija, br. 5011)

U vjerodostojnom sunnetu potvrđeno je da učenje sure El-Kehf, Allahovom dozvolom, štiti od Dedždžala. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809)

Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju fadilet učenja cijele sure El-Kehf, međutim, u nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugima učenje nije vezano za određeni dan. Oko vjerodostojnosti predaja koje spominju petak hadiski eksperti imaju različita mišljenja, a najvjerodostojnije su sljedeće dvije predaje:

Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka, bit će mu svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe).” (Bilježi Ed-Darimi, br. 3407, Husejn Selim Esed ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom iz riječi Ebu Seida)

U drugoj predaji spominje se da je Ebu Seid rekao da je Poslanik, ﷺ, kazao: “Ko petkom prouči suru El-Kehf bit će mu svjetlost u vremenu između dva petka.” Bilježi El-Bejheki u El-Kubra, br. 5792, i Hakim, br. 3392, a Hakim je rekao: ”Ovaj hadis je vjerodostojnog seneda”, a Zehebi u svojim opaskama na Hakima istakao je slabost Nuajma ibn Hamada, jednog od prenosilaca ovog hadisa. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim i kazao: ”Ovo je najjača predaja o učenju sure El-Kehf petkom.” (Fejdul-Kadir, 6/257 ) Šejh Albani je hadis ocijeno vjerodostojnim u Sahihul-Džami, br. 6470, i El-Džamius-sagir, br. 11416.

El-Munziri potvrđuje vjerodostojnost predaja od Ebu Seida, radijallahu anhu, u kojima se fadilet učenja sure El-Kehf vezuje za petak i nakon što je naveo njene rivajete od kojih su neke merfu (iz riječi Poslanika, ﷺ), a druge mevkuf (iz riječi Ebu Seida, radijallahu anhu), kaže: “U svim lancima prenosilaca ovih predaja, osim predaje kod Hakima, nalazi se ravija Ebu Hišam Jahja ibn Dinar er-Rumani, a on je kod većine hadiskih stručnjaka pouzdan.” (Et-Tergib vet-terhib, 1/297) Mnogi hadiski eksperti, poput Nesaija preferiraju mevkuf predaju nad merfu, tj. da je ova predaja iz riječi Ebu Seida, a ne iz riječi Poslanika. (Telhisul-habir, 2/175) Iako je ova predaja iz riječi Ebu Seida, ona ostaje validna kao argument, jer ovakvo nešto ashab ne govori prema svom mišljenju, nego je to morao čuti od Poslanika, ﷺ.
Nakon što je naveo neke od predaja koje ukazuju na fadilet učenja sure El-Kehf petkom, Ebul-Hasan ibnul-Irak el-Kinani rekao je: “Zabilježen je vjerodostojan hadis o zaštiti od Dedždžala učenjem dijela sure El-Kehf, bez ograničenja na dan džume, a bilježi ga Muslim od Ebu Derdaa. Sve što je spomenuto u hadisima mimo toga je neprihvatljivo, a Allah najbolje zna.” (Tenzihuš-šeri’a, 1/302) Ebu Ishak el-Huvejni, savremeni učenjak, također je preferirao slabost predaja u kojima se spominje petak.

Ipak, mnogi učenjaci potvrđuju pohvalu učenja sure El-Kehf petkom, od kojih su pored već spomenutih: El-Munziri i Ibn Hadžer, imam Šafija i Ibnul-Kajjim. Rekao je El-Munavi: “Pohvalno je učiti suru El-Kehf petkom ili uoči petka, kao što je to kazao imam Šafija.” (Fejdul-Kadir, 6/198)

Govoreći o posebnostima petka, Ibnul-Kajjim kaže: “Deseta posebnost: učenje sure El-Kehf u toku tog dana.” (Zadul-mead, 1/36) Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić