1- „Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, kao što pogani misle, govoreći: ‘Gdje je pobjeda koja nam je obećana? ‘Reci: ‘O svemu odlučuje samo Allah!’ Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. ‘Da smo se za bilo šta pitali’, – govore oni -, ‘ne bismo ovdje izginuli.’ Reci: ‘I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je suđeno da poginu na mjesta pogibije svoje izišli, da bi Allah ispitao ono što je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima – a Allah zna svačije misli.'” (Ali ‘Imran, 154)

2- „Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.“ (Al-Fath, 29)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmin

U ovom ajetu se misli na „Levhi-mahfuz“ (Ploču ili Knjigu čuvanu), jer se lična zamjenica „hu“ (ga ili njega) vraća na ono što je najbliže prethodno spomenuto, a to je, svakako, Levhi-mahfuz.

Ukazali smo na ovo da bismo pobili mišljenje onih koji smatraju da se lična zamjenica „hu“ (ga) vraća na Kur’an, a ne na Levhi-mahfuz,[ a koji kažu da je, u tom slučaju, značenje ovoga ajeta da: „Kur’an smiju dodirivati samo čisti (pod taharetom, tj. abdestom, gusulom ili tejemumom)“.]

Pod ,,el-mutahherun” – čisti se misli na one koje je Allah očistio, a to su meleki.
Naravno, Kur’an smije dodirivati samo čist čovjek, ali za to nije dokaz ovaj ajet, nego hadis u kojem Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: „Ve la jemessul-Mushafe illa tahir“ (A samo čisti smiju dodirivati Mushaf).

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Ajet koji je dobio ime Ajet koji sadrži deset prava i obaveza je ajet iz sure An-Nisa’, u kojem Allah, dž. š., kaže: “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu”. (An-Nisa’, 36)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmin