Tumačenje 3. ajeta sure El-En‘am je dvojako:
1. To znači da je Allah, dž. š., Bog na nebesima i Bog na Zemlji, tj. Njega obožava sve živo i neživo i na nebesima i na Zemlji.
2. Nakon što izgovorimo:  وَهُوَ اللّهُ فِي السَّمَاوَاتِ , tu napravimo stanku (predah), pa onda nastavimo dalje:  وَفِي الأَرْضِ يَعْلَمُ سِرَّكُمْ وَجَهرَكُمْ وَيَعْلَمُ مَا تَكْسِبُونَ, i u tom slučaju značenje ajeta bilo bi: “I pored toga što je Allah na nebesima, On savršeno zna sve ono što krijete i što pokazujete na Zemlji. I Njegova uzvišenost iznad nebesa ne sprečava Ga da zna šta sve krijete i šta pokazujete na Zemlji”.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Svojstva Allahovoga, dž. š., zata (bitka) neraskidiva su od Njegovog zata oduvijek i zauvijek, kao što su: život, moć, znanje, snaga, ponos, sluh, vid itd.
Svojstva Allahovih, dž. š., djela i postupaka jesu svojstva vezana za Njegovu volju i htijenje. Ona se ispoljavaju kad On hoće. U ta svojstva ubrajaju se: Njegovo uzdignuće nad Aršom (Njegovim Prijestoljem), Njegov silazak na Zemlji najbliže nebo, Njegov dolazak na Sudnjem danu kako bi presudio među Svojim robovima, radost, zadovoljstvo i srdžba koja se ispoljava kada za to postoji razlog i kada se ispune uvjeti.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Riječ “temsil” znači da čovjek spomene neko Allahovo svojstvo i onda ga poistovjeti sa svojstvom nečega stvorenog, kao kada bismo, naprimjer, rekli: “Allahova je ruka kao ruka toga i toga.” “Tekjif” znači da čovjek spomene neko Allahovo svojstvo bez njegovog upoređivanja sa svojstvom bilo čega stvorenoga. Međutim, “tekjif” podrazumijeva da čovjek počne zamišljati ili pretpostavljati kakva li je to i kakva bi mogla biti, recimo, Allahova Ruka, a da, opet, ne bude ničemu slična.
Prema tome, svaki čovjek koji Allahova svojstva poistovjećuje sa svojstvima drugih, on ih, samim tim, i zamišlja, ali ne znači da ih svako onaj ko ih samo zamišlja, u isto vrijeme, i poistovjećuje sa svojstvima stvorenja.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Allahova, dž. š., zaštita dijeli se na dvije vrste:
1. Posebna Allahova zaštita koja se odnosi specijalno na vjernike, kao što kaže Allah, dž. š.: “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju…”  (El-Bekara, 257)
2. Opća Allahova zaštita koja se odnosi na svakog čovjeka bez obzira na vjerovanje ili nevjerovanje, kao što kaže Allah, dž. š.: “…bit će vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru (zaštitniku)…” (Junus, 30)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

„Zuhd“ je izbjegavanje svega onoga od čega nema nikakve ahiretske koristi, dok je „vere’“ izbjegavanje onoga što ima štetne posljedice po ahiret, tj. povlači za sobom sankcije i kaznu na budućem svijetu. Ovo drugo podrazumijeva izbjegavanje svega što je haram (zabranjeno).
Zbog toga je „zuhd“ veličanstvenije svojstvo nego „vere’“, jer svako onaj koji se odlikuje zuhdom odlikuje se i vere’om, a ne mora značiti da se svako ko se odlikuje vere’om u isto vrijeme odlikuje i zuhdom. (Jer, ko se kloni i dozvoljenih stvari samo zato što su beskorisne, pogotovo će se kloniti onih zabranjenih zato što su, ne samo beskorisne nego i štetne i opasne, dok ne mora značiti da će se svako ko se kloni zabranjenih stvari zbog njihove štete kloniti i onih dozvoljenih samo iz razloga što nikakve koristi od njih nema.)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina