Nije nam poznato da su se zaključavale džamije u vremen Allahovog Poslanika. Džamije u to vrijeme nisu bile prostrte čilimima, i ljudi su se bojali Allaha da bi pravili nered u džamijama i da bi ih prljali. Pa kada su džamije postale prostrte čilimima i u njima se nalazi ono zbog čega se strahuje da ne bude ukradeno, a proširilile su se neznalice a neki su i pravili nerede po džamijama, dozvoljeno je vođi muslimana da naredi da se neke džamije zaključaju ako je korist u tome, čuvajući ih i čuvajući ono što je u njima te čuvajući ih od nereda neznalica.

Fetve stalne komisije: fetva broj 2014, 6. tom – 312. str.

Loše djelo se sprečava srcem, tako što čovjek mrzi takvo djelo i ne sjedi s onima koji ga čine. Sjedenje s onima koji čine loše djelo, bez pokušaja sprečavanja istog, slično je postupku sinova Israilovih o kojima Uzvišeni Allah, subhanehu ve te’ala. kaže:
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili nepokorni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!”

Šejh Ibn Baz

Fetve učenjaka dvaju harema – 63. str.

Nema sumnje da su Isra’ i Mi’radž Allahovi, dželle šanuhu, uzvišeni dokazi koji upućuju na istinitost poslanstva Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, i na njegovo veliko mjesto kod Allaha, subhanehu ve te’ala.
Isra’ i Mi’radž su dokazi Allahove moći i dokaz da je Allah, dželle šanuhu, Uzvišen iznad svih stvorenja. Kaže Uzvišeni:
”Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”

Prenesen je veliki broj predaja od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je bio uzdignut na nebesa i da su mu se otvorila nebeska vrata, tako da je prošao sedmo nebo. Zatim je Allah, dželle šanuhu, s njim razgovarao i naredio mu da obavlja pet dnevnih namaza, nakon što mu je bio propisao pedeset namaza. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neprestano se obraćao i molio za olakšanje, pa mu je Allah, subhanehu ve te’ala, propisao pet namaza za koje slijedi pedeset nagrada, zato što se jedno dobro djelo nagrađuje deset puta više. Allahu, subahenhu ve te’ala, pripada zahvala na svim Njegovim blagodatima. Što se tiče noći u kojoj su bila Isra’ i Mi’radž, nije precizirano u vjerodostojnim hadisima da je ona u redžebu ili nekom drugom mjesecu. Sve što je došlo o preciznom određivanju ove noći, nije došlo vjerodostojnim putem od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je to poznato kod učenjaka hadisa. Allah, dželle šanuhu, najbolje zna kakva je mudrost što nije zapamćeno kada je ova noć. Čak i da se pouzdano zna kada je ova noć, ne bi muslimanima bilo dozvoljeno da je izdvajaju iz ostalih noći nekim posebnim ibadetom, niti bi im bilo dozvoljeno da je proslavljaju, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu proslavljali niti su je uzdizali iznad ostalih noći. Da je proslavljanje ove noći dozvoljeno, objasnio bi to Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svom ummetu bilo riječima ili djelima. Da je to činio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to bi se znalo i ashabi bi taj čin prenijeli. Ashabi su od svog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenijeli svaku stvar koja je potrebna ovom ummetu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je najmarljiviji čovjek u davanju savjeta ljudima; savršeno je dostavio Objavu bez ikakve manjkavosti; izvršio je svoju obavezu. Da je veličanje ove noći od Allahove vjere, ne bi to zapostavio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti bi to sakrio.

Obzirom da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije proslavljao ovu noć, proizilazi da njeno proslavljanje i veličanje nije od islama. Allah, dželle šanuhu, ovom je ummetu upotpunio vjeru, te je time upotpunio prema njemu svaku blagodat i negirao sve ono što neko uvede u vjeru što Allah, dželle šanuhu, nije propisao. Kaže Uzvišeni Allah u Svojoj Jasnoj Knjizi:
”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”

Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je u vjerodostojnim hadisima došlo upozorenje o novim stvarima i jasno je rečeno da su novotarije zabluda, kako bi to bilo upozorenje ummetu na veličinu njene opasnosti i da se ne približavaju njenom činjenju. U Buhariji i Muslimu se prenosi hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
”Ko bude uveo u ovu našu vjeru novu stvar koja nije od nje (vjere), to djelo se ne prima .”

U drugoj predaji od Muslima se navodi:
”Ko bude uradio neko djelo koje nije od naše vjere, ono se ne prima.”
Takđer, Muslim u svom “Sahihu” bilježi od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio na hutbi:
“A zatim, doista je najbolji govor Allahova Knjiga i najbolji put je put Muhammeda, a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.”
Nesai bilježi dodatak:
”… a svaka zabluda vodi u vatru.”

Također se navodi hadis od Irbad b. Sarijeh, radijallahu anhu, da je rekao:
”Uputio nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednom prilikom upečatljiv savjet od koga su nam zadrhtala srca i zasuzile oči, pa smo rekli: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovaj savjet onoga ko se od nas oprašta, pa oporuči nam nešto!’ Rekao je: ‘Oporučujem vam bogobojaznost prema Allahu, poslušnost i pokornost, pa čak i ako nad vama bude pretpostavljen rob. Doista, ko bude od vas živio, vidjet će mnoga razilaženja. Zato se pridržavajte moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene. Čvrsto se držite za njega. Uhvatite se za njega očnjacima i klonite se novih stvari. Jer, svaka nova stvar je novotarija (bidat), a svaka novotarija je zabluda ?”

Od ashaba i ispravnih prethodnika došlo je mnogo upozorenja na novotarije, jer je novotarija, ustvari dodatak u vjeri koji Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Na taj način muslimani se poistovjećuju sa Židovima i kršćanima koji su dodavali mnoge stvari u svoju vjeru, koje im Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Iz uvođenja novotarija u vjeru proizilazi da je islamska vjera manjkava i predstavlja napad na njenu savršenost. Nema sumnje da je ovo u očitoj suprotnosti riječima Allaha, dželle šanuhu: ”..danas sam vjeru vašu usavršio…” i jasnoj suprotnosti riječima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koje upozoravaju na novotarije. Nadam se da su dokazi koje smo naveli dovoljni i uvjerljivi za onoga ko traži istinu i prezire sve novotarije. Proslavljanje noći Isra’a i Mi’radža nemaju nikakve važnosti u islamu. Obzirom da je Allah, dželle šanuhu, naredio upućivanje savjeta muslimanima i pojašnjenje onoga što im je Allah, dželle šanuhu, propisao u vjeri, shvatio sam da je neophodno upozoriti svoju braću muslimane na ovu novotariju koja se proširila u mnogim krajevima svijeta, te je dosta muslimana vidi kao dio vjere.

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da popravi stanje svih muslimana, da im podari fikh u vjeri, te da uspješno prihvate istinu i ustraju na njoj, a da ostavimo ono što joj je suprotno. Doista, On je Svemogući. Neka su salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, salallahu ‘alejhi ve sellem, kao i na njegovu porodicu i ashabe.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 47. str.

Opasnosti od novotarija su:

1- Nepriznavanje onoga što je Allah, dž. š., rekao u Kur’anu: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio”. (Al-Ma’ida, 3)

2- Smatranje da je vjera (Šerijat) nepotpuna pa je, eto, taj novotar svojom novotarijom upotpunjuje.

3- Nedolično i neprimjereno mišljenje o prvim muslimanima koji nisu praktikovali tu novotariju, što podrazumijeva da su krnjavo i nepotpuno činili ibadete, što je jako opasno.

4- Neminovno je pravilo da onaj koji se preokupira nekom novotarijom, odstupi od sunneta po tom pitanju.

5- Novotarija neminovno vodi razdoru ummeta, zato što svi novotari vjeruju da su oni na istini, i da su oni ispravno shvatili vjeru, a, samim tim, i da su svi oni koji se sa njima ne slažu, u zabludi i na stranputici. Oni koji su, stvarno, na istini, reći će im: „Vi ste u zabludi, a mi na istini.“ I eto tako će se podijeliti ummet, i u njemu će nastati razdor.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Kada čovjek umre a iza sebe ostavi suprugu i dvije kćerke (bez obzira bile od jedne supruge ili ne), u tom slučaju, po Šerijatu, supruzi pripada jedna osmina njegove ostavštine, a ostalo kćerkama podjednako, ukoliko ne postoji još neka osoba koja po Šerijatu ima pravo naslijeđa, kao što su brat umrlog, sestra, otac, majka, amidža ili amidžić, a ako postoji neka od ovih osoba, onda bi podjela nešto drukčije izgledala.
Naprimjer: ako umrli ima još i brata, onda bi supruzi pripala osmina, kćerkama svakoj po jedna trećina, a ostalo bratu.
Ženin sin ne nasljeđuje očuha jer među njima nema rodbinske veze po kojoj bi stekao to pravo.

Pod ostavštinom se podrazumijeva ukupna imovina koju je umrli posjedovao, svejedno radilo se o novcu, nekretnini, automobilima, zlatu ili nekoj drugoj vrijednosti. Prije nego se ostavština podijeli, podmire se eventualni dugovi umrlog i sprovede se njegova oporuka, ako je u skladu sa Šerijatom.
Iz pitanja se razumije da je umrli bio vlasnik polovine kuće, što znači da ta polovina pripada nasljednicima prema spomenutim procentima, a njegovoj supruzi (vašoj majci) pripada polovina koju je kupila i njen udio u drugoj polovini. S obzirom da nije vlasnik cijele kuće, nije ispravno da je proda bez dozvole njenih suvlasnika.

Muslimani, općenito, a naročito rodbina, treba da imaju zdrave i lijepe međusobne odnose, stoga je pohvalno da se oprosti, pokloni i pređe preko greški kako bi se odnosi popravili i kako bi se sačuvala bliskost sa rodbinom.

Uzvišeni Allah najbolje zna.

Dopuna odgovora:

Ostavština osobe koja umre, a iza sebe ostavi dvije kćerke, majku, suprugu, brata i tri sestre dijeli se tako da dvjema kćerkama pripada, svakoj, po jedna trećina, majci pripada šestina, supruzi osmina, a ostali imetak (1/24) dijeli se na pet jednakih dijelova od kojih brat uzima dva, a tri sestre po jedan dio.

Ukoliko se neko ne slaže sa šerijatskom podjelom, potrebno ga je savjetovati i na lijep način mu ukazati na važnost praktične primjene islama kojom se potvrđuje naše zadovoljstvo ovom vjerom i stvarna pripadnost islamu. Rekao je Uzvišeni Allah: “Ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede.” (El-Ahzab, 36.) Pravi vjernik stalno nastoji da bude od onih o kojima je Allah rekao: “A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 71.) I čuva se da ne bude od onih o kojima je rekao: “A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno u očitoj zabludi.” (El-Ahzab, 36.)

Ako i nakon toga neko od nasljednika ne pristaje na šerijatsku podjelu, on će uzeti dio koji mu daje zakon zemlje u kojoj boravi, a zbog svog postupka je grješan, i imetak koji uzme na takav način je haram. Ostali nasljednici će podijeliti preostali imetak prema islamskom učenju.
Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: Mr. Hakija Kanurić