We alejkumu Selam!

Sto se tice klanjanja u prevoznim sredstvima to ide po slijedecem redu:

1. Farzovi se u osnovi ne klanjaju na jahalici ili prevoznom sredstvu, vec na tlu, lijepo, stojeci, okrenuti prema kibli. Izuzetak iz ovog pravila su osobe koje se plase po svoj zivot ako budu klanjali normalno, ili ako je veliko nevrijeme napolju: kisa, snijeg, blato…, ili ako se covjek ne pita sa tim vozilom u kojem je: avion, autobus itd..

Ulema je cak dozvoljavala zeni da klanja namaz na kamili ako joj nema ko pomoci da sa nje sidje. Dakle ima izuzetaka po ovom pitanju ali je pravilo da ce se farzovi klanjati na tlu i prema kibli.

2. Vitr namaz, Sunneti i nafile – dozvoljeno je klanjati ih na jahalici ili prevoznom sredstvu, i u suprotnom pravcu od kible, sa blazim rukuima i sedzdama.

A Allah najbolje zna.

prof. Sead Jasavic

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Uistinu insan kada se pokaje iskreno za svoje prijestupe koje je ucinio u neznanju i u periodu svoga zivota kada je bio nemaran spram Allahovih propisa, treba da zna da Allah prima pokajanje svoga roba sve dok Sunce ne izadje sa zapada ili dok dusa ne dodje do grla.

Ako imas mogucnost da je uklonis onda to ucini. Ako nemas mogucnost onda barem prikrij da ne bude vidna onoliko koliko si u stanju, a Allah nas nece teretiti za ono sto nismo bili u mogucnosti uciniti.

Meni nije poznato to da tetovaza kvari namaz. Ako neko poznaje validan dokaz, neka nas puci istom.

A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Kada saljete ili citate neki tekst ili izvod, veoma je bitno da nam posaljete izvor, tj. odakle vodi porijeklo tekst, kako bismo mogli da utvrdimo njegovu vjerodostojnost.

Ono sto je meni poznato je dio teksta koji kaze:
Za razliku od njih, dvosmisleni izrazi ne povlace za sobom razvod braka, ako nisu popraceni srcanom namjerom. Znaci, ako bi covjek rekao ženi: “Razvedena si, dajem ti razvod, razvjencana si i sl.», ona bi time bila razvedena, bez obzira da li je on u srcu imao namjeru za razvodom ili ne, a ako bi joj rekao: «Idi svojima, izlazi iz kuce i sl.», bice razvedena samo u slucaju da je imao namjeru razvoda, u srcu I da nije to izrekao u stanju ljutnje, pijanstva, drogiranog stanja ili sna ili polusna ili ludila ili nekih izvanrednih stanja u kojima insan ne zna sta govori.

Tako da smatram ispravnim dio odgovora koji je potvrdila skupina ucenih da stanje srdzbe negira razvod braka, sve dok insan ne bude potpuno svjestan sta govori I kakve odluke donosi.
A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

We alejkumu Selam,

Već mjesecima usiljeno se vodi medijski rat protiv mladića i djevojaka koji su prihvatili Kitab i Sunnet kao dokaze u vjeri i vodilju u zivotu. Takve ne-popularno i jednoglasno svi odreda nazivaju: “Vehabijama”.

Taj naziv ne samo da je prosao, usljed sloznosti i učestalog ponavljanja, već je proguran i opće prihvaćen, a cilja da bude shvaćen i kod bosnjačko muslimanskog naroda, kao nesto pogrdno i krajnje negativno. No, za utjehu nam je ajet: “Oni zele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (As-Saff, 8. i At-Tewba, 32)

Mozda su dobili apetit određenim previranjima u redovima sahve (islamskog buđenja) i nesaglasnosti oko određenih pitanja, te pomislili da će nas svojom hajkom zaplasiti i ućutkati!? Ali na njihovu veliku zalost,
nase razlike ma kolike bile ne dosez u dotle da sumnjamo u osnove na kojima počiva nasa da’va, a to je
ispravna akida Ehli-sunneta i Dzemata, dosljedno
slijeđenje sunneta u ‘ibadetu i zivotu, te
neumoran rad za svekoliku dobrobit islama i muslimana,
kako u nasoj zemlji i narodu, tako i u cijelom
Islamskom Ummetu.

A njihova propaganda je tek “čvorak” na koji se nećemo osvrnuti, jer znali smo mi da njima istina ne mirise jos prije nego smo kročili na ovaj put, i imali smo na umu njihove medije prije nego smo se odredili za ovaj put, i oni su nas pratili i pratit će duz cijelog
puta, i znat će se kad budemo stajali pred Uzvisenim Allahom i kad se bude svjedočilo, ko je s kime bio i surovao, i ko je za čije uze vukao.

Varaju se neprijatelji islama u svojoj procjeni, koji
su tu i tamo primjetili ponečije prestrojavanje, pa uvijek će neko iskakati iz voza, a neko će se za njega kačiti. To je Allahov sunnet (pravilo), da jedne drugima zamijeni. Da nađe bolje, kada jedni okrenu leđa, tako je bilo od prvog dana – jedni su odustajali, a drugi su se pridruzivali.

Niko od sljedbenika da’ve Kitaba i Sunneta, nisu sebe
zvali: “vehabijama”. Izuzetak je jedino kod pojedinaca, ako su bili u situaciji da budu isprovocirani i nazivani vehabijama, samo zato sto slijede dokaz iz Kur’ana i Sunneta, tada bi iz inata neko od njih rekao: “… pa neka smo vehabije. Bas kao sto će svaki musliman reći: “Ako praktikovanje islama znači fundamentalizam i vi takve nuzno zovete fundamentalistima, onda sam ja fundamentalista. A inače sebe ne zovem fundamentalistom, već muslimanom!”

Tako i mi sebe zovemo muslimanima i to nam je pravo ime, dovoljno kao i drugim muslimanima. Ovo znači da kad jedan muftija preko medija tvrdi: “Skupina koja
sebe naziva “vehabijama” .” da je to netačno, jer nas samo gospodin muftija i slični njemu tako zovu, posto je ime musliman uvazeno kod običnog svijeta i ne moze izazvati zeljeni huskački efekat, pa je potrebno dati neku stranu etiketu.

A muftija prije drugih zna, da mi sebe tako ne zovemo,
niti imamo potrebe za bilo kakvim imenom poslije imena
koga nam je Gospodar nas dao kada kaze: “… Allah vasje odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, …”(El-Hadždž, 78)

Davanjem ovog imena zele se omraziti ovi momci i djevojke, jer je ime vehabija i vehabizam od ranije
lose predstavljano i koristeno kao smutnja od strane
šijja, sufija, orijentalista i svih drugih koji bi da
im se ne prigovara na zastranjenja u akidetu i
ibadetu, sa argumentima Kitaba, Sunneta i drugih
pomoćnih izvora serijata.

Budući da u nasoj vjerskoj praksi ima dosta novotarija koje se ne zele ostaviti, neki se danas pravdaju slijeđenjem hanefijskog mezheba, a ako ne pomaze, onda bosanskog tradicionalnog ili modernog Islama. Dokle će to piti vodu i uspjevati, zavisit će od naroda kada
će shvatiti činjenice i naučiti svoj din dovoljno, da bez subhi sam razumije gdje lezi istina.

Hanefijski mezheb je nesto drugo od danasnje bosanske
prakse, a ako je bosanska tradicija mjerilo, svi znamo
kakva je praksa nasih predaka bila dok partizani nisu
vjeru zabranili. Zar stvari po kojima nas najvise
prozivate nisu bile prisutne kod nasih predaka, prije
pedesetak godina!? A ako je nesto sto je moderno
bolje, onda sahva i da’va Sunneta je najfriskija da’va
na nasem prostoru.

A prije svega ovoga nema pravo niko sebe zvati islamskom i uzeti odgovornost za Allahovu vjeru i Muhammedov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, millet (narod), a ne drzati se Allahovih dokaza i Sunneta Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

A ako je tako, onda ne optuzujmo jedni druge, već
sjednimo, pa neka nam presude Allahova Knjiga i Sunnet
Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer tu ćemo naći rjesenje i dokaze u svemu gdje smo se razisli.

Ovaj naziv ne odgovara stvarnosti, posto mi ne slijedimo Muhammeda b. Abdul-Vehhaba (Allah mu se smilovao), kao ni bilo koga drugog, kao sto to rade neki koji slijede nekog od mudztehida, ili ustanovitelja neke skole ili pokreta, već slijedimo onu vjeru i njeno shvatanje koja datira od riječi: “Ikre”, pa do zadnje fetve u danasnjici, koja je proistekla iz idztihada u svjetlu Kitaba i Sunneta.

Slijedimo sve ashabe na čelu sa hulefai-rasidinima, sve tabiine na čelu sa njihovim imamima, sve mudztehide ummeta na čelu sa 4 svepriznata imama u fikhu, slijedimo sve muhakkike (valorizatore) od Nevevija, Ibn-Hadzera, Ibn-Tejmijje, Ibnul-Qajjima, Sevkanija, San`anija i ostalih.

Njihove riječi su za nas kao i riječi drugih, podlozne kritici i uzimanju ili odbacivanju, ako nemaju iza sebe uporista u čvrstom dokazu iz dva temelja (izvora) ove vjere. Ovoliko je dovoljno da se zna da je to ime nama dato zulumom i da ne odgovara stvarnosti, nego ciljevima onih koji nam ga pripisuju, a inače je od Allahovog zakona na zemlji, da sljedbenike istine uvijek prozovu nekim imenima koja su ispod njihovih vrijednosti, dok ehlul-batil (sljedbenike neistine) nazivaju imenima iznad njihovih vrijednosti.

Tako je bilo sa svim poslanicima i tako je dan danas sa svim islamskim pokretima, dok se sve zablude sa kojima dusmani dolaze, upakuju u celofan laznih privlačnih imena, pa je na pametnom da gleda u sustinu i da ne pada na jeftinu propagandu.

Moze li iko ustvrditi da takozvane vehabije (ma kakve god vehabije mislili) nisu muslimani i da se njihova čast, mir i zivoti smiju ugrozavati, te da je to halal!? A za nas, koji smo sinovi svoga naroda i dokazane patriote, drzavljani BiH, kako moze drzava da nas ne zastiti kao svoje građane ravnopravne svakom drugom bio on: Bosnjak, Srbin, Hrvat, Jevrej ili bilo koji drugi drzavljanin BiH?

Jesu li se čobani pretvorili u vukove? Ne slijedimo i ne zagovaramo nista drugo sto ne nalazu Kur’an i Sunnet, sto je, uostalom, ili bi trebala biti praksa svakog muslimana. Muslimani se ne bi trebali neslagati oko obaveze slijeđenja Kur’ana i Sunneta. Ako nije
tako, trebao bi se zapitati svako zasto nije tako, jer
nije sporno da je to Islam, koga nam je Allah objavio
i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenio, te
ga praktikovali muslimani sve do danas i radit će
to do Sudnjega dana.

Onima sto su im popovi bili sejhovi i koji u vjeri ne prihvataju nista, sto eventualno drugima ne mirise, moramo reći: “Ako ćemo se zbog stvari potvrđenih u nasoj vjeri stidjeti svojih komsija nemuslimana, mozemo ih se stidjeti i zbog mahrame, ezana i sedzde (sto je već praksa nekih koji se čak i imena svoga stide), tako da to otpada kao mjerilo.

Mozemo i mi njima zamjerati u njihovoj vjeri sta hoćemo, ali to ne pije vode, nama je svejedno
da li oni nikada ne izlazili iz crkava ili nikada u
njih ne ulazili, da li sprovodili sto posto svoje
vjere ili je uopste ne sprovodili, pa zašto i oni nas
ne ostave na miru!?

Ko je tu onda tolerantan i ko pripada slobodarskom svijetu, onaj kojega se ne tiče kako se drugi odnosi prema svojoj vjeri ili onaj koji se stavio za tutora drugima i kroji mu sta ima, a sta nema pravo primjeniti od svoje vjere na sebi. Nadam se da je ovo dovoljno za onoga ko razumi ima da pouku primi.

A Allah najbolje zna !

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Islamski učenjaci se razilaze po ovom pitanju. Ali, svi su slozni da je ženi bolje i preče pokriti lice i šake, jer se time zatvaraju putevi razbuktavanja prohtijeva. Ko želi opširnije o ovom pitanju neka pogleda djelo: “Pokrivanje lica, obavezno ili pohvalno” od hfz. mr. Senaida Zaimovica i “Biseri iz riznica islamskog prava” str. 223-240 od prof. Semira Imamovića.

Svaka šerijatski punoljetna muslimanka mora se pokriti. Na pokrivanje žene jasno ukazuje Kur’an, Sunnet i konsenzus svih islamskih učenjaka, od vremena Poslanika, s.a.v.s., do današnjih dana. Onaj ko bi kazao da žena nije dužna pokriti se, a znao istinu, postao bi otpadnik (apostata) od islama.

Nema razilaženja među islamskim učenjacima (dakle, jednoglasan je stav) da su žene Poslanika, s.a.v.s., bile obavezne pokriti cijelo svoje tijelo. Nikada se nije vodio spor među islamskim učenjacima po pitanju žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. i pokrivanja lica i šaka, već se spor vodi da li obaveza pokrivanja lica vrijedi za sve žene općenito ili samo za majke vjernika.

Da li se u Kur’anu naređuje pokrivanje žene?

Odgovor je:
U suri El-Ahzab u 59-tom ajetuje konkretna naredba. Pokrivanje žene muslimanke se, također, zaključuje iz 31-vog ajeta sure En-Nur i 33-trećeg ajeta sure El Ahzab. Nema razilaženja među islamskim učenjacima kroz stoljeća islama da je obaveza pokrivanja žene potvrđena Kur’anom, kao obavljanje namaza. Ako neko kaže: “Kur’an nije podrobno precizirao način samog pokrivanja, već ga općenito naređuje, pa šta da činimo?”

Odgovor glasi: Kur’an, također, nije podrobno pojasnio način obavljanja namaza, hadždža, davanje zekata itd. Zato je obligatna dužnost svih muslimana da se vrate na Poslanikovu, s.a.v.s., praksu da bi znali ove pojedinosti i detalje, a Allah najbolje zna.

Dokaz obaveznosti hidžaba je “ajet hidžaba”. Allah, Dželleša’nuhu , kaže: ”O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotivi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete

Prvo: Pošto je spuštan ovaj ajet, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme je pokrio svoje žene, i ashabi su također pokrili svoje žene prekrivajući pri tom lica, ostatak tijela i dodatne ukrase. I to se tako nastavilo kroz istoriju u praksi vjernica. Ovo je praktični konsenzus ili idžma’ koji upućuje na uopštenost propisa pomenutog ajeta za sve žene..

Otuda je Ibn Džerir,22/39 , u komentaru ajeta:
“A kada od njih nešto tražite, tražite to iza zastora.” rekao: “Kada tražite nešto od Poslanikovih,sallallahu alejhi ve selleme, žena, i žena ostalih vjernika, koje nisu vaše žene, tražite to iza zastora, tj., tražite to iza pregrade koja se nalazi među vama.”

Drugo: U riječima Uzvišenog: “To je čišće za vaša i njihova srca.”, je razlog (illet) zbog kojeg je hidžab učinjen farzom. U riječima Uzvišenog: “Tražite to od njih iza zas- tora.”, je opaska koja upućuje da je razlog opšte prirode za sve. Jer se čistoća srca, ljudi i žena, te njihovo čuvanje od sumnjivih stvari, traži podjednako za sve muslimane.

Otuda je obaveznost hidžaba preča za vjernice uopšteno nego za majke vjernika jer su one čiste i kreposne od svih mahana i poroka, neka je Allah zadovoljan njima. Otuda razaznajemo da je obaveznost hidžaba opšti propis za sve žene a ne poseban propis za Poslanikove, salhlallahu alejhi ve selleme, žene. Jer uopštenost razloga propisa je dokaz da je i sam propis opšti. Da li ijedan musliman kaže: Ovaj razlog (illet)propisa: To je čišće za vaša i njihova srca, se ne odnosi ni na jednog vjernika? Ovaj illet nije ostavio nijednu stvar, ni veliku ni malu, koja se veže za obaveznost hidžaba, a da je nije obuhvatio. A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com