S tim u vezi islamski učenjaci imaju oprečne stavove, a ispravno mišljenje jeste ono koje zastupa imam Ahmed, koji kaže da su oba postupka: vezanje ruku i njihovo spuštanje niz tijelo – legitimna, tim prije jer ne postoji jasan dokaz na osnovu kojeg bi se moglo preferirati jedno od dva mišljenja. Ko želi više informacija u vezi s ovim pitanjem neka vidi knjigu: Svojstva Poslanikovog, ﷺ, namaza, str. 137-139 ili str. 211-212 u novom izdanju, gdje sam iznio argumente za oba mišljenja.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Cijenjeni brate, prije svega zahvaljujem ti se na gestu jer si se ponovo obratio nama u vezi s pitanjem koje nisi razumio. Neka te Svevišnji Allah nagradi svakim dobrom i neka poveća tvoju brižnost za vjerom! Kada se muslimani raziđu, obaveza je vratiti se Kur’anu i sunnetu, za sudiju moraju prihvatiti ta dva izvora. Pa pogledajmo šta sunnet kaže u vezi s klanjanjem tehijjetul-mesdžida za vrijeme hutbe. Buharija i Muslim zabilježili su predanje u kojem Džabir b. Abdullah pripovijeda da je Sulejk Gatafani, radijallahu anhu, ušao u džamiju dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao džumansku hutbu. Kada je Sulejk ušao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “Jesi li klanjao prije nego što si sjeo?” “Nisam”, odgovori Sulejk, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Klanjaj!” Na osnovu ovog predanja imam Buharija naslovio je poglavlje: Onaj ko dođe u džamiju kada imam drži hutbu klanjat će dva kratka rekata. U drugom hadisu koji su također zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao: “Ko uđe u džamiju kada imam drži hutbu neka klanja dva rekata.” Navedeni hadisi jasan su argument i ne mogu se protumačiti u prenesenom značenju. Dokaz više za ovu tvrdnju jeste predanje koje je sa ispravnim lancem prenosilaca zabilježio imam Tirmizi u kojem stoji da je Ebu Seid Hudri, radijallahu anhu, ušao u džamiju dok je Mervan b. Hakem držao hutbu pa je počeo klanjati. Prišao mu je neki stražar, želeći ga spriječiti. Ebu Seid nije prihvatio njegovo upozorenje i nastavio je klanjati. Kada je završio namaz, nekoliko muslimana mu priđe i rekoše: “Allah ti se smilovao, mogli su ti nanijeti zlo!” “Nikada neću izostaviti ova dva rekata, jer sam vidio da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje jednom siromahu da klanja kada je ušao u džamiju dok je on, sallallahu alejhi ve sellem, bio na minberu, pa je ovaj klanjao, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao je hutbu”, odgovori im Ebu Seid, radijallahu anhu. Molim Svemogućeg Allaha da nas pouči dini-islamu!

__________

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” 1 Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa.2 Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama.3 Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa.4 Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji.5 Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.”6 Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.”7 Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.

__________

1 Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.
2 Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.
3 Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.
4 Vidjeti: Ibid., 1/386.
5 Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.
6 Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.
7 Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:

https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Nije ti dopušteno ni skraćivati niti spajati, i svaki namaz moraš klanjati u potpunosti i u njegovom pravom vremenu. Ovo je zato jer se udaljenost od šest kilometara ne smatra putem ni u običajnom pravu ni u šerijatskoj terminologiji. Dakle, poenta je u tome da li je čovjek putnik ili nije. Iz toga se izuzimaju specifične okolnosti, naprimjer, liječnička intervencija koja će potrajati nekoliko sati a ljekar nije klanjao akšam-namaz, tada će ga spojiti s jacijom u jacijskom vremenu. Kada je riječ o skraćivanju i spajanju namaza, nema razlike između velikih gradova i naselja, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović