Ako nije znao za nečistoću, osim nakon što je završio sa namazom, njegov namaz je validan, zato što je Allahov Poslanik kada ga je Džibril, ﷺ., obavijestio da na njegovoj obući ima nečistoće, a bio je u namazu, skinuo obuću u namazu i nije ponovio dio namaza u kojem je klanjao sa nečistom obućom.

Također, isti je propis i ako je čovjek znao za nečistoću prije namaza pa je zaboravio i tako klanjao i nije se sjetio osim nakon što je obavio namaz, zbog riječi Uzvišenog Allaha: ”Gospodaru, nemoj nas kazniti zbog onoga što učinimo u neznanju ili u zaboravu.” Preneseno je od Allahovog Poslanika da se Uzvišeni Allah odazvao ovoj dovi. (Predaju je zabilježio imam Muslim)

Fetve šejha Bin Baza, 10. tom, str. 397

Nije dozvoljeno klanjati namaz u odjeći na kojoj imaju slike živih bića: ljudi, životinja, ptica ili nekih drugih živih bića. Nije dozvoljeno muslimanu ni da oblači takvu odjeći izvan namaza. Namaz osobe koja klanja u odjeći na kojoj imaju spomenute slike je ispravan, ali je grješan zbog toga, ako poznaje šerijatski stav po tom pitanju.

Nije dozvoljeno pisanje Allahovih imena po odjeći, a pokuđen je ulazak sa takvom odjećom u nužnik, osim ako za tim postoji potreba, jer je to nepoštivanje Allahovih imena.

Fetve Stalne komisije: fetva broj 5611, 6. tom, str. 181

Načelno je pravilo da se sedžda čini na sedam dijelova tijela. I to je rukn, sastavni dio namaza, u pogledu onoga je zdrav. Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazuje: “Božiji Poslanik, ﷺ, rekao je sljedeće: ‘Naređeno mi je da činim sedždu na sedam dijelova tijela: na čelu’, pokazavši rukom i na nos, ‘dlanovima, koljenima i vrhovima prstiju.’” (El-Buhari i Muslim).

Kada se radi o bolesniku koji nije u stanju učiniti sedždu na zemlji, učenjaci hanefijskog i malikijskog mezheba kažu da će sedždu učiniti išaretom, to jest, sagnut će se onoliko koliko može i izgovoriti zikr koji se izgovara na sedždi. Bitno je napomenuti da se za sedždu u ovom slučaju treba sagnuti više nego što se saginje za ruku. Dragi Allah, džellešanuhu, nikoga ne opterećuje mimo njegovih mogućnosti te nema potrebe niti je sunnet da bolesnik sedždu čini na kakvom predmetu, jastuku, stolici, i tome slično.

Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, ﷺ, posjetio je nekog bolesnika kojeg je vidio da sedždu čini na jastuku pa je uzeo isti taj jastuk i bacio ga ustranu. Zatim je onaj čovjek uzeo nekav štap da na njega čini sedždu, ali je Poslanik, ﷺ, bacio ustranu i onaj štap. Resulullah, ﷺ, obratio se onom čovjeku: ‘Sedždu čini na zemlji ako možeš! A ako to nisi u stanju, čini sedždu išaretom; za sedždu se više sagni nego za ruku.’” (El-Bezzar i El-Bejheki, s pouzdanim lancem prenosilaca. Ovaj su hadis prihvatili Ibn Hadžer i šejh El-Albani). A Gospodar tvoj najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Vi ste postavili važno pitanje! Treba znati da veliku nagradu zaslužuje čovjek koji ispravno uči veličanstveni Kur’an, Božiju knjigu. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ko prouči harf iz Allahove knjige, imat će zbog toga upisano dobro djelo, a za dobro djelo Allah će dati deseterostruku nagradu. Ne kažem da je Elif-Lam-Mim jedno slovo. Naprotiv, to su tri slova: elif je slovo, lam je slovo i mim je slovo” (Et-Tirmizi, El-Bejheki i neki drugi muhadisi. Šejh El-Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim). Ovaj je hadis dovoljan kao poticaj da se časni Kur’an redovno čita.

Potrebno je poznavati ishodište harfova, te ih pravilno izgovarati učeći Kur’an, na dnevnim i noćnim namazima, bez razlike. Kad je posrijedi učenje u namazu (prvenstveno se misli na učenje El-Fatihe, jer je njezino učenje rukn, sastavni dio namaza), islamski su učenjaci kazali da griješenje uslijed kojeg se mijenja značenje – utječe na ispravnost namaza. Naprimjer, kad bi imam, umjesto da prouči: “Ijjake na‘budu ve ijjake neste‘in”, proučio: “Ijake na‘budu ve ijake neste‘in”, bez tešdida na harfu “ja”, njegov bi namaz bio u pitanju, kao i namaz onih koji pristaju za njime, jer ovako proučen, ajet znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo! Imam El-Kurtubi, rahimehullah, u tefsiru “El-Džamiu li ahkamil-kur’an” kaže: “…jednom riječju, izostavljanje tešdida u riječi ‘ijjake’ drastično mijenja značenje. Prema stavu imama Šafija i još nekih učenjaka, nije ispravan namaz onog čovjeka koji riječ ‘ijjake’ izgovori bez tešdida, to jest, ne naglašavajući slovo ‘ja’, pa izgovori: ‘Ijake na‘budu…’ Neki učenjaci vele: ‘Ako čovjek ovaj ajet namjerno prouči na pogrešan način, bojati se da je počinio širk, jer ajet, proučen na ovaj način, znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo!’ Allah nas sačuvao!”

Islamski autoriteti, rahimehumullah, nemaju istovjetan stav o pitanju je li učenje po tedžvidu uvjet ispravnosti namaza. Preteže stav onih učenjaka da je ispravan namaz čovjeka koji ne primjenjuje tedžvidska pravila, kao, naprimjer, idgam, dužine, iklab, hems, i tako dalje. To je stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah.

Oko značenja hadisa koji ste naveli: “Imami će vam klanjati, pa ako budu ispravno klanjali, korist je i vama i njima, a ako budu pogriješili, vama je korist, a njima šteta” postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Neki kažu da hadis znači: ako budu klanjali pravovremeno, korist je i vama i njima, a ako budu klanjali poslije isteka namaskog vremena, vama je korist – klanjat ćete kod kuće, navrijeme i s njima u džamiji, a njima je šteta. Ovo je tumačenje preferirao Ibn Bettal, rahimehullah, pozivajući se na dobar hadis koji su zabilježili En-Nesai i neki drugi muhadisi, a u kojem stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Možda će u vaše vrijeme neki ljudi obavljati namaz poslije isteka namaskog vremena. Ako to doživite, vi klanjajte kod kuće, u namaskom vremenu, a zatim klanjajte s njima, i neka vam taj, potonji, namaz bude nafila.” Postoje i neka druga tumačenja. Značenje ovog hadisa ni u kojem slučaju ne može se protegnuti na one imame koji griješe prilikom učenja El-Fatihe u toj mjeri da se mijenja značenje Božijih riječi. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović