Takav čin je svakako haram (zabranjeno). Nije dozvoljeno koristiti se sihrom kako bi se sastavili ili rastavili supružnici. To može biti širk ili kufr. Rekao je Uzvišeni Allah:
“A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, ti ne budi nevjernik!’” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati; iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada nikakve sreće neće imati na onom svijetu.’ ”

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 83. str.

Učenjaci ehli-sunneta jednoglasni su u mišljenju da privremeni brak (mut’a) nije validan i da se tretira nemoralom. Ako se ugovorom uvjetuje određeni vremenski period, takav je brak ništavan i mladenci nisu halal jedno drugom. (Vidjeti: El-Mugni, 7/137.) Imam Buharija zabilježio je Alijinu, radijallahu anhu, izjavu u kojoj stoji da je Poslanik, ﷺ, zabranio mut’a brak. U drugom predanju koje je zabilježio imam Muslim stoji da je Poslanik, ﷺ, zabranio ovu vrstu braka do Sudnjeg dana. Na osnovu ovih i drugih hadisa, većina učenjaka smatra da je prvobitna dozvola mut’a braka derogirana. (Vidjeti: Et-Temhid, 10/121, El-Mebsut, 5/152, El-Muhalla, 9/519, El-Insaf, i Es-Semerud-dani, 1/443.)

Međutim, ako mladoženja već u početku namjerava pustiti buduću suprugu, ali je o tome ne obavijesti niti je uvjetuje određeno vrijeme bračnim ugovorom, po mišljenju većine učenjaka, takav će brak biti validan. (Vidjeti: El-Mugni, 7/137.)

Po njihovom mišljenju, brak je ispravan jer su svi njegovi uvjeti ispunjeni, a sama namjera ne utječe na validnost braka, jer vrijeme bračne veze nije uvjetovano niti se namjera mora realizirati. Drugi dio islamskih učenjaka smatra takav brak privremenim što je po šerijatskim mjerilima ravno mut’a braku. Ovo je stav imama Evzaija, a od savremenih učenjaka odabrao ga je Ibn Usejmin, novi sastav Stalnog kolegija za izdavanje fetvi u sastavu: Bekr Ebu Zejd, Salih Fevzan, Abdullah Gudejan, Abdulaziz Alu Šejh, (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 18/449.) a koliko se sjećam i šejh Albani se opredijelio za ovaj stav. Upitan u vezi s čovjekom koji oženi ženu koja je tri puta puštena s namjerom da je ponovo učini dopuštenom prvom suprugu bez ikakvog dogovora s njim, Ibn Omer je odgovorio: “Ne može je oženiti, osim ako je istinski želi za suprugu, takve smo stvari za vrijeme Poslanika, ﷺ, smatrali nemoralom.” (Hakim, 2/217/2806, Bejheki, 7/339/14189.

Imam Hakim, Zehebi i Albani ovo predanje smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Irvaul-galil, 6/311.) U najmanju ruku, preče je ne sklapati ovakvu vrstu braka, jer je u tome prijevara, obmana, sijanje mržnje, ružno predstavljanje islama, iskorištavanje muslimanke itd. Na kraju, postavljamo pitanje: da li bi neko volio udati kćerku, sestru ili majku za čovjeka koji će joj dati razvod za mjesec, dva, godinu ili dvije?! Musliman ne smije učiniti drugima ono što ne bi volio da njemu drugi učine, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Neka Svevišnji i vas nagradi zbog postavljenog pitanja, jer o vjeri ne pita osim ko vodi računa o njoj. Ako mi dopustite, korigirao bih postavljeno pitanje, odnosno potpitanje: “Kako se postaviti u svađi?”, i formulirao bih ga ovako: “Kako se sačuvati svađe?” Nedvojbeno, bolje je i lakše izbjeći svađu nego se sačuvati grubih izraza i vrijeđanja kada svađa već nastane. Vjernik treba biti mudar i prema drugim ljudima treba se postaviti kao što se ljekar postavlja prema pacijentima: pacijentu treba savjet, korisna riječ, blago i uljudno ophođenje, ne treba mu osornost i grubost. Pogledajmo kako se Allahov Poslanik, ﷺ, lijepo ophodio prema muslimanima koji su se ponekad nekorektno ponijeli prema njemu. Zato su ga svi voljeli i cijenili. Resulullah, ﷺ, imao je na umu ove Allahove, dželle šanuhu, riječi: “A da si ti bio grub i osoran prema njima, oni bi se razbježali…” (Ali Imran, 159.)

Subhanallah, ako bi ashabi pobjegli od njega zbog grubosti, kako bi onda postupila naša rodbina, prijatelji, tazbina kada je riječ o nama! Da li neko od njih nas voli bar jednu desetinu koliko su ashabi voljeli Poslanika, ﷺ?! Budi blag, nastoj izbjegavati svađe, strpi se Allaha radi, pa ćeš vidjeti kako Stvoritelj, dželle šanuhu, učvršćuje i pomaže strpljive. A ako, ne daj Bože, dođe do svađe, izbjegavajte ružne riječi; nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju: “Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom bliski prijatelj postati!” (Fussilet, 34.) Prelaženje određenih granica i kršenje normi prilikom svađe izrazita je osobina licemjera, što stoji u hadisu koji je zabilježio imam Buharija: “…a kada se svađa ili prepire, prelazi granice.” Molim Svemogućeg Allaha da ti pomogne i da ti da ono što je najbolje za tebe na ovom i budućem svijetu!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Pomoći brata muslimana u nevolji obaveza je svakog vjernika. S druge strane, onaj kome je učinjena nekakva usluga dužan je, u najmanju ruku, zahvaliti se dobročinitelju i uputiti za njega dovu Uzvišenom Allahu. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Nije zahvalan Allahu onaj ko nije zahvalan ljudima.” (Ebu Davud i Tirmizi. Imam Tirmizi ovaj hadis smatra vjerodostojnim.) U drugoj verziji ovog hadisa stoji: “Najzahvalniji Allahu jesu oni ljudi koji zahvaljuju ljudima.” (Ahmed i Taberani. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/233.)

Iz ovih predanja zaključujemo da musliman svoje ponašanje neće upotpuniti ako ne bude zahvaljivao svakom dobročinitelju, radilo se o sitnici ili velikoj stvari. Dokaz za ovu našu konstataciju jeste hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko nije zahvalan na maloj usluzi, nije ni na velikoj.” (Ahmed i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 6/516, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/272.)

Najjednostavniji vid zahvale, ako već ne postoji mogućnost protuusluge, jeste zahvala riječima i dovom dobročinitelju. Allahov Poslanik, ﷺ, veli: “Ko vam učini kakvo dobro, uzvratite mu; ako nemate mogućnosti, molite za njega toliko dok ne vidite da ste mu se odužili.” (Ebu Davud, Ahmed i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1031.) U drugom hadisu Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Ko nema mogućnost za protuuslugu, neka pohvali dobročinitelja, tako će mu se zahvaliti, u protivnom negirao je učinjeno dobročinstvo.” (Ebu Davud i Tirmizi. Imam Tirmizi ovo je predanje smatrao dobrim, a šejh Albani vjerodostojnim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/181.)

Poslanik, ﷺ, prije Bitke na Hunejnu pozajmio je od Abdullaha b. Ebu Rebie Mahzumija imetak. Vraćajući se s pohoda, rekao je: “Allah ti dao blagoslov u porodici i imetku!” (Ahmed, 4/36, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Bulugul-emani, 15/84.) Aiša, radijallahu anha, prenosi  da je Poslanik, ﷺ, primao i davao poklon. (Buharija, Ebu Davud i Tirmizi.) Kada je Musa, alejhis-selam, napojio stado dviju djevojaka, jedna od njih dođe i kaza: “Moj te otac zove da te nagradi zato što si nam napojio.” (El-Kasas, 25.)

Nepriznavanje dobročinstva pogrdno je, makar se radilo o životinjama. Neka je muslimanka pobjegla na devi od neprijatelja pa se (u velikoj radosti) zavjetovala da će, ako stigne do Medine, zaklati tu devu. Kada je za to čuo Poslanik ﷺ, rekao joj je: “Ružno je to čime zahvaljuješ toj devi.” (Ebu Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Uvaženi brate, bez obzira na sve, nastavi činiti dobročinstvo svojim poznanicima. Tebi pripada nagrada za dobro koje učiniš. Zar ne bi volio da budeš jedan od najdražih ljudi Svevišnjem Allahu, na osnovu hadisa: “Najdraži ljudi Allahu jesu oni koji najviše koriste ljudima.” (Taberani, 12/346-347, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/575.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović