Ovo je jako lijepo postavljeno pitanje i opaža se da onaj ko ga je postavio pomno prati predavanje i umije zapaziti detalje. Da, u pouzdanom hadisu koji je preko El-Beraa b. Aziba, radijallahu anhu, zabilježio imam Ahmed stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, govoreći o stanju vjernika poslije smrti, između ostalog, rekao sljedeće: “…i meleki vrate njegovu dušu u tijelo pa se potom pojave dvojica meleka, posjednu ga i upitaju: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Čovjek odgovori: ‘Moj je Gospodar Allah.’ ‘Koja je tvoja vjera?’, upitaju oni, na šta on odgovori: ‘Moja je vjera islam.’ Meleki ga upitaju: ‘Ko je čovjek koji vam je poslan?’ On odgovori: ‘On je Allahov poslanik.’ Naposlijetku ga upitaju: ‘A šta si radio na dunjaluku?’ ‘Čitao sam Kur’an, vjerovao u njega i potvrđivao njegove ajete’, odgovori on. Tad se začuje glas s neba: ‘Moj rob istinu govori, zastrite ga i prekrijte džennetom i dženetska mu vrata otvorite!’ Do njega će džennetski dah i lagodnost doprijeti, a mjesto u kaburu bit će mu prošireno dokle mu pogled seže. I pojavit će se prelijep čovjek koji će imati otmjenu odjeću i prijatan miris. Reći će mu: ‘Raduj se svojoj sreći! Evo ovo je tvoj obećani dan!’ ‘A ko si ti? Na tvom se licu vidi da donosiš lijepe vijesti’, upitat će čovjek. Onaj će odgovoriti: ‘Ja sam oličenje tvojih dobrih djela. Boga mi, bio si predan Allahu čineći dobra djela, a sustežući se od grijehâ, pa neka te Allah dobrim nagradi!’” Ovaj čovjek jest svjestan da je Allah njime zadovoljan i da će biti dženetlija, ali će to zaboraviti kad nastupi Dan konačnog, strašnog polaganja računa. Štaviše, poslanici će toga dana strahovati od lošeg završetka, govoreći: “Eh, da mi je da se danas ja spasim!” premda je nemoguće da Allah, džellešanuhu, poslanika ili vjerovjesnika kazni u paklenoj vatri.

Dakle, u strahotama kakve čovjek dotad nije vidio, u neizvjesnosti kakvu nije osjetio i bespomoćnosti kakvu nije doživio, čovjek koji je u kaburu obradovan džennetom neće se sjetiti te radovijesti. Ili možemo kazati ovako: Sudnji dan čine brojne etape, od kojih su neke spomenute u časnom Kur’anu a neke u hadisu, i možda će čovjek u jednoj od tih etapa pomisliti da će nastradati i da će neizostavno biti kažnjen u džehennemu, pa će se izbezumiti od straha, a kasnije, u drugoj etapi, strah će minuti i on će imati na umu onu radovijest iz kabura. Ili ćemo pak ovako reći: strahotama Dana ustanuća neće biti izloženi vjernici nego isključivo nevjernici i grešnici. U vezi s vjernicima, Allah, džellešanuhu, kaže: “Neće ih brinuti strah najveći i dočekivat će ih meleki: ‘Evo Dana vašeg, koji je bio obećan vama!’” (El-Enbija, 103). A tu je i hadis: “Svevišnji Allah kaže: ‘Tako mi dostojanstva Mog i tako mi veličine Moje, čovjek neće doživjeti dvostruku sigurnost ni dvostruki strah! Ako se čovjek ne bude Mene bojao na dunjaluku, dat ću da se boji na Dan kad saberem sve ljude. A bude li se Mene bojao na dunjaluku, dat ću mu sigurnost na Dan kad saberem sve ljude.’” (Ebu Nuajm, s dobrim lancem prenosilaca)

Bilo kako bilo, naše je da se pripremimo za stajanje pred Sveznajućim Allahom, Znalcem svih tajni, i nećemo, inšallah, biti na gubitku, postupajući prema predanju u kojem stoji da je Enes, radijallahu anhu, ispričao: “Neki beduin obratio se Vjerovjesniku, ﷺ: ‘Allahov Poslaniče, kad će se zbiti Sudnji dan?’ ‘Teško tebi! Šta si pripremio za Sudnji dan?!’, upita ga Poslanik. Beduin reče: ‘Nisam pripremio mnogo dobrih djela, ali volim Allaha i Njegova Poslanika.’ Poslanik mu kaza: ‘Bit ćeš na Sudnjem danu s onima koje si volio!’ ‘Odnosi li se to i na nas?’, upitali smo. Resulullah, ﷺ, odgovori: ‘Da, i na vas se to odnosi.’ I taj je dan za nas bio dan velike radosti” (El-Buhari). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman  Kuduzović

Vjerovanje, iman, povećava se i smanjuje, prema vjerovanju ehli-sunneta. Abdullah b. Amr i Abdullah b. Omer, radijallahu anhum, kažu da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Iman se pohaba u čovjekovu srcu kao što se pohaba odjeća, pa molite Svevišnjeg Allaha da obnovi vaše vjerovanje!” (Et-Taberani s dobrim lancem prenosilaca).

Islamski autoriteti razmatrali su mnoge stvari koje dovode do povećanja imana; možemo se ograničiti na sljedeće: spoznaja Uzvišenog Allaha, stjecanje šerijatskog znanja, pomno razmišljanje o Allahovim znamenjima i Njegovim stvorenjima, učenje Kur’ana i razmišljanje o njegovim značenjima, često spominjanje Plemenitog Allaha, davanje prednosti vjeri nad prohtjevima duše, sustezanje od grijeha, klanjanje dobrovoljnih namaza, traženje od Svemogućeg Allaha da osnaži čovjeka i ulije u njegovo srce uvjerenje. Čovjek treba moliti dragog Allaha da ga učvrsti na vjerovanju i usmrti kao vjernika. Allahu, Posjedniku veličine i plemenitosti, pripada zahvala na ovom i na budućem svijetu, On sve zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Sadaka koju živa osoba udijeli na ime mejjita koristi mejjitu, po konsenzusu – jednoglasnom stavu učenjaka ehli-sunneta vel-džemata. Na osnovu hadisa koji bilježe Buharija i Muslim od Aiše, r.a., u kojem se navodi da je Allahovom Poslaniku došao čovjek i kazao: ”Allahov Poslaniče, moja majka je preselila iznenada i nije ništa u vasijjet ostavila, a da je progovorila, mislim da bi naredila da se sadaka izdvoji, hoće li ona imati nagradu ako ja dam sadaku na njeno ime?” ”Da”, odgovorio je Poslanik.

Također, imam Buharija zabilježio je hadis od Ibn Abbasa, r.a., da je preselila majka Sa’da ibn Ubade, r.a., u njegovom odsustvu, pa je došao Allahovom Poslaniku i kazao: ”Allahov Poslaniče, moja majka je preselila u mome odsustvu, hoće li joj koristiti ako udijelim sadaku na njeno ime?” ”Da”, kazao je Allahov Poslanik. Kazao je Sa’d, r.a.: ”Uzimam te za svjedoka da je moja bašta El-Mihraf sadaka u njeno ime.” Još je drugih argumenata koji potvrđuju da mejjit ima koristi od sadake koja se udijeli na njegovo ime.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 2634, 9. tom, str. 27)

Ako bi se moglo izvesti da se mejjit ukopa bez tabuta i bez sanduka, to je sunnet. Nije preneseno od Allahovog Poslanika niti od ashaba da su ukopavali svoje mrtve u sanducima, a svako dobro je u slijeđenju njih. Ukopavanje mrtvih u sanduku je oponašanje nevjernika i ovosvjetskih rasipnika, a smrt bi trebala da bude pouka i poruka. Ako se to ne bi moglo izvesti, osim da se mejjit ukopa u sanduku, to je onda dozvoljeno, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Ništa vam u vjeri teško nije propisao”, i riječi: ”Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti.”

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 1705-d, 8. tom, str. 431)