Blagoslovio Plemeniti Allah Vašu kćerkicu i učinio je odanom, iskrenom vjernicom! Učeći ezan i ikamet djetetu nakon što se rodilo, niste, ako Bog da, pogriješili, tim više jer neki učenjaci smatraju da je poželjno djetetu proučiti ezan i ikamet. A oni roditelji koji svojoj djeci ne prouče ezan ni ikamet postupili ispravno. Naime, ne postoji vjerodostojan hadis u kojem stoji da je Resulullah, ﷺ, proučio ezan i ikamet novorođenčetu. Hadisi koji govori o tome nisu prihvatljivi.

Prvi hadis jest predanje Husejna b. Alije, radijallahu anhu, koji veli da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Dijete kojem se prouči ezan na desno a ikamet na lijevo uho bit će zaštićeno od demonke.” (Ebu Ja‘la, Ibn Sunni i Ibn Adijj. Ovaj je hadis izmišljen.)

Drugi hadis je Ibn Abbasovo predanje u kojem stoji da je kazao: “Allahov Poslanik, ﷺ, proučio je ezan na desno uho Hasana b. Alije, a ikamet je proučio na lijevo uho.” (El-Bejheki. I ovaj je hadis izmišljen.)

Treći hadis predanje je koje prenosi Ebu Raifi, koji kaže: “Poslanik, ﷺ, proučio je ezan novorođenčadima Hasanu i Husejnu, svakome na uho, i naredio je da se tako čini.” (Et-Taberani. Ovaj je hadis slab.)

Stavljanje bijelog luka i tespiha pod jastuk nije utmeljeno islamom. To je sujevjerje. Islam je vjera koja čovjeka oslobađa izmišljotina i zlih slutnji. O, kako je lijepo biti vjernik u dragog Allaha i znati da On čuva vjernika i pazi na njega!

Svom djetetu zakoljite akiku (janje šest mjeseci starosti pa naviše), jer je akika sunnet, i obrijte mu glavu, jer je i to sunnet – brijanje glave korisno je i s medicinskog aspekta. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Svako dijete zalog je svoje akike, koja se zakolje sedam dana poslije rođenja, kad mu se obrije glava i nadjene ime.” (Ahmed i Et-Tirmizi, kao Semurino, radijallahu anhu, predanje). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Zahvala pripada samo Allahu. Osjećaji koje si spomenuo u svom pitanju, dragi brate, imaju lijepe motive, ako Bog da. Oni su rezultat tvog osjećaja za nemarom i želje za čišćenjem duše i podizanja njenog stepena imana. No, važno je da te to ne odvede u propast, nego da bude praktični motiv za poboljšanje. Iskoristi svoj osjećaj za nemarom da bi krenuo djelovati, a ne da bi se predao niskom stupnju, zadovoljio stanjem ne promijenivši ništa.

Poslanik, ﷺ. se u svojoj dovi Allahu utjecao od nemoći i lijenosti. On nas je podučio kako da činimo djela koja će nam koristiti i na dunjaluku u na ahiretu. On kaže:

“Ustraj u onome što će ti koristiti, zatraži pomoć od Allaha i nemoj klonuti.” (Muslim, 4816.)

Poštovani brate, bogobojaznost učini prioritetom, jer Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se trebate bojati i ne umirite osim kao muslimani.”

Mi se trebamo prisjećati Njegovog obećanja i prijetnje. On je obećao Svojim dobrim štićenicima oprost i časnu nagradu: “Allah je obećao onima koji vjeruju i koji dobra djela čine, oprost.”

On je zaprijetio onima koji skrenu s pravog puta i prekrše Njegove naredbe ili ih zapostave: “Allah je obećao licemjerima i licemjerkama i nevjernicima vatru džehennemsku.” (Et-Tevbe, 68.)

To je učinio da bi stalno bili između straha i nade i da bi znali da je Allahovo obećanje istina, pa se zato ne obmanjuj ovim životom i pripremi se za Dan kada ćeš Ga sresti: “O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.” (Fatir, 5.)

Također, da bi više Allaha spominjali, jer je u tome smirenost srca i rahatluk duše: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!” (Er-Ra’d, 28.)

Trebaš što više donositi istigfar za naredbe koje si zapostavio. Uzvišeni Allah je vrata pokajanja učinio otvorenim pred svim grešnicima. Prenosi Muslim u Sahihu da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Uzvišeni Allah pruža Svoju ruku noću da bi se pokajao onaj ko je griješio u toku dana, i pruža Svoju ruku danju da bi se pokajao onaj ko je griješio u toku noći. Tako biva sve dok Sunce ne izađe sa Zapada.” (Muslim, 4954.)

Od Poslanika, ﷺ. se prenosi da je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘O sine Ademov, dok god Me zoveš i od Mene se nadaš, opraštat ću ti grijehe, i to Mi neće predstavljati poteškoću. O sine Ademov, kad bi tvoji grijesi dostigli vrh nebesa, a zatim od Mene zatražiš oprosta, Ja bih ti oprostio i to mi ne bi predstavljalo poteškoću. O sine Ademov, kad bi Mi došao s prepunom zemljom grijesima, a zatim Mi me susretneš (obratiš mi se) ne pripisujući Mi sudruga, došao bih ti s isto toliko oprosta.” (Tirmizi s dobrim senedom, 3463.)

Kad musliman živi u pokornosti Allahu, dž.š., On će mu iz svake poteškoće izlaz dati i za svaku brigu rješenje naći. Uzvišeni kaže: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.” (Et-Talak, 3.)

Počni sa farzovima (strogim islamskim dužnostima) i svoj nefs obaveži njima. Udalji se od zabranjenih stvari, a zatim se okreni pohvalnim djelima i postepeno ih obavljaj i povećavaj kako ne bi odustao ili ti ne bi dosadilo.

Na kraju, čuvaj se odgađanja jer odgađanje upropaštava djela, a kada počneš činiti kakvo djelo pokornosti požuri i ne kasni. Požuriti u ovim pitanjima vjere je pohvalno. Uzvišeni kaže: “I požurite da zaslužite oprost Gospodara svoga.” (Ali Imran, 133.)

Allah je zaštitnik uspjeha.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Meso koje dolazi od ehlul – kitabija (kršćana i Židova) u osnovi nam je dozvoljeno kao što nam je dozvoljeno i meso koje dolazi iz muslimanskih područja, iako ne znamo kako su ga zaklali i da li su spomenuli Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime prilikom klanja. Osnova je da se postupak onih koji su po njemu poznati smatra sigurnim i ispravnim, sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Poznato je da je u Šerijatu dozvoljeno meso muslimana i ehlul – kitabija i da je postupak na koji uobičajeno kolju, u osnovi ispravan.

Dokaz za ovo nalazimo u riječima Aiše, radijallahu anha:
“Neki su ljudi rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso za koje ne znamo da li je zaklano s Allahovim imenom?’ ‘Spomenite vi Allaha i jedite, ‘ reče im Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Aiša, radijallahu anha kaže: “Ti ljudi su bili novi u islamu.”

Oslanjajući se na ovo, smatramo da je meso koje nam dolazi od ehlul – kitabija dozvoljeno (halal) i nismo obavezni pitati za njega, niti o njima istraživati.

Međutim, ako saznamo da meso, koje nam dolazi nije zaklano na ispravan način, onda nam je zabranjeno da ga jedemo.

“…i ono čemu ističe krv, pri čijem klanju se spomene Allahovo ime…”

Čovjek ne treba pretjerivati u vjeri i raspitivati se o nepotrebnim stvarima. U slučaju da mu postane jasna neispravnost postupka klanja i uvjeri se u to, obavezan je izbjegavati konzumiranje takvog mesa. Ako posumnja i ne bude siguran da li je meso zaklano na ispravan način, vratit će se na jednu od dvije stvari:
-sigurnost
-opreznost (suzdržavanje)

Ako se bude ustručavao od konzumiranja takvog mesa, nema grijeha, a i ako ga bude jeo nema grijeha. Prema tome, za meso je važno sljedeće:

1. Da znamo da je zaklano na ispravan način, pa je dozvoljeno.
2. Da zamo da je zaklano na neispravan način, pa nije dozvoljeno.
3. Da ako sumnjamo u njegovu dozvoljenost (u ispravnost klanja), tada nismo obavezni raspitivati se i istraživati kako je zaklano i da li je spomenuto Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime pri klanju. Čak nas sunnet upućuje na to da je bolje da se ne pita i istražuje, jer kada su ashabi rekli Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ne znamo jesu li spomenuli Allahovo ime ili ne.” On im nije rekao : “Pitajte ih da li su to uradili ili ne” , nego im je rekao: “Spomenite vi Allahovo ime i jedite.”

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 224. str.

Hvala Allahu, neka je mir i spas na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i časne ashabe, a zatim: Dozvoljeno je koristiti oštećenu posudu za jelo ili u neke druge dozvoljene svrhe jer je Poslanik sallallahu alejhi ve selem to činio, a dokaz tome jeste hadis kojeg bilježi imam Buhari u svome Sahihu od Enesa b. Malika da je rekao:
„Dok je Poslanik ﷺ bio kod jedne od svojih žena, druga mu je poslala posudu s hranom. Žena kod koje je bio, po ruci je udarila slugu koji je donio tu hranu tako da mu je posuda ispala iz ruke i razbila se. Poslanik ﷺ je sakupio razbijene dijelove posude, kao i hranu te kazao: „Vaša majka je ljubomorna.“ Zatim mu je donesena ispravna posuda koju je dao slugi da je vrati onoj koja je poslala hranu, a oštećenu posudu je zadržao u kući one žene koja je tu posudu i oštetila.“

Imam Ahmed je u svome musnedu zabilježio hadis kojeg također prenosi Enes r.a. koji kaže: „Dok je Poslanik ﷺ bio kod jedne od svoih žena, ja mislim da se radi o Aiši r.a., druga mu je poslala posudu u kojoj je bila hrana. Žena kod koje je bio po ruci je udarila slugu tako da mu je posuda ispala i pukla na dva dijela. Zatim je Poslanik ﷺ rekao: „Vaša majka je ljubomorna.“ Dvije polovice posude je spojio i u njih stavio hranu pa rekao: Jedite, pa su jeli. Naposlijetku je razbijenu posudu zamijenio ispravnom, a razbijenu zadržao.

Kao što vidimo iz ove dvije priče, Poslanik ﷺ, zajedno sa svojim ashabima jeo je iz oštećene posude. Također, nije naredio da se oštećena posuda baci nego je zadržao i nastavio koristiti. Ovo je vezano za jelo i hranu.
Što se tiče konzumiranja pića s mjesta na kojem je posuda oštećena, imam Ahmed, Ebu Davud i drugi su zabilježili hadis od Seid El-Hudrija da je Poslanik ﷺ zabranio da se pije s mjesta na kojem je posuda oštećena, kao i da se puše u piće. (Ibn Hiban ovaj hadis je ocijenio vjerodostojnim, a Sujuti smatra da je hadis hasen) Bitno je napomenuti da su islamski učenjaci ovu zabranu stavili u red pokuđenih, a ne zabranjenih stvari, kao što to navodi imam Ibn Abdulber i imam Tahavi u svome djelu „Šerhu meani el-asar“

Savremena istraživanja su potvrdila da se upravo na mjestu gdje je posuda oštećena sakuplja veliki broj bakterija te je zbog toga, iz straha od zaraze, pokuđeno piti s mjesta na kojem je posuda oštećena.
A Allah najbolje zna.

Izvor: islamweb
Fetva broj: 32379

Fetvu preveo: Fahret Kadrić, apsolvent na šerijatskom fakultetu u Kuvajtu

Allahova, subhanehu ve te’ala, Uzvišena Knjiga, sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i konsenzus muslimana upućuje na to da su muslimanima dozvoljena jela ehlul – kitabija. Allaha, dželle šanuhu, kaže:
“Danas vam se dozvoljavaju sva lijepa jela, a dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga.”

Što se tiče samog pitanja u kojem se spominje da kršćanske klaonice (u Evropi i Americi) koriste metodu strujnog udara pri klanju ovaca, a pri klanju kokoški metodu jednovremenog presijecanja, navodim: “Tražio sam od nekih stručnjaka da mi precizno kažu šta podrazumijevaju pod tim, na što su mi odgovorili da se pod strujnim udarom misli na usmrćivanje životinja putem struje bez šerijatskog klanja, a pod jednovremenim presijecanjem se misli na presijecanje vrata kokoške u jednom potezu (odjednom).”

Ako se pod pitanjem podrazumijevaju dva navedena postupka, onda je odgovor sljedeći: Životinja koja se ubija strujnim udarom spada u lešinu, jer nije zaklana na šerijatski način koji podrazumijeva: presijecanje ždrijela, jednjaka i puštanje krvi. Prenosi se od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao:
“Ono čemu se pusti krv i spomene Allahovo ime pri njegovom klanju, jedite, osim ako je preklano zubom ili noktom.” (Buhari i Muslim)

Što se tiče jednovremenog presijecanja (koje koriste pri klanju kokoški), meso dobiveno takvim klanjem je dozvoljeno, jer u sebi sadrži šerijatsko klanje, a to je presijecanje ždrijela, jednjaka i vratnih žila, tako da pusti krv.
Šejh Ibn Baz

Fetve učenjaka dvaju harema – 246. str.