Na našoj stranici objavljen je tekst uvaženog šejha Selmana el-Aude, koji govori o pravilima komunikacije između različitih spolova, kojeg posjetitelji našeg portal mogu pročitati. Tekst je naslovljen sa “Zlatna pravila u Internet-komunikaciji između dvaju suprotnih spolova”, i zaista je opravdano nazvan zlatnim savjetima. Koliko je onih koji će zbog nepoznavanja ovih pravila izgubiti i dunjaluk i ahiret. Svakim danom svjedočimo sve većem broju ubistava čiji je scenarij počeo na Internetu, facebooku, pa su tako izgubili dunjaluk, a o gubljenju ahireta ne treba govoriti, zato što su to jasni i očiti grijesi.

U spomenutom tekstu šejh napominje da se prilikom komunikacije sa suprotnim spolom nikako ne koriste fotografije, pa kako onda opravdati korištenje kamere, i to u čemu? U ‘’virtualnom seksu’’! Ko? Dvije osobe koje kažu da prakticiraju islam! Kakav li je taj islam u kojem se dvoje ‘praktičara’ vjere virtualno naslađuju putem Interneta! Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun! Kada su učenjacima današnjega doba neki postavili pitanje da li je zakonitoj ženi dozvoljeno da putem Interneta pokazuje stidne dijelove tijela svome mužu koji radi u drugoj državi i ima potrebu za njom, odgovorili su da to ne bi trebali činiti, pa šta onda kazati o onima koji samo ‘’imaju namjeru da stupe u brak’’?

Nije mi jasno kako razmišljaju spomenute osobe? Kako mogu biti sigurne od prevare? Kako god se ‘’voljena’’ osoba spremna pokazati tebi, postoji mogućnost da u njenom životu postoji još ‘’voljenih’’ osoba kojima se pokazuje i virtualno naslađuje.

Spomenuta stvar, to što se oni vole, nije opravdanje da se virtualno naslađuju i da jedno drugome pokazuju stidne dijelove tijela, kao i da jedno drugome pričaju o stvarima intime. Nema sumnje da je spomenuta stvar zabranjena, i da počinioci tog gnusnog čina treba da se istinski pokaju Allahu. Allahov Poslanik u vjerodostojnom hadisu naziva zinalukom gledanje u ono što je zabranjeno.

Ako bi se takvim osobama izdala fetva da im je zabranjeno koristiti Internet općenito, normalno, korist toga prvenstveno bi se njima vratila – iako to oni sekundarno ne bi razumjeli – takva fetva ne bi bila daleko od istine.

Odgovorio: Elvedin Pezić prof.

Dozvoljeno je zavidjeti u sljedeća dva slučaja:

1.  Čovjeku kojem je Allah, dž. š., podario mudrost (Kur’an), pa ga on danonoćno uči, proučava i podučava njemu.

2.  Čovjeku kojem je Allah, dž. š., podario imetak, pa ga on danonoćno troši na Allahovom putu.

Iz fetvi i predavanja šejhaMuhammeda b. Saliha el-Usejmina

Osobi kojoj je neka žena majka po mlijeku, za ženidbu / udaju postaju zabranjeni samo majka po mlijeku i njeno potomstvo, tj. silazna loza (sinovi i kćeri i njihova djeca). A što se tiče njene uzlazne loze (predaka: oca, majke, djedova i nane) ili paralelnih srodnika (braće, sestara, amidža, tetki i njihove djece), oni nemaju nikakvog utjecaja kada je u pitanju srodstvo po mlijeku, i u tom slučaju propisi se ne mijenjaju, pa je dozvoljeno njima se ženiti i za njih se udavati.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Ovi se hadisi mogu objediniti s više aspekata:

1.    Zabrana da se za čovjeka kaže da je “es-sejjid” (gospodar) ne podrazumijeva da je to haram (strogo zabranjeno), nego da je samo mekruh (pokuđeno, tj. da je preče ne reći tako za čovjeka).

2.    Zabranjeno je tako govoriti za ljude kako ih šejtan ne bi mogao, vremenom, nagovoriti na pretjerivanje u poštovanju i veličanju bilo koga osim Allaha, dž. š. Jer, “Es-Sejjidul-Mutlak“ (Apsolutni Gospodar) samo je Allah, dž. š., i niko više osim Njega. A nema smetnje da kažemo da je neko “sejjiduna” (naš poglavar, tj. prvak ili vođa), “sejjidu beni-fulan” (vođa jednog naroda ili grupe), ali samo pod uvjetom da je onaj za koga se kaže da je “sejjid” (gospodar, poglavar) dostojan takve titule. Međutim, ako je to neki grješnik ili otpadnik, onda se za njega ne smije ni u kojem slučaju reći da je “sejjid” (gospodin, poglavar, vođa), ma koliko bio ugledan među svojim saplemnicima, sunarodnjacima ili sljedbenicima.

U hadisu se kaže: “Nemojte za munafika (licemjera) govoriti da je ‘sejjid’ (gospodar), jer i ako bi on i važio (među svojima) za takvoga, time ćete izazvati srdžbu svoga Gospodara.”

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Alejkum selam!
Brate u islamu, sve što se događa biva s Allahovim određenjem i obiluje mudrostima koje mi,ljudi, neupućeni u onostrano, nepoznato, ne možemo dokučiti. Nije Vam bilo lahko bez oca tolike godine, treba priznati.I treba pozdraviti Vašu lijepu, časnu namjeru da ga sad, eto nakon toliko godina, upoznate. Neka Vas Plemeniti Allah za to nagradi!

On je, ipak, Vaš otac i polaže kod Vas pravo na dobročinstvo. Za svoja će djela on odgovarati, a Vas će Sveznajući Allah pozvati na odgovornost zbog onog šta Vi budete činili. Grijeh koji je Vaš otac počinio zapostavljajući Vas neuporedivo je manji s grijehom nevjerstva, a znamo da je dragi Allah zapovijedio činjenje dobročinstvai prema roditeljima nemuslimanima, pa čak i u slučaju da roditelji nevjernici odvraćaju svoju djecu od islama: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15).

Tu su i Božije riječi: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'” (El-Isra, 23, 24) Ove Allahove riječi imaju općenit karakter, pa se odnose na roditelje koji su svojoj djeci posvećivali pažnju, i na one koji su u tome podbacili: roditelj se mora poštovati i mora mu se dobro činiti ma kakve okolnosti bile i ma kako se on ponašao.

Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, ﷺ, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!'” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.

Onaj ko čini dobročinstvo svojim roditeljima, ma kako se oni prema njemu odnosili, taj će osjetiti tragove Božije milosti još na ovom svijetu. Allahu, daj nam snage i volje da činimo dobro svojim roditeljima! A Allah je pokrovitelj uspjeha!

Odgovorio: Abdurrahman  Kuduzović