Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Na vama je da se iskreno pokajete Allahu,  dž.š., zbog činjenja tog harama, da momentalno prestanete sa tim nedjelom, a iskupljenje za taj čin će vam biti da stupite u brak, i da izađete iz te zabranjene veze. Šerijatsko zabavljanje između dvoje je samo kada stupe u brak, prije toga nema ni pomena od „šerijatskog zabavljanja“. Pošto se vas dvoje već dobro poznajete – jedino rješenje vašeg problema jeste da što prije stupite u brak, da što više istigfar činite i od Allaha, dž.š., oprosta, za svoje grijehe, da tražite, a On je taj koji iskreno pokajanje prima i grijehe oprašta. Tekst u prilogu će vam dati više detalja o vašem nedjelu:

Bludnici ili mušrici…

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

We alejkumu Selam. Na pitanje o želatinu u hrani mr. Semir Imamovic je Islamskom casopisu SAFF-u dao sljedeći odgovor: “Islamski klasici su razmatrali pitanje preobrazbe nečistoće u neku drugu materiju, kao što je preobrazba alkohola, preobrazba psa ili svinje u pepeo ili so (tako što se zapale ili bace u solanu), i iznijeli su različita mišljenja i poglede oko promjene propisa nakon preobrazbe.

Svi su stava da alkohol (alkohol je prema mišljenju četiri pravne škole nečist), koji se prirodnim putem preobrazi u sirće- bez utjecaja ljudskog faktora-gubi prvobitni propis, i postaje dozvoljen.

Razišli su se oko ostalih vrsta nečistoća: učenjaci hanefijske pravne škole, Malik i Ahmed po jednom mišljenju, zahirije i šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, Ibnu-l-Kajjim, Ševkani, Hasan-han, Ibn Hazm, su stava da ukoliko se nečistoća preobrazi u nešto drugo, i u potpunosti izgubi svoja svojstva i karakteristike, gubi prvobitni propis-zabranu, i postaje dozvoljeno njeno korištenje.

Šafije, hanbelije, prema jačem predanju od imama Ahmeda, i Malik, prema jednom predanju, smatraju da se nečistoća ne može preobraziti i da se njen propis ne može mijenjati (Nakon ovoga brat Semir navodi mnoga djela, a ko je toliko učen da ga to interesuje, neka pogleda u Saffu koja se djela spominju).

Prvo mišljenje je jače i temelji se na sljedećim dokazima:

a) Poređenje (analogija) svih ostalih nečistoća sa alkoholom. Postoji koncenzus islamskih učenjaka da alkohol koji se prirodnim putem, bez djelovanja ljudskog faktora, preobrazi u sirće postaje dozvoljen, a većina učenjaka zadržava taj stav i kada je riječ i o manualnom pretvaranju alkohola u sirće. Isti propis treba važiti i za ostale nečistoće, nakon što dožive hemijsku promjenu (preobrazbu), takvo nešto nije u skladu sa zdravom logikom, koja se ne kosi sa šerijatskim tekstom.

b) Poređenje sa štavljenjem kože lešine. Većina učenjaka je stava da koža lešine stavljenjem postaje čista, na osnovu riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Štavljenjem koža postaje dozvoljena.” (Muslim)

c) Metodološko pravilo: “Propis vazi kada za njega postoji povod”. Povod zabrane alkohola je opojnost, i kada nje nestane, prestaje važiti zabrana; tako isto povod zabrane nečistoće je njena suština i karakteristike, kada toga nestane-prestaje biti zabrana.

d) Nečiste materije (ljudski izmet i mokraća, lešina, pas, svinja i dr.) kada se osuše, isparavaju u atmosferi, i od njih i drugih tvari formiraju se oblaci iz kojih se opet spušta čista kiša koju ljudi piju, a kada se te iste materije zakopaju u zemlju, rastvore se, voda iz njih odlazi u najniže slojeve zemlje, čisti se od svih primjesa i pretvara se u čistu i pitku izvorsku vodu. Takav je slučaj i sa mlijekom. Ono uslijed potpune preobrazbe i promjene, nakon što je bila nečista i zabranjena krv u životinjskoj utrobi kao što to potvrđuje Kur’an (En-nahl,66), postaje čisti i dozvoljeni napitak.

e) Poređenje preobrazbe nečistoće sa preobrazbom čistoće. Naime, kada se čista tvar preobrazi u nečistu, postaje zabranjena i nečista, kao sto je voda koja se pretvori u mokraću i izmet. Kako to da ovdje preobrazba utječe na propis, a ne utječe kada se radi o obrnutoj situaciji- kada se nečistoća preobrazi u čistoću. Allah, dž.š., izvodi čisto iz nečistog, i nečisto iz čistog, stoga ne treba gledati na osnovu od koje je čista ili nečista tvar nastala, nego na svojstva i karakteristike koja ona posjeduje. Ako nestane imena i svojstva ne može se zadržati propis, jer se propis veže i za jedno i za drugo (“I´lamul-muvekkin”,1/394).

Na osnovu rečenog, može se donijeti i šerijatsko-pravno rješenje za svinjski želatin. No, prije toga ćemo nešto kazati o želatinu i njegovom nastajanju, kako bi čitaoci mogli u potpunosti razumjeti razlog podvođenja želatina pod spomenuta pravila i principe. Želatin je proteinska materija koja nalikuje proteinu krvi (hemoglobinu), inzulinu, i proteinu jajeta. Karakterističan je po tome što se otapa u vodi. Najvie se dobija od svinjskih i goveđih kostiju. Godišnje se u svijetu proizvede oko 200.000 tona želatina. Više od polovice je svinjskog porijkla. Koristi se u konzerviranju hrane, zaleđenoj hrani, slatkišima, mliječnim proizvodima (svježi sir, jogurt), raznim kremama, tjesteninama, ishrani bolesnika kod kojih je izvršen hirurški zahvat na probavnom kanalu, u malokolaričnoj hrani radi kontroliranja tjelesne težine, pripravljanja nekih vrsta lijekova, u medicini kod hirurških zahvata za zaustavljanje izljeva krvi i dr..

Želatin nastaje kao posljedica pucanja (raspada) molekule životinjskog proteina. U reakciji koja se odvija uz prisustvo vode, djelići vode zauzimaju mjesto u različitim dijelovima spomenute molekule, što prouzrokuje pucanje hemijskih veza u molekuli, i formiranje novih hemijskih molekula koje su manjeg obima. Reakcija se odvija na kiseloj ili nekoj drugoj podlozi. Novonastale molekule se u potpunosti razlikuje od proteina od kojih su nastale. To se može provjeriti na razne načine. Nije moguće utvrditi da postojij ikakva suštinska razlika između želatina dobivenog od različitih životinja, jer on u potpunosti gubi svojstva i karakteristike koje bi ukazivale na osnovu od koje nastaje (brat Semir ovdje opet navodi u kojim djelima se može pogledati o tome).

Vidimo, dakle, da se radi o potpunoj promjeni, i ne može se više govoriti o kostima, ili nekom drugom dijelu svinje, nego o sasvim novoj materiji koja potpada pod šerijatsko pravilo: „Sve stvari su u osnovi dozvoljene, dok ne dođe dokaz koji neku stvar posebno zabranjuje.“ To znači da se više ne gleda da li je životinja iz čije je kosti dobiven želatin čista ili nije i da li je zaklana na propisan ili nepropisan nacin.

Na osmoj fikhskoj konferenciji Islamskog Medicinskog Kongresa u Kuvajtu (maj, 1995.) donesen je sljedeći zaključak: “Preobrazba (ar. el-istihala), koja znači potpuno pretvaranje jedne materije u drugu koje se po svojstvima razlikuje od nje, čini da nečiste tvari postanu čiste, i da ono što je zabranjeno bude dozvoljeno. Na osnovu toga mozemo reći daje želatin-koji nastaje od kostiju i kože nečiste životinje-čist i dozvoljeno je njegovo konzumiranje” – a Allah, dž.š., najbolje zna!

Odgovorio: prof. Jasmin Djanan

Pogledaj: http://www.n-um.com/?q=node%2F393

Dakle, preče je kloniti se i čuvati od svih nečistih stvari, kako u jelu, tako i u piću, liječenju, odijevanju itd., kol’ko god se to u mogućnosti i može, ali treba naznačiti i to da je po mišljenju većine islamske uleme dozvoljeno koristiti se nečistom stvari koja je zbog određenog hemijsko-fabričkog procesa postala čistom, izgubivši svoja prvobitna svojstva. Što se tiče direktnog miješanja hemijski neprerađenih svinjskih ili nečistih materija u hranu ili piće, poput mesa ili masti, ili podmazivanja tepsija i posuda od hrane ili premazivanja samih jela, peciva, hljebova i sl., takvo što je zabranjeno konzumirati, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj: http://www.youtube.com/watch?v=xToqnaOpzs0

Odgovor proslijedio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah, emma ba’ad…

Kada su u pitanju takmičenja i natjecanja treba u početku naznačiti da je dozvoljeno natjecati se i takmičiti se u stvarima koje donose dobro, nama lično ili društvu uopšteno, kako na polju dina (vjere), tako i na polju dunjaluka. Što se tiče načina učešća u tim takmičenjima i dobijanja nagrada, o tome islamski učenjaci kažu slijedeće:

1. Takmičenje i natjecanje bez materijalnog učešća i nagrada je dozvoljeno. Imam Ibnu Abidin, rhm., kaže: „Takmičenje bez učešća/nagrade, je dozvoljeno u svemu.“ (Pogledaj: Reddul-Muhtar, 27/20.)

2. Nagrade koje se dobijaju od uplata svih učesnika u određenom takmičenju a uzima je samo pobjednik – kada svaki učesnik ulaže određenu svotu novca ili imetka, a nakon svršetka takmičenja/igre pobjednik nosi pare od svih učesnika, tako da u toj situaciji imamo dobitnika i gubitnika – ovo je jasna slika el-Kimara, kockanja, koje nam je Šeri’atom zabranjeno, jer svaki učesnik ulaže određenu svotu novca, a svoju igru i takmičenje baziraju na trefu, slučaju, ukazanoj prilici ili nesmotrenosti protivnika – tako da takav način postupanja predstavlja nepravedno sticanje i jelo tuđeg imetka, i muslimanu nije dozvoljeno da učestvuje u takvim takmičenjima i natjecanjima.

3. Nagrade koje se dobijaju od nekoga sa strane – kada neko ko nije učesnik u igri daje nagradu pobjednicima i najboljima, radi podsticanja takmičenja u toj igri ili u nečem drugom, i ovako postupanje je dozvoljeno, i ne spada u oblike el-Kimara, kockanja koje je haram. Uslov je samo da je u pitanju igra ili takmičenje koje je Šeri’atom dozvoljeno i koje se ne suprostavlja ciljevima i intencijama Šeri’ata, a pogotovu ako su u pitanju natjecanja u kojima se muslimani podučavaju raznim intelektualnim i borilačkim vještinama.

Pogledaj: http://www.onislam.net/arabic/ask-the-scholar/131301-2011-06-24-13-29-59.html

Dakle, shodno navedenom, nije vam dozvoljeno učestvovati na takav način u fudbalskom turniru preko Plejstejšena, niti u bilo kojoj drugoj igri ili takmičenju – gdje će svi učesnici plaćati svoje učešće a samo najbolji nositi nagrade, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Islamski učenjaci, kada govore o šeri’atskoj odjeći, žene muslimanke, spominju sljedeće uslove:

1. Da hidžab pokriva cijelo tijelo izuzev lica i šaka oko kojih se islamski učenjaci razilaze da li je obaveza i njih pokrivati ili ne. Neki smatraju da je obavezno pokrivati ih uvijek, dok drugi smatraju da je obavezno ženi pokrivati lice i šake u pokvarenim sredinama ili vremenima, kao preventivna mjera. Neki učenjaci pod ovim uslovom podrazumijevaju i to da ženski ogrtač ne smije imati proreze za rukave već da sav mora biti iz jednog dijela.

2. Da hidžab ne bude sam po sebi ukrasan na taj način da privlači poglede muškaraca, shodno kur’anskom ajetu: „Nemoj ukrase svoje da ispoljavaju!“ (el-Nur, 31.)

3. Da hidžab ne bude proziran, jer je svrha odjeće pokrivanje, a to se ne može izvesti sa prozirnom odjećom. Providna odjeća povećava izazovnost kod žene, što je Poslanik s.a.w.s., i opisao riječima: „Žene, odjevene a gole!“ (Muslim)

4. Da hidžab bude komotan i širok, nikako tijesan, jer tijesna odjeća ocrtava dijelove tijela, što također vodi fesadu i nemoralu.

5. Da hidžab ne bude namirisan, jer ženi muslimanki nije dozvoljeno da izlazi među muškarce namirisana. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi koji osjete njen miris – ona je bludnica!“ (Ebu Davud, Tirmizi, Nesa’i)

6. Da hidžab ne sliči odjeći muškaraca, shodno riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Nije od nas žena koja se poistovjećuje s muškarcima, niti muškarac koji se poistovjećuje sa ženama!“ (Ahmed) U ovo će spadati oblačenje uskih pantalona, koje je ženi zabranjeno izuzev ako se radi o pantalonama koje se nalaze ispod haljine, ili maksimalno širokim pantalonama nalik nekadašnjim tumajlijama-šalvarama-dimijama.

7. Da hidžab ne sliči odjeći žena nevjernica, jer je razlikovati se od nevjernika jedna od intencija i ciljeva Šeri’ata. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Ko se poistovjeti s nekim narodom on pripada njima!“ (Ahmed, Ebu Davud)

8. Da hidžab svojim izgledom ne spada u odjeću šuhreta – isticanja i oholjenja, kojom se osoba, načinom svoga oblačenja, izdvaja od ostalog svijeta.

9. Da hidžab nema na sebi slika ili raznih imena specifičnih za nevjernike poput marki kristian dior itd.

Allah, dž.š., kaže: „A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.” (el-Nur, 60.) – dakle ovaj ajet je decidan i jasan, da žena mora biti pod ogrtačem sve dok ne postane stara ili dok ne ostane bez žudnje za udajom, ili dok ne izgubi volju za muškarcom ili dok muškarac ne izgubi volju za njom.

Na ove uslove šeri’atskog hidžaba nas upućuje Kur’an i Sunnet, tako da je svakoj muslimanki obaveza da ispoštuje ove uslove odijevanja prilikom izlaska iz svoje kuće i boravka među ljudima koji joj nisu bližnji-mahrem. Ovi uslovi se odnose na sve vrste hidžaba i odjeće nebitno da li je u pitanju omanska ili saudijska ili katarska abaja i sl. Ako odjeća ne ispunjava navedene uslove, tj. bude mnogo ukrašena, ili izazovnih boja, ili namirisana, ili svojom tjesnoćom i uskošću bude ocrtavala dijelove tijela, ili sliči odjeći nevjernica ili odjeći muškaraca – takvo što je ženi-muslimanki, zabranjeno, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Poslije mene, po muškarce nisam ostavio veće fitne-iskušenja, od žena!“ (Muttefekun ‘alejh)

Pogledaj: http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=6745

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Ako je taj kupon besplatan, i ako se nije otišlo u trgovinu zbog njega, i cijene na toj robi budu kao i obično – nema ničeg spornog u popunjavanju takvog kupona i učestvovanju u takvoj nagradnoj igri, kojom određena firma nagrađuje svoje kupce i reklamira svoju trgovačku robu. Ako se kupon plaća, onda nije dozvoljeno kupiti ga radi učestvovanja u nagradnoj igri, jer će se to smatrati kockanjem (el-kimar), koje je ogavno i šejtansko djelo. Isti je slučaj ako kupon dolazi sa nekim proizovodom, a taj proizvod bude skuplji nego inače, zbog toga što sa sobom ima taj kupon, i to je zabranjeno jer spada pod pojam kockanja (el-kimar), i skuplja cijena od obične, na toj robi, nam ukazuje da je u pitanju cijena nagradnog kupona koji dolazi uz robu. I ako čovjek inače nije imao u planu ići u kupovinu ili nije imao u planu kupovati određenu robu, pa makar i imala istu cijenu, ali ju je kupio samo radi kupona koji dolazi uz nju, i radi učestvovanja u nagradnoj igri – da li se u tom slučaju čovjek kocka ili ne ovisiće o nijjetu dotične osobe a: „Ljudska djela se vrednuju prema namjerama, i svakom čovjeku će pripasti ono što je naumio!“ (Muttefekun alejh)

A Allah dž.š., najbolje zna.

Za više detalja obratiti se na stranicu: http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=161527

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha