Ukoliko doðe do kontakta spolnog organa muškarca i spolnog organa žene, obavezno je gupanje – gusul, pa makar i da nije došlo do izlaska sperme. Uvjet za ovaj kontakt jeste da on bude toliko da vrh spolnog organa muškarca uðe u spolni organ žene, i tada kupanje postaje obavezno za oboje, pa makar i da nije došlo do izlaska sperme, kao što smo to već spomenuli. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Hfz. Dževad ef. Gološ

Dozvoljeno je takvoj osobi obavljanje namaza, ali ne dolikuje da se dlake oko stidnih mjesta ne odstranjuju duže od četrdeset dana, zbog hadisa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u kojima se zabranjuje ostavljanje dlaka oko stidnih mjesta više od četrdeset dana.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 5091, 5. tom, str. 144)

Propaganda protiv prelijepe vjere islama dovela je do toga da roditelji više vole da njihova djeca uporopaštavaju svoju mladost baveći se raznim porocima nego da budu privrženi islamu, koji ljude poziva vrijednosti i odvraća ih od poroka. Allah, džellešanuhu, naredio je čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima, pa makar njegovi roditelji bili nevjernici i makar ga odvraćali od vjere: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15); “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).

O odnosu spram majke govori se u sljedećem predanju. Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, ﷺ, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.

Ako uvaženi brat živi daleko od džamije, toliko daleko da ne bi mogao čuti ezan proučen bez pojačala, nije dužan klanjati namaz u džematu, pa mu stoga savjetujem da ne izmišlja razloge kako bi mogao otići na skupni namaz. Vaš lijep odnos prema roditeljima i dobročinstveni postupci imat će, ako Bog da, za rezultat da roditelji popuste, to se mora dogoditi. U takvim je slučajevima greška suprotstavljati se i prepirati se s roditeljima, utoliko veća greška što oni ne znaju, nisu upućeni u suštinu, pa, želeći svom djetetu dobro, jer misle da su u pravu, staju mu na put islama i koriste se svime što im ide naruku da ga od toga odvrate.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Neki ljudi kažu da sklapanje braka sa više žena nije legitimno i da nije propisno izuzev čovjeku koji pod svojim starateljstvom ima žene sirote i boji se da neće biti pravedan. Taj čovjek može oženiti majku ili jednu od njenih kćerki. Ovaj stav argumentiraju riječima Uzvišenog Allaha: “Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četri.” (En-Nisa, 3)

Molimo vašu eminenciju da nam pojasni ono što je ispravno u vezi s tim.

Odgovor:

Ovo je neispravan stav, a značenje ajeta jeste da će čovjek u čijem je starateljstvu žena sirota, a boji se da joj ne može dati mehr kao njoj sličnoj ženi, potražiti drugu ženu za ženidbu. Žena je mnogo i Uzvišeni Allah nije u tome odredio ograničenja. Ajet aludira na legitimnost ženidbe sa dvije, tri ili četiri žene, jer se time postiže potpunija čednost, čuvanje pogleda i spolnog organa i to je uzrok uvećanja potomstva, kreposti mnogih žena, dobročinstva prema njima i njihove materijalne skrbi.

Nema sumnje da je za ženu bolje da muža dijeli sa jednom, dvije ili tri žene, nego da je uopće bez muža. Naravno, uvjet za to jeste pravičnost i mogućnost. Onaj ko se boji da neće biti pravičan, zadovoljit će se ženidbom jednom ženom i onima koje su u njegovom posjedu. Na ovo ukazuje i to podupire praksa Vjerovjesnika, ﷺ, koji je bio oženjen sa devet žena u trenutku kada je umro.

Uzvišeni Allah kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.” (El-Ahzab, 21)

Poslanik, ﷺ, svom ummetu pojasnio je da nikome od njih nije dozvoljeno da oženi više od četiri žene. Tako se saznalo da oponašanje Poslanika, ﷺ, u pitanju ženidbe može biti samo ženidba sa četiri ili manje žena. Ženidba sa više od četiri žene bila je specifičnost samo Allahovog Poslanika, ﷺ.

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 116, sakupio Muhammed el-Musnid

Islamski pravnici o ovom pitanju imaju različita mišljenja, a razilaženje u ovom pravnom pitanju – mes’eli, rezultat je razilaženja u pogledu općeg propisa kurbana. Naime, kurban je u hanefijskom mezhebu vadžib imućnom muslimanu, dok je u ostala tri mezheba pritvrđeni sunnet. (El-Mevsuatil-kuvejtije, 5/76–77)

Po mišljenju džumhura (većine) učenjaka, među kojima su malikijski, šafijski i hanbelijski mezheb, kada čovjek odredi konkretnu životinju za kurban, a čista je od svih mahana koje se ne smiju naći pri žrtvenoj životinji, te se zatim pri životinji pojavi mahana koju on nije uzrokovao i za koju nije odgovoran, zaklat će je i žrtvovanje je validno. Ibn Kudama kaže: “Kada čovjek za kurban odredi zdravu životinju bez mahane, te se nakon toga pri životinji pojavi mahana koja životinju čini nezadovoljavajućom za kurban, zaklat će je i time je žrtvovanje validno. To mišljenje preneseno je od Ataa, Hasana el-Basrija, Zuhrija, Sevrija, Malika, Šafije i Ishaka.” (El-Mugni, 11/104)

Ibn Tejmijja kaže: “A ako kupi životinju za kurban, te se nakon toga pri životinji prije klanja pojavi mahana, zaklat će je, prema jednom mišljenju učenjaka.” (Medžmuul-fetava, 26/304)

Dokaz za ovo mišljenje nalazi se u predaji koju bilježi Bejheki od Ibn Zubejra, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je među njegovim žrtvenim životinjama dovedena ćorava deva, pa je kazao: “Ako ju je to snašlo nakon što je kupljena, žrtvujte je, a ako ju je to snašlo prije nego što je kupljena, zamijenite je.” (Sunenul-Bejhekil-kubra, br. 10027, predaja je vjerodostojna po ocjeni imama Nevevija, El-Medžmuu, 8/363)

Ovakav je stav većine učenjaka ako se radi o životinji koja se žrtvuje za Kurban-bajram, a to žrtvovanje, shodno njihovom mišljenju, nije obavezno, međutim, ukoliko se radi o obaveznom prinošenju žrtve, kao što je zavjetni kurban, životinju koju snađe mahana dužnost je zamijeniti zdravom, jer samo žrtvovanjem životinje bez mahane ispunjava se obaveza. (El-Mugni, 11/104)

Učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je žrtvovanje kurbana vadžib svakom imućnom muslimanu, dok siromah to nije dužan. Stoga, hanefijski učenjaci u ovom propisu prave razliku između imućnog i siromašnog te imućnog obavezuju da oštećenu životinju zamijeni drugom, dok je siromahu dozvoljeno zaklati životinju i nakon mahane. Potvrđujući i obrazlažući ovaj stav u poznatoj knjizi hanefijskog mezheba El-Hidaje, nakon što je ukazano na mahane koje se ne smiju nalaziti pri žrtvenoj životinji, kaže se: “Sve spomenuto odnosi se na mahane koje se nalaze pri životinji u vremenu kupovine, a ko bi kupio životinju bez mahane, te nakon toga se pri njoj pojavi neka od mahana koje čine životinju neprikladnom za kurban, u tom slučaju, ako je imućan, dužan je zaklati drugu životinju, a ako je siromašan, dozvoljeno je i prihvatljivo da tu životinju (koju je snašla mahana) zakolje. Razlog za to jeste što je klanje kurbana imućnom u samom početku šerijatom stavljeno u obavezu i ta obaveza nije nastala kupovinom životinje, tako da obaveza nije vezana za tu konkretnu životinju, za razliku od siromaha kome je klanje kurbana postalo obavezno kupovinom životinje sa nijetom da bude kurban, pa je u njegovom slučaju obaveza vezana za tu konkretnu životinju.” (El-Merginani, El-Hidaje, 4/74)

Hanefijski učenjaci iz ovog propisa izuzimaju samo mahane koje nastanu pri samom klanju, kao naprimjer da se pri polaganju životinje na tlo radi klanja životinji slomi noga, takvo nešto ne čini životinju neprikladnom za kurban, svejedno bio prinosilac žrtve siromašan ili imućan.

Spomenuta predaja koju prenosi  Ibn Zubejr, radijallahu anhu, ide u prilog stanovištu većine učenjaka. Zatim, životinja kupljena s namjerom da se žrtvuje poput je povjerenog emaneta, a povjerenik nije odgovoran za oštećenje emaneta, ukoliko oštećenje ne nastane njegovim propustom. To znači da je životinju kupljenu za kurban dozvoljeno žrtvovati nakon pojave mahane koju vlasnik životinje nije uzrokovao, a zamijeniti je zdravom bolje je i potpunije. Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić