Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
“Postavljeno je pitanje u vezi kamatnog kredita, kako i zbog čega je haram. “Ja znam da jeste haram i protiv toga sam da se uzima i daje kamata, ali imam članove porodice koji su pitali više učenih ljudi koji su odobrili kamatu.”

Pitanje zašto je kamatni kredit haram i, druga stvar, kaže – pitala sam dosta ljudi koji su dozvolili kamatu. Pogledajte kako se neispravno razumijevaju pitanja. Prva stvar zašto je zabranjen kamatni kredit, zabranjen je zato što je kamata u islamu jedan od najvećih grijeha. Jedan od najgnusnijih grijeha u islamu je kamata. Samim tim, kamatni kredit – kamata – jednostavno strogo, strogo zabranjeno Kur'anom i sunetom Božijeg Poslanika alejhi salatu ve selam.

E, sada, imamo mi dio učenjaka koji su, za ljude koji žive u evropskim zemljama ili po zapadu ako rješavaju stambeno pitanje, dozvolili kamatni kredit, ali, pazite, nisu dozvolili kamatu. Oni su kazali: “To ti je nužda i uzmi kamatni kredit zbog nužde i potrebe, ali kamata ostaje haram”. Ne može kamatu niko dozvolit. Tu moramo napraviti razliku. Kamata je haram!

Već određen dio učenjaka, mi se ne slažemo sa tim učenjacima, smatramo da i na zapadu ljudi nemaju pravo da uzimaju kamatne kredite, makar rješavali stambeno pitanje. Bolje da budu pod kirijom, u zadovoljstvu svog Gospodara, nego da uzmu kamatne kredite, pa da su, možda, u srdžbi svoga Gospodara. Ne slažemo se s njima, ali, učenjaci koji su to dozvolili – dozvolili su to u nuždi, dozvolili su u potrebi, a kamata i dalje ostaje kamata – zabranjena.

Zato je veoma bitno širiti među ljudima svijest da je kamata haram. Onaj ko je uzima, uzima je zato što je to neko od učenjaka dozvolio zbog potrebe, a mi se ne slažemo sa tim stavom.”

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Svastika od ovog našeg brata udala se za nemuslimana. E sada, njena porodica, klasično, žele da je se odreknu. On, kao zet, i njegova supruga, sestra od te žene (svastika, znači), kako da se ponašaju prema toj osobi koja se udala za nemuslimana?

Generalno pravilo, žena kada se uda za nemuslimana, ona je počinila veliki grijeh. Apsolutno, žena muslimanka nikada, po islamu, se ne može udati za nemuslimana. Ne postoji opcija. Znači, žena muslimanka ne može se nikada udati za nemuslimana. Kada to uradi, ona čini veliki grijeh. To je, znači, blud. Žena kada se uda za nemuslimana, njen intimni kontakt sa njezinim čovjekom je blud. U redu. Ali, bez obzira, ona i dalje je muslimanka. Ona je i dalje muslimanka. Nije uradila djelo koje je izvodi iz vjere. Ovo nikako nije umanjivanje problema, ali samo su ovo naučne činjenice, ona je i dalje muslimanka a radi veliki grijeh.

Šta mi, kako se ophodimo prema velikim griješnicima, imamo metodu da ih bojkotujemo ako mislimo da će bojkot uspjeti. U današnje vrijeme niko ne želi bojkot. Ta žena, da je bojkot kod nje nešto važio, ne bi se ona tako ni udala. Tako da nam ostaje opcija kontakt, veza, savjet, nasihat, lijepa riječ, razgovor, dijalog, to je ono što možemo. To je ono što možemo. Da ostanemo sa takvom osobom u kontaktu. Kada imadnemo priliku da porazgovaramo, da joj kažemo da to što je uradila je greška, to je veliki grijeh u islamu, (..može li da..) ima opciju ili da se razvede ili opcija da, znači, razgovara sa tim svojim čovjekom, pa da prihvati islam i, ako Bog da, i to je jedno od rješenja.

Ali, znači ovdje je pitanje kako se ophoditi prema toj osobi. Allah najbolje zna. Znači, ostati sa njom u kontaktu, lijepa riječ, savjet, dijalog, razgovor, to je ono što možemo.”

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Da li, ako žena uzme muževo prezime, pa onda promijeni opet u svoje, da li je njen grijeh i dalje ostao grijeh? Nadamo se, svakako, da insan, ako je žena uzela muževo prezime – i rekli smo da je to zabranjeno, nije ispravno – nakon toga vrati svoje prezime kroz papirologiju, ona, inšallah, nije više griješna. E sada, ostaje taj momenat da se pokaje zbog onoga što je radila. Da se pokaje zbog onoga što je radila, znači, nadamo se da grijeh prestaje sa onim momentom kada žena vrati svoje prezime, ali ostaje činjenica da je to nekada uradila i da treba da se pokaje zbog toga što je uradila, tako da, inšallah biiznillah, ako objedinimo ove dvije stvari- ako se žena pokaje i ako je promijenila u dokumentaciji svoje prezime, odnosno vratila je svoje prezime- nadamo se, ako Bog da, da više nema taj grijeh.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Da li nam je dozvoljeno otići na hadždž ako su te pare zarađene na haram način?“
Pazite! U jednom pitanju tri pitanja. ,,Da li je dozvoljeno otići na hadždž sa parama koje su zarađene na haram način?“
Ako nam osoba koja je to zaradila na haram način pokloni te pare i sa tim parama da odemo na hadždž. Sad drugo pitanje: ,,Da nam neko donira pare koje je on zaradio na haram način“, i na kraju: ,,Da li je uopšte ispravno otići na hadždž od posuđenih para?“ Sad imamo treće pitanje i posuđene pare.

Pokušaćemo, ako Bog da, odgovoriti na sva ova pitanja: ,,Da li je dozvoljeno posuditi pare i otići na hadždž?“ – Da, dozvoljeno. Nije obaveza. Čovjek, znači, njemu je obaveza da ide na hadždž onog momenta kada on ima viška novca preko potreba sebe i svoje porodice, ima viška novca, porodica, djeca, dok on ode na hadždž i vrati se može uplatiti hadždž, zdrav je, onda treba da ide na hadždž. Al čovjek kaže: ,,Meni nije obaveza, al ja bih uzajmio pare pa, ako Bog da, vratiću u nekom narednom periodu tom čovjeku.“ Može li otići na hadždž? Može otići na hadždž. Znači, da li možemo uzajmiti pare i otići na hadždž? Možemo.

Drugo pitanje ,,Ako nam osoba, znači pokloni pare a te pare su zarađene na haram način?“ Prva stvar, kažu islamski učenjaci: ,,Ako smo sigurni da je određen poklon, nevezano za hadždž, stečen na haram način, mi ga nećemo preuzeti!“ Ali ako čovjek ima prodavnicu u kojoj prodaje stotinu artikala koji su halal i dva artikla koji su haram, njegov novac je izmiješani novac kojeg zarađuje, i inšallah, bi'iznillah, kazali su islamski učenjaci: u takvim situacijama dozvoljeno je uzeti poklon od osobe čiji način zarađivanja je i halal ali ima tu i harama, od takve se osobe može uzeti poklon. Samim tim ako bi nam takva osoba i ponudila novac da idemo sa njim na hadždž – možemo to, ako Bog da, uzeti. I prvo ovo pitanje koje je bilo ,,Možemo li otići sa parama koje su zarađene na haram način na hadždž?“ Kažu islamski učenjaci: ,,Ako bi insan otišao sa haram parama na hadždž, njegov hadždž je ispravan.“ Ispravan s apsekta, on je obavezu prema Bogu odužio ali da li mu je kabul i primljen hadždž? Slično nešto: čovjek u namazu cijelo vrijeme razgleda i cijelo vrijeme, znači ne razmišlja o onome što se uči, ali čovjek je bio pod abdestom, okrenuo se prema kibli, obučen kako treba, njegov namaz je ispravan ali je li kabul? Ili čovjek posti ali sluša muziku, krade, laže, petlja, šta će on? Može on reći da mu je post neispravan, post je ispravan ali je li kabul i primljen?

Tako da i čovjek koji bi otišao na hadždž sa novcem koji je zarađen na haram način, on je obavio ono što mu je obaveza, ispunio arefat, ispunio tavaf, ispunio saj i tako dalje. Ali je li mu hadždž primljen ili nije, to je nešto drugo.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Neko postavio, vjerovatno neka naša braća iz Makedonije, pa ima tu malo gramatičkih i pravopisnih grešaka, ali je pitanje ,,Ako insan ima dijete i obrije mu kosu, kako i na koji način će udijeliti sadaku?“

Došlo je u vjerodostojnim hadisima da Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, preporučio da osoba koja dobije dijete, 7. dan po rođenju djeteta, znači, da se nadjene ime i da se obrije glava, da se obrije glava i da se onda ta kosica izvaga i da se u protivvrijednosti zlata ili srebra udijeli sadaka. Pa ako bi rekli da dijete je imalo dva grama kose, znači kada se obrije kosa, odnese se kod zlatara izvaga se i zlatar kaže: 2 grama. Pošto je gram srebra ili gram zlata? Toliko. Na ime, znači, sadake udijelimo u protivvrijednosti težine kose, znači našeg novorođenčeta.

Tako da je to sunnet, lijepo uprakticirati. Ako neko ne želi da obrije glavu djetetu, pogotovo kad su u pitanju ženska djeca, onda se to može, da kažemo, procijeniti otprilike. Pa da se kaže, vjerovatno zlatari to znaju, koliko otprilike bude teška kosa djetetu kada vam donesu tu kosu, pa ako on kaže: bude gram, bude 2 ili manje ili više, uzećemo otprilike da i kosa našeg djeteta toliko je teška i na ime toga ćemo, ako Bog da, u protivvrijednosti udijeliti sadaku. To je znači jedan lijep i pohvalan postupak vezan za novorođenče.

Audio isječak odgovora