Došlo je mnogo pitanja na temu parade, kako reagovati, kako se ophoditi i šta je najbolje uraditi.
Evo jedinstven odgovor za sve:
Poznat je stav islama o homoseksualizmu, tj. idžma(koncesuz) učenjaka je na tome da je zabranjen.
Na zabranu ukazuje nekoliko ajeta o Lutovom narodu, nekoliko hadisa, i idžma ashaba.
Nema sumnje da je pojava i širenje homoseksualizma veliki munker.
Međutim, imamo mi u našem društvu i drugih parada kojima smo svakodnevno svjedoci. Primjer tih parada su sljedeći:
1. Parada neklanjača.
To jest, onih koji sebe smatraju muslimanima a neklanjaju nikako ili samo ponekad klanjaju.
Kaže Ibn Hazm:
“Nema većeg grijeha nakon širka od ostavljanja namaza dok mu ne izađe vrijeme i bespravnog ubijanja vjernika.” (El-Muhalla 11/19)
Također, Ibnul-Kajjim kaže da je ostavljanje namaza veći grijeh od ubistva, krađe, zinaluka, pijenja alkohola, i da je najveći od velikih grijeha.
2. Parada kockarnica
3. Parada zinaluka, nemorala i golotinje
4. Parada alkoholičara i mjesta gdje se alkohol toči i prodaje
5. Parada kamatnih banaka
6. Parada sihirbaza
7. Parada koncerata i diskoteka
Svi spomenuti munkeri ili su zabranjeni po idžmau učenjaka na što ukazuju Kur'an i sunnet, ili je veliki grijeh, ili je haram po većini učenjaka.
Detalji o svemu spomenutom su uglavnom opće poznati muslimanima, a ja sam o svima njima opširnije pisao u drugim tekstovima.

Na ove parade smo navikli, iako su one ili veći grijeh od gay parade ili na istom stepenu, a gay parada je nešto novo, i većina ljudi negativno reaguje na to, pa hoćemo reagovati i mi kako bismo ispunili obavezu negiranja munkera.
Ovo ukazuje da smo mi sami sebi protivriječni i neprincipijelni, jer na munkere koji su veći i gori od homoseksualizma a toliko su rašireni u našem društvu, na njih ne reagujemo kao da su sasvim normalni i prirodni, i kao da islam nema ništa protiv toga. A oko homoseksualizma se diže halabuka i pravi se od njega bauk samo jer je to nešto novo i jer većini ljudi, vjernicima i nevjernicima ne štima, pa sad imamo petlje i hrabrosti da se i mi dignemo i bunimo u prilog protesta. Gdje su nam petlja i hrabrost da reagujemo, protestujemo i negiramo gore spomenute, raširenije, zastupljenije i veće munkere od homoseksualizma. Lahko je glumiti velikog islamistu, u stvarima sa kojima se sredina i društvo sa tobom slažu kao u ovom slučaju.

Odgovor na pitanje kako reagovati na gay paradu:
Treba reagovati kao što reagujemo i na ostale munkere zastupljene u društvu, tj. pojašnjavanje istine sa gledišta islama po tom pitanju, savjetovanje na lijep način i sa mudrošću, itd.
Ako ima onih koji su pravili i organizovali demontracije, i mirne proteste protiv kockarnica, alkohola, kamate, muzike, golotinje koji su rašireni u društvu, pa široko im bilo neka prave i protiv gay parade, a takvi nam nisu poznati. Od apsurda mirne šetnje i protesta protiv gay parade bilo bi i to, da bi muslimani protestanti mirno šetali pored većih munkera od same gay parade, što je smiješno.
Još ako ovome dodamo da velika većina homoseksualaca nisu muslimani uopšte, onda ovo pitanje dobija sasvim drugačiju dimenziju, jer kao što kažu učenjaci nema grijeha nakon kufra, odnosno svi grijesi poslije kufra su blaži od kufra.

Ve billahi tevfik

Odgovorio dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične web stranice: https://zijadljakic.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Nema šerijatske smetnje da se oženjeni sin odjeli od roditelja nakon što je određeno vrijeme živio sa njima u zajednici, svejedno bio on jedinac ili imao još braće i da li će roditelji ostati sami da žive.

Ova dozvola nije u suprotnosti niti narušava dobročinstvo prema roditeljima, poslušnost prema njima i neophodni hizmet jer se dobročinstvo i hizmet njima može činiti i kad se ne živi sa njima. Nema šerijatskog argumenta ni u Kur'anu ni u sunnetu koji ukazuje na obavezu zajedničkog života oženjenog (ili neoženjenog) sina sa roditeljima.

Život u zajednici može biti sporan i zabranjen ako je supruga prinuđena da se miješa sa djeverom jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu rekao da je djever za ženu poput smrti, o čemu ima poseban i detaljan tekst.

Također, obzirom da supruga osobe koja je postavila pitanje nije u dobrim odnosima sa njegovim roditelja i obrnuto, to je još dodatan razlog da se odijele. U osnovi svaki bračni par treba imati svoju privatnost i živjeti svoj život a što je jako teško postići živeći u zajednici.

Ve billahi tevfik

Odgovorio dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične web stranice: https://zijadljakic.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Ako pod šijama misliš na rafidije, odnosno isna ‘ašerijje (koji vjeruju u dvanaest imama) koji danas uglavnom žive u Iranu, onda je odgovor sljedeći:

Nema razilaženja među učenjacima Ehlu suneta da su rafidije novotari i da su na dalaletu. Međutim, razišli su se oko toga da li su rafidije kjafiri ili ne na otprilike neka tri mišljenja.

Prvo mišljenje: to je stav skupine učenjaka koji smatraju da su rafidije u osnovi kjafiri. Od tih učenjaka su: imam Malik, Ahmed, Buharija, Aburrahman ibn Mehdi, Ibn Hazm, Abdullah ibn Idriz, Ferjabi, Ahmed ibn Junus, Ibn Tekijje Ed-Dejnuri, Abdulkahir Bagdadi, Kadi Ebu J’ala, Isfirajini, Ebu Hamid Gazali, Kadi Ijad, Seme’ani, Ibn Tejmije (u rivajetu), Ibn Kesir, Ebu Hamid El-Makdisi, Ebulmehasin El-Vasiti, Alijj El-Kari i drugi.

Drugo mišljenje: stav učenjaka koji smatraju da su rafidije zabludjela sekta koja se u osnovi pripisuje islamu i muslimanima s tim da kada neko od njih pojedinačno ispolji neko od djela kufra, poput smatranja da je Kur’an iskrivljen i nepotpun, ili da je Aiša, radijallahu anha, počinila zinaluk, da upućuje dove imamima, da tvrde da njihovi imami poznaju gajb i slično, onda se taj pojedinac tekfiri.

Treće mišljenje: stav učenjaka koji prave razliku između njihovih učenjaka i običnih sljedbenika, pri čemu tekfire učenjake Rafidija a njihovim sljedbenicima u osnovi potvrđuju Islam. Na ova dva stava su ostali učenjaci.

Neki primjeri stavova učenjaka:

– Bilježi El-Hallal u svom “Sunnetu” (2/557) da je imam Malik na pitanje šta misli o onome ko psuje ashabe odgovorio: “Oni nemaju udjela u Islamu”. Takođe, Ibn Kesir u svom Tefsiru (4/219) prilikom tefsira riječi Uzvišenog u suri El-Feth, 29.ajet: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sjedbenici … A Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi on sa vjernicima najedio nevjernike” rekao: “Iz ovog ajeta imam Malik je u rivajetu od njega zaključio da su Rafidije koji mrze ashabe, radijallahu anhum, kjafiri jer se oni razljute i razbjesne zbog ashaba, a ko se razbjesni i razljuti na ashabe on je kjafir po ovom ajetu, a sa ovim se složila skupina učenjaka”. Isti ovaj stav imama Malika prenosi Kurtubi u svom tefsiru (16/297) kod ovoga ajeta te je izrazio svoje zadovoljstvo i slaganje sa ovim stavom imama Malika.

– Kaže imam Ahmed u svojoj knjizi “Es-Sunne” (str. 82) o Rafidijama: “Oni se odriču ashaba (drugova) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, psuju ih, vrijeđaju i proglašavaju nevjernicima osim četvorice od njih: Alije, Ammara, Mikdada i Selmana, radijallahu anhum. Nemaju Rafidije od Islama ništa”.

– Kaže Buharija u svojoj knjizi “Halku ef’alil-ibad” (str. 125): “Svejedno mi je klanjao iza džehmije i Rafidije ili klanjao iza židova ili kršćana. Njima (rafidijama) se ne naziva selam, ne zijarete se, ne ženi se od njih niti udaje njima, ne mogu biti svjedoci i ne jede se meso koje oni zakolju”.

– Upitan je jedan od savremenih šejhova Abdullah Džibrin o propisu davanja zekata siromašnim Rafidijama pa je odgovorio: “Zekat se ne daje kjafirima niti novotarima. A Rafide su bez sumnje kjafiri zbog četiri stvari:

Prva: zbog njihove sumnje u Kur’an i njihove tvrdnje da je iz njega izbačeno više od jedne trećine kao što se to navodi u njihovoj knjizi koju je napisao En-Nuri i koju je nazvao “Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbil-erbab”, i kao što se navodi u njihovoj knjizi “El-Kafi” i drugim njihovim knjigama. A onaj ko sumnja u Kur’an on je kjafir, lažljivac zbog riječi Uzvišenog: “I mi ga čuvamo” (El-Hidžr, 9).

Druga: zbog njihove sumnje u sunnet i hadise u dva Sahiha pa ne rade po njima jer ih prenose ashabi koji su kjafiri po njihovoj akidi, jer oni smatraju da su se ashabi odmetnuli od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Alije i njegovih potomaka, Selmana i Ammara, radijallahu anhum, i još nekolicine. A što se tiče trojice halifa (Ebu Bekra, Omera i Osmana) i skupine ashaba koji su im dali prisegu oni su otpali od vjere, oni su kjafiri i od njih se ne uzimaju hadisi kao što se navodi u knjizi “El-Kafi” i u drugim njihovim knjigama.

Treće: zbog njihovog tekfirenja ehlu sunneta tako da ne klanjaju sa njima, onaj koji klanja za sunijom ponovi svoj namaz, čak smatraju da je jedan od nas (sunija) nedžis (nečist), pa kada se rukuju sa nama poslije toga peru ruke a onaj ko tekfiri muslimana on je preči da bude kjafir pa ih zato mi tekfirimo jer su preči od nas da budu kjafiri.

Četvrto: zbog njihovog jasnog širka u pretjerivanju u Alijji i njegovom potomstvu, radijallahu anhum, dovljenje njima pored Allaha, a što je jasno u njihovim knjigama. Isto tako, njihovo pretjerivanje u opisivanju Alijja, radijallahu anhu, i davanje njemu osobina koje su svojstvene samo Allahu i samo Njemu odgovaraju. Također, oni ne prisustvuju skupovima ehlu sunneta, ne daju sadaku sunijama, čak i ako daju rade to mrzovoljno i radi tukje (pretvaranja).

Pa s toga ko njima dadne zekat neka ponovo izdvoji zekat za svoj imetak jer ga je dao onome ko će se njime pomoći na kufru i borbi protiv sunija. Onaj kome je dato da dijeli zekat haram je da ga daje rafidiju a ako dadne na njemu je da se oduži za to jer nije ispunio emanet koji mu je povjeren jer nije dao zekat onome kome treba” (uzeto iz njegovih fetvi).

Ve billahi tevfik

Odgovorio dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične web stranice: https://zijadljakic.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Oko davanja zekata na med ima poznato razilaženje među učenjacima.
Prvo mišljenje- nije propisano davati zekat na med. Ovo je stav malikijskog i šafijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka. Kažu Ibn Abdulberr i Ibn el-Munzir da je ovo mišljenje džumhura (većine) učenjaka.
Svoj stav argumentiraju time što nema ništa vjerodostojno ni u Kur'anu niti u sunnetu da je propisano davati zekat na med.
Drugo mišljenje- da je vadžib davati zekat na med. Ovo je stav hanefija i hanbelija a kaže Tirmizi da je na ovome većina učenjaka što su drugi učenjaci osporili.
Po hanefijama nema nisaba za med nego je propisano davati ušur (desetinu) i na malu i na veću količinu meda. Dok je nisab po hanbelijama trideset sa'a, to jeste oko 90kg, a daje se desetina. Po drugom mišljenju u hanbelijskom mezhebu, nisab za med je poput nisaba za žitarice i plodove.
Razilaženje oko nisaba je zbog toga što nema ništa vjerodostojno preneseno po tom pitanju.

Ova dva mezheba dokazuju propisanost davanja zekata na med riječima Uzvišenog:
“O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo.” (El-Bekare, 267)
Kažu da se med uzima sa biljaka koje rastu iz zemlje. Također, dokazuju sa nekoliko hadisa koje bilježe Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, međutim u svim tim hadisima ima slabosti. Za ove hadise imam Buhari kaže: “Nema ništa vjerodostojno oko zekata na med.” Također, kaže Ibn el-Munzir: “U ovom poglavlju nema ništa pouzdano.”
Uglavnom, sa hadisima na ovom stepenu slabosti se ne može dokazivati obaveza davanja zekata na med.

Odabrano mišljenje je prvi stav, to jeste, da nije propisano davati zekat na med jer nema dokaza koji ukazuje na to. Dokazivanje sa spomenutim ajetom je upitno jer ajet ima opšte značenje, a da je bilo propisano davati zekat na med, to bi došlo u makar jednom pouzdanom hadisu jer su ashabi posjedovali med za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i med se spominje u Kur'anu i u vjerodostojnim hadisima.

Ve billahi tevfik

Odgovorio dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične web stranice: https://zijadljakic.ba

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Da li sam griješan ako izostavljam sunnete podnevske i jacijske samo iz ljenosti? Čovjek nije griješan nikada kada ostavlja sunnete bez obzira da li to bilo iz potrebe ili ljenosti. Svakako da je lijepo klanjati sunnete, ali nekada insan jednostavno naleti mu period i lijen je i umoran i teško mu je. Bitno mu je da klanja farze, to je ono zbog čega će biti pitan na Sudnjem danu. Ako klanja sunnete, elhamdulillah dobro i jest.

Ako i ne klanja da li je griješan? Nije griješan, sama riječ sunneti, dobrovoljni namaz, nafila dobrovoljni. Ako želim klanjam ako želim neću klanjati, inšallah takva osoba nije griješna.

Audio isječak odgovora