Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Prije dzume ne postoji odredjena nafila. Čovjek kada udje u džamiju može klanjati trhijetul-mesdžid što je svakako lijepo i pohvalno, dva rekata. Nakon toga može klanjati nafile sve dok imam počne sa hutbom tj. sve dok imam se popne na minber. Tako da ne postoji nešto precizirano kao što imamo nakon džume namaza gdje čovjek može klanjati dva ili četiri rekata u džamiji ili kod kuće. Prije džume dovoljno je da čovjek klanja dva rekata prilikom ulaska u džamiju prije nego što sedne a nakon toga ako želi može klanjati dva, četiri, šest, osam… koliko god želi, ima pravo do momenta početka hutbe a i ako ništa ne klanja nije griješan za razliku posle džume gdje imamo vjerodostojne hadise da se može klanjati dva ili četiri rekata u džamiji ili kod kuće, za razliku gdje prije džume nemamo precizirano koliko se klanja osim što klanjamo dva rekata tehijetul-mesdžida i ako hoćemo nakon toga još da klanjamo nafile.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U jednom vašem predavanju sam čula da ste rekli da muslimanu nije dozvoljeno naslijediti nemuslimana, ako je roditelj osoba koja je od islama imala samo ime, klanje kurbana itd… Da li je dozvoljeno naslijediti takvu osobu nakon njene smrti?
Znači mi smo o nekoliko pitanja i tekstova-postova pisali i govorili o ovim i slicnim pitanjima!

Ja lično sam stava, osoba koja se deklariše kao musliman ne kaže za sebe da je ateisa, znači jednostavno kaže ja sam musliman ima muslimansko ime,i u svemu tome ima određene ibadete kojim potvđuje svju pripadnost islamu. Neko klanja džumu, neko klanja teravije, neko neki dan posti, neko kolje kurban, neko udjeljuje sadaku sve su to dobra djela u islamu putem kojih čovjek potvđuje svoju pripadnost u islamu .

Tako da inshan ako je za sebe tvrdio da je musliman, izgovarao riječi „LA ILAHE ILLELLAH MUHAMMEDU RESULULLAH“ određenim svojim postupcima potvrđivao da je musliman on ostaje u najširoj granici i najširem krugu islama.

Svakako njegovo ostavljanje namaza je grijeh, ostavljane zekata je grijeh, ostavljanje posta je grijeh ali mi govorimo o činjenici je li on musliman ili je nemusliman nevjernik, ako se deklarisao kao musliman i imao određena djela kojima on potvđuju svoju pripadnost islamu mi njega smatramo muslimanom, za razliku od čovjeka koji možda ima muslimansko ime ali se ne deklariše kao musliman deklariše se kao ateista, psuje Boga, nevjeruje u Allaha nema svetinja nikakvih takav inshan uzima drugi propis.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Bez obzira koliko insan da kažemo odaljio se od uzvišenog Allaha Subhanehu Ve Te'ala kao što je nekada bio pokoran treba što prije da se vrati, da se pokaje Allahu Dželle-šanuhu, da obnovi svoj ugovor svjestan činjenice da čovjek svakog momenta može umrijeti, otići sa dunjaluka ne daj Bože da čovjek umre u stanju u kojem ne klanja u stanju gdje je opsovao Boga a nije se od toga pokajao.

Tako da savjet ljudima kojima u datom momentu dožive određen pad, određenu slabost, znači da se pokaju Allahu Dželle-šanuhu, da paze na svoj namaz druženje sa Kur'anom druženje sa moralnim čestitim osobama, samoodgoj, preispitivanje svog hala(stanja) to su neke stvari, svakako dova Uzvišenom Allahu da inshana učvrsti na putu istine to su neke stvari putem kojih bih čovjek trebao da se vrati pravom putu, ali prije svega toga pokajanje. Istinsko pokajanje Allahu Dželle-šanuhu da čovjek čvrsto odluči da se neće vratiti tom grijehu, da se pokaje za to što je činio i da zatraži oprosta svoga Gospodara Allaha Subhanehu Ve Te'ala!

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Apsolutno velika greška je ovakav pristup ovakvim pitanjima. Da u islamu generalno žena ne treba i ne smije (zabranjeno je) da odbije svoga muža kada je pozove u postelju ali to se misli u normalnim uvjetima to je jedna stvar. Druga stvar koju su islamski učenjaci pomenuli kada žena ima pravo da odbije svoga muža kada je pozove u postelju, kao slučaj bolesti kada zbog intimnog odnosa može imati bolest,probleme,bolove itd..
S druge strane ne radi se ovdje o negiranje propisa da bi se osoba bojala da li izlazi iz vjere, već se radi da osoba ima predispozicije ima određene probleme, imala je seksualno nasilje gdje ona jednostavno tom pitanju pristupa iz straha ne radi se o negiranju propisa.

Naš savjet je kada su u pitanju supružnici, ako vide da jedno od njih dvoje ima problema u pogledu pristupa intime, pogotovo kada su u pitanju vjernici koji prije braka nisu imali intimne kontakte, treba uvažiti te strahove, treba uvažiti da se žena u datom momentu stidi, da se boji, da joj je neugodno. Muževi koji su pametni i pronicljivi bi trebali svakako to da uvaže i u ovom slučaju muž od ovakve žene, koja je imala nekada problema sa seksualnim nasiljem, trebao bi da to uzme u obzir i da razumije takvu osobu kad je u pitanju njihova intima!

Audio isječak odgovora