Roba koja se kupi s namjerom njene prodaje ima status trgovačke robe na koju je obaveza izdvojiti zekat ako je dostigla vrijednost nisaba i ako je pregodinila kod novog vlasnika. U spomenutom slučaju dužnost je dati zekat na zemlju ako je od kupovine do promjene nijeta prošla lunarna godina. Ovo je stav učenjaka hanefijske , šafijske , malikijske i hanbelijske pravne škole. Nijet za trgovanje robom je uvjet za obaveznost zekata na dotičnu robu. Kada vlasnik robe odluči istu zadržati za vlastite potrebe prestaje nijet trgovine , a Allah najbolje zna.

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Islamski učenjaci imaju različita mišljenja kada je riječ o sabiranju zlata i srebra da bi se upotpunio nisab. Većina islamskih učenjaka smatra da se zlato i srebro sjedinjuju za nisab. Ovaj stav zastupaju Katada, Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, El-Evzai, Es-Sevri , hanefijski , malikijski i hanbelijski učenjaci. Kao dokaz većina islamskih učenjaka koristi općenitost ajeta: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju!” U citiranom ajetu nije rečeno za zlato i srebro; “ne troše ih”, već je kazano: “ne troše ga”, pa su sjedinjeni kao jedna vrsta, pa imaju isti propis u zekatu. Ova skupina učenjaka se, potom, razilazi oko načina sabiranja imetka.

Druga skupina islamskih učenjaka smatra da su zalato i srebro dvije različite vrste koje se ne ujedinjuju radi postizanja nisaba, što je preferirano mišljenje. Ovo je stav imama Šerika, Ibn Ebu Lejle, Hasana b. Saliha, Ebu Sevra, Davuda , Ahmeda (po jednoj verziji), šafijskih i zahiriskih učenjaka. Odabrali su ga Ebu Ubejd El-Kasim b. Sellam , Ibn Rušd , Eš-Ševkani , Eš-Šinkiti , El-Albani i Ibn Usejmin.

Ova skupina pravnika dokazuje hadisom Džabira u kome stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na imovinu ispod pet oka srebra nema zekata, na deve ispod pet grla nema zekata i na datule ispod pet veskova nema zekata.” Citirani hadis aludira da se ne daje zekat na srebro ako njegova vrijednost nije dostigla pet oka, tj., 595 grama čistog srebra. Spajanje srebra i zlata u jednu vrstu radi dostizanja nisaba bilo bi oprečno spoljašnjem značenju ovog hadisa.

Ubada b. es-Samit prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pšenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, so za so, ista količina za istu količinu, iz ruke u ruku. Ako se bude radilo o razmjeni različitih vrsta, prodajite kako želite, ako je iz ruke u ruku.” Citirani hadis jasno ukazuje da su zlato i srebro dvije različite vrste imetka , te ih nije dozvoljeno spajati u nisab kao jednu vrstu. Ako kažemo da su jedna vrsta tada bi bilo zabranjeno pradavati zlato za srebro osim za iste količine, što je u koliziji s hadisom. Ako kažemo da su zlato i srebro dvije različite vrste, tada nije dozvoljeno njihovo spajanje za nisab osim ako postoji dokaz u vezi s tim , a Allah najbolje zna.

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Uzvišeni je Allah šerijatskim obaveznicima propisao napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta. Uzvišeni Allah kaže: “A o¬nome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” Nije dozvoljeno odgađati nadoknadu propuštenog posta do nastupanja narednog ramazana, niti je neko od islamskih učenjaka, koliko mi je poznato, dozvolio olakšicu u tom pogledu. Imam En-Nevevi navodi konsenzus učenjaka u vezi s ovim pitanjem. Počinilac ovog grijeha dužan je pokajati se Allahu i napostiti šest dana uzastopno, počevši s postom drugog ševvala (dan poslije Ramazanskog bajrama). Islamski se učenjaci ne razilaze u pogledu toga da je šerijatski obaveznik dužan napostiti propuštene dane iako nastupio naredni ramazan, ali se razilaze u pogledu toga da li je dužan, pored napaštanja, iskupiti se tako što će za svaki dan nahraniti siromaha ili se neće iskupljivati. Učenjaci malikijske , šafijske i hanbelijske pravne škole smatraju da je iskupljivanje obaveza, za razliku od Ibrahima en-Nehaija , hanefijskih učenjaka, Ibn Hazma , Eš-Ševkanija i Ibn Usejmina , koji smatraju da se osoba u ovom slučaju neće iskupljivati, što je jače i prioritetnije mišljenje. Uzvišeni Allah kaže: “A o¬nome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” U ovom ajetu spominje se samo napaštanje, a ne spominje se iskup. A Allah najbolje zna!

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Roba se smatra trgovačkom od momenta kada njen vlasnik odluči da je prodaje bez ikakve nesigurnosti u svojoj odluci. Ako čovjek posjeduje auto, nekretninu, nakit i sl., koje koristi za vlastite potrebe potom odluči da proda nešto od toga, dotična roba postaje trgovačkom od momenta njegove odluke za prodajom. Ovo mišljenje zastupa imam Ahmed (po jednoj verziji), El-Kerabisi od šafijskih učenjaka, neki hanbelijski učenjaci, stalni kolegij i Ibn Usejmin , za razliku od većine učenjaka koji smatraju da se nijet za trgovinu robom mora imati u vremenu kada čovjek postaje vlasnikom iste. Međutim, hadis Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u kome kaže: “Djela se vrednuju prema namjerama, i svakoj osobi pripada ono što je naumila” , ukazuje da nijet utječe na status robe u ovom slučaju, a Allah najbolje zna.

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en