Udjeljivanje sadake za drugu osobu dozvoljeno je, bez obzira bila ta osoba mrtva ili živa, bez obzira bila iz reda rodbine ili ne, niti je uvjet da se ta osoba obavijesti o tome.

Onaj ko daje sadaku za drugoga treba da njegova namjera bude sadaka na ime te osobe.

Nadamo se da će Allah ukabuliti sadaku za osobu za koju se dala sadaka, i da će Uzvišeni Allah iz svoje milosti nagraditi i onoga ko je dao sadaku za drugoga.

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa njegovog zvaničnog facebook profila:
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2871444893171900

Bismillahi ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi…

Ovakav način u arapskom se zove mudarabe tj, da vlasnik novca učestvuje sa novcem a radnik učestvuje sa svojim radom.

Od uslova ovakvog poslovanja je:
-Vlasnik novca ulaže novac a radnik ulaže svoj trud.
– Svaka dobit se dijeli prema procentu po kojem su se dogovorili.
– Svaki gubitak je na vlasniku novca koji je uložio, osim ako je radnik direktni uzročnik gubitka.
– Nije dozvoljeno da radnik plati svaki mjesec određenu sumu vlasniku novca, već to biva prema procentu dogovorene zarade.
– Svaki ugovor u ovome koji nanosi štetu jednoj ili drugoj strani i proizvodi među njima svađu i nepoznanicu je ništavan.
-Svaki zulm- nepravda u ugovoru ga čini ništavnim.
-Svako namjerno nanošenje štete od bilo koje strane snosi ta strana.
– Svako svjedočenje ugovoru koji je ništavan šerijatu, svjedok čini nepouzdanim i njihovo svjedočenje se odbacuje.
-Svako parničenje u nevažećem ugovoru je ništavno.

Dakle na osnovu ovih uslova taj vid ugovora je ništavan i vid je zulma- nasilja koji se čini prema radniku.
Mnogo je onih koji opravdavaju ovako poslovanje jer radnik često pristaje na to, međutim Islam je zabranio svaki vid zulma-nasilja pa tako i u ovoj stvari.
Na znam nikoga ko je dozvolio od uleme ovakav način poslovanja, čak u el-mevsu'atul-fikhije kažu da je konsenzus uleme da je takav vid poslovanja zabranjen. Vidi: el-Mevsuatul-fikhije 6/44
Rekao je Ibn Kudame rahmetullah: “Gubitak kod mudarebe snosi onaj ko je uložio imetak, radnik ne snosi ništa, jer gubitak se uzima od osnove ulaganja a on je imetak ulagača, radnik ne snosi ništa, tako da gubitak biva samo na ulagača, radnik i ulagač djele samo zaradu.”

Tako da ulagač koji ulaže novac i hoće samo novac od zarade a neće da snosi nikakav gubitak je zulm za radnika koji ulaže svoj trud, rad i vrijeme.

Takav ugovor je ništavan po šerijatu.
Radnik nije dužan raditi po tom ugovoru, nastali gubitak se uzima od uloženog imetka, radnik je uložio trud, rad i vrijeme i to je njegov gubitak.
Radnik ako je povjerljiv i nije njegovim sebebom tj, nije zapostavio posao, gubitak koji je nastao nije dužan snositi on već ulagač.

Dakle ovakvi ugovori po šerijatu su ništavni i čine zulum radniku, svaki gubitak snosi ulagač i nije dozvoljeno da išta od gubitka snosi radnik osim da je on doprinio taj gubitak svojim nemarom.
Nije dozvoljeno biti svjedok ovakvim ugovorima, i svjedočenje njima je haram i ništavno.
Ulagač ne smije prisiljavati radnika da snosi gubitak već mora on to snositi i učiniti teobu od takvih ugovora.
Svaki vjernik se treba upoznati sa nekim propisom prije nego počne da pravi bilo kakav ugovor i mora da pita stručnu osobu za takve stvari u šerijatu.
Zato treba upozoravati na ove stvari da su zabranjene i da se treba vraćati na propise, a ne ulaziti u haram i sumnjive stvari.
Ve billlahi tevfik!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Laž je kada kažete ono što je suprotno istini, ali ako sakrijete/prešutite istinu, smatrajući da je to korisnije za dotičnu osobu, bez da slažete, nije zabranjeno.

———————

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1122552864770694