Islam (kao sveobuhvatni pojam vjere) je predanost Allahu tevhidom, pokornost Njemu činjenjem onoga što je naredio i ostavljanjem onoga što je zabranio, i odricanjem od širka i onih koji ga čine.

Stepeni vjere su:

• Islam;

• Iman;

• Ihsan.

Dokaz za ovu podjelu je hadis poznat pod imenom “Džibrilov hadis”. Omer b. Hattab, radijjallahu anhu, kazuje: “Jednoga dana sjedili smo kod Allahova Poslanika صلى الله عليه وسلم te se iznenada pojavi čovjek izrazito bijele odjeće i izrazito crne kose i na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko ga od nas nije poznavao. Približio se Vjerovjesniku صلى الله عليه وسلم sjeo pored njega i, naslonivši svoja koljena na njegova koljena i stavivši svoje dlanove na njegove natkoljenice, rekao: ‘Muhammede, obavijesti me o islamu!’ Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم reče: ‘Islam je da svjedočiš (šehadet) da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž ukoliko imaš mogućnosti.’ On reče: ‘Istinu si kazao!’ Začudili smo se kako ga pita, a zatim potvrđuje ono što je rekao.

Zatim čovjek ponovo reče: ‘Obavijesti me o imanu!’, te je Poslanik rekao: ‘Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u određenje (kader) dobra i zla.’

Čovjek opet reče: ‘Istinu si kazao!’, a zatim reče: ‘Obavijesti me o ihsanu (odličnosti u vjeri)!’ Poslanik reče: ‘Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On itekako tebe vidi.’

Zatim čovjek reče: ‘Obavijesti me o Času!’ Poslanik reče: ‘Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.’ Čovjek reče: ‘Obavijesti me o njegovim predznacima!’ Poslanik reče: ‘Kada ropkinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš bose, gole i siromašne čobane kako se takmiče u izgradnji visokih građevina.’

Potom je čovjek otišao, a nakon nekog vremena Poslanik me upita: ‘Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?’ Ja mu odgovorih: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Poslanik mi tada reče: ‘To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.’” (Muslim)

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Nema sumnje da ispravno islamsko vjerovanje ima najveću važnost u životu jednog muslimana, a ta važnost, između ostalog, ogleda se u sljedećim stvarima:

• Svi poslanici su slani kako bi pozivali u ispravno vjerovanje. Allah Uzvišeni kaže: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite.” (Kur’an, 21:25)

• Ostvarivanje tevhida i činjenje ibadeta samo Allahu Jedinom je smisao zbog kojeg smo stvoreni.

Allah Uzvišeni kaže:

Nisam stvorio džine i ljude osim da Mi ibadet čine. (Kur’an, 51:56)

• Prihvatanje ibadeta kao i njihova vrijednost kod Allaha zavisi od ostvarenosti ispravnog vjerovanja, tako da nedostatak u vjerovanju čovjeka može u potpunosti porušiti djelo ibadeta, ili umanjiti njegovu vrijednost (u zavisnosti od težine nedostatka).

• Spas na Ahiretu zavisi od ispravnosti vjerovanja. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je kazao: “Allah je zabranio da Vatra prži svakog ko kaže la ilahe illallah, željeći time Allahovo lice.” (Buhari)

• Islamska akida definiše odnos između roba i njegova Stvoritelja, kao što nam i objašnjava potpunu brigu Allaha Uzvišenog prema Njegovim dobrim robovima.

• Osnova sreće na ovom svijetu je u znanju o Allahu, tako da je to potreba iznad svih drugih potreba, jer nema rahatluka i smirenosti srca osim kroz ispravno vjerovanje.

• Islamsko vjerovanje odgovara na sva pitanja koja interesuju čovjeka, poput pitanja: ko nas je stvorio i kakva su svojstva Stvoritelja, kako je sve počelo, zašto smo stvoreni, svjetovi koji postoje i odnos među njima, pitanja sudbine itd.

• Da je ispravno vjerovanje najvažnija stvar ukazuje i to što je fokus Kur’ana i Sunneta na temu ispravnog vjerovanja: njegovim objavljivanjem, ispravljanjem pogrešnih uvjerenja, objašnjavanjem i pozivanjem u ispravno vjerovanje.

• Ispravna akida je uzrok napretka, pobjede i uspjeha na oba svijeta. Skupina koja se drži ispravnog vjerovanja je vidljiva, spašena i potpomognuta skupina. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Neprestano će skupina iz mog ummeta biti jasno na istini, neće im naškoditi ko ih na cjedilu ostavi sve dok dođe Allahovo određenje2 , a oni takvi.” (Muslim)

• Ispravna akida je ono što štiti muslimane od utjecaja pogrešnih vjerovanja i ideja.

Dakle, ispravno vjerovanje je temelj na kojem se gradi vjera, i na osnovu čega djela postaju ispravna, kao što Allah Uzvišeni kaže:

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka Gospodaru svome nikoga ne pridružuje (neka ne čini širk).” (Kur’an, 18:110)

I kaže:

A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: “Ako budeš druge Allahu pridruživao (širk činio) tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš među gubitnicima biti.” (Kur’an, 39:65)

Ovi plemeniti ajeti, a i ostali kojih ima mnogo, i ono što je došlo u njihovim značenjima, dokazuju da djela neće biti primljena osim ako budu čista od bilo kakvih primjesa širka, odnosno dokazuju da će biti primljena samo ukoliko budu učinjena iskreno radi Allaha.

Zbog toga je poziv u ispravno vjerovanje bio prva obaveza kojoj su pozivali svi poslanici.3 Prvo u šta su pozivali svoj narod jeste da se ibadet samo Allahu Jedinom čini, i da Mu se u ibadetu niko ne pridružuje (da Mu se širk ne čini), kao što Allah Uzvišeni kaže:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a taguta (lažnih božanstva) 4 se klonite!” (Kur’an, 16:36)

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je trinaest godina u Mekki pozivao ljude u tevhid, odnosno ispravno vjerovanje, zato što je to temelj na kojem se gradi cjelokupna vjera. Učenjaci i daije u svakom vremenu su slijedili primjer poslanika i vjerovjesnika, te su prvo počinjali sa pozivom u ispravno vjerovanje, a zatim su se okrećali drugim vjerskim propisima.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berakatuhu brate!
1- Džumhur uleme da nije dozvoljeno klanjati Džumu prije prelaska Sunca polovine neba od njih su Šafija, Ebu Hanife, Malik i jedan govor od imama Ahmeda koji uzimaju dokaz hadis Buharije od Enesa da je Poslanik sallallahu alejhi ve selem klanjao džumu poslje prelaska Sunca polovinu neba.
I drugih hadisa.
2- Govor imam Ahmeda da je dozvoljeno klanjati Džumu prije prelaska Sunca polovinu neba i još neke uleme Selefa, a uzimaju dokaz iz hadisa Muslima od Džabira da su klanjali džumu a zatim su otišli kod svojih kamila, a Sunce je prelazilo polovinu neba.
I drugih hadisa i govora Selefa.
Ovaj govor je izabrao eš- Ševkani i Bin Baza.

Dakle, prema svim dokazima koji se uzmu u obzir nije dozvoljeno klanjati Džumu prije prelaska Sunca polovinu neba osim kod stvarne potrebe za tim.
A Allah najbolje zna!

Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berakatuhu uvaženi brate!

Problem je to i izgovoriti a kamoli promovirati, jer čovjek ne zna gdje će osvanuti sutra a kamoli da on ima budućnost u ruci.
Allah te pomogao.

Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku