Ebud-Derda, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi v e sellem, upitao: “Želite li da vam kažem šta je vrednije od posta i obavljanja noćnog namaza?” Ashabi su odgovorili da žele, pa im Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Izmirivanje muslimana, jer je kvarenje odnosa medu ljudima pogubno djelo.”4

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čuvajte se loših odnosa, to je pogubno!”5

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, izmirivanje međuljudskih odnosa štiti društvo od raskola i nesloge.

Drugo, zabranjeno je narušavati međuljudske odnose, jer to donosi mržnju i zavist i u potpunosti potire privrženost islamu.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Allah, dželle šanuhu, kaže: ” … zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili … ” (El-Maida, 1 4)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte vjerovati u ono što govore sljedbenici Knjige, a nemojte ih ni utjerivali u laž već proučite ajet: ‘Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama … “‘25

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Kako možete pitati sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Objava, koja je data Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, novija je, čitate je onako kako je objavljena! Štaviše, Kur'an vam kaže da su sljedbenici Knjige izmijenili i iskrivili Allahove riječi, te svojim rukama napisali novu knjigu i rekli: ‘To je od Allaha’, e da bi iz toga neznatnu korist izvukli. Zar vam vaša Objava nije dovoljna, pa njih pitate! Allaha mi, ja nisam doživio da oni nas pitaju o onome što je nama objavljeno.”26

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, svjedočenje se nevjernika protiv muslimana ne može prihvatiti ni u kojem slučaju. Izuzetak je putovanje na kojem treba svjedok musliman, a nema ga. Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših ili neka druga dvojica, koji nisu vaši – ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadržite ih poslije obavljene molitve i neka se Allahom zakunu: ‘Mi zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvom rođaku i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grešnici.”‘ (El-Maida, 106)

Drugo, također se ne prihvata svjedočenje pripadnika određene vjere protiv pripadnika druge vjere. Eš-Sabi je to dokazivao 14. ajetom sure El-Maida.

Treće, dopušteno je prihvatiti svjedočenje protiv istovjerca. Evo šta o tome kaže Ibn Hadžer: “Ovo je najprihvatljivije mišljenje jer se istovjerci ne mogu optužiti za dizanje optužnice po vjerskoj osnovi.”27

Četvrto, muslimani su pošteni, njihovo se svjedočenje prihvata. A, također, oni svjedoče protiv sljedbenika svih ostalih vjera, jer ih je Svevišnji Allah učinio svjedocima protiv ljudi.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Allah je rekao: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, s osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah prašta i samilostan je.” (EnNur, 4-5)

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, koji je prenio od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ‘Nije dopušteno prihvatanje svjedočenja vjerolomnika i vjerolomnice, bludnika i bludnice, niti svjedočenje onoga ko gaji neprijateljstvo prema drugom muslimanu. ”14

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je prihvatanje svjedočenja onoga ko je nekog patvorio, kao i uzimanje kradljivca i bludnika za svjedoka.

Drugo, njihovo se svjedočenje ne prihvata prije pokajanja, a ako se pokaju, prihvata se. Dokaz je za to predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, izbičevao Ebu Bekru, Šibla b. Ma'beda i Nafija jer su potvorili El-Mugiru, a potom ih je pozvao na pokajanje: “Svjedočenje se prihvata od onoga ko se pokaje.”15

Komentirajući Omerove, radijallahu anhu, riječi: ” … osim od onoga ko je bičevao za potvoru … “, koje je dao kao smjernice u dopisu o pravosuđu Ebu Musau el-Eša'riju, imam El-Bejheki u djelu Es-Sunen, 10/156, zapisao je sljedeće: “Ove se riječi odnose na onoga ko se ne pokaje, a već smo zabilježili da se Omer, radijallahu anhu, obratio Ebu Bekri: ‘Pokaj se, i tvoje će svjedočenje biti primljeno!’ Ovom značenju možda u prilog idu autentična predanja, a ona su dokaz kada se radi o ljudima čije se svjedočenje ne prihvata ako su prethodno bičevani, a Allah najbolje zna.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Allah, dželle šanuhu, rekao je: ” … pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više lažno svjedočenje … ” (El-Hadždž, 30)

” …i oni koji ne svjedoče lažno … ” (El-Furkan, 72)

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Neko je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su najveći grijesi, pa je on odgovorio: Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima, ubistvo i lažno svjedočenje.” 10

Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta upitao: “Hoćete li da vas izjestim o najvećim grijesima?” “Hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovorili su ashabi, a on reče: ‘Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima”, bio je naslonjen pa sjede i stade ponavljati: ”… i lažno svjedočenje”, toliko da smo rekli: “Da hoće prestati!”11

U vezi s lažnim zaklinjanjem, postoje još neki hadisi koje ćemo navesti u dijelu Zaklinjanje.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, lažno svjedočenje je strogo zabranjeno, Svevišnji je Allah takvo svjedočenje uporedio sa širkom, to je jedan od najvećih, pogubnih grijeha.

Drugo, zabranjeno je sve što je u smislu lažnog svjedočenja: nestručno obavljanje odgovornog posla, preuzimanje obaveze za koju čovjek nije osposobljen i sl.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Amir b. Malik b. Džafer, vješti kopljanik, dok je bio mnogobožac, došao je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je ponudio islam, ali on nije prihvatio poziv. Amir je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto pokloniti, pa je Resulullah rekao: ‘Ja ne primam poklone od mnogobožaca. ”16

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, pripovijeda: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio mi je najdraži čovjek u predislamskom dobu … ” A kada je Poslanik dobio Objavu i preselio u Medinu, Hakim b. Hizam bio je na hadžu i vidio da je Zu Jezenov ogrtač na prodaju. Kupio ga je za pedeset zlatnika, e da ga pokloni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i odnio ga u Medinu, ali mu je Poslanik (po Ubejdullahovoj verziji) rekao: ”Mi ne Uzimamo nikakav poklon od mnogobožaca, ako već hoćeš, kupit ćemo ogrtač. ” “Tada sam mu”, pripovijeda Hakim, “prodao ogrtač, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga htio uzeti kao poklon.”17

Ijjad b. Himar ispričao je: “Poklonio sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, devu, pa me upitao: Jesi li prihvatio islam?’ ‘Nisam’, odgovorih, a on reče: ‘Zabranjeno mi je primati poklone od mnogobožaca. ‘”‘ 18

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadisi ukazuju da se pokloni od mnogobožaca ne primaju, to ne priliči muslimanu.

Drugo, ipak postoje hadisi koji ukazuju na to da je primanje poklona od mnogobožaca dopušteno. Imam El-Buhari naslovio je poglavlje: Primanje poklona od mnogobožaca, gdje je naveo nekoliko hadisa.19

Treće, kada je riječ o usklađivanju, odnosno preferiranju navedenih hadisa i predanja, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja: prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od mnogobožaca, i ovo je mišljenje imama Et Taberija; drugo, ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam; treće, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce; četvrto, primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti; i, peto, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirali one hadise u kojima se to zabranjuje, a neki su islamski autoriteti, opet, kazali suprotno tome.

Ja velim da su neka od ovih mišljenja slaba.

U vezi s prvim mišljenjem (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od njih) Ibn Hadžer je zapisao sljedeće: “Ovo je mišljenje diskutabilno. Naime, u jednom od dokaza koji iziskuju da je dopušteno primanje poklona od mnogobožaca – navedeno je da je poklon dat lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. “20

U vezi s trećim mišljenjem (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce), Ibn Hadžer nam objašnjava značenje hadisa koji je zabilježio El-Buhari (2618) i kaže: “Hadis nam govori o primanju poklona od mnogobošca jer ga je upitao hoće li ga prodati ili pokloniti, i to nam govori da je pogrešno kazati da se to odnosi na mnogobošce, a ne na sljedbenike Knjige, jer je onaj beduin bio mnogobožac.”21

A kada je riječ o četvrtom (primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti) i petom mišljenju (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirati one hadise u kojima se to zabranjuje), Ibn Hadžer kaže ovako: “Ova su tri odgovora neosnovana jer derogacija se ne može utvrditi na osnovu pretpostavke i neosnovane tvrdnje da se neki dokaz odnosi na nešto.”22

Ovaj je imam podržao drugo mišljenje (ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam) i rekao da je “utemeljenije od prvog”.23

Ja kažem da se ne može zaključiti da je generalno dopušteno primanje poklona od mnogobožaca, jer se ovdje mora uzeti u obzir načelno pravilo u kojem stoji da je to zabranjeno, osim što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primao poklone od nekih mnogobožaca kojima je time želio omiliti islam. Zato kažemo da su dokazi u kojima se zabranjuje primanje poklona od mnogobožaca jači i prihvatljiviji, a, osim toga, u usuli-fikhu poznato je pravilo u kojem stoji da se dokaz koji nešto zabranjuje preferira nad onim dokazom koji tu istu stvar dopušta, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf