Adabi jela i pića

Jedenje lijepe i halal hrane

Rekao je Uzvišeni Allah:

1. O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ako Njega obožavate. (ElBekara, 172.)

2. Oni koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti… (El-A'raf, 157.)

Sunnet je da stariji i ugledni počne s jelom prije drugih

Huzejfe, radijallahu anhu, kaže: „Kada bi prisustvovali jelu zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi prinosili ruke hrani sve dok Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne počne s jelom i svojom rukom uzme hranu.“ (Bilježi Muslim)…

Pročitajte sve detalje o adabima jela i pića ovdje (0,7 mb)

Bismillahir-rahmanir-rahim

S obzirom da je pitanje opširno, odgovor će biti još opširniji, i zato ću ga podijeliti u tri dijela:

1. Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove
2. Greške kod naših muslimana vezane za umrle
3. Greške kod naših muslimana vezane za kaburove

Odgovor na prvi dio:

Šerijatski propisi vezani za umrle

Uzvišeni Allah ljudima je ukazao posebnu čast i stvorio ih radi velikog cilja, a to je obožavanje Allaha, jedinog istinskog boga koji zaslužuje da se obožava.

Potom je blagodat prema njima upotpunio šaljući im poslanike i objavljujući knjige, kako bi ostvarili taj uzvišeni cilj i kako bi imali sretan život i na ovome i na Onome svijetu.

Kao što je ukazao Svoju brigu i pažnju prema čovjeku dok je živ, kako bi upotpunio svoje vjerovanje, Zakonodavac mu je tako isto ukazao pažnju nakon što preseli sa ovog svijeta, ukazujući mu na ono što će mu tada biti od koristi.

Islam je svoju pažnju ukazao umrlome prije smrti, još dok je čovjek bolestan, podsjećajući ljude na posjetu bolesnika, kako bi se on sjetio traženja oprosta i pokajanja, i kako bi iz toga uzeli pouku.

Vrijednosti posjete bolesnika

A o vrijednosti posjete bolesniku Poslanik ﷺ kaže:

„Kada musliman ode u obilazak bolesnog brata muslimana, on je u džennetskoj harfi, sve dok se ne vrati.”
„Šta je to džennetska harfa?“ – upita neko, a Poslanik odgovori: “Otrgnuto džennetsko voće!“

Muslim, br. 41, str. 1117

Još jedno od prava bolesnika koji je na samrti jeste telkin, tj. da ga podsjećamo na izgovaranje riječi La ilahe illallah prije smrti. Poslanik ﷺ veli:

„Podstičite one koji su na samrti da izgovore:
La ilahe illallah
(Nema istinskog boga, osim Allaha).“

Muslim, br. 1, str. 369

Neki od postupaka nakon smrti čovjeka

Nakon što čovjek umre, sunnet mu je zatvoriti oči, prekriti cijelo tijelo, ne prizivati ništa osim dobra i upućivati dovu za njega. Allahov Poslanik ﷺ kaže:

„Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na sve što kažete!“

Muslim, br. 6, str. 370

Porodica umrloga je obavezna da bude strpljiva i zadovoljna Allahovom odredbom.

Nije dozvoljeno veoma glasno plakanje, vikanje, udaranje po licu i cijepanje odjeće, jer to su djela iz predislamskog perioda kojima se oponašaju nevjernici.

Zatim se umrli okupa i što prije spremi za ukop, umota se u bijele ćefine, okupa tri, pet ili više puta.

Nakon gasuljenja mejita i oblačenja ćefina klanja se dženaza kao vid počasti umrlome i njegovoj porodici, te se dovi za njega i traži oprost.

Sunnet je da se požuri sa dženazom, a ashabi su ubrzano hodali (lagano trčali) prilikom nošenja mejita.

Kada bi završio sa zagrtanjem, Poslanik bi sa ashabima ostao kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima da tako uče dove.

Nakon što se ukopa umrli i prouči dova za njegovu ustrajnost, odlazi se kućama.

Šerijatski propisi vezani za kaburove

Izgled kabura

Što se tiče propisa vezanih za kaburove, moramo znati da na kaburove nije dozvoljeno ništa graditi, nego je praksa Poslanika bila da se poravnaju, kako gradnja na njima ne bi bila uzrokom njihovog veličanja i obavljanja ibadeta kod njih, kao što je to bio slučaj sa Nuhovim narodom, a i sa drugim narodima.

Ibnul-Kajjim veli:

„U praksi Božijeg Poslanika ﷺ nije bilo da uzdiže kabur niti da gradi nešto na njemu, bilo to glinom, kamenom ili nečim drugim. U praksi Allahovog Poslanika jeste da kabur bude poravnat sa zemljom, a zabranio je i krečenje kabura i da se na njemu nešto gradi ili piše.“

Zadul-me’ad, 1/504-505

Kao što je Poslanik zabranio gradnju na kaburu, također je zabranio da se od kaburova prave džamije tako što će se obavljati određeni ibadeti kod njih, i da se na njima pale svijeće, te da se uzimaju kao mjesto posebnog svetkovanja / praznika.

Posjeta kaburova

Od propisa vezanih za kaburove jeste da se oni posjećuju bez posebnog poduzimanja putovanja, s ciljem da se uzme pouka, da se podsjeti i pripremi na smrt, te da se prouči dova za umrle i zatraži oprost za njih. Poslanik ﷺ kazao je:

„Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova (mezarluka), ali od sada ih posjećujte.“

Muslim, br. 37, str. 879

Poslanik ﷺ posjećivao je kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu.

A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže (bez dizanja ruku):

Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.“

Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).

Napomena

Sve troškove i organizaciju dženaze snosi porodica umrlog, s obzirom da kod nas vlada ogromno neznanje, Islamska zajednica je preuzela odgovornost za to, zbog toga ispravno je plaćanje Islamskoj zajednici kupanje mejta, kopanje kabura, ćefine, daske i umrlice.

Dok plaćanje članarine za sve godine unazad za koje se nije plaćala članarina nije ispravno (u osnovi plaćanje članarine IZ nije ispravno).

U nekim mezarlucima plaća se i kabur (plac), to je neispravno, jer svi mezarluci (ili većina) su vakuf, a vakuf se ne prodaje, to je poklon svim muslimanima.

Čekanje sa ukopom mejita, da neko od bližnih dođe iz inostranstva nije ispravno.

Odlazak porodici umrloga nakon ukopa nije ispravno.

Knjiga “Pravni propisi dženaze namaza”

Doktor i naš šejh Safet Kuduzović napisao je djelo pod nazivom „Pravni propisi dženaze namaza“. To je najbolje djelo koje je napisano na bosanskom jeziku koje obrađuje ovu tematiku.

Autor je u ovoj knjizi pojasnio propise vezane za dženazu, a koji su u skladu sa uputstvima i praksom Poslanika ﷺ te je na taj način iznio argumente onima koji se suprotstavljaju tim propisima.

Na kraju knjige dr. Safet spomenuo je 69 grešaka vezanih za umrle i kaburove, a koje su prisutne kod nekih bosansko-hercegovačkih muslimana.

Ko želi da poveća svoje znanje vezano za propise o umrlima i kaburovima neka obavezno nabavi ovu knjigu.

Posle ove knjige niko nema opravdanje za neznanje, greške i novotarije koje radi po ovom pitanju.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Bismillahir-rahmanir-rahim

Uzvišeni Allah stvorio je bolest, ali je i stvorio ili dao lijek, i samo je On liječi, dok su ljudi samo sebeb (razlog) liječenja.

Sebeb liječenja (ili lijek) može biti:

• Šerijatski (učenjem rukje)
• Dunjalučki (tj. kosmički, koji se zna na osnovu nauke i iskustva)

Treba da znamo da ne postoji suprotnost između ova dva načina liječenja (sebeba).

Najbolje je primjeniti oba načina liječenja a u zavisnosti od mogućnosti.

U konkretnom slučaju koji je spomenut u pitanju, ispravno je tražiti lijek na osnovu iskustva, tj. ići kod doktora, jer na to ukazuje razum, zatim iskustvo, a i Poslanik ﷺ je koristio ovu vrsta lijeka, znamo da Poslanik ﷺ koristio hidžamu kao lijek, zatim hladnu vodu protiv povišene temperature, med za bolove u stomaku, a neki su koristili el-kej (užarena šipka) za otvorene rane i slično.

Znamo da su i Poslanik ﷺ i ashabi u mnogim bitkama bili povrijeđeni, ali ne prenosi se da su se u takvim situacijama liječili rukjom.

Postoje predaje da je Poslanik ﷺ fizičke povrede liječio dovom, (a to se u našem vremenu može uvrstiti u rukju, jer se rukja uči Kur’anom i dovom), međutim to se ubraja u Poslanikove ﷺ mu’džize, i sa smrću Poslanika ﷺ te mu’džize prestaju, tako da nije propisano da se na osnovu tih mu’džiza čovjek oslanja na rukju prilikom fizičkih povreda poput loma noge.

Nije problem da kada se potraži lijek od doktora za fizičke povrede da se uči i rukja kao dodatni lijek.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Bismillahir-rahmanir-rahim

Priča o Ademovim sinovima nalazi se u Kur’anu, u suri El-Maida.
Uzvišeni Allah kaže:

I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao:
‘Sigurno ću te ubiti!’
– ‘Allah prima samo od onih koji su bogobojazni – reče onaj.” /27/

“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.”/28/

“Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”/29/

“I duša njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.”/30/

“Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga.
‘Teško meni!’ – povika on – ‘zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!’ I pokaja se.”/31/

“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim:
ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini
– kao da je sve ljude poubijao;
a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.
Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.”

El-Maida, (27-32)

Udeo čovjeka u nagradi ili kazni onog koji radi na osnovu njegovog primjera

Pravilo u islamu je:

Ako neko uradi neko dobro dijelo ima za to nagradu, a ako ga neko slijedi u tome, imat će nagradu svih koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana, a da se njima neće ništa umanjiti od njihove nagrade.

Ako neko uradi neko loše djelo ima za to grijeh, a ako ga neko slijedi u tome, imat će grijeh svih koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana, a da se njima neće ništa umanjiti od njihovog grijeha.

Allahov Poslanik ﷺ kaže:

Ko uputi na dobro, ima nagradu isto kao onaj koji je to dobro uradio’.

Bilježi ga Muslim, br. 1893

U drugom hadisu Allahov Poslanik ﷺ kaže:

Ko poziva uputi, imat će nagradu svih onih koji ga budu slijedili, s tim da se njihova nagrada neće nimalo umanjiti,
a ko poziva u zabludu, imat će grijeh svih onih koji ga budu slijedili, s tim da se njihov grijeh neće nimalo umanjiti.

Bilježi ga Muslim, br. 2674

U trećem hadisu Allahov Poslanik ﷺ kaže:

Ko u islamu oživi kakav lijep postupak (sunnet), bit će mu upisivana nagrada za sve one koji budu postupali po tome, a njima ništa neće biti umanjeno od njihove nagrade.
Također ko u islamu uvede kakav ružan postupak, pa se po njemu bude radilo i nakon njega, njemu će biti upisivan grijeh za svakog ko bude postupao po tome, a ni njima neće biti umanjen grijeh!

Bilježi ga Muslim, br. 1017

Prvo ubistvo u ljudskom rodu desilo se još za vrijeme Adema alejhi selam, kada je jedan od njegovih sinova (Kabil) nepravedno ubio njegovog drugog sina (Habil).

S obzirom da je Kabil taj koji je prvi uradio jedan ružan postupak (ubistvo), po hadisu, njemu će biti upisivan grijeh za svakog ko ga bude slijedio u tom postupku do Sudnjeg dana, dakle, svi posle njega koji budu nepravedno ubijali druge ljude, pored toga što će imati za to grijeh, njihovi grijesi će se upisati i prvom ubici Kabilu.

Pogledati: Fethul-bari (1/339)

Odgovornost

Zato niko ne treba da omalovažava neko svoje dobro djelo, niti dobro djelo nekog drugog, bilo ono u obliku riječi ili nekog postupka, jer možda će ga neko u tome slijediti, pa će se to dobro djelo umnožavati sve do Sudnjeg dana, te će na sudnjem danu izgledati ogromno, a možda i presudno.

Isto tako, niko ne treba da podcjenjuje neki svoj loš postupak, jer ga neko u tome može slijediti, pa se grijesi namnožavati sve do Sudnjeg dana, i može biti upropaštavajući i presudan za ulazak u Vatru.

Zato, neka se raduju svi oni koji rade dobra djela, koji pozivaju u istinu, riječima i djelima, koji pozivaju u slijeđenje sunneta, u slijeđenje prvih ispravnih generacija, koji naređuju na dobro a odvraćaju od zla, koji opominju da se ne rade grijesi, da se ne rade novotarije, jer će ih na Sudnjem danu čekati ogromni sevapi.

Isto tako, neka se ne nadaju dobru svi oni koji rade loše postupke, koji pozivaju da se slijede običaji umjesto sunneta, a posebno novotari, oni koji rade i pozivaju u novotarije, koji svoj narod odvode u zabldu, jer će ih na Sudnjem danu čekati veliko poniženje i razočarenje.

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas učini od sljedbenika istine, da radimo, živimo i umremo na istini.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/
Join @kanal_delil on Telegram

Bismillahir-rahmanir-rahim

Da, nekada neznanje u nekoj meseli akide zaista ruši čovjekov iman.

Da bi odgovor bio jasan i potpun podijelićemo mesele (pitanja iz akide), na dvije skupine:

Prva skupina

Nužne stvari koje se moraju znati da bi neko bio musliman (osnova Islama i islamskih temelja i šerijatskih principa i nešto što je u Islamu nužno poznato).

Nepoznavanje ovih stvari ne može se opravdati neznanjem.

Druga skupina

Stvari s kojima se upotpunjava iman i nepoznavanje tih stvari može se opravdati neznanjem.

Što se tiče pitanja iz akide iz prve skupine (ima ih više), oni se moraju znati da bi neko bio musliman, ne poznavanje jedne stvari ruši čovjekov iman pa makar on vjerovao u Allaha i klanjao namaz.

Primjer iz naše svakodnevnice:

Mnogo puta smo čuli od nekih naših klanjača da kada se spomene proživljenje kažu:
“Ma ko zna niko se otud nije vratio.”

Ako zaista tako misli, takav nije musliman pa makar klanjao i u Allaha vjerovao.

Uzvišeni Allah kaže:

A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao!

En-Nisā, 136

Dakle mora se vjerovati u proživljenje posle smrti, to je osnova u vjerovanju bez čega se neko ne može nazvati muslimanom, međutim pojedinosti proživljenja u koliko se ne poznaju mogu se opravdati neznanjem.

Primjer tome je poznati hadis u kome Poslanik ﷺ kaže:

Jedan čovjek je puno griješio, pa kad mu je došla smrt, rekao je svojim sinovima:
“Kad ja umrem, spalite me, a moj pepeo razaspite na vjetru. Tako mi Allaha, ako me moj Gospodar posle toga sakupi (oživi), sigurno će me kazniti kako nikoga nije.”

Kad je umro, urađeno je tako sa njim, te je Allah naredio zemlji, sakupi ono što ima od njega u tebi. I ona je to uradila, kad on odjednom stoji, te ga Allah upita:
“Šta te podstaklo na ono što si uradio?”
“Moj Gospodaru,” reče on, “strah od tebe.”
I on mu je oprostio.

Prenosi ga Buhari, br. 3481

Ovaj čovjek je vjerovao u proživljenje, (to je nužno vjerovanje), ali nije znao da Allah može sakupiti njegov pepeo da bi ga oživio, pa mu je to neznanje prihvaćeno i oprošteno mu je zbog njegovog straha od Allaha.

Šta je osnova vjerovanja – imana?

Imam Tahavi kaže:

Iman je:
Vjerovanje u Allaha,
u Njegove meleke,
u Njegove objave,
u Njegove poslanike,
u Sudnji dan,
i u sudbinsko određenje.
(tj. da je ono, bilo dobro ili loše, slatko ili gorko, od Allaha)

Komentar Tahavijeve akide, str. 387

Potvrda Tahavijinih riječi je u Kur’anu i hadisu, a to su temelji imana.

Uzvišeni Allah kaže:

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove!

El-Bekare, 285

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike!

El-Bekare, 177)

Allah, dž.š., je definisao ispravno vjerovanje, a one koji vjeruju u to nazvao ih pravovjernicima (el-mu’minūn), dok je, s druge strane, one koji ne vjeruju u to nazvao nevjernicima.
Uzvišeni Allah je rekao:

A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao!

En-Nisa, 136

Allahov Poslanik ﷺ u vjerodostojnom hadisu, na Džibrilovo pitanje:

Šta je pravo vjerovanje?- odgovorio je:
(To je) da vjeruješ u Allaha i Njegove meleke i Njegove knjige i Njegove poslanike i u Sudnji dan; i da vjeruješ u Allahovo određenje, i dobro i zlo!

Hadis bilježi Buharija i Muslim.

Ovo što je navedeno spada u temelje vjerovanja (imana).

Nazvani su temelji, jer se vjerovanje oslanja na njih, pa ukoliko bi se srušio samo jedan temelj, srušilo bi se svo vjerovanje.

Temelji vjerovanja, ili ruknovi imana, imaju nužne stvari koje se moraju poznavati i vjerovati i gdje neznanje ne može biti opravdanje, a imaju i uopštene stvari koje ukoliko se ne poznaju, ne ruše vjerovanje (iman) u potpunosti.

ONO ŠTO SVAKI MUSLIMAN MORA ZNATI:

Vjerovanje u Allaha

Vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u gospodarstvu, da je Allah jedini istinski stvoritelj svega, da samo On istinski posjeduje sve, da samo On upravlja svime u apsolutnom smislu. Ništa ne može izaći iz Njegove vlasti i moći.

Vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u Njegovim imenima i svojstvima, da je samo Allah apsolutno savršen i da mu niko nije sličan, i da niko ne posjeduje neka od Njegovih savršenih svojstava.

Vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u Njegovoj božanstvenosti, tj. da jedino On zaslužuje da bude obožavan i da niko pored Njega ne zaslužuje da mu se ibadet čini, tj. niko se ne smije obožavati mimo Allaha.

U ovo spada i sažeto odricanje od širka i mušrika.

Zato nema opravdanja u neznanju za onog ko obožava nekog mimo Allaha, ko čini veliki širk.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u meleke

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da postoje Allahova stvorenja meleci.

Ko bi rekao da ne postoje meleci ili jednostavno ne vjeruje u njih nije musliman, bez obzira što je to plod njegovog neznanja.

Međutim, ako se ne znaju imena pojedinih meleka, poput: Džibrila, Mikaila, itd. neznanje će biti opravdanje.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u Allahove knjige

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da je Allah objavio knjige kome je htio od Njegovih poslanika, a u kojima je istina i uputa za ljude, i da je jedna od tih knjiga Kur’an.

Ko ne zna da je Allah objavljivao knjige, ili ne zna da je Kur’an Allahova knjiga, takav nije musliman.

Onaj ko ne zna imena Allahovih knjiga, poput: Tevrat, Zebur, Indžil, musliman je (neznanje mu je opravdanje), ali ako sazna ta imena a ne vjeruje, prestaje biti musliman.

Ako bi vjerovao u Allahove knjige, ali smatra da je Allah objavio zabludu ili neistinu, prestaje bitu musliman.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u Allahove poslanike

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da je Allah određene ljude učinio Svojim poslanicima objavljujući im Svoju uputu kako bi ljude upućivali na pravi put, i da je poslednji Allahov poslanik Muhamed ﷺ.

U vjerovanje da je Muhamed Allahov poslanik spada uopšteno prihvatanje da slijedimo vjerozakon s kojim je došao.

Ko ne zna da postoje poslanici takav nije musliman, ko ne zna da je Muhamed poslanik takav nije musliman.

Međutim, ko ne zna imena poslanika, poput Isa, Musa, Zekerija, itd. takav je musliman (neznanje mu je opravdanje), ali ako spozna da su oni Allahovi poslanici i ne bude vjerovao, prestaje biti musliman.

Vjerovanje u Sudnji dan

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da će ljudi biti proživljeni i da će polagati račun.

Pa kome prevagnu dobra djela ući će u Džennet, a kome prevagnu loša djela ući će u Džehennem.

Onaj ko sumnja u Sudnji dan pa kaže: “Ma ko zna niko se otud nije vratio”, nije musliman, makar klanjao, i neznanje po tom pitanju neće mu biti opravdanje.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u kader

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da je Allah oduvijek znao sve šta će biti, i da ništa ne može biti protiv Njegove vjere.

Kader ima četiri stepena:

1. ‘Ilm (znanje)
2. Kitabe (pisanje)
3. Irade (htjenje)
4. Halk (stvaranje)

Ko ne zna ili negira da Allah sve zna šta je bilo i šta će biti nije musliman.

Imam Šāfija – neka Allah bude zadovoljan njime! – kaže:

S kaderijama polemizirajte o (Allahovom) znanju, pa ako ga priznaju time će biti poraženi (u debati), a ako ga ne priznaju time će zaći u nevjerstvo.

Komentar Tahavijeve akide, str. 276.

Zaključak

Sažeti iman obuhvata uopšteno vjerovanje u šest imanskih ruknova, zatim iman da je sve ono što je došlo od Allaha i Poslanika istina i uopšteno prihvatanje pokornosti Allahu kroz sažeto slijeđenje Poslanika.

Onaj ko zanegira jedan od ovih šest imanskih temelja-ruknova, ili direktno utjera u laž Allaha i Poslanika, ili uopšteno zanegira osnovu slijeđenja Poslanika (sažeto slijeđenje), takav je srušio sažeti iman, tj. osnovu imana.

Molim Allaha da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/